KIRURZI-RANARNICI U BJELOVARU I BJELOVARSKOM ZAVIČAJU U XVIII.–XIX. STOLJEĆU

SURGEONS IN BJELOVAR AND BJELOVAR COUNTY DURING THE 18.–19. CENTURY

DUBRAVKO HABEK*

Deskriptori: Kirurgija – povijest; Povijest 18. stoljeća; Povijest 19. stoljeća; Hrvatska
Sažetak. U lokalnoj medikohistoriografiji iznijeti su dosad nepoznati podatci o imenima, školovanju i nekim aktivnostima više od 160 kirurga-ranarnika, najbrojnijih (vojnih) zdravstvenih djelatnika u povijesti zdravstva bjelovarskog kraja tijekom XVIII. i XIX. stoljeća. Prvi su kirurzi-ranarnici došli u Bjelovar s ustrojstvom grada i naseljavanjem krajiških pukovnija u okolnim naseljima duž Vojne krajine polovicom XVIII. stoljeća. Obavljali su svoju službu kao vojni (trupni: pukovnijski, bataljunski, husarski), bolnički i gradski kirurzi. Uz svakodnevni posao kirurga i porodničara obavljaju mrtvozorstva i sud¬ske obdukcije. Izmjenjivali su se kao bolnički liječnici-kirurzi. Kirurg-ranarnik kao profil zdravstvenog radnika školuje se u kirurško-medicinskim akademijama Austrijskog carstva do druge polovice XIX. stoljeća.

Attachments:

KIRURZI-RANARNICI U BJELOVARU I BJELOVARSKOM ZAVICAJU

128 Kb

KVALITETA ZDRAVSTVENE SKRBI

QUALITY IN HEALTH CARE

ANA STAVLJENIĆ-RUKAVINA*

Deskriptori: Kvaliteta zdravstvene skrbi – zakonodavstvo; Osiguranje kvalitete zdravstvene skrbi
Sažetak. Kvaliteta zdravstvene skrbi podrazumijeva se u svakoj medicinskoj intervenciji koja je obvezno zasnovana na dobroj stručnoj praksi i principima medicine zasnovane na dokazima. Međutim zdravstveni sustavi, medicinsko osoblje i ostali zaposleni u zdravstvenim ustanovama u Europi te mnogim drugim dijelovima svijeta suočavaju se posljednjih deset godina sa zahtjevima društva i pojedinaca-korisnika zdravstvenih usluga za veću kvalitetu i manje rizike od nepovoljnih ishoda pojedinih postupaka dijagnoze i liječenja potaknuto objavljenim podacima u SAD-u i nekim europskim zemljama o oštećenim i umrlima zbog neadekvatnog liječenja. Temeljem dosadašnjih spoznaja o mogućim izvorima pogrešaka moguće je raspoznati sljedeće objektivne okolnosti koje pridonose učestalosti pogrešaka: sve je izraženija kompleksnost novih tehnologija u dijagnozi i liječenju, skraćeno je vrijeme između novih pronalazaka (lijekova i tehnologija) i njihove primjene u kliničkoj praksi, nedostaju adekvatni programi i informacijska tehnologija koja je u stanju pratiti kontinuitet zdravstvene skrbi, raste morbiditet od kroničnih bolesti u većini dijelova svijeta i produženo je trajanje života a posljedica toga je učestalije korištenje zdravstvenog sustava čime i broj nepovoljnih događaja postaje veći, dok organizacijske promjene u zdravstvenom sustavu ne prate istom brzinom promjene u primjeni novih tehnologija i znanstvenih spoznaja. Zato se sve veća važnost pridaje metodama procjene i poboljšanja kvalitete. U ovom pregledu navedeni su temeljni principi i metode koje se u suvremeno organiziranim zdravstvenim sustavima primjenjuju u programima poboljšanja kvalitete, kontroli kvalitete i upravljanju kvalitetom. Dodatno je na pregledan način sistematizirana metodologija i terminologija koja se susreće u programima poboljšanja kvalitete.

Attachments:

KVALITETA ZDRAVSTVENE SKRBI

85 Kb

STRUČNE I ETIČKE KVALITETE MEDICINSKOG VJEŠTAKA

PROFESSIONAL AND ETHICAL MEDICAL EXPERT QUALITY

RENATA IVEKOVIĆ*

Deskriptori: Vještačenje – etika
Sažetak. Rad sudskih vještaka, pa tako i onih medicinske struke, reguliran je Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima. Pravilnikom su utvrđeni uvjeti za obavljanje poslova sudskog vještačenja, prava i dužnosti sudskih vještaka te visina nagrade i naknade troškova za rad vještaka. Etički kodeks određuje odnos vještaka prema izradi vještačenja, prema sudu i stran¬kama, prema kolegama sudskim vještacima i društvenoj zajednici. Vještak je dužan poštivati propise o izradi vještačenja, ispunjavati sve svoje dužnosti, čuvati ugled svih sudskih vještaka i opravdati povjerenje pravosudnih organa. U odnosu prema sudu vještak je dužan odazvati se pozivu suda, dati svoj nalaz i mišljenje i odazvati se pozivima na raspravu.

Attachments:

STRUCNE I ETICKE KVALITETE MEDICINSKOG VJESTAKA

46 Kb

RAZLIKA IZMEĐU POGREŠKE I KOMPLIKACIJE U NAKNADI ŠTETE

DISTINCTION BETWEEN MEDICAL ERROR AND COMPLICATION IN INDEMNIFICATION OF DAMAGE

HRVOJE ŠOBAT*

Deskriptori: Medicinske pogreške; Liječenje – komplikacije; zakonska odgovornost; Odšteta i naknada
Sažetak. U literaturi su dostupni brojni radovi koji se bave definiranjem razlike između stručne pogreške i komplikacije, što nije uvijek jednostavno ili čak uopće moguće. Kriterije kojima se pri tome služimo određuje razina sveukupnoga medicinskog znanja i složenosti međusobnih odnosa i uvjeta pod kojima se zdravstvena zaštita pruža. Moderna medicina postiže sve bolje rezultate u liječenju sve starije populacije, čija se očekivanja zbog toga opravdano povećavaju. Primjenjuju se sve agresivniji i diferentniji zahvati u dijagnostici i liječenju stanja još donedavno smatranih neizlječivima. Pojedini bolesnici pri tome trpe štetu zbog stručne pogreške ili nepovoljnog ishoda kao posljedice komplikacije ili naravi bolesti. Teškoće na koje nailaze stručnjaci tumačeći uzroke štete često izazivaju zbunjenost i nerazumijevanje šire javnosti i javnih medija, uzrokujući sumnju u objektivnost stručnog mišljenja i narušavajući povjerenje korisnika u sustav zdravstvene zaštite. U ovom se radu pobliže raspravlja o razlikama između pojmova pogreške i komplikacije u naknadi štete.

Attachments:

RAZLIKA IZMEDU POGRESKE I KOMPLIKACIJE U NAKNADI STETE

52 Kb

MEDICINSKO VJEŠTAČENJE U OPSTETRICIJI

MEDICAL FORENSIC EXPERTISE IN OBSTETRICS

DUBRAVKO HABEK*

Deskriptori: Porodništvo – zakonodavstvo; Vještačenje; Nesavjesno liječenje – zakonodavstvo; Zakonska odgovornost
Sažetak. Opstetricija je struka najvišeg rizika i često hitnih nepredvidivih stanja koja sa sobom nose brojne stručne, jurističke i moralne posljedice. Forenzička opstetricija temelji se na načelima dobre kliničke prakse – smjernicama suvremene opstetricije (state of the art) i etičko-deontoloških načela uzimajući u obzir sve subjekte u tijeku forenzičke ekspertize. Najčešći problemi medicinskih ekspertiza u opstetriciji jesu perinatalna hipoksija, prematuritet, distocija ramena, nepotrebna medikacija, porod nakon prethodnog carskog reza, porod u stavu zatkom, porod carskim rezom i carski rez na želju. Posebno se razmatra i odnos porodničar-primalja.

Attachments:

MEDICINSKO VJESTACENJE U OPSTETRICIJI

68 Kb

VRSTE POSTUPAKA ZA UTVRĐIVANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI

PROCEDURES FOR ESTABLISHING PROFESSIONAL LIABILITY

NIKOLINA BUDIĆ*

Deskriptori: Liječnici – zakonodavstvo; Nesavjesno liječenje – zakonodavstvo; Zakonska odgovornost
Sažetak. Sve veća izloženost postupcima za utvrđivanje odgovornosti zbog obavljanja medicinske djelatnosti upućuje na potrebu da se članovi Hrvatske liječničke komore upoznaju s osnovama za utvrđivanje odgovornosti. Stoga je potrebno izložiti razloge zašto je liječništvo profesija te koja se vrsta odgovornosti može utvrđivati, u kojim se to postupcima provodi i koje su vrste mogućih sankcija. Posebna je uloga Hrvatske liječničke komore, koja istovremeno štiti prava i zastupa interese liječnika te provodi disciplinski postupak.

Attachments:

VRSTE POSTUPAKA ZA UTVRĐIVANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI

57 Kb

PRAVNI ASPEKTI MEDICINSKOG VJEŠTAČENJA I NEIMOVINSKE ŠTETE U OKVIRU GRAĐANSKOPRAVNE ODGOVORNOSTI LIJEČNIKA ZA ŠTETU

LEGAL ASPECTS OF MEDICAL EXPERT TESTIMONY AND NON-ECONOMIC DAMAGE IN CIVIL LIABILITY OF PHYSICIAN

HRVOJE PAUKOVIĆ*

Deskriptori: Vještačenje – zakonodavstvo; Zakonska odgovornost; nesavjesno liječenje – zakonodavstvo; Odšteta i naknada
Sažetak. Prilikom utvrđivanja građanskopravne odgovornosti liječnika za štetu, od iznimne je važnosti utvrđivanje svih relevantnih činjenica koje omogućuju da sud na odgovarajući način primijeni pravnu normu. Kao jedno od bitnih sredstava prilikom utvrđivanja postojanja pretpostavki za građanskopravnu odgovornost liječnika za štetu, kao i za utvrđivanje kriterija za dosuđivanje odgovarajućeg iznosa naknade štete, rabi se gotovo ključno dokazno sredstvo – medicinsko vještačenje. Razumijevanje osoba pravne i medicinske struke, glede pitanja na koja svaka struka mora dati odgovor, kako bi se došlo do objektiviziranja slučaja i pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja imperativ je za pravilnu primjenu zakona kod rješavanja takvih slučajeva, posebno u svjetlu novog uređenja pojma neimovinske štete. Medicinska i pravna struka trebaju omogućiti svođenje problema građanskopravne odgovornosti liječnika za štetu u realne okvire, koji neće dopustiti pokušaje nepotrebne stigmatizacije liječničke profesije i slučajeve neopravdanog i neutemeljenog naknađivanja »štete«, već će objektivno i profesionalno, kada je doista zakonom osnovano, omogućiti punu i bezrezervnu zaštitu pacijenata i trećih osoba i njihovih prava na tjelesno i duševno zdravlje.

Attachments:

PRAVNI ASPEKTI MEDICINSKOG VJESTACENJA I NEIMOVINSKE

67 Kb

OSNOVNA OBILJEŽJA ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE U MEDICINI

BASIC FEATURES OF MEDICAL LIABILITY

SAŠA NIKŠIĆ*

Deskriptori: Zakonska odgovornost; Odšteta i naknada; Nesavjesno liječenje – zakonodavstvo
Sažetak. Građanskopravna odgovornost za štete u medicini jedan je od najvažnijih instituta u sklopu prava koje uređuje zdravstvenu djelatnost. Iako na području medicine postoje različite vrste odgovornosti (npr. kaznena, stegovna), građan¬skopravna odgovornost zauzima središnje mjesto. Odgovornost za štete u medicini vjerojatno je važnija od kaznene i stegovne odgovornosti zbog činjenice da se javlja češće od kaznene odgovornosti te da je po svojim posljedicama ozbiljnija od stegovne odgovornosti. Na odgovornost za štete u medicini primjenjuju se opći propisi o odgovornosti za štetu. Stoga se za odgovornost za štetu zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavka odgovornosti za štetu. Prilikom razmatranja odgovornosti za štetu u medicini potrebno je istaknuti da se za štetu odgovara ne samo zato što je šteta nastala, već zato što su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Odgovornost za štetu nastaje ako je šteta posljedica postupaka liječnika koji nisu u skladu s pravilima medicinske struke ili je šteta posljedica propusta u vezi s dužnom pažnjom. Za neke slučajeve odgovornosti za štetu u medicini neposredno su relevantni i zakonski propisi (pravila o pristanku pacijenta). Opći propisi o odgovornosti za štetu također se primjenjuju i prilikom popravljanja štete.

Attachments:

OSNOVNA OBILJEZJA ODGOVORNOSTI ZA STETE U MEDICINI

71 Kb

PROFESIONALNA ODGOVORNOST LIJEČNIKA ZA ŠTETE U MEDICINSKOJ DJELATNOSTI

MEDICAL LIABILITY IN PRACTICE

MEDICINSKI PRISTUP ODGOVORNOSTI LIJEČNIKA ZA ŠTETE, KOJE NASTAJU PRI PRUŽANJU MEDICINSKIH USLUGA

MEDICAL APPROACH TO LIABILITY FOR MALPRACTICE ORIGINATING DURING HEALTH SERVICES

HERMAN HALLER*

Deskriptori: Liječnici – zakonodavstvo; Nesavjesno liječenje – zakonodavstvo; Medicinske pogreške – sprečavanje; Za¬konska odgovornost
Sažetak. U radu su prikazani pogledi medicinske odgovornosti koja nastaje prilikom pružanja medicinskih usluga, a proizlaze iz višestrukih čimbenika koji ju ujedno i definiraju. Ovdje uključujemo zakonske, etičke, financijske uvjete i posebno uvjete kao što su prostor, kadar i oprema. Profesionalnu odgovornost medicinskog osoblja moramo sagledati iz perspektive čimbenika stručnosti, informiranja, povjerenja, odnosa između sudionika, kvalitete u pružanju zdravstvene zaštite, ostvarivosti, ekonomičnosti, prihvaćene znanstvene misli, odsutnosti sukoba interesa i same postignute stručne razine. Danas se medicinska struka suočava s eksplozijom znanja i tehnologije, novim bolestima, starenjem stanovništva, informatičkom transformacijom, promicanjem zdravlja, jačanjem uloge ljudskih prava i prava bolesnika, partnerstvom i novom ulogom tržišta i globalizacijom. Zbog toga zdravstveni djelatnici ostvaruju svoju odgovornost u sve složenijim uvjetima i sve većim očekivanjima zajednice. Samo partnerski odnosi među svim sudionicima; onih koji određuju, sudjeluju i koriste se zdravstvenim sustavom mogu definirati primjerenu i prihvatljivu liječničku odgovornost.

Attachments:

PROFESIONALNA ODGOVORNOST LIJECNIKA ZA STETE U MEDICINSKOJ DJELATNOSTI

67 Kb

OSVRT NA NACIONALNI KONSENZUS O DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU DEBLJINE

COMMENT ON CROATIAN NATIONAL CONSENSUS ON DIAGNOSIS AND TREATMENT OF OBESITY

JOZO JELČIĆ, MAJA BARETIĆ, MIRKO KORŠIĆ*

Deskriptori: Pretilost – dijagnoza, liječenje; Konsenzus; Hrvatska
Sažetak. Debljina je kronična endokrino-metabolička bolest multifaktorijske etiologije i poligenetske osnove, koja složenim patofiziološkim mehanizmima uzokuje nastanak brojnih komplikacija. Masno tkivo je žlijezda koja intenzivno »komunicira« s cijelim organizmom. Ono izlučuje adipokine koji imaju autokrino, parakrino i endokrino djelovanje, a čija je sinteza, izlučivanje u krv i djelovanje na ciljnim tkivima i organima u debljini poremećeno, što za posljedicu ima razvoj komplikacija na svim organskim sustavima. Pandemijski razmjeri debljine i prekomjerne tjelesne težine su toliki, da u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju tek manji dio stanovništva ima normalnu tjelesnu težinu. U Hrvatskoj svaki peti stanovnik je debeo, a ukupno oko 2/3 muškaraca i nešto više od polovine žena imaju tjelesnu težinu veću od normalne. Rizik od smrti raste već nakon BMI >25 kg/m2, a u debelih osoba je povećan 1.5–2 puta, dok je u osoba s morbidnom debljinom (BMI >40 kg/m2) očekivano trajanje života kraće 5–15 godina. Liječenje debljine je dugotrajno i zahtijeva multidisciplinaran pristup i uključivanje specijalista različitih struka. U Opatiji je u organizaciji Hrvatskog društva za debljinu od 4. do 6. 4. 2008. održan III. hrvatski kongres o debljini s međunarodnim sudjelovanjem. Raspravljalo se o epidemiologiji i dijagnostici debljine, patofiziološkim mehanizmima, komplikacijama, smrtnosti i liječenju, a predstavljen je i Nacionalni program za zaustavljanje epidemije debljine. Na kraju Kongresa usvojen je III. nacionalni konsenzus o dijagnostici i liječenju debljine u kojem su učinjene manje izmjene u odnosu na prethodni konsenzus iz 2006. godine. Nove preporuke o liječenju debljine više su prilagođene individualnim potrebama i mogućnostima bolesnika od prethodnih, a s ciljem povećanja uspješnosti liječenja.

Attachments:

OSVRT NA NACIONALNI KONSENZUS O DIJAGNOSTICI I LIJECENJU DEBLJINE

68 Kb

ZVONIMIR SUŠIĆ
– VELIKAN HRVATSKE NEUROPSIHIJATRIJE 20. STOLJEĆA

ZVONIMIR SUŠIĆ – DOYEN OF CROATIAN NEUROPSYCHIATRY IN THE 20th CENTURY

JURAJ SEPČIĆ, EDUARD PAVLOVIĆ, OLIVIO PERKOVIĆ, ANTE ŠKROBONJA

Deskriptori: Neurologija – povijest; Psihijatrija – povijest; Povijest 20. stoljeća; Hrvatska
Sažetak. U životu Zvonimira Sušića – neurologa, psihijatra, sudskoga vještaka, edukatora, nastavnika, prevoditelja i erudita enciklopedijskoga općeg i stručnog znanja – razabiru se tri jasna razdoblja: zagrebačko, riječko i zadarsko razdoblje. U Zagrebu (1926.–1946.) promoviran je za liječnika (1932.), bio je demonstrator, potom asistent Fiziološkog instituta Medicinskoga fakulteta, volonter, sekundarni liječnik (specijalizirao je 1938.), asistent i primarni liječnik Bolnice za duševne bolesti u Vrapču te docent (1941.) na Neuropsihijatrijskoj katedri Zagrebačkoga sveučilišta. U Rijeci (1947.–1959.) reorganizirao je Psihijatrijski odjel te osnovao Neurološki odjel Opće bolnice »Braće dr. Sobol«. Bio je najprije honorarni nastavnik, potom docent te izvanredni profesor neurologije i psihijatrije na riječkome Medicinskome fakultetu. U Zadru (1960.–1968.) bio je ravnatelj bolnice u Ugljanu. Objavio je približno 100 radova iz područja kliničke neurologije, neuropatologije, psihijatrije i sudske psihijatrije. Radovi o predstavljanju sheme tijela u moždanoj kori, obmanama osjetila, tuberoznoj sklerozi, trudnoći i multiploj sklerozi, patohistologiji demijelinizacije, toksičnim neuritisima, epilepsijama, živčanim manifestacijama bruceloze, herpetičkim infekcijama, patogenezi konvulzivnoga sindroma, psihijatrijskoj terminologiji, terapiji Parkinsonove bolesti i shizofrenije, sposobnosti sastavljanja oporuke, organizaciji psihijatrijske službe, objavljeni su u domaćim i prestižnim europskim časopisima te često bili citirani. Obrađivao je zasebna poglavlja u udžbenicima iz psihijatrije i posebne natuknice u enciklopedijskim izdanjima. Začetnik je (uza Stanislava Župića) psihodrame u Hrvatskoj. Među pionirima je neuropatologije u Hrvatskoj, jer je davne godine 1936. u Bolnici u Vrapču razvio Neuropatološki laboratorij. Odlikovao se čudesnom preciznošću i pedantnošću u ispitivanju bolesnika. Bio je čest i dosjetljiv predavač u raznim sekcijama Zbora liječnika Hrvatske i u drugim javnim institucijama. Obdareni poliglot, nakon umirovljenja bavio se pre¬vodilačkim radom. U naše medicinsko okruženje, do tada pretežno srednjoeuropske medicinske kulture, unio je vrijednosti i obrasce rada francuske neurološke i njemačke neuropatološke škole.

Attachments:

ZVONIMIR SUSIC

170 Kb

EVALUACIJA RADA KLINIKE ZA NEUROLOGIJU KLINIČKE BOLNICE SPLIT U JEDNOGODIŠNJEM RAZDOBLJU
U ODNOSU NA NACIONALNE STANDARDE

EVALUATION OF WORK RESULTS
IN THE DEPARTMENT OF NEUROLOGY SPLIT, UNIVERSITY HOSPITAL,
IN ONE-YEAR PERIOD COMPARED TO THE NATIONAL STANDARDS

IVICA BILIĆ, MARIO BAGAT, OZREN POLAŠEK, IVO LUŠIĆ, ANTON MAROVIĆ

Deskriptori: Neurologija – standardi, osoblje, statistika i brojčani podaci; Zdravstvena reforma – standardi; Bolničko medicinsko osoblje – statistika i brojčani podaci, raspoloživost i raspodjela; Bolesnička skrb – standardi; Neurološke bolesti – liječenje
Sažetak. Klinika za neurologiju KB Split ima ugovorenih 77 bolničkih kreveta. U Klinici je zaposleno ukupno 70 zdravstvenih djelatnika: 17 liječnika i 53 medicinske sestre. Cilj ovog istraživanja bio je evaluirati rad Klinike za neurologiju tijekom jednogodišnjeg perioda, posebice broj zaposlenih zdravstvenih radnika u odnosu na standarde definirane od Ministarstva zdravstva. Medijan dobi liječnika specijalista u Klinici za neurologiju KB Split iznosio je 42,0 godine. Medijan trajanja liječenja iznosio je 8,0 dana. Prosječna popunjenost Klinike za neurologiju u tijeku 2005. godine iznosila je 88%. Analiza potrebnog broja medicinskih sestara za djelatnost Klinike u skladu s nacionalnim standardima upozorila je na velik manjak broja medicinskih sestara. Unatoč činjenici da je broj zdravstvenih radnika nedostatan, rezultati rada bili su iznadprosječni, na što upućuje popunjenost kapaciteta te duljina liječenja. Neurološke bolesti imaju velik i rastući udio u ljudskoj patologiji te je adekvatna organizacija i provedba specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite jedan od prioriteta nacionalne strategije zdravstva.

Attachments:

EVALUACIJA RADA KLINIKE ZA NEUROLOGIJU

117 Kb

TRANSSEKSUALNOST: ŽIVOT U KRIVOM TIJELU?

TRANSSEXUALITY: LIVING IN A WRONG BODY?

NATAŠA JOKIĆ-BEGIĆ, ANA BABIĆ ČIKEŠ, TANJA JURIN, † EMIL LUČEV, DRAGANA MARKANOVIĆ, SILVIJA RUČEVIĆ

Deskriptori: Transseksualnost – dijagnostika, klasifikacija, psihologija
Sažetak. Transseksualnost je trajni osjećaje nelagode i nepripadanja spolu u kojem je osoba rođena uz težnju da se živi i bude prihvaćen kao osoba suprotnog spola. Poremećaj se javlja u dječjoj i odrasloj dobi. Teško je procijeniti čestinu pore¬mećaja, ali se može tvrditi da se u populaciji nalazi najmanje jedan transseksualni muškarac na 30 000 odraslih muškaraca i jedna transseksualna žena na 100 000 odraslih žena. Etiologija poremećaja još je nerazjašnjena, iako postoje naznake da bi transseksualnost mogla biti povezana s nestandardnom hormonalnom aktivnošću u prenatalnoj i kratkoj perinatalnoj fazi razvoja koja uvjetuje spolno »pogrešnu« mozgovnu organizaciju. Transseksualci se razlikuju s obzirom na biološki spol i rodni identitet (muško-u-žensko, žensko-u-muško), te s obzirom na seksualnu orijentaciju (homoseksualni i nehomoseksual¬ni). Za većinu operiranih transseksualnih osoba operativna promjena spola je proces koji unaprjeđuje kvalitetu života. Pružanje pomoći transseksualnim osobama složen je posao koji zahtijeva suradnju stručnjaka za mentalno zdravlje (psihijatra, psihologa), endokrinologa i kirurga.

Attachments:

TRANSSEKSUALNOST: ZIVOT U KRIVOM TIJELU

159 Kb

CERVIKOGENA ANGINA. BOL U PRSIMA UZROKOVANA NEPREPOZNATOM HERNIJACIJOM
DISKA U SEGMENTU C6-C7: PRIKAZ BOLESNIKA

CERVICOGENIC ANGINA. CHEST PAIN CAUSED BY UNRECOGNIZED
DISC HERNIATION AT THE SEGMENT C6-C7: A CASE REPORT

VJEKOSLAV GRGIĆ

Deskriptori: Bol u prsima – etiologija; Radikulopatija – etiologija; Hernija intervertebralnog diska – komplikacije, -dijagnoza, liječenje; Vratna kralježnica; Spinalna manipulacija
Sažetak. U članku je prikazan slučaj 41-godišnje liječnice koja se žalila na učestale napadaje boli u prsima i otežano disa¬nje. Smetnje su počele prije šest mjeseci nakon nestručne manipulacije prsne kralježnice koju je izveo fizioterapeut dok je masirao leđa bolesnice. Brojne dijagnostičke pretrage (CT toraksa, MR torakalne kralježnice, ezofagografija, kardiološki pregled, pulmološki pregled) nisu objasnile uzrok subjektivnih simptoma. Iako se bolesnica, koja se javila u našu ordinaciju radi pregleda kralježnice i eventualne manualne terapije, nije žalila na smetnje u području vratne kralježnice, na temelju kliničkog pregleda posumnjali smo na cervikogenu anginu (CA; napadaji boli u prsima uzrokovani cervikalnom radikulopatijom; raniji izraz »cervikalna angina« terminološki je neprikladan). Naime, kliničkim pregledom našli smo jako ograničenu aktivnu i pasivnu pokretljivost vratne kralježnice, hiperalgijske kožne zone u dermatomima C6-TH4, spazam vratnih ekstenzora i gornjih dijelova m. trapeziusa, hipoesteziju u dermatomima C6-TH1 i snižen lijevi refleks tricepsa. MR pretraga vratne kralježnice pokazala je ljevostranu hernijaciju diska u segmentu C6-C7. Primjenom manualne terapije (trakcijska mobilizacija vratne kralježnice, segmentna mobilizacija, distrakcijska manipulacija u duplom Nelsonovu položaju) postignuta je potpuna regresija subjektivnih simptoma što je potvrdilo cervikalno podrijetlo boli. Analizirajući anamnestičke podatke, zaključili smo da je nestručna manipulacija prsne kralježnice (bolesnica je ležala potrbuške), koja je prouzročila jaku lokalnu bol, izazvala nagli ekstenzijsko-fleksijski refleksni pokret vratne kralježnice, koji bolesnica u tom trenutku nije uočila zbog akutne boli u području prsne kralježnice, što je rezultiralo hernijacijom već degenerativno promijenjenog diska u segmentu C6-C7 s posljedičnom CA.

Attachments:

CERVIKOGENA ANGINA

94 Kb

OŠTEĆENJE GASTRODUODENALNE SLUZNICE
I TEŽINA KORONARNE ATEROSKLEROZE U BOLESNIKA S KORONARNOM BOLEŠĆU SRCA


GASTRODUODENAL MUCOSAL LESIONS AND CORONARY ATHEROSCLEROSIS SEVERITY
IN PATIENTS WITH CORONARY ARTERY DISEASE

MARKO BANIĆ, DAMIR FABIJANIĆ, DUŠKO KARDUM, BRANIMIR ANIĆ, ŽELJKO SUTLIĆ, ŽELJKO ROMIĆ, LIDIJA PETRIČUŠIĆ, DAMIR BONACIN, MILAN KUJUNDŽIĆ

Deskriptori: Koronarna ateroskleroza –radiografija, komplikacije; Želučana sluznica – patologija; Crijevna sluznica – patologija; Dvanaestnik – patologija; Peptički ulkus – komplikacije
Sažetak. Cilj: Zbog visokog stupnja metaboličke aktivnosti i zahtjeva za kisikom ishemija gastroduodenalne (GD) sluznice važan je čimbenik GD oštećenja. Uspoređujući težinu aterosklerotskih promjena na koronarnim arterijama, kao pokazatelj težine ateroskleroze s učestalošću i težinom GD oštećenja, željeli smo istražiti pridonosi li moguća ishemija GD sluznice njezinu oštećenju. Bolesnici i metode: U prospektivno istraživanje uključeno je 150 koronarnih bolesnika, 109 (72,7%) muškaraca i 41 (27,3%) žena, prosječne dobi 62,61±10,23 god. Bilježeni su kliničko-antropometrijski parametri, standard¬ni laboratorijski parametri, liječenje do uključivanja u istraživanje i standardni čimbenici kardiovaskularnog rizika. Težina koronarne bolesti srca (KBS) određena je temeljem: 1) broja zahvaćenih koronarnih arterija, 2) modificiranog Gensinijeva skora i 3) broja stenoza >50%. Težina GD oštećenja određena je modificiranim skorom po Lanzi, a pozitivnost na H. pylori histološkom analizom bioptata GD sluznice. Logističkom regresijom procijenjena je prediktivna vrijednost niza nezavisnih varijabli u odnosu na prisutnost GD oštećenja. Rezultati: Težina KBS u bolesnika s GD oštećenjem i bez njega nije se razlikovala ni po jednom od načina skoriranja: 1) broju zahvaćenih koronarnih arterija (2,15±0,85 prema 2,00±0,87, P=0,292), 2) modificiranom Gensinijevu skoru (71,22±51,78 prema 69,89±54,18, P=0,881), 3) broju stenoza >50% (3,89±2,05 prema 3,47±2,25, P=0,244). Također, nije opažena pozitivna korelacija težine KBS-a i težine oštećenja GD sluznice. Koreliranje broja zahvaćenih koronarnih arterija s Lanzinim skorom rezultiralo je s r=0,029, P=0,721, Gensinijeva skora i Lanzina skora s r=–0,019, P=0,082, a broja stenoza >50% s Lanzinim skorom s r=0,079, P=0,337. Zaključak: Prema dostupnom načinu procjene težine KBS-a, u koronarnih bolesnika ishemija sluznice nema ili ima tek manju ulogu u patogenezi GD oštećenja.

Attachments:

OSTECENJE GASTRODUODENALNE SLUZNICE

173 Kb

DIJAGNOSTIČKE I TERAPIJSKE SMJERNICE ZA DIFERENCIRANI KARCINOM ŠTITNJAČE
HRVATSKOG DRUŠTVA ZA ŠTITNJAČU

CROATIAN THYROID SOCIETY GUIDELINES
FOR THE MANAGEMENT OF PATIENTS WITH DIFFERENTIATED THYROID CANCER

ZVONKO KUSIĆ, TOMISLAV JUKIĆ, NINA DABELIĆ, MAJA FRANCESCHI

Deskriptori: Tumori štitnjače – dijagnostika, patologija, liječenje; Karcinom – dijagnostika, patologija, liječenje; Čvor štitnjače – dijagnostika, patologija, liječenje; Smjernice
Sažetak. Uvođenjem ultrazvuka i citološke punkcije početkom 80-ih godina prošlog stoljeća nastale su dramatične promjene u kliničkoj percepciji bolesti štitnjače, osobito čvorova štitnjače i karcinoma štitnjače. Prevalencija čvorova štitnjače u populaciji temeljem nalaza ultrazvuka iznosi 20–50%, a oko 5% čvorova štitnjače je maligno. Tijekom proteklih desetljeća incidencija karcinoma štitnjače značajno je porasla diljem svijeta, uglavnom zbog porasta incidencije papilarnog karcinoma štitnjače, vjerojatno zbog poboljšane dijagnostike. Mnoga društva za štitnjaču razvila su vlastite smjernice za zbrinjavanje bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače. Interdisciplinarni tim stručnjaka Hrvatskog društva za štitnjaču proučio je postojeće smjernice drugih društava za štitnjaču i relevantnu literaturu te poštujući našu tradiciju i kliničku praksu, razvio je dijagnostičke i terapijske smjernice za diferencirani karcinom štitnjače. Smjernice su objavljene na stranici Hrvatskog društva za štitnjaču www.štitnjača.org, za otvorenu raspravu i preporuke, a potom su prihvaćene.

Attachments:

DIJAGNOSTICKE I TERAPIJSKE SMJERNICE

902 Kb

INDIKACIJE ZA TONZILEKTOMIJU U DJECE DO 16 GODINA U KLINICI ZA OTORINOLARINGOLOGIJU I KIRURGIJU
GLAVE I VRATA KB »SESTRE MILOSRDNICE«

INDICATIONS FOR TONSILLECTOMY IN CHILDREN AGED UNDER 16 YEARS IN ENT DEPARTMENT OF SESTRE MILOSRDNICE CLINICAL HOSPITAL

SINIŠA STEVANOVIĆ, IVANA ARAS, TOMISLAV BAUDOIN, PETAR DRVIŠ

Deskriptori: Tonzilektomija – statistika i brojčani podaci; Tonzilitis – kirurgija; Tonzila – patologija, kirurgija
Sažetak. Cilj studije: istražiti učestalost indikacija za tonzilektomiju u ORL klinici KB »Sestre milosrdnice«, raspodjelu prema dobi pacijenata, spolu. Prikazati povijest tonzilektomija. Metode: retrospektivna studija, podaci su dobiveni ciljanim pregledom anamneza i kliničkog statusa operirane djece. Rezultati: u devetogodišnjem razdoblju 1995.–2003. ukupan broj operacija bio je 4704, muške djece 2527, ženske 2177, tonzilektomija je bilo 2692, adenoidektomija 2011, 1 tonzilektomija »a chaud«. Najčešća indikacija za tonzilektomiju bila je recidivirajući tonzilitis (72%), slijede adenotonzilarna hiperplazija (13%), kronični tonzilitis (12%), fokaloze (1%) i peritonzilarni apsces (2%). Raspodjela po operateru: 80% operacija napravili su specijalisti ORL, 20% specijalizanti. Raspodjela po dobi pacijenta: najčešće se navedene operacije rade u dobi od 4 godine (oko 800 pacijenata). Zaključak: najčešća indikacija za tonzilektomiju prema ovoj studiji je recidivirajući tonzilitis. Indikacije za tonzilektomiju su jasno određene i treba ih slijediti.

Attachments:

INDIKACIJE ZA TONZILEKTOMIJU U DJECE DO 16 GODINA

136 Kb

INKRETINI U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI

INCRETINS IN THE TREATMENT OF DIABETES

TOMISLAV BULUM, LEA SMIRČIĆ-DUVNJAK, NIKICA CAR, ŽELJKO METELKO

Deskriptori: Šećerna bolest, tip 2 – patofiziologija, farmakoterapija; Inkretini – fiziologija, analozi i derivati, terapijska upotreba; Peptid 1 sličan glukagonu – fiziologija, analozi i derivati, terapijska upotreba; Inzulinotropni polipeptid ovisan o glukozi – fiziologija, analozi i derivati, terapijska upotreba; Inhibitori dipeptidil-peptidaze-4 – terapijska upotreba; Hipoglikemici – terapijska upotreba
Sažetak. Trenutačno više od 200 milijuna ljudi u svijetu boluje od šećerne bolesti, a šećerna je bolest na šestome mjestu uzroka smrti. Više od 90% oboljelih uključuje osobe s tipom 2 šećerne bolesti koja nastaje kao rezultat nedovoljnog lučenja inzulina iz beta-stanica gušterače ili zbog rezistencije perifernog tkiva na inzulin. U početku liječenja pomaže promjena životnih navika koja uključuje dijabetičku prehranu, redovitu tjelovježbu i kontrolu tjelesne težine. U većine bolesnika s vremenom dolazi do pogoršanja glikemije te je indicirano primijeniti lijekove u regulaciji šećerne bolesti. Unatoč postojećoj terapiji u većine oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 kontrola glikemije i dalje ne zadovoljava, mjerena glukoliziranim hemoglobinom (HbA1c). Inkretinski mimetici i inhibitori enzima dipeptidil-peptidaza-4 (DPP-IV) nova su skupina lijekova koja je odobrena u liječenju šećerne bolesti tipa 2, a koji dovode do značajno bolje regulacije glikemije mjerene glikemijom natašte i glukoliziranim hemoglobinom. Inkretinski mimetici i inhibitori DPP-IV novi su lijekovi koji će vjerojatno značajno pridonijeti boljoj regulaciji glikemije u osoba s tipom 2 šećerne bolesti.

Attachments:

INKRETINI U LIJECENJU SECERNE BOLESTI

237 Kb

CENTRALNA BOL NAKON MOŽDANOG UDARA

CENTRAL POSTSTROKE PAIN

RANKA BARABA VURDELJA, HRVOJE BUDINČEVIĆ, MILJENKA PLANJAR PRVAN

Attachments:

CENTRALNA BOL NAKON MOZDANOG UDARA

38 Kb

MINIMALNO INVAZIVNA AORTNA KIRURGIJA

MINIMALLY INVASIVE AORTIC SURGERY (MIAS)

ANDRIJA ŠKOPLJANAC MAČINA, LIDIJA ERDELEZ, DAVORIN ŠEF, SLAVEN SUKNAIĆ, DUBRAVKO HLEVNJAK, MAIDA BUHIN, DENIS GUŠTIN

Deskriptori: Aneurizma abdominalne aorte – kirurgija; Arterijske okluzivne bolesti – kirurgija; Ilijačna arterija – kirurgija; Minimalno invazivni kirurški zahvati – metode; Vaskularni kirurški zahvati – metode; Laparotomija – metode
Sažetak. U studiji smo htjeli prikazati prednosti minimalno invazivnog pristupa (MIAS) u liječenju aneurizma abdominalne aorte (AAA) i aortoilijakalne okluzivne bolesti (AIOB). Tehnika MIAS uključuje minilaparotomijski pristup kroz inciziju u dužini od 7 do 12 cm, intraabdominalno odmicanje crijeva i standardno izvođenje rekonstrukcije aorte s terminoterminalnom anastomozom, odnosno aortobifemoralnim premoštenjem. Od prosinca 2004. g. do siječnja 2007. g. tehnikom MIAS operirali smo 32 pacijenta s AAA i aortoilijakalnom okluzivnom bolesti. Prosječno trajanje klemanja infrarenalne aorte iznosilo je 48,5 ± 17 minuta. Trajanje nazogastrične drenaže i vrijeme do započinjanja tekuće dijete iznosilo je prosječno 1,2 ± 0,5 dana. Prosječno vrijeme provedeno u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) iznosilo je 1,3 ± 0,6 dana, a trajanje hospitalizacije je 7,1 ± 1,4 dana. Nije bilo perioperativnog 30-dnevnog mortaliteta niti infekcija rane. Tehnika MIAS sigurna je metoda liječenja infrarenalne AAA i AIOB s manjom kirurškom ranom, kraćim trajanjem postoperativnog ileusa, boravka u JIL-u i hospitalizacijom te manjim troškovima liječenja u usporedbi sa standardnim načinom liječenja.

Attachments:

MINIMALNO INVAZIVNA AORTNA KIRURGIJA

82 Kb

NEONATALNA ALOIMUNA TROMBOCITOPENIJA U HRVATSKOJ OD 1997. DO 2007. GODINE

NEONATAL ALLOIMMUNE THROMBOCYTOPENIA IN CROATIA IN 1997–2007

MAJA TOMIČIĆ, BRANKA GOLUBIĆ-ĆEPULIĆ, KORALJKA GOJČETA, ZDRAVKO IVANKOVIĆ, VESNA ĐOGIĆ, ŽELJKA HUNDRIĆ-HAŠPL

Deskriptori: Neonatalna aloimuna trombocitopenija – dijagnoza, imunologija, liječenje; Trombocitni antigeni – imunologija; Izoantigeni – imunologija; Trudnoća, hematološke komplikacije
Sažetak. Neonatalna aloimuna trombocitopenija (NATP) nastaje aloimunizacijom majke fetalnim trombocitnim antigenima tijekom trudnoće. Iako je NATP rijetka bolest, težina kliničke slike i posljedice povezane s krvarenjem u SŽS-u nalažu ranu dijagnostiku i terapiju ove bolesti. Temeljem podataka iz literature o učestalosti NATP-a u populaciji bijelaca koja se kreće od 1 do 2 slučaja na 1000–5000 živorođene djece, procjenjujemo da bismo u Hrvatskoj godišnje trebali imati 10–50 serološki potvrđenih slučajeva NATP-a i otprilike dvostruko veći broj zahtjeva za serološko istraživanje sumnje na NATP. U ovom radu prikazani su rezultati serološkog testiranja i kliničko-laboratorijskih pokazatelja u 25 slučajeva NATP-a u Hrvatskoj u razdoblju od 1997. do 2007. godine. Pregledno ispitivanje na antitrombocitna protutijela bilo je pozitivno u 20/25 (80%) slučajeva. Specifična trombocitna protutijela dokazana su u 14/20 (70%) slučajeva s pozitivnim preglednim ispitivanjem (anti-HPA-1a 7/14, anti-HPA-5b u 5/14, anti-GP Ib-IX u 2/14). S obzirom na to da je u desetogodišnjem razdoblju u Hrvatskoj zabilježeno samo 14 serološki potvrđenih slučajeva NATP-a a da je prosječan broj živorođenih oko 45 000 na godinu, opaža se da je ovaj broj znatno niži od očekivanoga.

Attachments:

NEONATALNA ALOIMUNA TROMBOCITOPENIJA U HRVATSKOJ OD 1997. DO 2007. GODINE

100 Kb

ULTRAZVUČNI REZAČ U KIRURGIJI GLAVE I VRATA: NAŠE ISKUSTVO SA 161 BOLESNIKOM

THE USE OF HARMONIC SCALPEL IN HEAD AND NECK SURGERY: A REPORT ON 161 PATIENTS

DRAGO PRGOMET, SAŠA JANJANIN, MILJENKO BURA, MARIO BILIĆ, RATKO PRSTAČIĆ, VLADIMIR KATIĆ

Deskriptori: Kirurški instrumenti; Ultrazvučno liječenje – instrumentacija; Tiroidektomija – instrumentacija, metode; Tonzilektomija – instrumentacija, metode; Parotidektomija – instrumentacija, metode; Elektrokoagulacija – instrumentacija
Sažetak. Ultrazvučni rezač rabi mehaničke vibracije za istodobnu koagulaciju i rezanje. Cilj rada je prikazati naše iskustvo sa 161 bolesnikom operiranim s pomoću ovog instrumenta. Ultrazvučni rezač je korišten u razdoblju od 5 mjeseci za 123 operacije štitnjače, 13 parotidektomija te 25 tonzilektomija. U kontrolnoj skupini bolesnika učinjeno je 106 tiroidektomija, 9 parotidektomija te 30 tonzilektomija uz upotrebu elektrokoagulacije i ligatura kao primarnih hemostatskih postupaka. Upotrebom ultrazvučnog rezača trajanje operacija na štitnoj i parotidnoj žlijezdi skraćeno je za 20–30% u usporedbi s konvencionalnim zahvatima. Kožna incizija kod zahvata na štitnjači u prosjeku je bila kraća 1,5 cm. Prosječno trajanje tonzilektomije izvedene s pomoću ultrazvučnog rezača bilo je 5,5 minuta kraće u odnosu na kontrolnu skupinu. Intenzitet boli, kao i postoperativne komplikacije, bile su komparabilne u obje skupine. Upotreba ultrazvučnog rezača skraćuje operativno vrijeme i smanjuje intraoperativni gubitak krvi te omogućuje manji kožni rez u kirurgiji štitnjače.

Attachments:

ULTRAZVUCNI REZAC U KIRURGIJI GLAVE I VRATA

58 Kb

UTJECAJ ELEKTROKONVERZIJE NA VRIJEDNOSTI TROPONINA I I MOŽDANOG NATRIURETSKOG PEPTIDA
(NT-PROBNP) U BOLESNIKA S PERZISTENTNOM FIBRILACIJOM/UNDULACIJOM ATRIJA

INFLUENCE OF ELECTRICAL CARDIOVERSION ON TROPONINE I AND BRAIN NATRIURETIC PEPTIDE
(NT-PROBNP) LEVELS IN PATIENTS WITH PERSISTENT ATRIAL FIBRILLATION/FLUTTER

MISLAV PULJEVIĆ, BRANIMIR NEVAJDA, MARIO SIČAJA, DAVOR PULJEVIĆ, DAVOR MILIČIĆ

Deskriptori: Fibrilacija atrija – liječenje; Undulacija atrija – liječenje; Troponin I – u krvi; Moždani natriuretski peptid – u krvi; Peptidni fragmenti – u krvi; Biološki markeri – u krvi; Elektrokonverzija
Sažetak. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako elektrokonverzija fibrilacije atrija (FA) utječe na vrijednosti troponina I i moždanoga natriuretskog peptida (NT-proBNP) kod bolesnika bez srčanog zatajivanja. Kod 20 bolesnika s perzistentnom FA, prije i 24 sata poslije elektrokonverzije mjerene su vrijednosti troponina I, kreatin-kinaze (CK), laktat-dehidrogenaze (LDH) i NT-proBNP-a. Prosječna ukupno primijenjena energija bila je 344,2±268,9 J (džula). CK je nakon elektrokonverzije neznačajno porastao (113,3:259,0), dok se vrijednosti troponina I nisu mijenjale (0,185:0,202). NT-proBNP se nakon elektrokonverzije značajno smanjio (1095:432). Postojala je značajna povezanost trajanja aritmije i NT-proBNP-a. Elektrokonverzija standardno preporučenom energijom ne dovodi do značajne lezije miokarda. Porast CK je posljedica lezije skeletne muskulature. Eventualni porast troponina nakon elektrokonverzije treba tumačiti drugom etiologijom. Povišeni NT-proBNP kod bolesnika s FA uzrokovan je povećanim tlačnim i volumnim opterećenjem atrija, neovisno o globalnoj srčanoj funkciji. Posljedično tomu bi kod bolesnika s FA diskriminacijske vrijednosti NT-proBNP-a u dijagnozi srčanog zatajivanja trebalo korigirati na više vrijednosti.

Attachments:

UTJECAJ ELEKTROKONVERZIJE NA VRIJEDNOSTI TROPONINA

37 Kb

MEDICINSKI ČASOPISI I OTVORENI PRISTUP

MEDICAL JOURNALS AND OPEN ACCESS

MARIJAN ŠEMBER

Deskriptori: Pristup informacijama; Pohrana i pronalaženje informacija – trendovi; Časopisi – trendovi; Izdavaštvo – trendovi; Širenje informacija
Sažetak. Otvoreni pristup ili ideja slobodnog, neograničenog mrežnog pristupa znanstvenoj literaturi u digitalnom obliku ima već u području medicine čvrsto uporište. Medline je besplatno dostupan već cijelo desetljeće, broj časopisa koji se arhiviraju u PubMed Centralu neprekidno raste. Kriza znanstvenog izdavaštva kojim dominiraju multinacionalne kompanije i stalni porast cijena znanstvenih časopisa pokrenuli su u akciju za slobodni pristup ne samo znanstvenike i znanstvene ustanove nego i vlade, odnosno fondacije koje financiraju istraživanje. Cilj je ovoga rada dati pregled početnih inicijativa za slobodni pristup te glavnih izvora medicinskih informacija kojima se neograničeno može pristupati (PubMed, PubMed Central, BioMed Central, PLoS). Kratko se opisuju prednosti otvorenog pristupa općenito te se posebno ističu prednosti tog pristupa za medicinsku znanost i praksu.

Attachments:

Medicinski casopisi i otvoreni pristup

99 Kb

POLIMORFIZAM TROMBOCITNOG GLIKOPROTEINA Iba KAO GENSKI ČIMBENIK RIZIKA OD KORONARNE BOLESTI

POLYMORPHISM OF PLATELET GLYCOPROTEIN Iba AS A GENETIC PREDICTOR OF CORONARY ARTERY DISEASE

MARLENA ČULJAK ALEKSIĆ, JASNA MESARIĆ

Deskriptori: Koronarna bolest – genetika; Trombocitni antigeni – genetika; Trombocitni glikoprotein GPIb-IX kompleks – genetika; Genski polimorfizam
Sažetak. Arteroskleroza je multifaktorska bolest uzrokovana međudjelovanjem genske pozadine i čimbenika okoliša. Polimorfizmi trombocitnih antigena uočeni su kao mogući rizični čimbenici uključeni u patogenezu koronarne bolesti (KBS). Literaturni podatci o povezanosti polimorfizma trombocitnih glikoproteina s razvojem KBS-a su oprečni. Cilj našeg rada bio je ispitati učestalost polimorfizma GPIba145Thr/Met (HPA-2) u uzorku hrvatske populacije te ispitati njegovu povezanost s koronarnom bolesti. U istraživanje smo uključili 604 ispitanika koje smo temeljem nalaza koronarografije u našoj ustanovi svrstali u dvije skupine: 402 bolesnika s dokazanim KBS-om i 202 bolesnika bez KBS-a (kontrolna skupina). Učestalost genotipova HPA-2ab (Thr/Met) i HPA-2bb (Met/Met) veća je u skupini bolesnika s KBS-om nego u kontrolnoj skupini (22,1% vs 21,3% i 1,3% vs 0,5%), ali opažena razlika nije statistički značajna (p=0,654). U bolesnika s KBS-om u usporedbi s bolesnicima bez KBS-a učestalost alela Met neznatno je veća (0,12 vs 0,11). Statistička analiza nije pokazala značajnu povezanost polimorfizma GPIba145Thr/Met (HPA-2) s pojavom KBS (OR, 1,10; 95% CI, 0,69 do 1,50), što je sukladno rezultatima istraživanja ovog polimorfizma u populaciji središnje Europe. Povezanost ostalih polimorfizama -trombocitnih glikoproteina s KBS-om u hrvatskoj populaciji predmet je daljnjih istraživanja.

Attachments:

Polimorfizam trombocitnog glikoproteina Iba kao genski cimbenik rizika od korona

70 Kb

ANAGRELID U LIJEČENJU BOLESNIKA S ESENCIJALNOM TROMBOCITEMIJOM

ANAGRELIDE FOR TREATMENT OF PATIENTS WITH ESSENTIAL THROMBOCYTHAEMIA

ANA BOBAN, DUBRAVKA SERTIĆ, IVO RADMAN, SILVA ZUPANČIĆ-ŠALEK, RENATA ZADRO, BORIS LABAR

Deskriptori: Esencijalna trombocitopenija – farmakoterapija; Kinazolini – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Inhibitori trombocitne agregacije – terapijska upotreba, primjena i doziranje
Sažetak. Anagrelid je derivat imidazokinazolina, a smanjuje broj trombocita djelujući inhibitorno na proliferaciju i sazrijevanje megakariocita. Budući da ne djeluje citostatski, već selektivno pogađa trombocitnu lozu, hematološke nuspojave poput anemije i leukopenije viđaju se vrlo rijetko. Zbog ovih je obilježja pogodan u liječenju kroničnih mijeloproliferativnih bolesti u kojima dominira trombocitemija. U ovom smo radu pokazali djelotvornost anagrelida kao druge linije liječenja u 14 bolesnika s postavljenom dijagnozom esencijalne trombocitemije. Dobar odgovor na terapiju postiglo je 11 bolesnika (78%). Kriterij odgovora bio je broj trombocita manji od 450×109/l odnosno 700×109/l uz odsutnost trombohemoragijskih događaja. Terapija je prekinuta u 6 bolesnika; jedan bolesnik zbog razvoja ozbiljne nuspojave, troje zbog refrakternosti na terapiju, jedna bolesnica na vlastiti zahtjev te jedna bolesnica zbog planiranja trudnoće. Zaključili smo da je anagrelid učinkovit i siguran lijek u drugoj liniji liječenja bolesnika s esencijalnom trombocitemijom.

Attachments:

Anagrelid u lijecenju bolesnika s esencijalnom trombocitemijom

115 Kb

KRIPTOKOKNI MENINGITIS KAO DIJAGNOSTIČKI PROBLEM U BOLESNIKA SA SUSTAVNIM ERITEMSKIM LUPUSOM – PRIKAZ BOLESNIKA

CRYPTOCOCCAL MENINGITIS AS A DIAGNOSTIC PROBLEM IN A PATIENT WITH SLE – CASE REPORT

DUBRAVKA BOSNIĆ, MISLAV CEROVEC, BRANIMIR ANIĆ, MIROSLAV MAYER, MIRNA SENTIĆ, MARKO BAREŠIĆ, JASENKA MARKELJEVIĆ, NADA ČIKEŠ

Deskriptori: Sustavni eritemski lupus – komplikacije, farmakoterapija; Kriptokokni meningitis – dijagnoza, komplikacije, farmakoterapija; Oportunističke infekcije – dijagnoza, komplikacije, farmakoterapija; Imunosupresivi – neželjeni učinci; Cryptococcus neoformans
Sažetak. Sustavni eritemski lupus (SLE) bolest je sa širokim spektrom kliničkih očitovanja. Prognozu bolesnika uglavnom određuje zahvaćanje vitalnih organa kao što su bubreg i središnji živčani sustav (SŽS). Bitan uzrok smrtnosti u bolesnika sa SLE-om su infekcije. One su česte zbog agresivne imunosupresivne terapije koja je potrebna radi kontrole upalne aktivnosti osnovne bolesti. U tekstu je prikazan bolesnik sa SLE-om i klinički značajnom renalnom afekcijom, ali i komplikacijama imunosupresivne terapije primijenjene u liječenju. Iako slučajno otkrivena, bolest je od početka imala težak klinički tijek. Zbog lupusne nefropatije već je u ranoj fazi bolesti započeta agresivna imunosupresivna terapija (kombinirana parenteralna primjena glukokortikoida i ciklofosfamida). Kao posljedica kombiniranog učinka osnovne bolesti i imunosupresivne terapije razvila se infektivna dijateza (ponavljane infekcije S. enteritidis – uroinfekcije i sepsa). Tijekom jedne od hospitalizacija zbog relapsa osnovne bolesti razvila se oportunistička infekcija, meningitis uzrokovan gljivom C. neoformans. Infekcija se klinički očitovala nespecifičnim simptomima i znakovima afekcije SŽS-a te se postavilo pitanje afekcije SŽS-a sistemskim lupusom. Iako je dijagnostika provedena pravodobno te je promptno uvedena odgovarajuća antimikotična i simptomatska terapija, ishod je bio fatalan. Zbog infektivne dijateze bolesnika koji boluju od SLE-a a koja se očituje obolijevanjem od uobičajenih, ali i oportunističkih infekcija, kao i zbog visoke stope mortaliteta zbog ovih infekcija, pokušali smo upozoriti na potrebu pravodobnog uzimanja/analize primjerenih uzoraka prema rijetkim uzročnicima infekcija kao što je primjerice C. neoformans. U recentnoj medicinskoj literaturi dominiraju slučajevi opisani na području Azije, rijetki su izvještaji s područja Europe, a opisani je bolesnik prvi takav slučaj u Hrvatskoj.

Attachments:

Kriptokokni meningitis kao dijagnostički problem u bolesnika sa sustavnim eritem

160 Kb

POSLIJEOPERACIJSKA DRENAŽA NAKON ALOARTROPLASTIKE KUKA I KOLJENA:
ODSTRANJIVANJE DRENAŽE NAKON 24 ILI NAKON 48 SATI?

POSTOPERATIVE CLOSED SUCTION DRAINAGE FOLLOWING HIP AND KNEE ALOARTHROPLASTY:
DRAIN REMOVAL AFTER 24 OR AFTER 48 HOURS?

MARINKO ERCEG, KRISTIJAN BECIĆ 

Deskriptori: Artroplastika kuka; Artroplastika koljena; Poslijeoperacijsko krvarenje – liječenje; Drenaža; Sukcija; Vremenski čimbenici
Sažetak. Nakon aloartroplastike kuka i koljena uporaba zatvorene sukcijske drenaže gotovo je uobičajena pojava. Vjeruje se da drenaža smanjuje nastanak hematoma i tako sprječava infekciju rane. Također je gotovo uobičajeno da se sukcijska drenaža odstranjuje 48 sati nakon operacije. Izbalansiranost koristi od držanja drenaže sve dok ima hematoma u zglobu i štete koja može nastati predugim držanjem drenaže još je predmet brojnih rasprava. U ovom radu želimo na vlastitom operacijskom materijalu pokazati je li držanje drenaže zgloba 48 sati nakon ugradnje endoproteze opravdano. Ispitivanje smo proveli na bolesnicima kojima je prvi autor ugradio primarnu endoprotezu kuka (45 bolesnika ) i koljena (11 bolesnika). Mjerili smo količinu krvi u drenažnom sustavu u prva 24 sata od operacije i količinu krvi u druga 24 sata nakon operacije te uspoređivali odnos krvarenja u prvom i drugome poslijeoperacijskom danu prema ukupnom krvarenju. Rezultati istraživanja pokazuju da se u prva 24 sata preko drenažnog sustava u sve tri skupine bolesnika izgubi prosječno 95,29%, a u druga 24 sata samo 4,71% od ukupno izgubljene krvi. Ovaj rad podupire stavove da je poslijeoperacijsku drenažu dostatno držati 24 sata nakon operacije, odnosno 48-satno držanje drenaže nakon aloartroplastike kuka i koljena ne čini se opravdanim.

Attachments:

Poslijeoperacijska drenaza nakon aloartroplastike kuka i koljena

101 Kb

SMJERNICE ZA DIJAGNOSTICIRANJE I LIJEČENJE ARTERIJSKE HIPERTENZIJE.
PRAKTIČNE PREPORUKE HRVATSKE RADNE SKUPINE I OSVRT NA SMJERNICE ESH/ESC 2007

GUIDELINES FOR DIAGNOSTICS AND TREATMENT OF ARTERIAL HYPERTENSION.
PRACTICAL RECOMMENDATIONS OF THE CROATIAN WORKING GROUP FOR HYPERTENSION. CONSIDERATION ON THE ESH-ESC 2007

GUIDELINESBOJAN JELAKOVIĆ, DUŠKO KUZMANIĆ, DAVOR MILIČIĆ, ŽELJKO REINER, IZET AGANOVIĆ, NIKOLINA BAŠIĆ-JUKIĆ, JADRANKA BOŽIKOV, MAJA ČIKEŠ, ŽIVKA DIKA, JOSIP ĐELMIŠ, KREŠIMIR GALEŠIĆ, VLASTA HRABAK-ŽERJAVIĆ, MARIO IVANUŠA, VESNA JUREŠA, MILICA KATIĆ, JOSIPA KERN, PETAR KES, MARIO LAGANOVIĆ, DRAŠKO PAVLOVIĆ, IVAN PEĆIN, DARKO POČANIĆ, SANJIN RAČKI, MIRJANA SABLJAR-MATOVINOVIĆ, ZDENKO SONICKI, MLADENKA VRCIĆ-KEGLEVIĆ, SILVIJE VULETIĆ, LUKA ZAPUTOVIĆ 

Deskriptori: Hipertenzija – dijagnoza, farmakoterapija, komplikacije; Antihipertenzivni lijekovi – terapijska upotreba; Smjernice
Sažetak. ESH/ECS smjernice za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije iz 2007. godine su temeljni članak za sve liječnike koji liječe hipertoničare. Od tiskanja do danas, bile su najcitiraniji medicinski članak. Zbog lokalnih posebnosti ­autori ESH/ECS smjernica su bili svjesni kako će biti potrebne određene prilagodbe. Hrvatska radna skupina pripremila je praktične preporuke koje su u skladu s ESH/ESC smjernicama, a sadrže neke nadopune i komentare (hipertenzivna kriza, liječenje hipertenzije kod bolesnika s nadomjesnim bubrežnim liječenjem, uloga liječnika opće/obiteljske medicine, uloga medicinske sestre), koji će zasigurno pridonijeti boljoj kontroli hipertoničara u Hrvatskoj. Ovaj dokument službeni je stav stručnih društava i institucija koje su sudjelovale u njegovoj pripremi.

Attachments:

Smjernice za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije

336 Kb

ZDRAVSTVO GRADA ZAGREBA PRIJE JEDNOG STOLJEĆA (1907.–1909.)

HEALTH SERVICE IN ZAGREB A CENTURY AGO (1907–1909)

VLADIMIR DUGAČKI

Deskriptori: Zdravstvena služba – povijest; Zdravstvene ustanove – povijest; Povijest medicine 20. stoljeća; Hrvatska
Sažetak. U kratkom razdoblju od samo tri godine (1907.–1909.) izniknulo je u Zagrebu niz zdravstvenih ustanova, važnih ne samo za grad Zagreb već i za čitavu Hrvatsku: prvi humani bakteriološki zavod, dječji ambulatorij, postaja za pružanje hitne medicinske pomoći, ortopedska i vojna bolnica, Sanatorij (lječilište za imućne) i lječilište za tuberkulozu, a započela se graditi i državna bolnica koja nažalost nije realizirana. Na taj se način Zagreb prije jednog stoljeća počeo i u zdravstvenom smislu pretvarati u istinsku metropolu.

Attachments:

ZDRAVSTVO GRADA ZAGREBA.

124 Kb

REGIONALIZACIJA NEONATALNOG INTENZIVNOG LIJEČENJA
Rezultati i iskustva Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka

REGIONALIZATION OF NEONATAL INTENSIVE CARE
Results and experience at the Department of Gynecology and Obstetrics of Rijeka University Hospital

IGOR PRPIĆ, HERMAN HALLER, OLEG PETROVIĆ, ROBERT KRAJINA, PETAR VUKELIĆ, ALENKA VUKELIĆ-ŠARUNIĆ

Deskriptori: Intenzivno liječenje novorođenčadi – organizacija i administracija; Perinatalna skrb – organizacija i administracija; Regionalni medicinski programi – organizacija i administracija; Mortalitet novorođenčadi; Novorođenčad vrlo niske porodne težine; Novorođenčad izrazito niske porodne težine
Sažetak. Cilj. Analiza mortaliteta novorođenčadi izrazito niske (ELBW) i vrlo niske (VLBW) porodne težine u Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka u razdoblju prije, za vrijeme i nakon uvođenja promjena po načelima regionalizacije jedinica intenzivnog liječenja novorođenčadi. U Hrvatskoj taj model nije institucionaliziran pa dobiveni rezultati mogu pružiti odgovor na pitanje da li on u našim okolnostima pridonosi snižavanju mortaliteta najugroženije novorođenčadi. Bolesnici i metode. Rani neonatalni (RNM), neonatalni (NM) te mortalitet do otpusta iz bolnice (MOB) ELBW i VLBW novorođenčadi uspoređivani su s obzirom na vremensko razdoblje prije uvođenja promjena (1997.–2000.), tijekom promjena (2001.–2002.) i nakon uvedenih promjena (2003.–2006.) Rezultati. RNM je značajno snižen u obje skupine novorođenčadi, a NM i MOB samo u VLBW skupini. Zaključak. Model regionalizacije jedinica intenzivnog liječenja novorođenčadi značajno snizuje sva tri ispitivana mortaliteta ELBW i VLBW novorođenčadi pa predlažemo da se što prije institucionalizira i ustroji na nacionalnoj razini.

Attachments:

REGIONALIZACIJA NEONATALNOG INTENZIVNOG LIJECENJA

120 Kb

ETIČKE DVOJBE SUVREMENE PSIHIJATRIJE

ETHICAL DILEMMAS OF CONTEMPORARY PSYCHIATRY

PAVO FILAKOVIĆ, IVAN POŽGAIN

Deskriptori: Psihijatrija – etika; Informirani pristanak; Prisilna hospitalizacija mentalnih bolesnika; Biomedicinska istraživanja – etika; Placebo; Sudska psihijatrija – etika
Sažetak. Etika se u modernoj psihijatriji, kao i u medicini općenito, temelji na dvije osnovne etičke tradicije: deontološkoj i teleološkoj. Dobra etička odluka poštuje i jednu i drugu tradiciju, a prethode joj etičke dvojbe motivirane potrebom da se bolesniku pruži ono najbolje što u danom trenutku jedna osoba može pružiti drugoj za njezino dobro. U članku su predstavljeni rezultati pretraživanja najnovije literature o etičkim dvojbama u psihijatriji. Opisane su etičke dvojbe u svakodnevnoj psihijatrijskoj praksi, uspostavljanju i održavanju terapijskog odnosa, psihijatrijskim konzultacijama, pribavljanju informiranog pristanka, postupanju s teškim opasnim poremećajima ličnosti, farmakološkim istraživanjima, forenzičkoj psihijatriji, prisilnoj hospitalizaciji te u angažiranju psihijatra u promociji duševnog zdravlja i u borbi protiv stigme duševne bolesti. Autori naglašavaju nužnost stalnog propitivanja etičkih problema u suvremenoj psihijatriji, kako zbog posebnog statusa psihijatrije kao potencijalno etički rizičnog područja u praksi, tako i zbog posebno intenzivnih farmakoloških istraživanja na oboljelim od duševnih poremećaja.

Attachments:

ETICKE DVOJBE SUVREMENE PSIHIJATRIJE

65 Kb

POSTPRANDIJALNA HIPERGLIKEMIJA KAO ČIMBENIK RIZIKA U NASTANKU ENDOTELNE DISFUNKCIJE – mogućnosti prevencije

POSTPRANDIAL HYPERGLYCEMIA AS A RISK FACTOR IN THE DEVELOPMENT OF ENDOTHELIAL DYSFUNCTION – how to prevent?

SPOMENKA LJUBIĆ, JOZO BORAS, VINKO VIDJAK

Deskriptori: Hiperglikemija – komplikacije, patofiziologija, farmakoterapija; Postprandijalni period; Vaskularni endotel – patofiziologija; Šećerna bolest, komplikacije – patofiziologija; Oksidativni stres – fiziologija; Upala – patofiziologija
Sažetak. Šećerna bolest obilježena je nedostatnim stvaranjem inzulina i/ili nedostatnim iskorištavanjem glukoze u tkivima. Posljedica je hiperglikemija koja u konačnici vodi ka kroničnim komplikacijama šećerne bolesti. Za razvoj komplikacija smatra se važnom postprandijalna hiperglikemija koja dovodi do oksidativnog stresa i upalnog stanja, što uzrokuje endotelnu disfunkciju. Za supstancije u ispitivanju: superoksid dismutazu, katalazu, L-propionil karnitin, lipoičnu kiselinu, LY 333351, PJ34, FP15 smatra se da će biti djelotvorne u oksidativnom stresu te tako u ranoj fazi prevencije endotelnog oštećenja. Za razliku od ovih lijekova koji se još istražuju i na čiju kliničku primjenu još treba počekati, za tiazolidindione, statine i inhibitore renin-angiotenzinskog sustava je dokazano da posjeduju intracelularni antioksidativni potencijal uz njihove već etablirane indikacije. Time su otvorene široke mogućnosti da pravodobnim djelovanjem, usmjerenim na hiperglikemijska stanja te na posljedično nastali oksidativni stres, upalu i poremećeni sustav koagulacije, djelujemo na prevenciju endotelnog oštećenja prevenirajući tako i kasne komplikacije šećerne bolesti.

Attachments:

POSTPRANDIJALNA HIPERGLIKEMIJA KAO CIMBENIK RIZIKA

124 Kb

BOLEST SITNIH STRANIH ČESTICA – ASEPTIČKA NESTABILNOST TOTALNE ENDOPROTEZE ZGLOBA KUKA

PARTICLE DISEASE – ASEPTIC LOOSENING OF THE TOTAL HIP ENDOPROSTHESIS

ROBERT KOLUNDŽIĆ, DUBRAVKO ORLIĆ

Deskriptori: Artroplastika zgloba kuka – komplikacije; Osteoliza – etiologija; Upala – komplikacije; Odgovor na strano tijelo; Proteza, nedostatak
Sažetak. Ugradnjom totalne endoproteze zgloba kuka poboljšava se funkcionalnost, radna sposobnost i kvaliteta života bolesnika u kojih je zglob kuka nefunkcionalan zbog različitih uzroka. Glavna kasna komplikacija ovog zahvata jest aseptička nestabilnost endoproteze koja rezultira ponovnom nefunkcionalnošću i zahtijeva korektivne kirurške zahvate. Nestabilnost je posljedica aseptičke upale u okolici endoprotetskih komponenti koja nastaje zbog oslobađanja sitnih djelića endoprotetskog materijala. Zbog prisutnosti takvih sitnih stranih čestica aseptičku nestabilnost endoproteze kuka nazivamo »bolest sitnih stranih čestica«. Važni medijatori upalnog procesa su brojni citokini poput interleukina 6 (IL-6), tumor-nekrotizirajućeg čimbenika alfa (TNF-alfa), transformirajućeg čimbenika rasta beta 1 (TGF-beta 1) i stanični čimbenici (npr. makrofazi, histiociti). U najvažnije čimbenike koji utječu na rizik od nastanka aseptičke nestabilnosti spadaju dob bolesnika, spol, indeks tjelesne mase, razlog za ugradnju endoproteze, tip endoproteze (materijala) i iskustvo operatera. Međutim, svi oni zajedno objašnjavaju samo mali dio varijabilnosti pojave ove komplikacije – još je uvijek u velikoj mjeri nepoznato zašto se ona u nekih bolesnika javlja, a u drugih ne. Uvriježeno je mišljenje da postoje »o bolesniku ovisni čimbenici«, a koji nisu demografski, koji određuju individualnu »sklonost« razvoju aseptičke nestabilnosti.

Attachments:

BOLEST SITNIH STRANIH CESTICA

97 Kb

ADENOM BAZALNIH STANICA NOSNOG SEPTUMA - PRIKAZ BOLESNIKA

BASAL CELL ADENOMA OF THE NASAL SEPTUM: A CASE REPORT

MARIO BILIĆ, LANA KOVAČ, DRAGO PRGOMET, ŠIMUN KRIŽANAC

Deskriptori: Adenom – patologija, kirurgija; Tumori nosa – patologija, kirurgija; Nosni septum – kirurgija
Sažetak. Prikaz bolesnika s adenomom bazalnih stanica nosnog septuma. Adenom bazalnih stanica iznimno je rijedak tumor koji čini svega 1–3% svih tumora žlijezda slinovnica. Tumor je odstranjen intranazalnim pristupom s malom alarnom rinotomijom radi lakšeg pristupa i odstranjenja tumora. Dijagnoza adenoma bazalnih stanica potvrđena je imunohistokemijskom analizom. Kod bolesnika 2 godine nakon kirurškog odstranjenja tumora nema znakova recidiva bolesti. Ova lokalizacija adenoma bazalnih stanica u području nosnog septuma do sada nije opisana u literaturi.

Attachments:

ADENOM BAZALNIH STANICA NOSNOG SEPTUMA

123 Kb

LIJEČENJE HALUKSA VALGUSA U KLINICI ZA ORTOPEDIJU U RAZDOBLJU OD 1981. DO 2000. GODINE

SURGICAL TREATMENT OF HALLUX VALGUS DEFORMITY AT THE DEPARTMENT OF ORTHOPAEDIC SURGERY, ZAGREB SCHOOL OF MEDICINE, IN THE PERIOD 1981–2000

MLADEN MAĐAREVIĆ, ROBERT KOLUNDŽIĆ, IGOR ŠMIGOVEC

Deskriptori: Haluks valgus – kirurgija; Osteotomija – metode
Sažetak. Cilj je rada prikazati rezultate operacijskog liječenja deformacije haluks valgus te prikazati smjernice liječenja te deformacije u Klinici za ortopediju. U periodu od 1981. do 2000. godine operirano je 820 bolesnika (788 Ž i 32 M), odnosno 1211 stopala. Dob operiranih bolesnika bila je od 13 do 83 godine. Kriteriji za pojedini zahvat bili su: povećani kut haluksa valgusa, povećani intermetatarzalni kut, artroza metatarzofalengealnog zgloba, bol s medijalne strane metatarzofalangealnog zgloba i estetski razlog. Analizirani su radiološki, klinički i subjektivni nalazi prije i poslije operacije te su klasificirani po Boneyu i McNabu, Helalova modifikacija. Resekcija baze proksimalne falange izvršena je u 250 bolesnika odnosno 402 stopala, od čega je odličnih rezultata bilo 55% slučajeva (221, iznad 60 godina). Distalna korektivna osteotomija prve metatarzalne kosti po Austinu izvršena je kod 312 bolesnika odnosno 429 stopala, od čega je odličnih rezultata bilo 49% (210 ¬stopala, medijan životne dobi je 50 god., medijan kuta haluksa valgusa je 27, medijan prvog intermetatarzalnog kuta je 15). Distalna korektivna osteotomija prve metatarzalne kosti po Mitchellu izvršena je kod 230 bolesnika odnosno 380 stopala, od čega je odličnih rezultata bilo 40% (152 stopala, medijan životne dobi je 24, medijan kuta haluksa valgusa je 26, medijan prvog intermetatarzalnog kuta je 15). Dosadašnji rezultati operacija deformacije haluks valgus u Klinici za ortopediju upućuju nas na potrebu strogog pridržavanja indikacijskih kriterija pri odabiru metode liječenja te pridržavanja smjernica liječenja haluksa valgusa kako bi krajnji rezultat bio odličan.

Attachments:

LIJECENJE HALUKSA VALGUSA U KLINICI ZA ORTOPEDIJU

199 Kb

PRENATALNA GENOTIPIZACIJA RHD-LOKUSA S POMOĆU LANČANE REAKCIJE POLIMERAZOM U FETUSA S RIZIKOM OD HEMOLITIČKE BOLESTI

PRENATAL GENOTYPING OF THE RHD LOCUS BY POLYMERASE CHAIN REACTION IN FETUS AT RISK OF HEMOLYTIC DISEASE

BERIVOJ MIŠKOVIĆ, FEODORA STIPOLJEV, ITA HADŽISEJDIĆ, BLAŽENKA GRAHOVAC

Deskriptori: Rh-HR sustav krvnih grupa – genetika; Plodova voda – citologija; DNK – izolacija; Lančana reakcija polimerazom; Prenatalna dijagnoza; Rh izoimunizacija – komplikacije; Anemija – dijagnoza; Fetusne bolesti – dijagnoza
Sažetak. Suvremeni način zbrinjavanja Rh-aloimunizacije podrazumijeva ranu dijagnozu RhD-statusa ploda i točnu procjenu stupnja fetalne anemije uz minimalnu uporabu invazivnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Stupanj fetalne anemije može se precizno odrediti s pomoću doplerske tehnike, a dijagnoza fetalnog RhD-genotipa postavlja se analizom stanica plodne vode ili fetalne DNA iz plazme RhD-negativnih majki metodom lančane reakcije polimerazom (PCR). Premda se prenatalna dijagnoza RhD-genotipa iz stanica plodne vode s pomoću metode PCR u razvijenim zemljama rutinski primjenjuje već desetak godina, u Hrvatskoj donedavno nije postojala takva mogućnost. Zbog nekorištenja opisane tehnike donedavno je u Hrvatskoj postojao neadekvatan pristup pacijenticama koji se očitovao u nepotrebnim i nesvrhovitim kontrolama, laboratorijskim testiranjima, amniocentezama i kordocentezama. U ovom radu detaljno opisujemo prvi slučaj prenatalne dijagnoze fetalnog RhD-genotipa analizom DNA izolirane iz stanica plodne vode s pomoću lančane reakcije polimerazom (PCR).

Attachments:

PRENATALNA GENOTIPIZACIJA RHD-LOKUSA S POMOCU LANCANE REAKCIJE

56 Kb

KLINIČKO-PATOLOŠKA OBILJEŽJA MIKROPAPILARNE VARIJANTE UROTELNOG KARCINOMA MOKRAĆNOG MJEHURA
CLINICOPATHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF MICROPAPILLARY VARIANT OF URINARY BLADDER CARCINOMA

PETRA RADULOVIĆ, IVANA PAVIĆ, ZLATKO MARUŠIĆ, MELITA PERIĆ-BALJA, ARIANA ZNAOR, OGNJEN KRAUS, BOŽO KRUŠLIN

Deskriptori: Urotelni karcinom – dijagnoza, patologija; Mikropapilarni karcinom – dijagnoza, patologija; Mokraćni mjehur, tumori – dijagnoza, patologija
Sažetak. Mikropapilarni urotelni karcinom (MUK) je rijetka varijanta urotelnog karcinoma mjehura (UK) koja ima veoma agresivno ponašanje. U ovoj studiji analizirali smo kliničkopatološka obilježja MUK, posebno odnos između patohistološkog stupnja u trenutku otkrivanja bolesti i udjela mikropapilarne komponente (MPK) u pregledanom materijalu za 10 bolesnika koji su liječeni zbog urotelnog karcinoma mjehura u razdoblju od 1. 1. 2004.–30. 6. 2007. u KB Sestre milosrdnice. U promatranom razdoblju bilo je 610 bolesnika s UK mjehura (M:F=456:154), od kojih je 10 imalo MUK. Svi mikropapilarni urotelni karcinomi bili su u invazivnom stadiju bolesti u vrijeme postavljanja dijagnoze. Raspodjela po stadijima bila je 4 T1 (40%) i 6 T2 ( 60%) a udio MPK bio je: u 3 od 4 (75%) T1 tumora manje od 10% MPK, dok je u 5 od 6 (83,3%) T2 tumora bilo više od 50% MPK. MUK je agresivni tumor, obično u uznapredovalom stadiju u vrijeme otkrivanja bolesti, kod kojeg je patološki stadij povezan s udjelom MPK u tumoru.

Attachments:

KLINICKO-PATOLOSKA OBILJEZJA MIKROPAPILARNE VARIJANTE UROTELNOG

108 Kb

BOLESNIK SA INZULINOMOM KOJI SE PREZENTIRAO KAO PAROKSIZMALNI NOĆNI POREMEĆAJ SA SPONTANIM OPORAVKOM

INSULINOMA PRESENTING ITSELF AS A NIGHT PAROXYSMAL DISORDER WITH SPONTANEOUS RECOVERY

LEJA DOLENC GROŠELJ, DUŠAN BUTINAR

Deskriptori: inzulinom, polisomnografija, poremećaj paroksizmalnih pokreta noću
Sažetak. U radu je opisana 64-godišnja žena s epizodama paroksizama tijekom noći. Simptomi su započeli prije 9 mjeseci s atakama bizarnih pokreta, koje su se uvijek javljale u drugom dijelu noći. tijekom dana nije imala atake. Njezin suprug navodi da je bila konfuzna i dezorijentirana, nakon čega je slijedilo duže razdoblje nereagiranja. Pacijentici je učinjena noćna polisomnografija. Oko 4 sata ujutro pojavili su se bizarni pokreti uz stereotipno ponašanje. Vrtjela je glavom s jedne na drugu stranu, stenjala i istezala udove. Ovo je isprva trajalo nekoliko minuta, a tijekom noći stalno se ponavljalo. EEG nalaz je upućivao na metaboličku encefalopatiju. U to je vrijeme u krvi iz prsta nađena izrazita hipoglikemija (1,2 mmol/l), visok inzulin (200 mmol/l) i C-peptid (6,63 µmol/l). Ultrasonografija i MEI potvrdile su inzulinom u glavi pankreasa. Prema našim saznanjima ovo je prvi slučaj ataka inzulinom tijekom spavanja.

Attachments:

BOLESNIK SA INZULINOMOM KOJI SE PREZENTIRAO KAO PAROKSIZMALNI NOCNI

68 Kb

POREMEĆENO SPAVANJE U OSOBA S DUGOGODIŠNJIM RATNIM PTSP-om PROCIJENJENO CJELONOĆNOM POLISOMNOGRAFIJOM

DISTURBED SLEEP IN WAR VETERANS ACCORDING TO OVERNIGHT POLYSOMNOGRAPHY

RADMILA BULJAN, KREŠIMIR HRABRIĆ, VLADO JUKIĆ, ANICA BIŠKO

Deskriptori: Poremećaji spavanja – dijagnoza; Polisomnografija; Posttraumatski stresni poremećaji – psihologija; Veterani – psihologija; Rat; Hrvatska
Sažetak. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) uz brojna psihijatrijska stanja često prate i poremećaji spavanja, od kojih je najčešći nesanica. U ovoj studiji primijenjena je cjelonoćna polisomnografija u cilju procjene dugotrajne nesanice koju su kao vodeći simptom imali bolesnici s trajnim promjenama ličnosti (nakon PTSP-a) nastalim aktivnim sudjelovanjem u ratu u Hrvatskoj (od 1991. do 1995. godine). Ispitivanu skupinu čini 18 muškaraca kojima je poremećaj dijagnosticiran u Nacionalnom centru za psihotraumu u Zagrebu, a zbog smetnji spavanja upućeni su u Centar za poremećaje spavanja Psihijatrijske bolnice Vrapče u razdoblju tijekom 2003. U svih ispitanika poremećaj je trajao dulje od 10 godina, a psihijatrijsko liječenje, uz psihoterapijsku individualnu i grupnu terapiju te psihofarmakološku terapiju u prosjeku 4 do 6 godina. Kontrolnu skupinu činilo je 14 zdravih muških ispitanika, približno iste dobi, bez psihijatrijskog poremećaja. Cjelonoćna polisomnografija i analiza somnoloških varijabli jasno je pokazala odstupanja u pet od osam definiranih varijabli: smanjenje ukupnog vremena spavanja, sniženu učinkovitost spavanja, znatno skraćenje trajanja REM-stadija spavanja (engl. rapid eye movement; brzi očni pokreti) i dubokih stadija spavanja, visok broj periodičnih pokreta nogama (engl. periodic limb movement, PLM). Do sada nije učinjeno ni jedno istraživanje o povezanosti poremećaja spavanja i PTSP-a u osoba koje su aktivno sudjelovale u ratu u Republici Hrvatskoj. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju značajan poremećaj spavanja i promjene u kakvoći spavanja oboljelih od ratnog PTSP-a.

Attachments:

POREMECENO SPAVANJE U OSOBA S DUGOGODISNJIM RATNIM PTSP-om

47 Kb

ADENOTONZILEKTOMIJA U LIJEČENJU POREMEĆAJA DISANJA TIJEKOM SPAVANJA U DJEČJOJ DOBI: PRIKAZ BOLESNIKA

ADENOTONSILLECTOMY AS A TREATMENT MODALITY FOR SLEEP DISORDERED BREATHING IN CHILDREN: CASE REPORT

ŽELJKA ROJE, VANA ŠEVO, MIRNES SELIMOVIĆ, GORAN RAČIĆ

Deskriptori: Sindromi apneje za vrijeme spavanja – kirurgija; Tonzilektomija; Adenoidektomija
Sažetak. Djeca s poremećajima disanja tijekom spavanja (engl. sleep disordered breathing – SDB) mogu imati vrlo različite simptome, od običnog hrkanja do opstrukcijske apneje za vrijeme spavanja (engl. obstructive sleep apnea – OSA) sa sekundarnim poremećajima u rastu, neurokognitivnim poremećajima i katkad kardiovaskularnim sekvelama koje mogu rezultirati smrtnim ishodom. Najčešći uzrok SDB-a u djece je hipertrofija adenoidnih vegetacija i palatinalnih tonzila. Terapija izbora za djecu koja pate od SDB-a koji nije vezan uz malformacije i bolesti jest kirurška, i to adenotonzilektomija. Prikazujemo slučaj petogodišnjeg dječaka s OSA u kojega je provedena suvremena dijagnostičko-terapijska obrada s rezultatima liječenja neposredno nakon operacije i praćenjem u razdoblju od 6 mjeseci.

Attachments:

ADENOTONZILEKTOMIJA U LIJECENJU POREMECAJA DISANJA

121 Kb

KIRURŠKO LIJEČENJE POREMEĆAJA DISANJA TIJEKOM SPAVANJA

SURGERY AS A TREATMENT MODALITY FOR SLEEP DISORDERED BREATHING

GORAN RAČIĆ, ŽELJKA ROJE

Deskriptori: Sindromi apneje za vrijeme spavanja – kirurgija; Otorinolaringološki kirurški zahvati – metode
Sažetak. Poremećajima disanja tijekom spavanja (engl. sleep disordered breathing – SDB) zajednička je djelomična ili potpuna opstrukcija gornjih dišnih putova. Prohodnost dišnog puta održava se djelovanjem dviju oprečnih sila: negativnog intraluminalnog tlaka i aktivnosti muskulature u gornjim dišnim putovima. Različite anatomske promjene u gornjim dišnim putovima mogu narušiti tu finu ravnotežu, što rezultira kompromitiranjem dišnog puta. Stoga je osnovni cilj liječenja, konzervativnog i kirurškog, ublažiti nastalu opstrukciju i povećati prohodnost dišnog puta. Izbor kirurške metode liječenja ovisi o mjestu opstrukcije dišnog puta. Ako je opstrukcija izmjerena na više razina, potreban je višestruki kirurški zahvat koji se može napraviti u jednom aktu ili u više njih ovisno o općem stanju bolesnika i vještini kirurga. Razvoj i uvođenje novih tehnika u svakodnevnu kiruršku praksu pojednostavnili su neke kirurške metode liječenja SDB-a te su postale ugodnije za bolesnika, moguće ih je izvesti u lokalnoj anesteziji u ambulantnim uvjetima, mogu se ponavljati bez posljedica uz ¬izrazito smanjenje postoperacijskog morbiditeta. Većina kirurških metoda liječenja SDB-a daje odlične rezultate u pravilno odabranih bolesnika. Zato je ključ uspjeha dobar dijagnostički postupak koji zahtijeva interdisciplinarni timski rad.

Attachments:

KIRURSKO LIJECENJE POREMECAJA DISANJA TIJEKOM SPAVANJA

200 Kb

NAVIKE SPAVANJA STUDENATA MEDICINE, LIJEČNIKA I MEDICINSKIH SESTARA – UTJECAJ DOBI, SPOLA, NOĆNOG RADA I KONZUMACIJE KOFEINA

SLEEP HABITS OF MEDICAL STUDENTS, PHYSICIANS AND NURSES REGARDING AGE, SEX, SHIFT WORK AND CAFFEIN CONSUMPTION

RENATA PECOTIĆ, MAJA VALIĆ, GORAN KARDUM, VANA ŠEVO, ZORAN ĐOGAŠ

Deskriptori: Spavanje – fiziologija; Navike; Studenti medicine – psihologija; Liječnici – psihologija; Medicinske sestre – psihologija; Kofein – farmakologija; Tolerancija prema rasporedu radnog vremena; Dobni čimbenici; Spolni čimbenici
Sažetak. Cilj rada bio je istražiti navike spavanja studenata medicine, liječnika i medicinskih sestara te utvrditi utjecaj dobi, spola, noćnog rada i konzumacije kofeina na navike spavanja. Korišten je dio upitnika MEDSleep Survey.1 Anketirana su 453 ispitanika: studenti medicine (130); liječnici polaznici poslijediplomskog studija (68); liječnici specijalisti (162); medicinske sestre (93). Rezultati našeg istraživanja pokazuju da duljina spavanja potrebna za postizanje osjećaja odmorenosti ovisi o dobi i spolu. Mlađi ispitanici i žene trebaju više sati spavanja (7,5 sati i više) kako bi se osjećali odmornima u usporedbi sa starijim ispitanicima i muškarcima koji trebaju manje od 7,5 sati spavanja. Isto tako rezultati pokazuju da unutar ¬medicinske profesije potrebe pojedinaca za spavanjem i postizanjem osjećaja odmorenosti nisu jednake. Medicinske sestre trebaju više sati spavanja od liječnika (2=38,57, p<0,001). Kada se usporede samo žene u obje profesije, rezultati pokazuju da medicinske sestre trebaju više sati spavanja od liječnica (2=18,18, p<0,001), ujedno dulje spavaju tijekom radnog tjedna (2=33,78, p<0,001) i vikenda (2=28,06, p<0,001). Ispitanici koji konzumiraju više kofeina imaju više teškoća u održavanju budnosti za vrijeme predavanja ili učenja (2=9,37, p=0,009) te za vrijeme vožnje automobila (2=14,56, p=0,001). Rezultati naše studije pokazuju da navike spavanja ovise o dobi, spolu i konzumaciji kofeina.

Attachments:

NAVIKE SPAVANJA STUDENATA MEDICINE, LIJECNIKA I MEDICINSKIH SESTARA

83 Kb

OPSTRUKCIJSKA APNEJA TIJEKOM SPAVANJA I ANESTEZIJA

OBSTRUCTIVE SLEEP APNEA AND ANESTHESIA

MLADEN CAREV, NENAD KARANOVIĆ, ZORAN ĐOGAŠ

Deskriptori: Opstrukcijska apneja za vrijeme spavanja – patofiziologija, kirurgija, komplikacije; Perioperacijska skrb – metode; Anestezija; Poslijeoperacijske komplikacije – prevencija i kontrola
Sažetak. Iako su još uvijek nedovoljno poznati učinci kirurškog zahvata i anestezije na spavanje, nepobitno je da bolesnici s apnejom tijekom spavanja mogu imati znakovitih perioperacijskih komplikacija. U tih bolesnika češća je incidencija otežanog uspostavljanja dišnog puta te produljenog buđenja. K tome, dokazana je povezanost apneje tijekom spavanja s pojavom hipertenzije i drugih kardiovaskularnih bolesti. Prijeoperacijska pitanja o spavanju, eventualnom hrkanju i pretjeranoj pospanosti tijekom dana trebala bi biti rutinska komponenta prijeanestezijskog pregleda. Nadalje, obrada bi trebala ¬uključiti fizikalni pregled dišnog puta te detaljnu kardiovaskularnu i plućnu evaluaciju. Tek se uporabom polisomnografije može precizno utvrditi težina apneje tijekom spavanja. Svakog bolesnika s OSA ili sa sumnjom na OSA trebalo bi smatrati rizičnim za anesteziju, te ga tretirati kao da ima otežani dišni put, ako se ne pokaže suprotno. Problemi mogu nastati pri trahealnoj intubaciji, ekstubaciji i pri poslijeoperacijskoj analgeziji, budući da opioidi povećavaju incidenciju faringalnog kolapsa. Kad god je moguće, prihvatljive su regionalne anestezijske metode. S druge strane, dokumentirajući svaku pojavu otežanog održavanja dišnog puta, otežane intubacije i prolongiranog buđenja, anesteziolozi mogu uraditi dobar probir (screening) na apneju tijekom spavanja.

Attachments:

OPSTRUKCIJSKA APNEJA TIJEKOM SPAVANJA I ANESTEZIJA

104 Kb

POREMEĆAJI DISANJA TIJEKOM SPAVANJA

SLEEP DISORDERED BREATHING

ZORAN ĐOGAŠ, MAJA VALIĆ, RENATA PECOTIĆ, MARIJA ĆAVAR PUPIĆ,
MLADEN CAREV, LOVRE BOJIĆ, GORAN RAČIĆ

Deskriptori: Sindromi apneje za vrijeme spavanja – dijagnoza, komplikacije, liječenje
Sažetak. Apneja tijekom spavanja poremećaj je disanja koji karakteriziraju zastoj disanja za vrijeme spavanja, sniženje saturacije hemoglobina kisikom u krvi te buđenje tijekom noći. Postoji nekoliko vrsta poremećaja disanja za vrijeme spavanja. Opstrukcijsku apneju tijekom spavanja (engl. obstructive sleep apnea, OSA) osim zastoja disanja karakterizira i hrkanje noću te ¬pre¬komjerna pospanost tijekom dana. Središnja apneja tijekom spavanja (engl. central sleep apnea, CSA) manje je učestala, a karakterizira je slabiji respiracijski poticaj iz središnjega živčanog sustava. Sindrom povećanog otpora gornjih dišnih putova (engl. upper airway resistance syndrome, UARS) karakterizira prekomjerna dnevna pospanost, ali bez apneja, hipopneja ili desaturacije kisikom tijekom spavanja. Posljedice poremećaja disanja tijekom spavanja uključuju prekomjernu dnevnu pospanost, nastanak hipertenzije, ishemijske bolesti srca, neurokognitivne poremećaje, glaukomske optikoneuropatije, metaboličke poremećaje. Za ranu dijagnostiku i točno postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti dobru anamnezu, zamoliti bolesnika da odgovori na pitanja iz standardiziranih upitnika te načiniti cjelonoćno polisomnografsko snimanje u laboratoriju za spavanje. Opstrukcijska apneja tijekom spavanja može se liječiti primjenom kontinuiranoga pozitivnog tlaka zraka (engl. continuous positive airway pressure, CPAP), zatim s pomoću umetaka koji se stavljaju u usta ili kirurškim metodama (uvulopalatofaringoplastika, UPPP). Rano dijagnosticiranje bolesnika s OSA omogućuje njihovo brže liječenje, smanjenje tegoba te eventualno sprječavanje razvoja popratnih bolesti.

Attachments:

POREMECAJI DISANJA TIJEKOM SPAVANJA

272 Kb

PSIHONEUROIMUNOLOGIJA – REGULACIJA IMUNOSTI NA RAZINI ORGANIZMA KAO CJELINE

PSYCHONEUROIMMUNOLOGY – REGULATION OF IMMUNITYAT THE SYSTEMIC LEVEL

MILIVOJ BORANIĆ, ANTE SABIONCELLO, JELKA GABRILOVAC

Deskriptori: Psihoneuroimunologija; Neuroimunomodulacija; Neuroendokrini sustavi – imunologija; Imunološki sustav – imunologija; Stres – imunologija
Sažetak. Reakcije prirođene i stečene imunosti uvelike su regulirane vlastitim kontrolnim mehanizmima, to jest širokim spektrom različitih citokina kojima stanice imunosustava komuniciraju međusobno i kojima utječu na druge stanice u okolini, primjerice u područjima upale. Međutim, rad imunosustava kontroliraju i nadređeni kontrolni mehanizmi – vegetativni živčani sustav i hormoni jer stanice imunosustava izražavaju receptore za širok spektar neurotransmitora i hormona. Neuroendokrini signali mogu pojačati ili oslabiti, ubrzati ili usporiti imunoreakciju, ali ne djeluju na njezinu specifičnost. Putem sistemnih neuroendokrinih mehanizama mogu na imunoreakciju utjecati i različiti stresogeni činitelji, uključivši i psihosocijalne. Sa svoje strane, imunosustav utječe svojim citokinima na izlučivanje hormona i na središnji živčani sustav, što se očituje i specifičnim promjenama ponašanja u sklopu zaraznih i upalnih bolesti (»bolesničko ponašanje«, engl. sickness ¬behavior) koje uključuje pospanost, gubitak teka, depresiju ili tjeskobu i smanjenje kognitivnih sposobnosti, koncentracije i pamćenja. Lokalni imunosustavi u koži i sluznicama također su podložni neuroendokrinoj regulaciji na razini organizma kao cjeline, ali imaju i vlastite neuroendokrine mehanizme. Zato koža i sluznice dišnoga i probavnoga sustava reagiraju na različite stresogene utjecaje, što se očituje primjerice kod neurodermitisa, astme i ulceroznog kolitisa. U djece se imunosni i neuroendokrini sustav još razvijaju, poglavito u fetalnom razdoblju i tijekom prve godine života pa stresogeni utjecaji ¬kojima je dijete izloženo u to doba mogu ostaviti trajne posljedice u obliku slabosti imunosustava ili povećanog rizika od alergijskih ili autoimunosnih reakcija. Poznavanje neuroendokrinih mehanizama koji reguliraju funkcije imunosustava pomaže nam razumjeti promjene i poremećaje imunoreakcije pod utjecajem stresogenih činitelja, ali za sada nije dovelo do terapijskih implikacija. Psihosocijalne intervencije koje bi uključile dijete i njegovu obitelj mogu biti korisne.

Attachments:

PSIHONEUROIMUNOLOGIJA – REGULACIJA IMUNOSTI NA RAZINI ORGANIZMA...

93 Kb

SENTINELNA LIMFADENEKTOMIJA KOD PLANOCELULARNIH KARCINOMA LARINKSA I HIPOFARINKSA

SENTINEL LYMPH NODE BIOPSY IN SQUAMOUS CELL CARCINOMA OF THE PHARYNX AND LARYNX

DRAGO PRGOMET, DRAŽEN HUIĆ, ANDREA MUTVAR, ZORAN RAKUŠIĆ,
MARIO BILIĆ, VLADIMIR KATIĆ

Deskriptori: Laringealni tumori – patologija, kirurgija; Hipofaringealni tumori – patologija, krirugija; Planocelularni karcinom – patologija, kirurgija; Limfni čvorovi – patologija; Limfatičke metastaze – patologija; Biopsija sentinel limfnog čvora; Ekscizija limfnog čvora
Sažetak. Kod 20 bolesnika s karcinomom hipofarinksa i larinksa uspoređivani su učestalost metastaza u sentinelnim (»čuvarskim«) limfnim čvorovima s preostalim limfnim čvorovima u disektatu vrata. U studiju su uključeni bolesnici s prvim primarnim tumorom, koji je patohistološki preoperativno verificiran kao planocelularni karcinom uz klinički negativan vrat (cN0). Sentinelni limfni čvorovi prikazani su s pomoću humanoga serumskog albumina u obliku koloida, obilježenog radioaktivnim tehnecijem-99m (Tc-99m) aktivnosti 0,5 mCi (18 MBq). Ukupno su prikazana 32 sentinelna limfna čvora. Svi su nađeni u regijama II do IV, a najveći broj u regiji II. Kod tri bolesnika sentinelni limfni čvorovi su identificirani na obje strane vrata. Kod dva bolesnika (tumor hipofarinksa i glotisa) nisu se preoperativno prikazali scintigrafijski limfni čvorovi. Učinjeno je dvadeset i šest selektivnih disekcija vrata (u šest bolesnika disekcija je bila obostrana). Ukupno je u disektatima bilo izolirano 319 limfnih čvorova. Kod pet bolesnika, u sedam limfnih čvorova, nađene su metastaze. Kod tri bolesnika metastaze su u sentinelnome limfnom čvoru. Kod jednog pacijenta smo uz pozitivan patohistološki nalaz u sentinelnom limfnom čvoru našli metastaze i u drugim čvorovima (pN2b). Kod jednog bolesnika smo imali lažno negativni nalaz. Naime sentinelni limfni čvor bio je i na intraoperativnoj i definitivnoj patohistološkoj obradi bez metastaza, dok je u drugom čvoru u istom disektatu definitivni patohistološki nalaz bio pozitivan. Oba čvora bila su u regiji III. Ovo istraživanje je potvrdilo da su limfna drenaža gornjeg aerodigestivnog trakta, kao i regije metastaziranja kod planocelularnog karcinoma te lokalizacije konstantne i predvidljive.

Attachments:

SENTINELNA LIMFADENEKTOMIJA KOD PLANOCELULARNIH KARCINOMA

51 Kb

RANO OTKRIVANJE OŠTEĆENJA SLUHA U NOVOROĐENČADI METODOM AUTOMATSKOG ISPITIVANJA OTOAKUSTIČKE EMISIJE U RODILIŠTU OPĆE BOLNICE VIROVITICA 

EARLY DETECTION  OF HEARING IMPAIRMENT IN NEWBORNS USING AUTOMATIC
OTOACOUSTIC EMISSION IN VIROVITICA COUNTY HOSPITAL MATERNITY WARD

JADRANKO ŠEGREGUR

Deskriptori: Oštećenja sluha – dijagnoza; Probir novorođenčadi – metode, Spontana otoakustička emisija
Sažetak. Cilj: Ispitati učestalost oštećenja sluha u novorođenčadi i uspješnost ranog otkrivanja oštećenja sluha metodom automatskog ispitivanja otoakustičke emisije (A-OAE). Metode: Probirom na oštećenje sluha obuhvaćena su sva novorođenčad rođena u rodilištu Opće bolnice Virovitica u razdoblju 2004.–2006. godine. Sluh im je ispitan metodom A-OAE. Dijagnoza oštećenja sluha potvrđena je tercijarnom audiološkom obradom. Rezultati: Sluh je ispitan u 2422-je (98,9%) novorođenčadi pri čemu je otkriveno 199 (8,2%) pozitivnih nalaza na oštećenje sluha. Na kontrolnom pregledu 43-je (1,8%) novorođenčadi imalo je pozitivan nalaz i upućena su u sekundarnu ustanovu (Poliklinika SUVAG, Zagreb) gdje je u njih 11-ero (0,45%) potvrđeno oštećenje sluha. Značajno je bilo više oštećenja sluha u novorođenčadi s rizičnim čimbenicima. Zaključak: Rezultati potvrđuju opravdanost provođenja ranog probira na oštećenje sluha metodom A-OAE u sve novorođenčadi nakon rođenja u rodilištu, što omogućuje pravodobni početak liječenja i bolju rehabilitaciju.

Attachments:

RANO OTKRIVANJE OSTECENJA SLUHA U NOVORODENCADI ...

52 Kb