|
|
2007
 |
 |
|
ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST PITKE VODE IZ PRIVATNIH ZDENACA U ZAGREBU
DRINKING WATER SAFETY FROM PRIVATE WELLS IN ZAGREB
ANKICA SENTA, MARIJA MARIJANOVIĆ RAJČIĆ
Deskriptori: Mikrobiologija vode; Vodoopskrba – analiza, standardi
Sažetak. U tri gradske četvrti Zagreba – Pešćenici, Trnju i Trešnjevci ispitana je bakteriološka kvaliteta vode iz privatnih zabijenih zdenaca u četiri navrata 2003. godine. Cilj je bio utvrditi kakvu vodu pije 5% stanovnika Zagreba koji nisu priključeni na vodovod. Ukupne koliformne bakterije, fekalne koliformne bakterije i enterokoki određeni su metodom višestrukih epruveta, a broj aerobnih bakterija brojenjem uzgojenih mikroorganizama na agaru. Najbolju kvalitetu imali su uzorci na Trnju, a najlošiju na Trešnjevci. Od 34 uzorka uzeta iz privatnih zdenaca 21 je bio zdravstveno neispravan (61,8%). Samo jedan zdenac s Trnja imao je zdravstveno ispravne uzorke u sva četiri godišnja doba. U 24 uzorka je dokazana prisutnost ukupnih koliformnih bakterija (od 2 do >240/100 ml), a u 16 iznad maksimalno dopuštene koncentracije (MDK). Fekalne koliformne bakterije dokazane su u 17 uzoraka u rasponu od 2 do >240/100 ml. Enterokoki su dokazani samo u dva uzorka na Trešnjevci (jesen) i u Trnju (proljeće). Aerobne bakterije na agaru nađene su u svim uzorcima u rasponu od 1 do 1920, a u 8 uzoraka iznad MDK.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
LIPOPROTEIN LIPAZA – FIZIOLOŠKE I PATOFIZIOLOŠKE ULOGE
TE GENSKE VARIJANTE U HRVATSKOJ POPULACIJI
LIPOPROTEIN LIPASE – PHYSIOLOGICAL AND PATHOPHYSIOLOGICAL ROLES
OF THIS GENE VARIANT IN CROATIAN POPULATION
DARIA PAŠALIĆ, ANA STAVLJENIĆ-RUKAVINA
Deskriptori: Lipoprotein lipaza – fiziologija, metabolizam, genetika; Genski polimorfizam; Mutacija; Populacijska genetika; Hrvatska
Sažetak. Lipoprotein lipaza je enzim koji ima važnu ulogu u hidrolizi triacilglicerola i izmjeni lipida između lipoproteina u cirkulaciji, a može biti neposredno ili posredno povezan s nekoliko patofizioloških stanja. Do danas je u literaturi opisano više od stotinu različitih genskih varijanti lipoprotein lipaze. Gen za lipoprotein lipazu uočen je kao jedan od čimbenika uključenih u patogenezu hipertrigliceridemije, koronarne bolesti srca te pankreatitisa. U hrvatskoj populaciji opisane su genske varijante -93T/G, D9N, V108V, N291S, S447X, Pvu II i Hind III. Vrlo važan doprinos nosi otkriće prve prave mutacije koja je bila uzrokom nasljedne obiteljske hipertrigliceridemije, W86R, što bi moglo usmjeriti u budućnosti molekularnu dijagnostiku hipertrigliceridemije, kao i otkriti potpuno nove mutacije. Literaturni podaci o učestalosti genskih varijanti u genu za lipoprotein lipazu, kao i njihov utjecaj na lipidni profil mogu unaprijediti diferencijalnu dijagnostiku hipertrigliceridemija, kao i medicinsku praksu u prevenciji i liječenju. |
|
Više...
|
|
|
|
|
UZROCI I KLINIČKA PREZENTACIJA
FIZIČKE BOLI U DJEČJOJ DOBI CAUSES AND CLINICAL PRESENTATION
OF PHYSICAL PAIN IN CHILDHOOD ZORA ZAKANJ Deskriptori: Bol – etiologija, patofiziologija, dijagnoza; Dijete
Sažetak. Bol je najčešći simptom patološkog zbivanja u dječjoj dobi, a prezentira se različitim kliničkim simptomima. Povezana je s fizičkom i psihičkom patnjom djeteta, a uklanjanju boli danas se pridaje premalo pažnje u pedijatrijskoj populaciji. Cilj ovog rada je prikazati patofiziološki mehanizam nastanka akutne i kronične boli u dječjoj dobi te predočiti kliničke simptome, uzroke boli i diferencijalnu dijagnozu prema organskim sustavima: glavobolje, bol u prsnom košu, bol u abdomenu, bol u leđima. |
|
Više...
|
|
|
|
|
VERTEBROGENA BOL U PRSIMA – »PSEUDOANGINA PEKTORIS«:
ETIOPATOGENEZA, KLINIČKA SLIKA, DIJAGNOZA, DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA I TERAPIJA VERTEBROGENIC CHEST PAIN – »PSEUDOANGINA PECTORIS«: ETIOPATHOGENESIS,
CLINICAL MANIFESTATIONS, DIAGNOSIS, DIFFERENTIAL DIAGNOSIS AND THERAPY VJEKOSLAV GRGIĆ Deskriptori: Bol u prsima – etiologija, dijagnoza, liječenje; Bolesti kralježnice – komplikacije
Sažetak. Vertebrogena bol lokalizirana u prednjem dijelu prsnog koša može oponašati anginoznu bol (»pseudoangina pektoris«). Najčešći uzroci vertebrogene boli u prsima su segmentalna disfunkcija i degenerativne promjene u razini donje vratne i srednje-gornje prsne kralježnice. Segmentna disfunkcija izvorište je pseudoradikularne boli, a degenerativne promjene, prije svega hernija diska i stražnji osteofiti koji pritišću odgovarajuće živčane korjenove, izvorište su radikularne boli koja zrači u prsa. Zbog sličnosti s anginom pektoris, jaka bol u prsima uzrokovana cervikalnom radikulopatijom, koja je često praćena smetnjama srčanog ritma i nespecifičnim promjenama ST-T-segmenta u EKG-u, nazvana je »cervikogena angina«. Napadaji vertebrogene boli u prsima nisu rijetki ni u bolesnika s anginom pektoris. Zbog superponiranja vertebrogene boli, manifestacija boli u bolesnika s anginom pektoris može biti znatno izmijenjena, što se može pogrešno interpretirati kao nestabilna angina. S terapijskog aspekta vrlo je važno razlikovati vertebrogenu od anginozne boli. Naime, promjena kardiološke terapije neće ukloniti eventualne napadaje vertebrogene boli u bolesnika s anginom pektoris. U članku su s aspekta najnovijih spoznaja opisane etiopatogeneza, karakteristike, dijagnoza, diferencijalna dijagnoza i terapija vertebrogene boli u prsima te razlike između vertebrogene i anginozne boli. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PSEUDOCISTOGASTROSTOMIJA
VOĐENA ENDOSKOPSKIM ULTRAZVUKOM – NOVI PRISTUP STAROM TERAPIJSKOM PROBLEMU
PSEUDOCYSTO-GASTROSTOMY GUIDED BY ENDOSCOPIC ULTRASOUND – NEW APPROACH TO OLD THERAPEUTIC PROBLEM
MILORAD OPAČIĆ, NADAN RUSTEMOVIĆ, ELEONORA GOLUŽA, ROLAND PULANIĆ, BORIS VUCELIĆ
Deskriptori: Pseudocista pankreasa – kirurgija, ultrasonografija; Gastrostomija – metode; Endosonografija – metode; Drenaža – metode
Sažetak. Godinama je kirurška drenaža bila terapija izbora u liječenju bolesnika sa pseudocistama gušterače. Drenaža vođena endoskopski alternativni je terapijski postupak moguć samo ako se pseudocista utiskuje u lumen želuca, uz značajan rizik od krvarenja iz krvnih žila pri punkciji želučane stijenke i stijenke pseudociste. Drenaža pseudociste vođena endoskopskim ultrazvukom elegantna je metoda kojom se u jednom aktu povezuje lumen pseudociste s lumenom želuca, uz značajno manji rizik od pojave krvarenja zbog primjene doplera u izboru mjesta za inciziju stijenke. U radu se opisuje prvi terapijski postupak te vrste uspješno izveden u Hrvatskoj. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ETAPNO LIJEČENJE U ZBRINJAVANJU STRIJELNIH OZLJEDA
STAGEWISE TREATMENT IN TAKING CARE OF FIREARM WOUNDS
IVAN LOVRIĆ, IGOR LEKŠAN
Deskriptori: Strijelne rane – kirurgija; Prijelomi humerusa – kirurgija; Otvoreni prijelomi – kirurgija; Fiksacija prijeloma – metode
Sažetak. Prikazan je slučaj etapnoga liječenja otvorenoga prijeloma nastaloga zbog strijelne ozljede nadlaktice u 69-godišnjeg muškarca. Nesretan slučaj rezultirao je opsežnom sklopetarnom ranom u srednjoj trećini lijeve nadlaktice s posljedično otvorenim prijelomom trećega stupnja. Funkcionalni i neurocirkulatorni status šake bio je potpuno očuvan. Nakon dolaska je na lijevu nadlakticu postavljen vanjski fiksator. Postoperativni je tijek prošao bez komplikacija te su postavljeni sekundarni šavovi. Nakon sanacije rana prijelom je definitivno zbrinut DC pločom s 9 kortikalnih vijaka uz autolognu kortikospongioplastiku. Poslije sanacije prijeloma i provedenoga fizikalnog tretmana postignut je zadovoljavajući opseg pokreta u ramenu i laktu. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ANOREXIA NERVOSA: STANJE ŽIVOTNE UGROŽENOSTI ANOREXIA NERVOSA: A LIFE THREATENING CONDITION
TAMARA BATES, OZRENKA ZLOPAŠA, VLADIMIR GAŠPAROVIĆ
Deskriptori: Anoreksija nervoza – komplikacije
Sažetak. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja koji je povremeno, zbog vitalne ugroženosti pacijenta, razlog hospitalizaciji u Jedinici intenzivne njege. Naše iskustvo pokazuje da ugroženost tih pacijenata ne prestaje uvijek dolaskom u intenzivnu jedinicu. Prikazana su četiri mlada vitalno ugrožena bolesnika s anoreksijom od kojih su tri imala teški akutni upalni proces (2 pneumonije i peritonitis) te značajne elektrolitske promjene koje su u jednom slučaju bile uzrok kardiorespiratornog aresta i potrebe za reanimacijom. Jedna od bolesnica je unatoč svim postupcima umrla u slici multiorganskog zatajenja u sepsi. Prolongirani elektrolitski poremećaji u anoreksiji, katabolizam i smanjena obrambena sposobnost organizma ključni su čimbenici za razvoj akutne upale, a moguće su i druge komplikacije, od kardiorespiratornog aresta do nozokomijalne infekcije i sepse s multiorganskom disfunkcijom. Oslabljen i potpuno iscrpljeni organizam nije u stanju adaptirati se multiorganskoj disfunkciji u sepsi tako da preporučujemo što brži smještaj u hospitalnu ustanovu prije nego bude prekasno. |
|
Više...
|
|
|
|
|
REKURENTNE AFTOZNE ULCERACIJE: ANALIZA PREDISPONIRAJUĆIH ČIMBENIKA U 68 BOLESNIKA RECURRENT APHTHOUS ULCERATIONS: ANALYSIS OF PREDISPOSING FACTORS IN 68 PATIENTS VLAHO BRAILO, VANJA VUČIĆEVIĆ BORAS, ANA CEKIĆ-ARAMBAŠIN Deskriptori: Aftozni stomatitis – etiologija; Recidiv
Sažetak. Rekurentne aftozne ulceracije (RAU) najčešća su oralna ulcerozna bolest, koja se javlja u 10%–20% opće populacije. Iako je uloga genetike, lokalnih, sistemskih, mikrobnih i imunosnih čimbenika u etiologiji RAU poznata, patogeneza i dalje ostaje nejasna. Cilj ove studije bio je istražiti povezanost RAU i anemije, dispeptičnih tegoba, infekcije s Helicobacter pylori i poremećaja imunosti u 68 bolesnika dobi 5–73 godine, prosječne dobi 38,8 godina s dijagnosticiranim RAU u Zavodu za oralnu medicinu Stomatološkog fakulteta u Zagrebu u 2003. godini. Dijagnoza RAU postavljena je na temelju kliničkih kriterija. Anemija je dijagnosticirana rutinskim laboratorijskim metodama, a infekcija s H. pylori serološkom metodom (ELISA) ili urejnim izdisajnim testom. Iz rezultata istraživanja možemo zaključiti da se RAU češće javljaju kod žena i da su česte u bolesnika s dispeptičnim tegobama. Treba naglasiti da bi kod pacijenata s RAU nakon isključenja hematoloških deficijencija (željezo, folna kiselina i vitamin B12) trebalo napraviti i gastroenterološki pregled i isključiti infekciju s H. pylori zbog visokog postotka remisije RAU nakon eradikacijske terapije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
C-REAKTIVNI PROTEIN I LAKTAT DEHIDROGENAZA KAO SAMOSTALNI PROGNOSTIČKI ČIMBENICI TEŽINE AKUTNOG PANKREATITISA C-REACTIVE PROTEIN AND LACTATE DEHYDROGENASE AS SINGLE PROGNOSTIC FACTORS OF SEVERITY IN ACUTE PANCREATITIS IRENA KRZNARIĆ ZRNIĆ, SANDRA MILIĆ, ELIZABETA FIŠIĆ, MLADEN RADIĆ, DAVOR ŠTIMAC Deskriptori: C-reaktivni protein – analiza; Laktat dehidrogenaza – u krvi; Pankreatitis – krv, dijagnostika; Indeks težine bolesti; Prognoza; Akutna bolest
Sažetak. Ransonov i Glasgowski bodovni sustavi rutinski se rabe kao prognostički čimbenici težine akutnog pankreatitisa. Cilj našeg rada bio je ispitati ulogu laktat dehidrogenaze (LDH) i C-reaktivnog proteina (CRP) kao potencijalnih samostalnih prognostičkih čimbenika težine akutnog pankreatitisa. U istraživanje smo uključili 100 bolesnika s dijagnozom akutnog pankreatitisa koji su primljeni u našu ustanovu tijekom proteklih dviju godina. Kriteriji za uključivanje ispitanika bili su anamneza, klinička slika, povišene vrijednosti gušteračnih serumskih enzima i nalaz slikovnih metoda (ultrazvuk i kompjutorizirana tomografija abdomena). Težina akutnog pankreatitisa procjenjivana je prema Ransonovu bodovnom sustavu, a zatim je učinjena usporedba s vrijednostima LDH i CRP-a prvog i trećeg dana nakon prijma. Granične vrijednosti koje bi trebale upućivati na razvoj teškog pankreatitisa, odnosno lokalnih i sistemskih komplikacija bile su: ł3 kriterija za Ransonov bodovni sustav, ł320 IU za LDH i >5 mg/L za CRP. Najvišu osjetljivost za razvoj lokalnih i sistemskih komplikacija pokazao je Ransonov bodovni sustav. Specifičnost i dijagnostička točnost bile su najviše za LDH prvog dana (67,74%; 57%). Dijagnostička točnost za Ransonov bodovni sustav i CRP trećeg dana bila je oko 50%. Zaključno, LDH i CRP su dostupni, jednostavni i ekonomski prihvatljivi biokemijski parametri koji s približno jednakom dijagnostičkom točnosti, kao i u kliničkoj praksi najčešće upotrebljavan Ransonov bodovni sustav, mogu već u ranoj fazi akutnog pankreatitisa upozoriti na razvoj komplikacija, odnosno teškog pankreatitisa. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PERINATALNA ZAŠTITA U HRVATSKOJ
Jučer, danas, sutra PERINATAL CARE IN CROATIA
Yesterday, today, tomorrow ANTE DRAŽANČIĆ, URELIJA RODIN, BORIS FILIPOVIĆ-GRČIĆ Deskriptori: Perinatalna zaštita – statistički podaci; Dojenački mortalitet – trend; Maternalni mortalitet – trend; Hrvatska
Sažetak. Prikazani su pokazatelji perinatalne zaštite u Hrvatskoj te njezine odrednice. Maternalni je mortalitet nizak, manji je od 10/100.000, na razini je razvijenih zemalja. Perinatalni mortalitet nakon stagnacije od oko 9,0‰ od 1990. do 2000. ¬godine, smanjuje se za ukupno perinatalno umrle na 7,8‰, a za umrle ³1000 grama odnosno ³28 tjedana na 5,8‰. Fetalni mortalitet dalje stagnira, na oko 4,0‰, a rani neonatalni mortalitet se od 4,0 do 5,0‰ smanjuje na 1,9‰. Analizirane su odrednice perinatalne zaštite i mortaliteta. Nedonošenost i rađanje djece niske (4–5%), vrlo niske (oko 0,6%) i izrazito niske (oko 0,4%) porodne težine na razini je razvijenih zemalja. Antenatalna skrb je u stalnom poboljšanju: povećava se broj pregleda, na više od 8,1 pregleda po trudnoći i na više od 50% njih s 9 i više pregleda; prosječni broj pregleda ultrazvukom popeo se na 3,97 po trudnici, njih 59% ima 4 ili više pregleda po trudnoći; te vrijednosti zaostaju za vrijednostima zemalja s vrlo niskim mortalitetom. U vođenju poroda u stalnom je porastu broj poroda dovršenih carskim rezom, na 15,5%. U neonatalnoj je skrbi u posljednjih 10 godina stalno nizak rani neonatalni mortalitet djece ³2500 g, znatno je snižen u djece 1000–1499 i 1500–2499 g, ali je nedovoljno sniženje u skupini 500–999 g. Izrazit je manjak neonatološke opreme i supspecijalista neonatologa, posebice u 6 postojećih jedinica intenzivnoga neonatalnog liječenja (JINT). Regionalna organizacija perinatalne zaštite provodi se voluntaristički, nije institucionalizirana. U rodilištima III. razine, s JINT rođeno je 2004. godine 67,7% od sve djece <1500 g i 73,4% živorođene djece. Analizirani su uzroci i regionalne razlike perinatalnog mortaliteta. Da bi se u budućnosti nastavio pozitivni trend smanjenja i postizanje stopa izrazito niskog perinatalnog mortaliteta (<5,0‰), potrebna je institucionalizacija regionalnog ustroja perinatalne zaštite, funkcioniranje JINT s dovoljnom opremom i daljnja edukacija supspecijalista iz neonatalne i materno-fetalne medicine. |
|
Više...
|
|
|
|
|
SINDROM NEMIRNIH NOGU (WITTMAACK-EKBOM)
»TAKO ČEST, A NEDOVOLJNO POZNAT POREMEĆAJ« RESTLESS LEGS SYNDROME (WITTMAACK-EKBOM)
»A MOST COMMON DISORDER THAT YOU NEVER HEARD OF« DENIS ČERIMAGIĆ, JOSIP GLAVIĆ, IGOR ČUPKOVIĆ Deskriptori: Sindrom nemirnih nogu – dijagnoza, farmakoterapija
Sažetak. Cilj je ovog članka dati pregled znanstveno potvrđenih spoznaja o sindromu nemirnih nogu (RLS). RLS se ubraja u neurološke poremećaje pokreta i ima prevalenciju između 2–15%. Primarni su oblici često familijarni, dok su sekundarni oblici sporadični, najčešće uzrokovani nedostatkom željeza, uremijom, trudnoćom, polineuropatijom, uzimanjem određenih lijekova. Dijagnoza se temelji na međunarodnim dijagnostičkim kriterijima, a liječenje na upotrebi dopaminergika, opioida, antikonvulziva i benzodiazepina. Liječnici različitih specijalnosti susreću se s bolesnicima koji imaju RLS, ali ga zbog ¬neobaviještenosti rijetko dijagnosticiraju. Prihvaćanje ovih spoznaja u budućnosti bi omogućilo provođenje epidemioloških studija koje bi rezultirale realnim podacima o proširenosti ove bolesti u Hrvatskoj. |
|
Više...
|
|
|
|
|
LIJEČENJE LEUKEMIJE VLASASTIH STANICA KLADRIBINOM TREATMENT OF HAIRY CELL LEUKEMIA WITH CLADRIBINE IGOR AURER, ZDRAVKO MITROVIĆ, JASMINKA KOVAČEVIĆ-METELKO, IVO RADMAN,SANDRA BAŠIĆ-KINDA, KORALJKA GJADROV-KUVEŽDIĆ, JASMINKA JAKIĆ-RAZUMOVIĆ, KLARA DUBRAVČIĆ, SUNČICA RIES, MARIN NOLA, SILVA ZUPANČIĆ-ŠALEK, BORIS LABAR Deskriptori: Leukemija vlasastih stanica – farmakoterapija; Kladribin – terapijska upotreba, primjena i doziranje, neželjeni učinci; Protutumorska sredstva – terapijska upotreba, primjena i doziranje, neželjeni učinci
Sažetak. Leukemija vlasastih stanica (triholeukemija) kronična je B-limfocitna leukemija karakterizirana kloskom proliferacijom vlasastih stanica. Terapija izbora su purinski analozi, u prvom redu kladribin. Liječili smo trideset bolesnika kontinuiranom infuzijom kladribina 7 dana u dozi od 0,1 mg/kg/dan ili dvosatnom infuzijom 5 uzastopnih dana u dnevnoj dozi od 0,14 mg/kg. Remisiju je postiglo 90% bolesnika. Nakon medijana praćenja od 44 mjeseca preživljavanje je 93%, a prosječno trajanje odgovora dulje od 6 godina. Dva bolesnika nisu reagirala na terapiju, a jedna bolesnica umrla je od infekcije kratko nakon terapije. Nuspojave su najčešće bile posljedica hematološke toksičnosti, neutropenični febrilitet zabilježen je kod 23% bolesnika, dok je 20% bolesnika trebalo transfuzije eritrocita i trombocita. Naši rezultati pokazuju da je kladribin siguran i učinkovit u liječenju leukemije vlasastih stanica. Nije bilo značajnijih razlika u toksičnosti i djelotvornosti između sedmodnevne kontinuirane i petodnevne intermitentne primjene lijeka. |
|
Više...
|
|
|
|
|
SPONTANA AORTOKAVALNA FISTULA SPONTANEOUS AORTOCAVAL FISTULA VIŠNJA NESEK-ADAM, ELVIRA GRIZELJ-STOJČIĆ, TOMISLAV TRAJBAR, PREDRAG PAVIĆ, ANTE IVKOŠIĆ Deskriptori: Arterijskovenska fistula – etiologija, kirurgija; Aneurizma trbušne aorte – komplikacije, kirurgija; Ruptura aneurizme – komplikacije, kirurgija; Donja šuplja vena – kirurgija
Sažetak. Spontana aortokavalna fistula rijetka je komplikacija puknuća abdominalne aortalne aneurizme. Postavljanje ¬prijeoperacijske dijagnoze katkad je teško budući da je klinička simptomatologija nespecifična i vrlo raznolika te se ¬dijagnoza najčešće postavlja intraoperacijski. Klasični simptomi kao što su bol u donjem dijelu leđa, palpatorna pulzirajuća masa u trbuhu, prisutnost abdominalnog šuma i strujanja, dispneja te zatajenje srca s visokim minutnim volumenom, prisutni su naime u manje od 50% slučajeva. U ovom članku dajemo prikaz 68-godišnjeg bolesnika s aortokavalnom fistulom koji je primljen u bolnicu zbog boli u trbuhu i hematurije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
DEPRESIVNA PSIHOZA INDUCIRANA CIKLOSPORINOM U BOLESNICE S TRANSPLANTIRANOM JETROM (PRIKAZ BOLESNIKA) CYCLOSPORINE-INDUCED DEPRESSIVE PSYCHOSIS IN A LIVER TRANSPLANT PATIENT: A CASE REPORT SINIŠA TELAROVIĆ, SRĐANA TELAROVIĆ, MATE MIHANOVIĆ Deskriptori: Ciklosporin – neželjeni učinci, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Imunosupresivna sredstva – neželjeni učinci, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Depresivni poremećaj – kemijski izazvan; Psihoze, inducirane – etiologija, Transplantacija jetre – imunologija; Odbacivanje transplantata – prevencija
Sažetak. Udio iatrogeno izazvanih psihotičnih stanja u populaciji psihijatrijskih bolesnika nije zanemariv. Prikazana je 62-godišnja bolesnica s primarnom dijagnozom ciroze jetre izazvane autoimunim hepatitisom, kod koje se tri mjeseca nakon ortotopne transplantacije jetre (OLT) razvila epizoda depresivne psihoze. Pojava simptoma i znakova depresivne psihoze u izravnoj je svezi s primjenom maksimalne doze imunosupresiva ciklosporina, dane zbog laboratorijskih znakova odbacivanja transplantata (porast transaminaza). S obzirom na premorbidno uredan neurološki i psihijatrijski status, analizirani su i drugi mogući uzročni čimbenici neurotoksičnosti i indukcije psihoze (razina kolesterola, magnezija, konkomitantna terapija itd.). Depresivna psihoza izazvana ciklosporinom rjeđe je opisana u literaturi, nasuprot znatno češćem ciklosporinskom deliriju. |
|
Više...
|
|
|
|
|
OBOSTRANI KARCINOM BUBREŽNIH STANICA I ISTODOBNI UROTELNI KARCINOM NAKAPNICE I MOKRAĆOVODA: PRIKAZ BOLESNIKA BILATERAL RENAL CELL CARCINOMA AND CONCOMITANT UROTHELIAL CARCINOMA OF THE RENAL PELVIS AND URETER: CASE REPORT MONIKA ULAMEC, GORAN ŠTIMAC, OGNJEN KRAUS, BOŽO KRUŠLIN Deskriptori: Karcinom bubrežnih stanica – patologija, kirurgija; Urotelni karcinom – patologija, kirurgija; Bubrežni tumori – patologija, kirurgija; Bubrežna zdjelica – patologija, kirurgija; Ureterni tumori – patologija, kirurgija; Tumori, multipli, primarni – patologija, kirurgija
Sažetak. Prikazujemo bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica i urotelnim karcinomom nakapnice i mokraćovoda lijevog bubrega. Bolesniku je prije devet godina odstranjen desni bubreg zbog karcinoma bubrežnih stanica. Do sada je u literaturi opisano 25 slučajeva istodobne pojave karcinoma bubrežnih stanica i urotelnog karcinoma nakapnice ili uretera istostranog bubrega. Srednja dob u vrijeme postavljanja dijagnoze je oko 65 godina, najčešći klinički simptom je hematurija, a 24% ¬pacijenata ima metastaze pri prvom pregledu. Otprilike četvrtina pacijenata su pušači. Nema dokaza da se pri zajedničkom pojavljivanju tih dvaju tumora nalazi viši stupanj malignosti, niti specifičan histološki obrazac. Prema podacima iz literature do sada nije opisana istodobna pojava karcinoma bubrežnih stanica i istostranih urotelnih karcinoma nakapnice i mokraćovoda. |
|
Više...
|
|
|
|
|
TRAJNA SPOJNA KRUŽNA TAHIKARDIJA (PJRT) I DILATACIJSKA KARDIOMIOPATIJA PERMANENT JUNCTIONAL RECIPROCATING TACHYCARDIA (PJRT) AND DILATED CARDIOMYOPATHY IVAN MALČIĆ, BRUNO BULJEVIĆ, WILHELM KALTENBRUNNER,DRAŽEN JELAŠIĆ, ŽELJKA MUSTAPIĆ Deskriptori: Atrioventrikularna kružna tahikardija – komplikacije, kirurgija, patologija; Paroksizmalna tahikardija – komplikacije, kirurgija, patologija; Dilatacijska kardiomiopatija – komplikacije, imunologija; Kateterska ablacija
Sažetak. Prikazujemo 14-godišnju djevojčicu s trajnom spojnom kružnom tahikardijom koja je bila refrakterna na konzervativnu terapiju. Uz to je bila prisutna i dilatacijska kardiomiopatija. Kod djevojčice je uspješno učinjena radiofrekventna ablacija akcesornog puta nakon čega je došlo do histoloških promjena u miokardu u smislu kompenzatorne hipertrofije srčane muskulature (»cardiac remodelling«). Nametnulo se pitanje uzroka i posljedice: je li postojeća tahikardija posljedica dilatacijske kardiomiopatije ili je posrijedi aritmogena kardiomiopatija. O toj dilemi raspravlja se u članku. Na osnovi učinje¬ne obrade i potpunog oporavka miokarda nakon ablacije akcesornog puta razvidno je da je posrijedi bila tahikardiomiopatija, tj. kardiomiopatija uzrokovana trajnom spojnom kružnom tahikardijom. |
|
Više...
|
|
|
|
|
KLINIČKE I LABORATORIJSKE ODLIKE DIJABETESA TIPA 1 U DJECE U VRIJEME POSTAVLJANJA DIJAGNOZE CLINICAL AND LABORATORY CHARACTERISTICS AT ONSET OF TYPE 1 DIABETES MELLITUS IN CHILDREN HUSREF TAHIROVIĆ, ALMA TOROMANOVIĆ, AZRA FEUKIĆ, DŽENANA OSTRVICA Deskriptori: Dijabetes melitus, tip 1 – dijagnoza, patofiziologija, epidemiologija; Dijabetička ketoacidoza – epidemiologija, patofiziologija; Bosna i hercegovina – epidemiologija
Sažetak. Istraživanje je poduzeto s ciljem da se u vrijeme otkrivanja bolesti u odnosu na dob pacijenta analiziraju kliničke i laboratorijske karakteristike šećerne bolesti tipa 1. Retrospektivnom studijom analizirana je medicinska dokumentacija pacijenata od 0 do 14 godina Klinike za dječije bolesti u Tuzli u kojih je dijagnosticirana šećerna bolest tipa 1 u razdoblju od 1. 1. 1990. do 31. 12. 2005. godine. Dobiveni podaci svrstani su u tri dobne skupine: od 0 do 4,9, od 5 do 9,9 i od 10 do 14 ¬godina (mlađa, srednja i starija grupa). Prije postavljanja dijagnoze bolest je statistički značajno kraće trajala u mlađoj grupi. Poliurija, polidipsija i gubitak tjelesne mase bili su glavni simptomi u svim dobnim skupinama. Medijan vrijednosti glukoze u krvi bio je 26,0 mmol/L i pH-vrijednosti 7,3. Učestalost dijabetičke ketoacidoze od 48,0% i srednje vrijednosti HbA1C od 10,7% na početku bolesti upućuju na to da bolest prije utvrđivanja dijagnoze nije dugo bila prepoznata. Dodatnom edukacijom o karakterističnim simptomima koji upućuju na šećernu bolest tipa 1 onih koji su u kontaktu s djecom mogao bi se prevenirati razvoj za život opasne dijabetičke ketoacidoze, ako se već šećerna bolest tipa 1 ne može spriječiti. |
|
Više...
|
|
|
|
|
UTJECAJ NEKIH SOCIODEMOGRAFSKIH VARIJABLA NA POJAVNOST NEGATIVNIH OBLIKA PONAŠANJA U RADNOM OKRUŽJU MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA INFLUENCE OF SOME SOCIODEMOGRAPHIC VARIABLES ON INCIDENCE OF NEGATIVE BEHAVIOUR IN NURSES’ AND MEDICAL ASSISTANTS’ WORK ENVIRONMENT FRANKA KRAJNOVIĆ, NATAŠA ŠIMIĆ, SANDA FRANKOVIĆ Deskriptori: Stres, psihološki – etiologija; Medicinske sestre – psihologija; Međuljudski odnosi; Socijalno ponašanje; Socioekonomski čimbenici
Sažetak. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati da li postoje razlike u doživljavanju nekih negativnih ponašanja kod medicinskih sestara i tehničara različitog sociodemografskog statusa. U istraživanju je sudjelovalo 1354-ero medicinskih sestara i tehničara. U svrhu ovog istraživanja konstruiran je upitnik, čiji se prvi dio sastojao od pitanja koja su se odnosila na socio-demografske karakteristike, dok se drugi sastojao od tvrdnja koje opisuju negativna ponašanja. Rezultati ispitivanja upućuju na to da medicinske sestre i tehničari kao najčešće oblike negativnih ponašanja navode: podcjenjivanje, vikanje, vrijeđanje, ignoriranje mišljenja i stavova, privilegiranje pojedinih članova tima, komentiranje privatnog života te neosiguravanje ¬zamjene za odsutne djelatnike i negativan odnos prema njihovu radu. Medicinske sestre češće su od svojih kolega doživljavale ignoriranje mišljenja i stavova. Bračni pak status utjecao je na doživljavanje jednog aspekta ponašanja (komentiranje privatnog života). Ispitanici dobi 31–50 i s radnim stažem 11–30 godina češće su doživljavali vikanje, vrijeđanje, komentiranje privatnog života, kao i privilegiranje pojedinih članova tima u njihovu radnom okružju. |
|
Više...
|
|
|
|
|
HRVATSKI NACIONALNI KONSENZUS O DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU DEBLJINE CROATIAN NATIONAL CONSENSUS ON DIAGNOSIS AND TREATMENT OF OBESITY JOZO JELČIĆ, MIRKO KORŠIĆ Deskriptori: Pretilost – dijagnoza, liječenje; Konsenzus; Hrvatska
Sažetak. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Više od polovice žena i oko dvije trećine muškaraca u Hrvatskoj imaju indeks tjelesne mase (BMI) veći od normalnoga, a oko petine je debelo. Osobito zabrinjava trend porasta učestalosti debljine u dječjoj i adolescentnoj populaciji. Debljina je kronična bolest karakterizirana metaboličkim i endokrinim poremećajima, koja za posljedicu ima niz teških kroničnih komplikacija. Godine 2002. osnovano je pri HLZ-u Hrvatsko društvo za debljinu u čijoj su organizaciji do sada održana dva nacionalna kongresa o debljini. Na oba kongresa prihvaćen je nacionalni konsenzus o dijagnostici i liječenju debljine. Uzimajući u obzir slabe dugoročne rezultate liječenja debljine samo preporukama o promjeni načina prehrane i pojačanoj tjelesnoj aktivnosti, u drugom konsenzusu iz travnja 2006. dane su preporuke za raniji početak primjene farmakoterapije i kirurškog liječenja debljine nego što je preporučeno u prethodnom konsenzusu. Valja očekivati da će nove preporuke unaprijediti dijagnostiku i liječenje debljine u našoj sredini. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PRIJEDLOG PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA VRATA MATERNICE U HRVATSKOJ PROPOSAL OF CERVICAL CANCER EARLY DETECTION PROGRAMME IN CROATIA ARIANA ZNAOR, DAMIR BABIĆ, ANTE ČORUŠIĆ, MAGDALENA GRCE, VESNA MAHOVLIĆ, MARIJA PAJTLER, ALAN ŠERMAN Deskriptori: Tumori vrata maternice – dijagnoza, prevencija i kontrola; Nacionalni zdravstveni programi – organizacija; Probir – metode; Hrvatska – epidemiologija
Sažetak. U Hrvatskoj se oportunistički probir Papa-testom počeo provoditi još 1950-ih, što je rezultiralo znatnim padom incidencije i mortaliteta od raka vrata maternice sve do početka 1990-ih godina kada se trendovi stabiliziraju te još uvijek godišnje obolijeva u prosjeku 370, a umire 100 žena. Predložen je Program ranog otkrivanja raka vrata maternice koji bi obuhvatio sve žene u Hrvatskoj u dobi od 25 do 64 godine. U prvoj fazi programa provodilo bi se testiranje Papa-testom svake treće godine, dok bi se u drugoj fazi programa uvelo i testiranje HPV-testom za žene starije od 30 godina. Predložena je organizacija programa na razini županija, dok bi se evaluacija i monitoring programa provodili i na razini županija i centralno. S obzirom na sadašnje troškove liječenja i bolovanja žena liječenih od raka vrata maternice, procijenjeno je da bi uvođenje programa probira za rak vrata maternice u Hrvatskoj bilo isplativo već nakon prvih deset godina. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ARTROSKOPSKA KIRURGIJA GLEŽNJA ARTHROSCOPIC SURGERY OF THE ANKLE IVAN BOJANIĆ, MILJENKO FRANIĆ, ALAN IVKOVIĆ Deskriptori: Gležanj – kirurgija; Artroskopija – metode, komplikacije; Ozljede gležnja – kirurgija, patologija; Bolest zglobova – kirurgija, patologija
Sažetak. Artroskopska kirurgija gležnja danas je standardna tehnika kojom se koristimo u suvremenoj ortopediji. Veliki zamah u razvoju i primjeni ove metode logičan je slijed tehnološkog napretka, kao i sve većeg iskustva samih artroskopičara. Metoda je minimalno invazivna i omogućava direktan pregled zgloba bez artrotomije ili osteotomije maleola. Brojne su postojeće indikacije za uporabu ove metode, a svakako možemo očekivati i pojavu novih indikacija u skoroj budućnosti. Gležanj možemo artroskopirati prednjim ili stražnjim pristupom, a osnovnim indikacijama za artroskopiju gležnja danas se smatraju: sindrom prednjeg sraza, sindrom sinovijalnog sraza, slobodna zglobna tijela, koštano-hrskavične ozljede, sinovitisi različitih etiologija (reumatoidni artritis, infektivni sinovitis, sinovitis kod hemofilije), sindrom stražnjeg sraza, poslijetraumatska stanja, osteoartritis (artroza), artrodeza gležnja, tvorbe slične tumorima (sinovijalna hondromatoza, pigmentni vilonodularni sinovitis) te razne kombinacije tih uzroka. U ovom članku opisat ćemo tehniku, osnovne indikacije, komplikacije, kao i perspektivu artroskopije gležnja, uz detaljan pregled suvremenih literaturnih podataka. |
|
Više...
|
|
|
|
|
INFEKCIJE IZAZVANE NETUBERKULOZNIM MIKOBAKTERIJAMA INFECTIONS DUE TO NONTUBERCULOUS MYCOBACTERIA VERA KATALINIĆ-JANKOVIĆ, SANJA POPOVIĆ GRLE, MIHAELA OBROVAC, ŽELJKO CVETNIĆ, TAIDA ALFIREVIĆ Deskriptori: Infekcije izazvane netuberkuloznim mikobakterijama – mikrobiologija, dijagnoza, farmakoterapija; Netuberkulozne mikobakterije – učinci lijeka; Antimikrobna sredstva – terapijska upotreba
Sažetak. Netuberkulozne mikobakterije (NTM) pripadaju rodu Mycobacterium, čiji je najpoznatiji predstavnik Mycobacterium tuberculosis. Nalaze se kao kolonizacijska flora dišnih putova, rjeđe su uzročnik bolesti, koja se, ako postoji, naziva mikobakterioza. Mikobakterioze su češće u imunokompromitiranih i u prijašnjih plućnih bolesnika. Budući da su NTM to češće što je niža incidencija tuberkuloze (u Hrvatskoj u padu zadnjih pola stoljeća), uza sve veću učestalost kronične ¬opstruktivne plućne bolesti (KOPB), valja očekivati veću pojavnost NTM-infekcija u Hrvatskoj. Dominantan put infekcije jest inhalacija čestica aerosola iz okoliša (NTM su ubikvitarne), a ne prenose se interhumano. Uz plućne infekcije i infekcije kože, opisane su i diseminirane infekcije. Mikrobiološka dijagnoza ima ključnu ulogu pri postavljanju točne dijagnoze, gdje treba povezati kliničke, radiološke i mikrobiološke kriterije. Terapija mikobakterioza je teška i dugotrajna, rabe se rifampicin, etambutol, fluorokinoloni, odnedavno i makrolidski antibiotici, što je poboljšalo ishod liječenja. |
|
Više...
|
|
|
|
|
TEŠKA KRONIČNA BOLEST I LIAISON PSIHIJATRIJA SEVERE CHRONIC ILLNESS AND LIAISON PSYCHIATRY IVA NEMČIĆ-MORO, VANA KARŠIĆ, VESNA GRGIĆ Deskriptori: Kronična bolest – psihologija; Upute i savjetovanje; Psihoterapija; Regresija (psihologija)
Sažetak. U radu su prikazana tri bolesnika koji su zbog kroničnih somatskih bolesti liječeni na odjelima dijalize, hematologije i ginekologije. Kod bolesnika koji boluju od kroničnih somatskih bolesti često se javljaju i psihičke smetnje. Kao veza između somatskog i psihološkog pojavila se novija grana psihijatrije – liaison (suradna) psihijatrija. Liaison psihijatar, s jedne strane, pomaže bolesniku da se lakše nosi sa svojom bolesti, a s druge, članovima tima pomaže da bolje razumiju bolesnikove psihološke potrebe. U opisanim slučajevima psihičke smetnje javile su se nakon završetka somatskog liječenja te je uloga liaison psihijatra bila da omogući bolesnicima adaptaciju na novonastalu situaciju te da se na taj način ne gubi na kvaliteti života. Cilj ovog rada je približiti ulogu liaison psihijatra u liječenju kroničnih bolesnika. |
|
Više...
|
|
|
|
|
LAPAROSKOPSKA TRANSGASTRIČNA CISTOGASTROSTOMIJA PSEUDOCISTE GUŠTERAČE: PRIKAZ BOLESNIKA LAPAROSCOPIC TRANSGASTRIC CYSTOGASTROSTOMY OF PANCREATIC PSEUDOCYST: A CASE REPORT IGOR STIPANČIĆ, DRAŽEN SERVIS, ŽELJKO BUŠIĆ, VALENTINA RATKAJEC Deskriptori: Pseudocista gušterače – kirurgija; Gastrostomija – metode; Laparoskopija; Drenaža – metode
Sažetak. Pseudocista gušterače jedna je od najčešćih komplikacija akutnog pankreatitisa. Simptomatske pseudociste ili one u kojih dolazi do dodatnih komplikacija zahtijevaju liječenje. Temeljni način liječenja pseudocista je njihova drenaža. Najbolji način liječenja je unutarnja drenaža uspostavljanjem komunikacije između pseudociste i želuca ili crijeva. Razvojem endoskopskih tehnika danas je moguće uspješno načiniti unutarnju drenažu sa želucem ili dvanaesnikom endoskopskim putem, međutim kirurška unutarnja drenaža, koja se već desetljećima izvodi otvorenom operacijom, i dalje se smatra standardom prema kojem se uspoređuju drugi oblici liječenja pseudocista gušterače. Posljednjih godina opisano je više načina unutarnje drenaže pseudociste gušterače laparoskopskim načinom. Početni rezultati ovakvog načina liječenja ohrabruju sa svim prednostima koje pruža minimalno invazivna kirurgija, iako u do sada objavljenim radovima broj bolesnika operiranih ovim načinom nije velik i u skladu s tim ne postoje jasni dokazi da ovakav način operiranja pruža nedvojbene prednosti za bolesnika. Ovdje prikazujemo rezultat prve laparoskopske unutarnje drenaže pseudociste gušterače nakon akutnoga nekrotizirajućeg pankreatitisa, učinjene na našem odjelu 4. travnja 2005. godine. U bolesnika smo istodobno učinili laparoskopsku kolecistektomiju i transgastričnu cistogastrostomiju. Bolesnik se oporavio bez komplikacija i bez recidiva pseudociste, a praćen je godinu dana nakon operacije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PROJEKTI I IZGRADNJA KIRURŠKOGA PAVILJONA BJELOVARSKE BOLNICE
BUILDING OF THE SURGICAL PAVILION OF THE COUNTY HOSPITAL IN BJELOVAR
MARINA BAGARIĆ
Deskriptori: Bolničko projektiranje i izgradnja – povijest; Bolnički kirurški odjel – povijest; Hrvatska
Sažetak. Godine 1913. na inicijativu dr. Antuna Gottlieba počinju pripreme za gradnju kirurškoga paviljona Županijske bolnice u Bjelovaru. Projekte paviljona izrađuje Ignjat Fischer (1870.–1948.), arhitekt koji se u prvim desetljećima 20. stoljeća specijalizirao za gradnju zdravstvenih objekata. Bjelovarski paviljon Fischer projektira kao jednokatnicu s prigradnjom u kojoj su smještene dvojne operacijske dvorane. U radu se tumači ranofunkcionalistički Fischerov pristup u projektiranju zgrada za zdravstvo i povlače paralele između bjelovarskoga kirurškoga paviljona i ostalih Fischerovih bolničkih zgrada. Bjelovarski paviljon minimalno je pregrađivan, raspored većine sadržaja ostao je – u odnosu na Fischerov projekt – neizmijenjen, pa te činjenice svjedoče o kvaliteti Fischerova projektantskoga postupka. |
|
Više...
|
|
|
|
|
LEUKOCITOKLASTIČKI VASKULITIS U PRIMARNOME SJÖGRENOVU SINDROMU: PRIKAZ BOLESNIKA LEUKOCYTOCLASTIC VASCULITIS IN PRIMARY SJÖGREN SYNDROME: A CASE REPORT NADICA LAKTAŠIĆ-ŽERJAVIĆ, BRANIMIR ANIĆ, BOŽIDAR ĆURKOVIĆ, ĐURĐICA BABIĆ-NAGLIĆ, MARIN NOLA, DAVORIN LONČARIĆ Deskriptori: Sjigrenov sindrom – dijagnoza, komplikacije, farmakoterapija; Leukocistoklastični vaskulitis – etiologija, patologija, farmakoterapija; Kožne vaskularne bolesti – etiologija, patologija, farmakoterapija
Sažetak. U radu je prikazana bolesnica s primarnim Sjögrenovim sindromom (SSjö) i kožnim leukocitoklastičkim vaskulitisom. Dijagnoza SS postavljena je na temelju klinički i objektivno utvrđene suhoće očiju i usta, karakterističnoga patohistološkog nalaza bioptata male slinovnice te pozitivnog nalaza protutijela SS-A. S obzirom na odsutnost znakova druge dobro definirane autoimune bolesti, postavljena je dijagnoza primarnog SSjö. Dijagnoza vaskulitisa potvrđena je patohistološki biopsijom kožne promjene. Bolesnica je uspješno liječena sustavnom primjenom niske doze glukokortikoida uz lokalnu simptomatsku terapiju sicca sindroma. Iako je SSjö jedna od najčešćih autoimunih bolesti, a vaskulitis jedna od karakterističnih ekstraglandularnih manifestacija bolesti, malo je podataka o kliničkim karakteristikama i raznolikosti vaskulitisa u primarnome SSjö. |
|
Više...
|
|
|
|
|
TROGODIŠNJI DJEČAK – HOMOZIGOT ZA PORODIČNU HIPERKOLESTEROLEMIJU THREE-YEAR-OLD BOY – A HOMOZYGOTE FOR FAMILIAR HYPERCHOLESTEROLEMIA MIROSLAV DUMIĆ, ANITA ŠPEHAR UROIĆ, IGOR FRANCETIĆ, ZVONIMIR PURETIĆ,
DANICA MATIŠIĆ, PETAR KES, MARTINA MIKECIN, ŽELJKO REINER Deskriptori: Obiteljska hiperkolesterolemija – genetika, krv, liječenje; Kolesterol, LDL – u krvi; Homozigot
Sažetak. Homozigotni oblik porodične hiperkolesterolemije (PH) uzrokovan mutacijama receptora za lipoproteine male gustoće (low density lipoprotein – LDL) rijetka je autosomno-dominantno nasljedna bolest s incidencijom oko 1/1000000. Karakterizirana je izrazitim povišenjem razine ukupnog i LDL-kolesterola te pojavom kožnih ksantoma već u male djece. Bolesnici su životno ugroženi od ranog djetinjstva zbog preuranjenog razvoja ateroskleroze i pojave koronarne bolesti, a njihovo je liječenje velik problem, posebno u našim uvjetima. Prikazujemo trogodišnjeg dječaka s kliničkim i laboratorijskim osobitostima homozigotnog oblika autosomno-dominantne PH (tuberozni ksantomi i vrlo visoka razina ukupnog i LDL-kolesterola). Heterozigotna hiperkolesterolemija nađena je u oba roditelja te u nekoliko članova šire obitelji. U dječaka se provodilo liječenje simvastatinom, a zatim i atorvastatinom, no bez značajnijeg uspjeha. Planira se započeti liječenje LDL-aferezom koja predstavlja terapiju izbora u djece homozigota za PH. |
|
Više...
|
|
|
|
|
UČESTALOST OSTEOPOROZE U MUŠKARACA U HRVATSKOJ – REZULTATI ULTRAZVUČNE DENZITOMETRIJE PETNE KOSTI
OSTEOPOROSIS PREVALENCE IN CROATIAN MALES – THE RESULTS OF CALCANEUS ULTRASOUND
DARKO KAŠTELAN, IVANA KRALJEVIĆ, MIRJANA KUJUNDŽIĆ-TILJAK, IVA KARDUM, JOSIPA MAZALIN, GORAN MARIČIĆ, MATILDA UJEVIĆ-STRIŽAK, MILJENKO GLIŠANOVIĆ, VLASTA URBAN TRIPOVIĆ, BLAŽENKA MIŠKIĆ, SONJA ŠVARC JANJANIN, ČOSIĆ DANIJELA, DEGMEČIĆ ANA, TINA DUŠEK, ZLATKO GILJEVIĆ, JOZO JELČIĆ, ZDRAVKO PERKOVIĆ, IZET AGANOVIĆ, MIRKO KORŠIĆ
Deskriptori: Osteoporoza – epidemija, ultrazvuk; Petna kost – ultrazvuk; Gustoća kosti; Hrvatska – epidemiologija; Referentne vrijednosti
Sažetak. Cilj istraživanja bio je odrediti referentne vrijednosti parametara kvantitativnog ultrazvuka petne kosti i na osnovi njih procijeniti učestalost osteoporoze u muškaraca u Hrvatskoj. U istraživanje su, u sedam istraživačkih centara (Zagreb, Ivanić Grad, Koprivnica, Šibenik, Pula, Slavonski Brod, Vukovar), uključena 1002 muškarca, dobi od 20 do 99 godina. Svim ispitanicima izmjerena je petna kost uređajem Sahara, a određivani su brzina ultrazvučnog vala (SOS), slabljenje ultrazvučnog vala pri prolasku kroz kost (BUA) i indeks kvantitativnog ultrazvuka (QUI). Vrijednosti svih parametara kvantitativnog ultrazvuka značajno su se smanjivale s dobi (p<0,001). Vršne vrijednosti SOS (1562,8±28,5 m/s) i QUI (103,6±16,5) postignute su u trećem desetljeću života, a BUA (86,2±19,2 db/MHz) u četvrtom desetljeću. Prema parametrima QUI, BUA ili SOS, 5,8%, 3,4% i 4,2% muškaraca, starijih od 50 godina, imalo je osteoporozu po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije za DXA, odnosno 16,2%, 11,7% i 17,2% kada smo kao kriterij za osteoporozu uzeli vrijednost T£–1,8.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DUGOTRAJNI UČINCI DOJENJA NA ZDRAVLJE LONG-TERM HEALTH EFFECTS OF BREASTFEEDING ANITA PAVIČIĆ BOŠNJAK, JOSIP GRGURIĆ Deskriptori: Dojenje, mlijeko, humano – kemija; Spoznaja; Kardiovaskularne bolesti – epidemiologija; Gojaznost – epidemiologija; Hipertenzija – epidemiologija
Sažetak. Posljednjeg desetljeća sve se više pozornosti posvećuje dugotrajnim učincima dojenja na zdravlje djece i odraslih. Većina relevantnih studija objavljenih u razdoblju 2001–2006. god. pokazuje protektivni učinak dojenja na debljinu, dijabetes tipa I, celijakiju, Crohnovu bolest, ulcerozni kolitis i određene maligne bolesti dječje dobi. Povoljan učinak dojenja očituje se i u svezi s rizičnim čimbenicima kardiovaskularnih bolesti. Istraživanja povezanosti dojenja i kognitivnog razvoja daju najdosljednije rezultate pokazujući da dojene osobe imaju bolji kognitivni razvoj, dok se najkontroverzniji rezultati odnose na povezanost dojenja i atopijskih bolesti. Razmotreni su mehanizmi protektivnog učinka dojenja na kognitivni razvoj i navedene bolesti. Dosadašnje spoznaje upućuju na mogući programirajući učinak dojenja na zdravlje u kasnijoj dobi, iako je većina studija opažajna i ne potvrđuje kauzalitet. Aktivnosti u promicanju dojenja od velikog su značenja, a porast stope dojenja moguć je učinkovit način prevencije nekih od najvažnijih zdravstvenih rizika na populacijskom nivou. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ŠTO ŽELE SPECIJALIZIRATI STUDENTI ŠESTE GODINE MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU SPECIALTY PREFERENCES AMONG FINAL-YEAR MEDICAL STUDENTS AT ZAGREB UNIVERSITY MEDICAL SCHOOL OZREN POLAŠEK, IVANA KOLČIĆ, NADA ČIKEŠ Deskriptori: Studenti medicine – psihologija; Medicinske specijalizacije – trend; Medicinska dodiplomska edukacija; Hrvatska
Sažetak. Cilj studije bio je ispitati želje vezane uz odabir specijalizacije među studentima šeste godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Studijom su bile obuhvaćene tri akademske godine (2003–2005), s ukupno 603 anketirana studenta (postotak odaziva 83,8%). Trećina studenata navela je da su već pri upisu na fakultet znali kojom specijalizacijom se žele baviti. Na kraju studija tri najčešće željene specijalizacije bile su interna medicina (12,6%), pedijatrija (10,2%) i kirurgija (8,7%), dok je četvrtina studenata (24,4%) prije kraja diplomske edukacije željela jednu od tzv. specijalizacija s mogućnošću kontrole životnog stila. Najbolji akademski uspjeh prijavili su studenti koji su željeli specijalizirati internu medicinu, dok su najlošiji uspjeh prijavili studenti koji žele specijalizirati obiteljsku medicinu. U odnosu na postotak specijalista u sustavu zdravstva Republike Hrvatske, studija pokazuje najmanji interes za specijalizacije iz obiteljske medicine, anesteziologije i radiologije, dok je najveći interes studenata zabilježen za specijalizacije iz otorinolaringologije i ortopedije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE LIMFOMA – HRVATSKI KONSENZUS DIAGNOSIS AND THERAPY OF LYMPHOMAS – CROATIAN CONSENSUS IGOR AURER, MARA DOMINIS, RANKA ŠTERN-PADOVAN, DRAŽEN HUIĆ, FEDOR ŠANTEK Deskriptori: Limfom – dijagnoza, liječenje; Postupnik; Hrvatska |
|
Više...
|
|
|
|
|
PRIROĐENI POREMEĆAJI GLIKOZILACIJE I PROJEKT »EUROGLYCANET« CONGENITAL DISORDERS OF GLYCOSYLATION AND PROJECT »EUROGLYCANET« DANIJELA PETKOVIĆ, KARMEN BILIĆ, DOROTEA NINKOVIĆ, MARTIN ĆUK, KSENIJA FUMIĆ, IVO BARIĆ Deskriptori: Prirođeni poremećaj glikozilacije – dijagnoza, metabolizam, patofiziologija; Prirođene greške metabolizma ugljikohidrata – dijagnoza, metabolizam, patofiziologija; Glikoproteini – biosinteza; Glikozilacija
Sažetak. Prirođeni poremećaji glikozilacije su brzo rastuća skupina nasljednih metaboličkih bolesti uzrokovanih pore¬mećenom sintezom glikoproteina. Ove bolesti nastaju zbog enzimskih nedostataka koji uzrokuju poremećaje u sintezi, prijenosu ili doradi oligosaharidnog lanca s posljedičnom nepotpunom glikozilacijom proteina. Razlikujemo poremećaje N-glikozilacije i O-glikozilacije, a opisani su i kombinirani poremećaji. Prirođeni poremećaji N-glikozilacije multisistemske su bolesti s vrlo različitim kliničkim obilježjima koja uključuju mentalnu retardaciju, teško zaostajanje u psihomotornom razvoju, konvulzije, malformacije, strukturne abnormalnosti središnjega živčanog sustava, jetrenu fibrozu, hormonske poremećaje, poremećaje koagulacije itd. Nasuprot tomu, poremećaji O-glikozilacije obično su ograničeni na jedan organski sustav i često imaju karakteristike prirođenih malformacija. Referentna orijentacijska metoda otkrivanja poremećaja N-glikozilacije kojom se mogu preliminarno otkriti brojni poremećaji iz ove skupine (CDG sindromi tipa Ia do IL i tipovi IIa i IId) jest izoelektrično fokusiranje transferina u serumu. Posljednje dvije godine metoda je dostupna i u našoj zemlji. Cilj ovog članka je upozoriti liječnike na prirođene poremećaje glikozilacije proteina kao moguće uzroke bolesti nerazjašnjene etiologije, pogotovo ako su prisutni i simptomi sa strane središnjega živčanog sustava ili bolesnik ima fibrozu jetre. Projekt »Euroglycanet« okuplja europske znanstvenike iz različitih područja medicine, posebno genetike, i glikobiologije, a osnovan je s namjerom da se razmijene stečena iskustva i znanja te unaprijede istraživanje, dijagnostika i liječenje prirođenih poremećaja glikozilacije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
CIRKUMCIZIJA: KULTURNI IDENTITET I MEDICINSKA KONTROVERZA CIRCUMCISION: CULTURAL ENTITY AND MEDICAL CONTROVERSY MIROSLAV HROMADKO, STELLA FATOVIĆ-FERENČIĆ Deskriptori: Cirkumcizija – povijest, kirurgija; Kulturne karakteristike
Sažetak. U radu je prikazana cirkumcizija s kulturnopovijesnog i medicinskoga gledišta. Istaknuti su pomaci u medicinskoj percepciji njezinih indikacija, od preventivno-higijenskih koncepcija koje su je afirmirale, do oprečnih stavova s obrazloženjem neopravdanog narušavanja integriteta tijela iz fizioloških, psiholoških i etičkih razloga. Istaknuto je da uz poznavanje operativne tehnike cirkumcizija iziskuje i razumijevanje kulturnih specifičnosti presudnih u oblikovanju motivacije za njezino izvođenje. Sveobuhvatnost poznavanja kompleksne pozadine medicinskih indikacija i motivacije za ovaj zahvat može pridonijeti boljoj komunikaciji liječnika i pacijenta. Ovim smo radom željeli pridonijeti dijakronijskom sagledavanju zahvata cirkumcizije kao kulturnopovijesnog i medicinskog fenomena te potaknuti objavljivanje iskustava o toj temi s područja Hrvatske. |
|
Više...
|
|
|
|
|
MJESTO BETAADRENERGIČKIH BLOKATORA U SUVREMENOM LIJEČENJU ARTERIJSKE HIPERTENZIJE CURRENT POSITION OF BETA-ADRENERGIC BLOCKERS IN THE MANAGEMENT OF ARTERIAL HYPERTENSION ZVONKO RUMBOLDT Deskriptori: Beta-adrenergički blokatori – terapijska upotreba; Antihipertenzivi – terapijska upotreba; Hipertenzija – farmakoterapija
Sažetak. Razmotrene su trenutačne dvojbe oko uloge b-adrenergičkih blokatora u liječenju arterijske hipertenzije. Autor smatra da ti lijekovi doista nisu prikladni za starije hipertoničare, navlastito u primarnoj prevenciji moždanog udara. Dijabetogeni i aterogeni potencijal ovih lijekova nije osobit, a među postojećim predstavnicima nema bitnih razlika (atenolol možda ima stanovite male nedostatke). Ovi lijekovi za sada ostaju među antihipertenzivima prve linije za mlađe hipertoničare, a u slučaju apsolutnih indikacija ili nepodnošenja drugih antihipertenziva treba ih propisati svim hipertoničarima, kao što je Hrvatsko društvo za hipertenziju zaključilo još 1999. godine. |
|
Više...
|
|
|
|
|
CERVIKOGENA GLAVOBOLJA: ETIOPATOGENEZA, KARAKTERISTIKE, DIJAGNOZA, DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA I TERAPIJA CERVICOGENIC HEADACHE: ETIOPATHOGENESIS, CHARACTERISTICS, DIAGNOSIS, DIFFERENTIAL DIAGNOSIS AND THERAPY VJEKOSLAV GRGIĆ Deskriptori: Glavobolje – etiologija, patofiziologija, dijagnoza, liječenje; Cervikalna kralježnica –patofiziologija; Spinalni živci – patofiziologija
Sažetak. Termin »cervikogena glavobolja« (CG) označava kronični hemikranijski bolni sindrom uzrokovan poremećajima gornje vratne kralježnice. Prema kliničkim istraživanjima, u 15–20% bolesnika s kroničnom unilateralnom glavoboljom posrijedi je glavobolja cervikalnog podrijetla. Izvorišta prenesene boli koja se očituje CG-om jesu poremećaji anatomskih struktura koje oživčavaju prva tri cervikalna spinalna živca i/ili izravna iritacija/oštećenje tih živaca (spinalni živci C1-C3, intervertebralni/i.v. zglobovi C0-C3, i.v. disk C2-C3, mišići, ligamenti, koštane strukture, dura mater, vertebralne arterije). Neuroanatomska i neurofiziološka istraživanja dokazala su konvergenciju bolnih podražaja iz inervacijskog područja spinalnih živaca C1-C3 i inervacijskog područja trigeminalnog živca koja se odigrava u trigeminocervikalnoj jezgri smještenoj u gornjim segmentima vratnog dijela kralježnične moždine. Zbog konvergencije bolnih podražaja u trigeminocervikalnoj jezgri, bol iz inervacijskog područja spinalnih živaca C1-C3 prenosi se u inervacijsko područje trigeminalnog živca (glava, lice), a bol iz inervacijskog područja trigeminalnog živca prenosi se u inervacijsko područje spinalnih živaca C1-C3 (cervikookcipitalno područje). Dijagnoza CG-a može se postaviti na temelju anamneze, kliničke slike, kliničkog pregleda i radioloških pretraga te potvrditi anestetičkom blokadom aficirane strukture. U diferencijalnoj dijagnozi treba isključiti druge oblike glavobolje, prije svega migrenu i tenzijsku glavobolju zbog velike sličnosti s CG-om. U tretmanu CG-a primjenjuju se: medikamentna terapija, akupunktura, neuralna terapija, lokalna injekcija botulinskog otrova, cervikalna epiduralna injekcija kortikosteroida, fizikalna terapija, masaža, manualna terapija, kineziterapija, trakcija i kirurški tretman. Čini se da se najbolji rezultati postižu kombinacijom manualne terapije, fizikalne terapije i kineziterapije. Iako je CG uvrštena u Međunarodnu klasifikaciju glavobolja, taj hemikranijski bolni sindrom još uvijek je nepoznat širemu krugu liječnika. Stoga je svrha ovoga članka opisati etiopatogenezu, karakteristike, dijagnozu, diferencijalnu dijagnozu i terapiju CG-a. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ANTIFOSFOLIPIDNI SINDROM: OD DIJAGNOZE DO LIJEČENJA ANTIPHOSPHOLIPID SYNDROME: FROM DIAGNOSIS TO TREATMENT DUŠKA MARTINOVIĆ, MISLAV RADIĆ, DAMIR FABIJANIĆ, ANTONIJA FABIJANIĆ Deskriptori: Antifosfolipidni sindrom – dijagnoza, komplikacije, liječenje; Tromboza – etiologija, prevencija; Antifosfolipidna protutijela – imunologija
Sažetak. Antifosfolipidni sindrom (APS) protrombotski je poremećaj posredovan specifičnim antifosfolipidnim protutijelima (aPL). Bolesnici s APS-om imaju povećan rizik od nastanka arterijske i/ili venske tromboembolije. Ipak, unatoč brojnim istraživanjima stvarna povezanost između aPL i nastanka tromboembolije još je nepoznata. Naime, nije sa sigurnošću potvrđeno jesu li antifosfolipidna protutijela tek biljeg protrombotskog stanja ili pak aktivni sudionik u procesu trom¬bogeneze. Značajan postotak bolesnika s aPL nikad ne dobije trombotsku ili embolijsku komplikaciju. Stoga do danas nisu donesene smjernice za primarnu profilaksu tromboembolija u pacijenata s povećanim razinama aPL. Nasuprot tomu, u sekundarnoj prevenciji smjernice nalažu primjenu trajnog antikoagulantnog liječenja. U ovom pregledu iznosimo trenutačne spoznaje o trajanju, jačini i primjerenosti antikoagulantne i/ili antitrombocitne terapije u bolesnika s različitim kliničkim manifestacijama APS-a. |
|
Više...
|
|
|
|
|
UČINCI BILJNIH STEROLA NA HIPERKOLESTEROLEMIJU
THE EFFECTS OF PLANT STEROLS ON HYPERCHOLESTEROLEMIA ŽELJKO REINER, EUGENIA TEDESCHI-REINER Deskriptori: Hiperkolesterolemija – dijetoterapija; Fitosteroli – farmakologija, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Sitosteroli – farmakologija, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Kolesterol – u krvi; LDL kolesterol – u krvi; Fitoterapija
Sažetak. Povećana koncentracija ukupnog i LDL-kolesterola u serumu najvažniji je čimbenik rizika od kardiovaskularne bolesti. U nizu je kliničkih ispitivanja dokazano da se davanjem estera biljnih sterola ili stanola može djelotvorno smanjiti previsoka koncentracija ukupnog i LDL-kolesterola. Te tvari smanjuju apsorpciju kolesterola iz hrane u tankom crijevu tako što zauzmu mjesta u micelama umjesto kolesterola pa se više kolesterola izluči stolicom umjesto da se apsorbira kroz crijevnu stijenku u krv. One također potiču nastanak LDL-receptora na jetrenim stanicama zbog čega se više LDL-kolesterola uklanja iz krvi pa se njegova koncentracija u krvi smanji. U pokusima na životinjama također je pokazano da biljni steroli i stanoli usporavaju razvitak aterosklerotičkih nakupina. Međutim, to za sada još nije potvrđeno u ljudi. U svakom je slučaju uzimanje estera sterola i stanola namirnicama jedan od načina da se donekle smanji previsoka koncentracija kolesterola u krvi bez neželjenih nuspojava. Steroli i stanoli mogu se i kombinirati sa statinima čime se postiže bolji antilipemički učinak statina bez ikakvih interakcija. |
|
Više...
|
|
|
|
|
KLINIČKE ZNAČAJKE TREMORA TREMOR – CLINICAL FEATURES SRĐANA TELAROVIĆ, MAJA RELJA Deskriptori: Tremor – etiologija, dijagnoza, patofiziologija; Esencijalni tremor – dijagnoza, liječenje
Sažetak. Tremor je najčešća hiperkineza u ljudi, svojom pojavnošću nerijetko vrlo impresivna ne samo bolesnicima i njihovoj okolini nego i samim liječnicima. Raznolikošću etioloških čimbenika, bolesti, stanja i tvari kojima može biti uzrokovan, ovaj klinički entitet predstavlja čest diferencijalnodijagnostički problem što pokatkad, nažalost, rezultira dijagnostičkim i terapijskim pogreškama. Relativna terapijska rezistentnost pojedinih oblika tremora uz neučinkovito liječenje te čestu ijatrogenu potenciranost čine dodatni problem u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Stoga se nameće potreba razumijevanja i daljnjih istraživanja patofiziologije nastanka tremora te stalnog istraživanja novih lijekova i ostalih terapijskih postupaka. Poznavanje diferencijalnodijagnostičkih i terapijskih smjernica ovog poremećaja pak daje doprinos rješavanju problema s kojima se gotovo svakodnevno susreću specijalisti različitih grana, a napose obiteljski liječnici. U radu su izneseni dijagnostički kriteriji različitih oblika fiziološkog i patološkog tremora, klasifikacija, kliničke i elektrofiziološke metode evaluacije te najnovije terapijske smjernice. |
|
Više...
|
|
|
|
|
HIPERTENZIJA – LITERATURNI PRIKAZ DIJAGNOSTIČKOG I TERAPIJSKOG PRISTUPA U DJEČJOJ DOBI HYPERTENSION – LITERATURE REVIEW OF DIAGNOSIS AND MANAGEMENT PROCEDURES IN CHILDHOOD ZORA ZAKANJ Deskriptori: Hipertenzija – dijagnoza, liječenje
Sažetak. Hipertenzija je čest klinički problem u hitnom zbrinjavanju dječje populacije, iako samo 1% djece i adolescenata ima povišene vrijednosti arterijskog tlaka u ponavljanim mjerenjima. Hipertenzijom se smatra povišen arterijski tlak iznad 95. centile za dob, spol i visinu djeteta. Dijagnostičke su mjere usmjerene utvrđivanju stvarne vrijednosti arterijskog tlaka, identifikaciji sekundarnih uzroka hipertenzije i evaluaciji mogućih kardiovaskularnih rizika. Terapijske intervencije uključuju opće i farmakološke mjere. Cilj terapije je smanjiti sistolički i dijastolički arterijski tlak na vrijednosti ispod 90. centile za dob, spol i visinu djeteta. Održavanjem arterijskog tlaka na normalnim vrijednostima smanjuje se dugoročni kardiovaskularni morbiditet i mortalitet. Prihvaćanje smjernica za hipertenziju dječje dobi interdisciplinarni je proces, koji uključuje izradu smjernica od strane vodećih eksperata, s uključivanjem posebnosti u zbrinjavanju pacijenata na lokalnom nivou. |
|
Više...
|
|
|
|
|
NESTEROIDNI PROTUUPALNI LIJEKOVI I OZBILJNE GASTROINTESTINALNE NUSPOJAVE NONSTEROIDAL-ANTI-INFLAMMATORY DRUGS AND SERIOUS UNDESIRABLE GASTROINTESTINAL EFFECTS DAMIR FABIJANIĆ, DUŠKO KARDUM, MARKO BANIĆ, ANTONIJA FABIJANIĆ Deskriptori: Nesteroidni protuupalni lijekovi – neželjene reakcije, farmakologija, terapijska upotreba; Gastrointestinalne bolesti – kemijski izazvane, prevencija i kontrola; Želučana sluznica – učinci lijeka, patologija
Sažetak. Nesteroidni protuupalni lijekovi (nesteroidni antireumatici, NSAR) heterogena su skupina koja uključuje acetilsalicilnu kiselinu (ASK) i selektivne i neselektivne antagoniste ciklooksigenaze. Ovi se lijekovi najčešće rabe kao analgetici, antiinflamatorici, antipiretici, a niske doze ASK se zbog antiagregacijskog učinka široko primjenjuju u sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti. Najčešće nuspojave njihove primjene su oštećenja gastrointestinalnog (GI) trakta, primarno želučane erozije i ulkusi. U oko 50% pacijenata koji kronično primjenjuju NSAR endoskopskim se pregledom nalaze želučane erozije, a u 15–30% pacijenata vrijed želuca. Rizik od GI oštećenja značajno varira u odnosu na neke kliničke osobine, npr. ranija GI oštećenja, dob, istodobnu primjenu antikoagulansa (npr. varfarina), glukokortikoida ili antitrombocitnih lijekova (npr. tienopiridina) te dozu NSAR. U pregledu se razmatra mehanizam kojim NSAR uzrokuju GI oštećenja, prepoznavanje pacijenata s povećanim rizikom od njihova nastanka, prevencija i liječenje oštećenja uzrokovanih NSAR te konačno vrste NSAR s poboljšanim sigurnosnim GI profilom. |
|
Više...
|
|
|
|
|
»FAST TRACK« KIRURGIJA – UBRZANA MULTIMODALNA REHABILITACIJA KIRURŠKIH BOLESNIKA FAST TRACK SURGERY – ENHANCED MULTIMODAL REHABILITATION AFTER SURGERY KREŠIMIR OREMUŠ, DRAGAN KOROLIJA, MATE ŠKEGRO, VIŠNJA MAJERIĆ-KOGLER, DINKO TONKOVIĆ, HRVOJE SILOVSKI Deskriptori: Probavni sustav, kirurški zahvati – metode, rehabilitacija; Poslijeoperacijske komplikacije – sprečavanje i nadzor; Prijeoperacijska skrb – metode; Intraoperacijska skrb – metode; Poslijeoperacijska skrb – metode; Funkcijski oporavak
Sažetak. Usprkos stalnom napretku kirurške tehnike i perioperacijske skrbi koji je doveo do značajnog smanjenja morbiditeta i mortaliteta vezanih uz opću kirurgiju, stopa komplikacija velikih zahvata na organima trbušne šupljine još uvijek iznosi 15–40%. Glavni čimbenici poslijeoperacijskih komplikacija (nevezani uz samu kiruršku tehniku) jesu (pato)fiziološka reakcija organizma na operaciju – perioperacijski stresni odgovor, bol, neadekvatna volumna nadoknada, nepokretnost i pothlađenost. Koncept multimodalne rehabilitacije kirurških bolesnika predstavlja praktičnu primjenu novih spoznaja s područja kirurgije, anesteziologije i poslijeoperacijske rehabilitacije s ciljem smanjenja perioperacijskog stresa i uz njega vezanih komplikacija, kao i što ranijeg povratka funkcionalnog statusa pacijenta na prijeoperacijsku razinu. U radu se uza sam koncept multimodalne rehabilitacije razmatraju i prva vlastita iskustva s njegovim uvođenjem u kliničku praksu. |
|
Više...
|
|
|
|
|
REKONSTRUKCIJA MARGINALNOG DEFEKTA SREDNJE TREĆINE UŠKE RECONSTRUCTION OF THE MIDDLE THIRD MARGINAL AURICULAR DEFECT MARIJAN KOVAČIĆ Deskriptori: Uho, stečene deformacije – kirurgija; Uho, vanjsko – kirurgija; Rekonstrukcijski kirurški zahvati – metode; Kirurški režnjevi
Sažetak. Rekonstrukcija defekta srednje trećine uške izvršena je uz pomoć kožnog retroaurikularnog režnja formiranog V-incizijom s bazom na oštećenoj ušci te istostranim hrskavičnim presatkom konhe. Primjenom ove metode postignuta je rekonstrukcija u jednom aktu uz primjernu cirkumferenciju uške i minimalni ožiljak mastoidne regije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
LAPAROSKOPSKA DEKAPSULACIJA PRIROĐENE CISTE SLEZENE LAPAROSCOPIC DECAPSULATION OF CONGENITAL SPLENIC CYST STJEPAN VIŠNJIĆ, BOŽIDAR ŽUPANČIĆ, ANDRIJA CAR, GORAN ROIĆ Deskriptori: Bolesti slezene – prirođene, kirurgija; Ciste – prirođene, kirurgija; Laparoskopija – metode
Sažetak. Neparazitarne ciste slezene rijetke su i mogu biti prirođene ili posttraumatske. Komplikacije kao rast, bol, infekcija i ruptura indikacija su za kirurško liječenje. Laparoskopija je danas općeprihvaćena tehnika liječenja uz brojne varijacije u izboru metode. Opisana tehnika djelomične dekapsulacije – fenestracije planirana je kako bi se minimalizirao rizik od potpunoga gubitka tkiva slezene, ali i reducirala vjerojatnost recidiva ciste. |
|
Više...
|
|
|
|
|
UTJECAJ PSIHOTERAPIJE NA MOŽDANU CIRKULACIJU – PRIKAZ BOLESNIKA PSYCHOTHERAPEUTIC EFFECT ON CEREBRAL BLOOD FLOW – CASE REPORT RUDOLF GREGUREK, RATIMIR PETROVIĆ* Deskriptori: Posttraumatski stresni poremećaj – radionuklidni prikaz, liječenje; Mozak – radionuklidni prikaz; Cerebrovaskularna cirkulacija; Grupna psihoterapija; Jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija
Sažetak. Prikazan je 36-godišnji pacijent, veteran Domovinskog rata koji je zatražio psihijatrijsko liječenje zbog smetnja iz kruga posttraumatskoga stresnog poremećaja. Dijagnoza je postavljena u skladu s kriterijima MKB-10 pri čemu nije postojala ni jedna komorbidna dijagnoza. Nakon detaljne psihijatrijske, psihologijske i neurološke obrade učinjena je jednofotonska emisijska tomografija (SPECT) pri čemu pacijent nije uzimao nikakvu medikamentnu terapiju. Snimanje je ponovljeno nakon dva tjedna da bi se izbjegli mogući artefakti i povećala statistička pouzdanost mogućega patološkog nalaza. Rezultati snimanja pokazali su ¬unilateralno signifikantno povećanje regionalnoga moždanog protoka (više od 20% povećana moždana aktivnost u dominantnoj hemisferi) u odnosu na suprotnu hemisferu u projekcijskom području nukleusa akumbensa/amigdaloidnih jezgara. Nakon završene obrade pacijent je uključen u intenzivnu grupnu psihoterapiju tijekom godine dana, fokusiranu na interpersonalne i socijalne odnose. Nakon godinu dana došlo je do ublažavanja simptoma, prikladnije kontrole pulzija i prestanka agresivnih »acting out« reakcija, što je bilo objektivizirano i heteroanamnestičkim podatcima. Ponovljena jednofotonska emisijska tomografija u dva navrata s dvotjednim razmakom pokazala je normalizaciju nalaza i odsutnost signifikantne razlike u regionalnoj moždanoj cirkulaciji između moždanih hemisfera. |
|
Više...
|
|
|
|
|
OSTEOHONDRITIS DISEKANS GLEŽNJA
OSTEOCHONDRITIS DISSECANS OF THE ANKLE
IVAN BOJANIĆ, TOMISLAV CEROVEČKI, TOMISLAV SMOLJANOVIĆ, ALAN IVKOVIĆ, DENIS TRŠEK, IGOR BORIĆ
Deskriptori: Osteohondritis disekans – kirurgija; Gležanj – kirurgija; Talus – kirurgija; Artroskopija – metode; Ortopedski zahvati – metode
Sažetak. Svrha rada: Cilj istraživanja bio je utvrditi učinkovitost metode mikrofraktura u liječenju simptomatskih koštano-hrskavičnih oštećenja talusa. Materijal i metode: Prospektivno smo pratili 24 bolesnika operirana navedenom metodom. Kod svih je bolesnika učinjena standardna radiološka obrada, kod 10 bolesnika načinjen je i CT gležnja, a kod 8 MR. Subjektivno zadovoljstvo bolesnika zahvatom procijenjeno je SANE i Martinovim skorom, dok je objektivna funkcija procijenjena AOFAS i Freiburškim skorom. Rezultati: Srednji prijeoperacijski AOFAS skor iznosi 53 (31 do 61), dok je srednji poslijeoperacijski AOFAS skor 87,5 (81 do 100). Poslijeoperacijski Freiburški skor iznosio je 89,5 (76 do 100). Raspodjela ishoda liječenja evaluirana Martinovim skorom pokazala je kod 94,5% bolesnika izvrstan, dobar i zadovoljavajući rezultat, dok je raspodjela ishoda prema upitniku SANE pokazala izvrstan i dobar rezultat kod 91,8% bolesnika. Zaključak: Artroskopija gležnja uz mikrofrakture sigurna je, jeftina i učinkovita metoda liječenja koštano-hrskavičnih oštećenja talusa.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
ANALIZA PRIJEOPERACIJSKE DONACIJE AUTOLOGNE KRVI ZA UGRADNJU REVIZIJSKIH ENDOPROTEZA KUKA ANALYSIS OF PREOPERATIVE AUTOLOGOUS BLOOD DONATION IN PATIENTS HAVING REVISION HIP ARTHROPLASTY MELITA ŠULENTIĆ, BRANKA GOLUBIĆ-ĆEPULIĆ, INES BOJANIĆ, MARIJA LUKIĆ, DUBRAVKO ORLIĆ, ROBERT KOLUNDŽIĆ, BRANKO TRIPKOVIĆ Deskriptori: Artroplastika zgloba kuka; Reoperacija; Prijeoperacijska skrb; Autologna transfuzija krvi; Davatelji krvi
Sažetak. Prijeoperacijska donacija autologne krvi (PAD) danas je standardna metoda transfuzijskog liječenja bolesnika, koji se podvrgavaju nekoj od elektivnih operacija praćenih velikim gubitcima krvi. Cilj ove studije bio je utvrditi utjecaj PAD-a na smanjenje potrošnje homologne krvi u bolesnika kojima je bila ugrađena revizijska endoproteza kuka. Retrospektivno su analizirani podatci 289 bolesnika, koji su tijekom 66-mjesečnog razdoblja operirani u našoj Klinici. Sto trideset i osam bolesnika (47,8%) bilo je uključeno u program PAD-a te im je uzeta 1 ili 2 doze, a 151 bolesnik (52,2%) nije bio uključen u PAD. Jedna ili dvije doze autologne krvi smanjile su potrošnju homologne krvi u bolesnika kojima je bila zamijenjena samo jedna komponenta endoproteze (acetabularna ili femoralna). U bolesnika kojima su zamijenjene obje komponente endoproteze značajno je smanjena potrošnja homologne krvi ako su uzete dvije doze autologne krvi uz bazalnu vrijednost hemoglobina (vrijednost hemoglobina prije doniranja prve doze) >150 g/L. Svi bolesnici kojima su zamijenjene i acetabularna i femoralna komponenta endoproteze, a bazalna vrijednost hemoglobina bila im je <120 g/L, liječeni su homolognom krvi, usprkos doniranju autologne krvi. |
|
Više...
|
|
|
|
|
RAZLIKE U MORTALITETU BOLESNIKA HOSPITALIZIRANIH ZBOG AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA U KBC-u ZAGREB OVISNO O NAČINU LIJEČENJA
OVERALL AND THERAPY SPECIFIC MORTALITY OF PATIENTS HOSPITALIZED FOR ACUTE MYOCARDIAL INFARCTION IN ZAGREB UNIVERSITY HOSPITAL CENTRE
MAJA STROZZI, JOŠKO BULUM, ALEKSANDER ERNST, EDUARD MARGETIĆ, IVAN ŠKORAK, KREŠIMIR PUTAREK, IVAN GORNIK
Deskriptori: Infarkt miokarda – dijagnoza, liječenje, mortalitet; Perkutana koronarna transluminalna angioplastika; Trombolitička terapija; Reperfuzija miokarda; Vremenski čimbenici; Hospitalizacija
Sažetak. U Koronarnoj jedinici i Jedinici intenzivne skrbi Kliničkoga bolničkog centra Zagreb, tijekom 2005. godine hospitalizirana su 403 bolesnika s akutnim infarktom miokarda (AMI). Većina (288) bolesnika prezentirala se infarktom sa ST-elevacijom (STEMI), a 115 bolesnika s akutnim infarktom bez ST-elevacije (NSTEMI). Hospitalni mortalitet STEMI bolesnika bio je 13,9% prema 9,6% u NSTEMI grupi. Kod 202 bolesnika u STEMI grupi učinjena je urgentna perkutana koronarna intervencija (PCI), a 86 bolesnika primilo je konzervativnu terapiju. Hospitalni mortalitet bolesnika liječenih primarnom PCI bio je 5,9 % prema 29,1% u grupi liječenoj konzervativno. Glavni razlog za konzervativnu terapiju bio je kasni dolazak bolesnika u bolnicu (>12 sati od početka simptoma). Kod samo 11 bolesnika visokog rizika s NSTEMI učinjena je primarna PCI, dok je 99 NSTEMI bolesnika liječeno konzervativno (hospitalni mortalitet 10,1%). Ukupno je učinjeno 218 urgentnih PCI u obje grupe bolesnika, s niskim hospitalnim mortalitetom od 6,0% u usporedbi s višim mortalitetom u konzervativno liječenim grupama. Mortalitet u PCI grupi bio je povezan s neuspješnom intervencijom i kasnom reperfuzijom. Ukupno vrijeme ishemije (6 sati i 5 minuta), kao i vrijeme od dolaska u bolnicu do reperfuzije (1 sat i 25 minuta) dulje je nego u sličnim serijama bolesnika i potrebno ih je poboljšati. Vrijeme transporta (1 sat i 40 minuta) bilo je prihvatljivo. U zaključku, kod velikog broja bolesnika (70,1%) sa STEMI i NSTEMI učinjena je primarna PCI u našoj ustanovi s primarnim uspjehom od 91,8% i niskim perioperativnim mortalitetom. Ova grupa imala je u usporedbi s konzervativno liječenim bolesnicima superiorni ishod u odnosu na hospitalni mortalitet. Još uvijek preveliki broj bolesnika hospitaliziranih zbog AMI dolazi prekasno za bilo koji oblik reperfuzije. |
|
Više...
|
|
|
|
|
KLINIČKA I EPIDEMIOLOŠKA OBILJEŽJA PROLAPSA MITRALNE VALVULE U DJECE CLINICAL AND EPIDEMIOLOGICAL FEATURES OF THE MITRAL VALVE PROLAPS IN CHILDREN IVAN MALČIĆ, HRVOJE KNIEWALD, DANIEL DILBER, ŽELJKA MUSTAPIĆ, SANJA DORNER Deskriptori: Prolaps mitralnog zaliska – epidemiologija, patofiziologija, dijagnoza
Sažetak. U radu istražujemo učestalost i kliničko značenje prolapsa mitralne valvule u populaciji polikliničkih pacijenata pedijatrijske kardiološke ambulante od studenoga 1999. do travnja 2004. Obuhvaćen je uzorak od 1187-ero djece obaju spolova, 688 je imalo strukturalnu srčanu grešku (57,9%), a izolirani prolaps dijagnosticiran je u 5l djeteta (4,3%) s apsolutnom dominacijom ženskog spola (ž:m=7,5:1). Srednja dob kod postavljanja dijagnoze bila je 12,4±2,9 god. (raspon 6–19 god.). Djeca su bila praćena 3,1±0,9 god. (raspon 1–4 god.). U 25-ero djece (49%) nađena je pridružena insuficijencija mitralne valvule, većinom I. stupnja (80%). Tijekom praćenja nije uočena progresija insuficijencije niti druge moguće komplikacije (aritmije, tromboembolija) ni u jednog djeteta. Dolihostenomelija je nađena u 10-ero djece (19,6%), a spolne razlike nisu ¬utjecale ni na pojavu insuficijencije (p=0,464, df=2, c2 2=1,54) ni na razliku u konstituciji (p=0,766, df=4, c2 2=1,83). Tipične subjektivne tegobe imalo je 37-ero djece (72,5%), od čega 22-je ozbiljnije, pa su liječeni b-blokatorima (propranolol) (43,1%). Srednja dob djece liječene b-blokatorima (13,7±2,5 god.) statistički se razlikuje od srednje dobi neliječenih (11,5±2,9 god.), pa postoji vjerojatnost utjecaja neurohormonalnih čimbenika u uznapredovalom pubertetu na pojavu subjektivnih tegoba (p=0,006, t=–2,86). Najčešći klinički simptom je bol u prsima (95% u skupini s jače izraženim simptomima). Pod utjecajem lijeka simptomi nestaju u 82% bolesnika. Prolaps mitralne valvule je entitet povoljnoga kliničkog tijeka. Valja provoditi profilaksu infektivnog endokarditisa u skupini s mitralnom insuficijencijom, a djecu s jače izraženim tegobama valja liječiti b-blokatorima. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PRESJEČNO ISTRAŽIVANJE (CROSS-SECTIONAL STUDY) UPORABE LIJEKOVA U TRUDNOĆI CROSS-SECTIONAL STUDY OF DRUG USE IN PREGNANCY JOSIP ČULIG, MARCEL LEPPÉE, DANIJELA ŠTIMAC, IVAN KUVAČIĆ, TAJANA PULANIĆ-KLEPAC, RADOSLAV HERMAN, NEVEN TUČKAR, MARIO PODOBNIK, ANTE KLOBUČAR, SANJA MATEŠA, MARINA POLIĆ-VIŽINTIN, ANDRIJA-MIŠO DAMIĆ Deskriptori: Trudnoća; Lijekovi, korištenje – statistika i brojčani podaci; Presječna istraživanja
Sažetak. Cilj je rada prikazati uporabu lijekova u trudnoći u Zagrebu. Proveli smo presječno istraživanje (cross-sectional study) kroz razdoblje od mjesec dana u sva četiri zagrebačka rodilišta, putem ankete kojom su obuhvaćene 893 rodilje. Trudnice su uzimale prosječno 2,6 lijekova. Vitaminsko-mineralni kompleks (62,9%) na prvom je mjestu od svih lijekova uzimanih tijekom istraživanog razdoblja. Za lijekove rabljene u razdoblju između prijma u bolnicu i poroda značajno je da se najviše davao metoklopramid (10,1%) te diazepam (6,0%) koji ima visoku potrošnju tijekom cijele trudnoće. Prema FDA klasifikaciji rizika u trudnoći, od ukupnog broja trudnica, najviše ih je uzimalo lijekove kategorije B (88%), zatim kategorije A (77%). Skupina C ima udio od 16%. Od kategorija u kojima postoje dokazi humanoga fetalnog rizika, kategorija D ima 47,5% udjela u ukupnom uzimanju lijekova u trudnoći, dok je samo jedan lijek (0,1%) iz kategorije X, koja ima dokazano teratogeni učinak. Unatoč ograničenjima u istraživanju (malen uzorak rodilja, vremenski ograničeno istraživanje) studija je upozorila na postojanje rizične primjene lijekova u trudnoći i neposredno nakon poroda u zagrebačkih rodilja te otvorila mogućnosti za unapređenje kvalitete terapije u ovome osjetljivom životnom razdoblju. |
|
Više...
|
|
|
|
|
IZMEĐU BRIJAČNICE I BOLNICE: ULOGA KIRURGA-RANARNIKA U OSIJEKU
U RAZDOBLJU OD 1687. DO 1746. GODINE BETWEEN BARBER’S AND HOSPITAL: THE ROLE OF BARBER-SURGEONS
IN OSIJEK IN THE PERIOD FROM 1687 TO 1746 BRUNO ATALIĆ, STELLA FATOVIĆ-FERENČIĆ Deskriptori: Brijači-kirurzi – povijest; Kirurgija – povijest; Povijest 17. stoljeća; Povijest 18. stoljeća; Hrvatska
Sažetak. U radu smo prikazali pojavnost i ulogu medicinskih praktičara, osobito školovanih kirurga i brijača-Badera u Osijeku u razdoblju od kršćanskoga oslobođenja 1687. do proglašenja Regulationen für Baderen 1746. godine. Na temelju arhivskih izvora i građe prikazali smo njihov identitet, podrijetlo, broj i status te upozorili na određena odstupanja u njihovoj nadležnosti u odnosu na druge gradove Habsburške Monarhije. Prisutnost i širok raspon poslova, koje su kirurzi ovdje obnašali mogu se objasniti geostrateškim položajem Osijeka kao vojne utvrde u blizini granice s Osmanskim Carstvom i snažnim vojnim utjecajem na njegov razvoj te odsutnošću školovanih liječnika. Podatci prikazani u ovom radu upućuju na same početke djelovanja medicinskih praktičara u Osijeku i važni su za razumijevanje razvoja organizacije zdravstva na ovom području. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ARTERIJSKA HIPERTENZIJA I PREHRANA ARTERIAL HYPERTENSION AND DIET DRAGAN LJUTIĆ, JOSIPA DODIG, VEDRAN KOVAČIĆ Deskriptori: Hipertenzija – patofiziologija, dijetoterapija; Prehrana
Sažetak. U članku je riječ o vezi prehrambenih navika i arterijske hipertenzije. Prikazano je kako različiti čimbenici dijete utječu na razinu arterijskog tlaka: smanjenje tjelesne težine, smanjenje soli u prehrani, povećano uzimanje kalija, redukcija alkohola u onih koji piju te podupiranje zdrave prehrane (sugerirano i potvrđeno tzv. studijom DASH, ali u novo vrijeme i studijom OmniHeart). |
|
Više...
|
|
|
|
|
IZVANBOLNIČKI METICILIN-REZISTENTNI STAPHYLOCOCCUS AUREUS – MOLEKULARNA EVOLUCIJA, KARAKTERISTIKE I ZNAČENJE COMMUNITY-ASSOCIATED METHICILLIN-RESISTANT STAPHYLOCOCCUS AUREUS
– MOLECULAR EVOLUTION, CHARACTERISTICS AND SIGNIFICANCE ANA BUDIMIR, SMILJA KALENIĆ Deskriptori: Staphylococcus aureus – genetika, učinci lijeka, izolacija; Izvanbolničke infekcije – mikrobiologija, dijagnoza, epidemiologija; Stafilokokne infekcije – mikrobiologija, dijagnoza, epidemiologija; Rezistencija na meticilin – genetika; Bakterijski kromosomi – genetika; Molekularna evolucija
Sažetak. Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je medicinski problem s kojim se bolnice suočavaju već desetljećima; njegova pojava u izvanbolničkoj sredini 90-ih godina prošlog stoljeća otvara, međutim, novo poglavlje i u izvanbolničkim infekcijama. Izvanbolnički MRSA razlikuje se od bolničkoga po genotipskim i fenotipskim osobinama. Tipično je za izvanbolničke MRSA da su osjetljivi na većinu nebetalaktamskih antibiotika. Uzrokuju infekcije u mlađih, prethodno zdravih ljudi, a najčešće su uzročnici teških infekcija kože i mekih tkiva, kao i teških, nekrotizirajućih pneumonija. Kromosomska kaseta, koja sadržava gen mecA odgovoran za rezistenciju na betalaktamske antibiotike (SCCmec), u izvanbolničkh izolata je tipa IV ili V i manja je od SCCmec tipičnih za bolničke izolate (SCCmec I, II i III). Tipično je za veliki dio izvanbolničkih MRSA posjedovanje gena za Panton-Valentinov leukocidin (PVL). U dijagnostici izvanbolničkih MRSA rabe se standardne laboratorijske metode, a u ugroženoj populaciji moguće je primijeniti brze molekularne metode za ciljano liječenje i sprečavanje širenja izvanbolničkih MRSA. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ULOGA OMEGA-3 MASNIH KISELINA IZ RIBA U PREVENCIJI KARDIOVASKULARNIH BOLESTI THE ROLE OF OMEGA-3 FATTY ACIDS FROM FISH IN PREVENTION OF CARDIOVASCULAR DISEASES ŽELJKO REINER, EUGENIA TEDESCHI-REINER, GORDANA ŠTAJMINGER Deskriptori: Omega-3 masne kiseline – farmakologija, terapijska upotreba, doziranje; Kardiovaskularne bolesti – prevencija; Infarkt miokarda – prevencija, smrtnost; Aritmija – etiologija, prevencija; Iznenadna srčana smrt – prevencija
Sažetak. Riba, odnosno riblje ulje, izvor je omega-3 masnih kiselina – višestruko nezasićenih esencijalnih masnih kiselina. One u dozi od 1 g na dan u bolesnika s preboljelim infarktom miokarda značajno smanjuju ukupnu smrtnost i rizik od iznenadne smrti zbog aritmija. U posljednje je vrijeme u žarištu zanimanja upravo mehanizam antiaritmijskog djelovanja omega-3 kiselina kojim se ti korisni učinci dobrim dijelom objašnjavaju. Naime, one utječu na ionske kanale u membranama stanica srca, povećavaju prag za fibrilaciju klijetki i povećavaju varijabilnost ritma srca. Iako podaci o učincima tih kiselina u primarnoj prevenciji nisu tako nedvojbeni kao oni u sekundarnoj, čini se da je opravdana uporaba omega-3 kiselina i u primarnoj prevenciji. U višim se dozama (2 do 4 g na dan) daju za liječenje hipertrigliceridemije. Mogući mehanizmi kojima omega-3 masne kiseline smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti uključuju, osim spomenutih, antitrombotičke (smanjuju agregaciju i reaktivnost trombocita, smanjuju viskoznost plazme, potiču fibrinolizu) i protuupalne učinke (smanjuju IL-6, MCP-1, TNF), poboljšanje funkcije endotelnih stanica krvnih žila (primjerice potiču lučenje dušičnog oksida), ¬sma¬njenje očitovanja adhezijskih molekula na endotelu, kočenje migracije i proliferacije glatkih mišićnih stanica te sniženje -arterijskog tlaka. Na temelju opsežnih kliničkih istraživanja danas se smatra da bi se omega-3 masne kiseline trebale u ¬najmanju ruku davati u sekundarnoj prevenciji bolesnicima s preboljelim infarktom miokarda. Pokazano je također da je u sekundarnoj prevenciji davanje bolesnicima s preboljelim infarktom miokarda visoko pročišćenih i koncentriranih omega-3 masnih kiselina uz uobičajeno liječenje financijski isplativo u usporedbi sa samo uobičajenim liječenjem. Potrebno je ¬naglasiti da nema značajnih interakcija lijekova s omega-3 masnim kiselinama. |
|
Više...
|
|
|
|
|
TERAPIJSKI PRISTUP NEUTROPENIČNOM BOLESNIKU S VRUĆICOM THERAPEUTIC APPROACH TO A PATIENT WITH FEBRILE NEUTROPENIA NADIRA DURAKOVIĆ, DAMIR NEMET Deskriptori: Neutropenija – kemijski izazvana, komplikacije, farmakoterapija; Vrućica – kemijski izazvana, farmakoterapija; Protutumorski lijekovi – štetno djelovanje; Infekcija – mikrobiologija, farmakoterapija; Protubakterijski lijekovi – terapijska upotreba; Protugljivični lijekovi – terapijska upotreba
Sažetak. U liječenju zloćudnih bolesti danas se provodi intenzivna kemoterapija, a standardan pristup liječenju je i terapija visokim dozama citostatika s transplantacijom autolognih ili alogenih matičnih hematopoetskih stanica. Takvo liječenje u pravilu prati razvoj neutropenije, a infekcija u neutropeničnog bolesnika potencijalno je smrtonosna komplikacija. Tijekom posljednjih godina bolje su definirani faktori rizika od razvoja infekcija u neutropeničnih bolesnika te se smatra da postoje bolesnici s manjim i većim rizikom. Bolesnici s manjim rizikom od razvoja infekcija mogu biti liječeni peroralnom terapijom u izvanbolničkim uvjetima. Bolesnici s većim rizikom trebaju biti liječeni u bolničkim uvjetima antibiotikom širokog spektra samim ili kombinacijom s aminoglikozidom. Vankomicin treba dodati ako postoji sumnja na infekciju mekog tkiva ili intravenskog katetera te ako je izoliran gram-pozitivan uzročnik. Pristup neutropeničnom bolesniku s vrućicom treba biti individualiziran, prilagođen karakteristikama pojedinačnog bolesnika, organizaciji zdravstvene službe u određenoj sredini i specifičnim mikrobiološkim uvjetima bolnice. |
|
Više...
|
|
|
|
|
MAGNETNOREZONANTNA KOLANGIOPANKREATOGRAFIJA (MRCP) MAGNETIC RESONANCE CHOLANGIOPANCREATOGRAPHY DAMIR MILETIĆ, DAVOR ŠTIMAC, MILJENKO URAVIĆ, DAVOR PETRANOVIĆ, MARZENA MAZUR-GRBAC, PETRA VALKOVIĆ, ARTUR FRANKO Deskriptori: Magnetska rezonantna kolangiopankreatografija – metode; Bolesti bilijarnog sustava – dijagnoza; Bolesti pankreasa – dijagnoza
Sažetak. Magnetnorezonantna kolangiopankreatografija (MRCP) neinvazivna je metoda slikovnog prikaza bilijarnopankreatičnog sustava izvrsne osjetljivosti i specifičnosti u otkrivanju postojanja i nivoa bilijarne opstrukcije. Za postizanje MRCP-a rabe se posebne sekvencije na uređaju za magnetnu rezonanciju koje ističu svijetli signal stagnantnih tekućina kao što su žuč i pankreatični sekret u odnosu na susjedne solidne organe i cirkulirajuću krv koji se prikažu kao tamna pozadina slike i to bez potrebe za primjenom bilo kakvog kontrastnog sredstva. Nemogućnost istodobne terapijske intervencije glavni je nedostatak MRCP-a u odnosu na direktne metode kolangiopankreatografije. Prikaz biliopankreatičnog sustava ovom metodom postiže se u koronalnoj ravnini, tako da slika podsjeća na direktnu biligrafiju. Zbog svoje visoke negativne prediktivne vrijednosti, MRCP može zamijeniti invazivnu dijagnostiku rezervirajući je za bolesnike koji trebaju terapijsku intervenciju. MRCP je vrijedna metoda u procjeni resektabilnosti malignih neoplazmi, primjerice hilarnih kolangiokarcinoma kod kojih ERCP može biti neuspješan i distalnih opstrukcija u kojih je direktna kolangiografija ograničena. |
|
Više...
|
|
|
|
|
CISTA STRAŽNJEG ROGA MEDIJALNOG MENISKUSA POSTERIOR HORN CYST OF THE MEDIAL MENISCUS TOMISLAV CRNKOVIĆ, BORIS MATIJAŠEVIĆ, NIKOLA GOTOVAC,ROBERT KOLUNDŽIĆ, DAMIR MATOKOVIĆ Deskriptori: Meniskus – ozljede, kirurgija; Ciste – kirurgija; Artroskopija
Sažetak. Prikazujemo rijedak slučaj velike simptomatske ciste medijalnog meniskusa udružene s horizontalnom rupturom stražnjeg roga meniskusa. Nakon kliničkog, rendgenskog i ultrazvučnog ispitivanja, dijagnoza je potvrđena MR pretragom koljena. Literatura podupire kiruršku terapiju koja uključuje potpunu artroskopsku tehniku, meniscektomiju i dekompresiju ciste. U našem slučaju pokazalo se da su artroskopska parcijalna meniscektomija i otvorena cistektomija učinkovit tretman u liječenju. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PRIJELOMI ZBOG ZAMORA REBARA U VESLAČA: PRIKAZ TRIJU SLUČAJEVA I PREGLED LITERATURE RIB STRESS FRACTURES IN ROWERS:THREE CASE REPORTS AND REVIEW OF LITERATURE TOMISLAV SMOLJANOVIĆ, IVAN BOJANIĆ, ISKRA TROHA, MARKO PEĆINA Deskriptori: Prijelomi zbog zamora – etiologija, dijagnoza, liječenje; Prijelomi rebara – etiologija, dijagnoza, liječenje; Športske ozljede – etiologija, dijagnoza, liječenje; Sindromi prenaprezanja – komplikacije, patofiziologija
Sažetak. Prijelomi zbog zamora rebara s učestalošću između 2 i 12% svih sindroma prenaprezanja među veslačima uzrokuju najviše izbivanja s treninga i natjecanja na vodi. Budući da su prijelomi zbog zamora vrlo rijetki u općoj populaciji, od najveće je važnosti upravo pomisliti na tu mogućnost u slučaju pojave boli bez očite traume u području rebara u sportaša. Stoga u ovom članku prikazujemo svoja tri slučaja u kojih smo postavili kliničku sumnju na prijelom zbog zamora rebra. Prikazan je pregled literature vezan uz prijelome zbog zamora rebara u veslača, kao i najnovije spoznaje o etiologiji, kliničkoj slici, dijagnostici, diferencijalnoj dijagnozi te liječenju prijeloma zbog zamora. |
|
Više...
|
|
|
|
|
SPOSOBNOST OSOBA S MENTALNIM POREMEĆAJEM ZA DAVANJE INFORMIRANOG PRISTANKA U BIOMEDICINSKIM ISTRAŽIVANJIMA CAPACITY TO CONSENT TO RESEARCH IN PATIENTS WITH MENTAL ILLNESS MAJA BAJS, ŠPIRO JANOVIĆ, NEVEN HENIGSBERG, VELJKO ĐORĐEVIĆ Deskriptori: Mentalni poremećaji – psihologija; Informiran pristanak; Mentalna sposobnost; Biomedicinska istraživanja – etika; Ljudska prava
Sažetak. Informirani pristanak mehanizam je zaštite osoba u biomedicinskim istraživanjima. Davanje valjanog informiranog pristanka osim informiranosti o medicinskom postupku, odnosno istraživanju, uključuje i dobrovoljnost osobe i sposobnost za pristanak. Sposobnost za davanje pristanka ovisi o više čimbenika, a procjenjuje se klinički, jer još ne postoje standardni instrumenti procjene. Osobe s mentalnim poremećajima većinom su sposobne za pristanak. Neka istraživanja pokazuju da jedan broj osoba s mentalnim poremećajima može biti nesposoban za pristanak, djelomično ili potpuno te privremeno ili trajno. Etičke dileme koje se odnose na uključivanje osoba u biomedicinska istraživanja odnose se i na procjenu dobrobiti i rizika za ispitanike. Iznalaženje objektivnijih metoda procjene i metoda za poboljšanje sposobnosti za pristanak na medicinske intervencije omogućit će primjereniju selekciju ispitanika u istraživanjima. Važnost relevantnih hrvatskih ¬zakona i međunarodnih konvencija nalazimo u nizu mehanizama za zaštitu osoba s mentalnim poremećajima u biomedicinskim istraživanjima. |
|
Više...
|
|
|
|
|
SMJERNICE HRVATSKOGA PULMOLOŠKOG DRUŠTVA ZA DIJAGNOSTICIRANJE I LIJEČENJE ASTME U ODRASLIH GUIDELINES FOR DIAGNOSIS AND MANAGEMENT OF ASTHMAIN ADULTS OF THE CROATIAN RESPIRATORY SOCIETY NEVEN TUDORIĆ, ŽARKO VRBICA, FADILA PAVIČIĆ, DRAGAN KOROLIJA-MARINIĆ, VLADIMIR FIJAČKO, TANJA FISTRIĆ, IVAN GUDELJ, SUZANA KUKULJ, DUBRAVKA MATANIĆ, NEVEN MICULINIĆ, DAVOR PLAVEC, GORAN POPIĆ, SANJA POPOVIĆ-GRLE, MIRJANA TURKALJ Deskriptori: Astma – dijagnoza, liječenje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Diljem svijeta se radi što učinkovitije kontrole astme primjenjuju smjernice za pravilno dijagnosticiranje i zbrinjavanje ove bolesti. Do sada su u Hrvatskoj najčešće korištene smjernice Globalne inicijative za astmu (GINA). Višegodišnja implementacija ovih smjernica u značajnoj je mjeri poboljšala i ujednačila dijagnosticiranje i liječenje astme na svim razinama sustava zdravstvene skrbi. Postignuta razina znanja otvara prostor za domaće smjernice koje akceptiraju ekonomske, kulturne, pa i tradicijske značajke Hrvatske. Smatra se da liječnici uspješnije koriste smjernice u čijem su stvaranju aktivno sudjelovali, a koje su prilagođene lokalnim uvjetima rada i dostupnim lijekovima. Radi toga je Hrvatsko pulmološko društvo priredilo Hrvatske smjernice za liječenje astme koje se temelje na suvremenim saznanjima o dijagnosticiranju i liječenju ove bolesti te su usklađene s nacionalnim zdravstvenim sustavom. |
|
Više...
|
|
|
|
|
NIKOLA TESLA I U MEDICINI NIKOLA TESLA IN MEDICINE, TOO BRANKO HANŽEK, ZVONIMIR JAKOBOVIĆ Deskriptori: Slavne osobe – povijest; Elektricitet – povijest; Elektroterapija – povijest; Hrvatska
Sažetak. U ovom smo radu, služeći se primarnim i sekundarnim izvorima, prikazali onaj segment djelovanja Nikole Tesle koji je našao primjenu i na području medicine. Osobita pozornost posvećena je izvođenju Teslinih pokusa u srednjoškolskoj nastavi čime se upućuje na popularizaciju Teslina rada te promptnost prihvaćanja njegovih otkrića na području Hrvatske. Teslina istraživanja izazvala su velik interes u ovdašnjoj akademskoj zajednici, a njegovi su se pokusi ponavljali i uvodili u nastavu. Istaknuto je da je Teslin interes bio prije svega usmjeren na fiziku i elektrotehniku, bez osobnih pretenzija zadiranja u biomedicinska istraživanja. Ipak, njegova su istraživanja pridonijela približavanju i prožimanju ovih dvaju područja utirući put medicinskoj fizici, osobito rendgenologiji i visokofrekvencijskoj elektroterapiji. |
|
Više...
|
|
|
|
|
BOTULINUM TOKSIN TIPA A I KOLINERGIČNI SUSTAV BOTULINUM TOXIN TYPE A AND CHOLINERGIC SYSTEM LIDIJA BACH-ROJECKY, MAJA RELJA, BORIS FILIPOVIĆ, ZDRAVKO LACKOVIĆ Deskriptori: Botulinum toksin, tip A – toksičnost, farmakologija, terapijska upotreba; Neuromuskularna spojnica – učinci lijeka; Kolinergična vlakna – učinci lijeka; Presinaptički terminal – učinci lijeka; Botulizam – dijagnoza
Sažetak. U anaerobnoj bakteriji Clostridium botulinum nastaje sedam različitih serotipova botulinum neurotoksina (A-G), koji priječe lučenje acetilkolina iz motoričkih i autonomnih kolinergičnih živaca. Najpoznatije i najviše istraživano mjesto djelovanja botulinum toksina tipa A (BT-A) jest neuromuskularna veza gdje cijepa SNAP-25, jedan od tri ključna proteina pri neuroegzocitozi. Posljedica je dugotrajna paraliza zahvaćene neuromuskularne veze. Iako je BT-A jedna od najtoksičnijih tvari u prirodi koja uzrokuje botulizam, posljednjih dvadesetak godina injiciranje nanogramskih količina u specifične mišiće rabi se u terapiji različitih poremećaja karakteriziranih povećanom mišićnom kontrakcijom, poput distonija, ¬spastičnosti u dječje paralize i sl., ali i u poremećaja autonomnoga živčanog sustava, kao što je hiperhidroza. Dugotrajno ¬djelovanje (nekoliko mjeseci) nakon jednokratne ciljane primjene osnovno je obilježje terapije s BT-A. Iako se o akutnome mehanizmu djelovanja na neuromuskularnu vezu najviše zna, još nije razjašnjeno na koji način BT-A prolazi kroz epitelne barijere, niti koji je mehanizam specifičnog prepoznavanja perifernih kolinergičnih živčanih završetaka. Posebno je važno da mehanizam dugotrajnog djelovanja, što je temelj kliničke uporabe BT-A, za sada nije dovoljno jasan. |
|
Više...
|
|
|
|
|
DO ČVORNE I SUPRAMODALNE SASTAVNICE VIŠESTRUKIH NEURONSKIH MREŽA »MOTORIČKO POLJE ZA GOVOR« NEKAD I DANAS: OD KLASIČNOGA MODULARNOG »SREDIŠTA« THE PAST AND PRESENT STATUS OF »MOTOR SPEECH AREA«: FROM CLASSICAL MODULAR »CENTER« TO NODAL AND SUPRAMODAL COMPONENT OF MULTIPLE NEURONAL NETWORKS MAJA CEPANEC, MILOŠ JUDAŠ Deskriptori: Frontalni režanj – anatomija i histologija, fiziologija; Motorička kora – anatomija i histologija, fiziologija; Neuroni – fiziologija; Živčana mreža – fiziologija; Dominantnost moždanih hemisfera – fiziologija; Jezik;Neurobiologija
Sažetak. U klasičnom, afaziološkom (Wernicke-Lichtheimovu) modelu neuralne podloge jezika, ključnu ulogu u produkciji govora imalo je tzv. motoričko područje za govor, smješteno u operkularnom i triangularnom dijelu lijeve donje čeone vijuge (frontooperkularna kora) te zamišljeno kao klasično »modularno središte« u sklopu jednostavne neuralne mreže ¬specifične za jezik. Međutim, suvremena istraživanja s in vivo oslikavanjem funkcija mozga u zdravih ispitanika pokazala su da je odnos jezika i mozga mnogo složeniji, da postoje višestruke, usporedne i međusobno povezane neuralne mreže za jezik te da je frontooperkularna kora tek jedna od nodalnih sastavnica tih mreža, koja ima više jezičnih i brojne nejezične funkcije i djeluje supramodalno (a ne kao puko motoričko središte). U ovom članku dajemo pregled tih novih spoznaja, s naglaskom na jezične i nejezične funkcije frontooperkularne kore koje potpuno nadilaze okvire klasičnog Wernicke-Lichtheimova ¬modela. |
|
Više...
|
|
|
|
|
KLASIČNI OBLIK FABRYJEVE BOLESTI BEZ ANGIOKERATOMA – PRIKAZ BOLESNIKA CLASSICAL TYPE OF FABRY DISEASE WITHOUT ANGIOKERATOMAS – A CASE REPORT BORIS KUDUMIJA, MIRANDO MRSIĆ, SONJA DITS, VESNA MATIJEVIĆ, SIGMUND THUNE, KSENIJA BOŽINA Deskriptori: Fabrijeva bolest – dijagnoza, komplikacije, farmakoterapija; Alfa-galaktozidaza – terapijska upotreba
Sažetak. U radu je prikazan bolesnik s klasičnim tipom Fabryjeve bolesti (FB). Uz opis simptoma prikazani su mogući ¬uzroci pojačavanja neuropatskih boli tijekom dijalize. Karakteristične promjene oblika glave i zglobova na prstima šaka ¬dodatne su fenotipske karakteristike FB korisne u ciljanoj dijagnostici. Enzimsko nadomjesno liječenje, ako se primijeni u ranijoj fazi bolesti, može spriječiti razvoj komplikacija bolesti i prijevremenu smrt. |
|
Više...
|
|
|
|
|
PRIMARNI LIMFOMI SREDIŠNJEGA ŽIVČANOG SUSTAVA– PRIKAZ VLASTITIH ISKUSTAVA PRIMARY CENTRAL NERVOUS SYSTEM LYMPHOMA – A SINGLE CENTER EXPERIENCE
ZDRAVKO MITROVIĆ, IVO RADMAN, IGOR AURER, DUŠKA PETRANOVIĆ, FEDOR ŠANTEK, BORIS LABAR
Deskriptori: Tumori središnjeg živčanog sustava – patologija, farmakoterapija, radioterapija; Limfom – patologija, farmakoterapija, radioterapija; Metotreksat – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Protutumorski lijekovi – terapijska upotreba, primjena i doziranje
Sažetak. Primarni limfom središnjega živčanog sustava (PLSŽS) oblik je ekstranodalnog ne-Hodgkinova limfoma lokaliziranog u središnjem živčanom sustavu. Retrospektivno smo prikupili podatke o 20 bolesnika liječenih u Zavodu za hematologiju KBC-a Zagreb u posljednjih osam godina. Ukupno 13 bolesnika liječeno je visokim dozama metotreksata (4 g/m2), dok su ostali liječeni drugim kemoterapijskim protokolima ili samo zračenjem. Kompletnu remisiju postiglo je 40% bolesnika, a vjerojatnost dvogodišnjeg preživljenja iznosi 30%. Nije bilo smrtnih ishoda ili značajnih ozbiljnih nuspojava uzrokovanih terapijom. Naša iskustva pokazuju da se u bolesnika mlađih od 60 godina postiže dobar terapijski odgovor, posebno ako se liječe visokim dozama metotreksata. Stariji bolesnici, koji čine većinu oboljelih, imaju lošu prognozu bez obzira na način liječenja. |
|
Više...
|
|
|
|
|
ERLOTINIB U LIJEČENJU BOLESNIKA S UZNAPREDOVALIM KARCINOMOM PLUĆA NEMALIH STANICA: ISKUSTVO KLINIČKE BOLNICE ZA PLUĆNE BOLESTI »JORDANOVAC« ERLOTINIB IN NON-SMALL CELL LUNG CANCER: EXPERIENCE OF CLINICAL HOSPITAL FOR LUNG DISEASES »JORDANOVAC« SANJA PLEŠTINA, MIROSLAV SAMARŽIJA, STJEPKO PLEŠTINA, NABIL CHALFE, ERVIN ŽULJEVIĆ Deskriptori: Karcinom pluća nemalih stanica – farmakoterapija; Tumori pluća – farmakoterapija; Receptor za epidermalni faktor rasta – antagonisti i inhibitori; Protein-tirozin kinaze – antagonisti i inhibitori; Kinazolini – terapijska upotreba; Inhibitori proteinske kinaze – terapijska upotreba; Protutumorski lijekovi – terapijska upotreba
Sažetak. Inhibitori tirozin-kinaze receptora za epidermalni čimbenik rasta posljednjih su godina doveli do produljenja preživljenja i poboljšanja kvalitete života bolesnika s uznapredovalim karcinomom pluća nemalih stanica, nakon neuspjeha liječenja najmanje jednom linijom kemoterapije. U Klinici za plućne bolesti »Jordanovac« erlotinibom smo liječili 36 bolesnika u III.B i IV. stadiju bolesti. U 4 bolesnika (11%) za liječenja erlotinibom došlo je do potpune regresije mjerljivog tumora, u petero (14%) potvrđena je djelomična regresija tumora, dok je stabilnu bolest imalo 14 bolesnika (39%). Evidentnu kliničku korist primijenjenog liječenja erlotinibom imala su, dakle, ukupno 23 bolesnika, odnosno njih 64%. Podnošljivost liječenja bila je pritom vrlo dobra. Ovi su rezultati prvo hrvatsko iskustvo, a u skladu su s podacima objavljenim u literaturi, unekoliko ih čak i nadmašuju. Primjena erlotiniba velik je napredak u liječenju bolesnika s uznapredovalim karcinomom pluća nemalih stanica u Hrvatskoj. |
|
Više...
|
|
|
|
|
HRVATSKE SMJERNICE ZA PRIMJENU EIKOZAPENTAENSKE KISELINE I MEGESTROL-ACETATA U SINDROMU TUMORSKE KAHEKSIJE CROATIAN GUIDELINESS FOR USE OF EICOSAPENTAENOIC ACID AND MEGESTROL ACETATE IN CANCER CACHEXIA SYNDROME ŽELJKO KRZNARIĆ, ANTONIO JURETIĆ, MIRKO ŠAMIJA, RENATA DOBRILA DINTINJANA, EDUARD VRDOLJAK, MIROSLAV SAMARŽIJA, SANJA KOLAČEK, DAMIR VRBANEC, DRAGO PRGOMET, MIRKO IVKIĆ, MARKO ZELIĆ Deskriptori: Kaheksija – etiologija, patofiziologija, farmakoterapija; Anoreksija – etiologija, patofiziologija, farmakoterapija; Eikozapentaenska kiselina – terapijska upotreba, doziranje i primjena; Megestrol acetat – terapijska upotreba, doziranje i primjena; Tumori – komplikacije; Smjernice; Hrvatska Sažetak. Kod velikog broja onkoloških bolesnika već pri postavljanju dijagnoze uočavamo značajan gubitak tjelesne mase, masnog tkiva, a osobito proteina uz naglašenu upalnu aktivnost. Takvo tjelesno propadanje u onkoloških bolesnika nazivamo sindromom tumorske kaheksije, uz često prisutnu anoreksiju. Tumorska kaheksija značajno utječe na proces liječenja bolesnika i stopu preživljenja. Standardnom nutritivnom potporom nije moguće zaustaviti tjelesno propadanje u sindromu tumorske anoreksije i kaheksije. U segmentu kliničke prehrane unatrag nekoliko godina osobito se propituje svrhovitost primjene eikozapentaenske kiseline (EPA) i megestrol-acetata (MA) u liječenju onkoloških bolesnika. Radna skupina koju su činili stručnjaci iz različitih područja kliničke medicine sastavila je Hrvatske smjernice za primjenu eikozapentaenske kiseline i megestrol-acetata u liječenju tumorske kaheksije. Izrada smjernica temelji se na dokazima iz relevantne medicinske literature. Zaključeno je da je primjena megestrol-acetata i enteralne prehrane s povišenim unosom eikozapentaenske kiseline u trajanju od 8 tjedana poželjna terapijska kombinacija u bolesnika s izraženom tumorskom anoreksijom i kaheksijom. |
|
Više...
|
|
|
|
|
|
|
