|
|
2009
 |
 |
|
REGIONALNA RASPODJELA LIJEČNIKA U HRVATSKOJ
REGIONAL DISTRIBUTION OF PHYSICIANS IN CROATIA
VELIBOR DRAKULIĆ, MARIO BAGAT, ANTE-ZVONIMIR GOLEM
Deskriptori: Liječnici – distribucija, statistika i brojčani podaci; Zdravstvene službe, dostupnost; Emigracija i imigracija; Planiranje u zdravstvu; Hrvatska
Sažetak. Cilj studije bio je prikazati regionalnu raspodjelu liječnika u Hrvatskoj. Broj liječnika članova Hrvatske liječničke komore i broj liječnika u sustavu obveznoga zdravstvenog osiguranja uspoređeni su među županijama. U 2006. godini u Hrvatskoj je bilo 276 liječnika na 100.000 stanovnika, odnosno 215 liječnika na 100.000 stanovnika u sustavu obveznoga zdravstvenog osiguranja. Najmanji broj liječnika na 100.000 stanovnika u sustavu obveznoga zdravstvenog osiguranja, manje od 150, radio je u Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, dok je najveći broj liječnika, više od 250 na 100.000 stanovnika, radio u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji te Primorsko-goranskoj županiji. Usporedbom broja liječnika na 100.000 stanovnika među županijama utvrđena je statistički značajna razlika (c2=148,7, DF=19, P<0,001, c2-test). Broj liječnika opće/obiteljske medicine na 100.000 stanovnika u Hrvatskoj iznosio je 54,2 s rasponom među županijama od 47,1 u Požeško-slavonskoj županiji do 61,8 u Primorsko-goranskoj županiji. Broj liječnika u četiri osnovne specijalnosti u bolnicama, iskazan na 100.000 stanovnika, iznosio je za internu medicinu 19,1, opću kirurgiju 11,0, ginekologiju i porodništvo 6,7, te pedijatriju 7,8. Usporedbom broja liječnika specijalista u četiri promatrane specijalnosti iskazanog na 100.000 stanovnika među županijama, utvrđena je statistički značajna razlika (c2=76,0, DF=19, P<0,001, c2-test). Osim nedostatnog broja liječnika u Hrvatskoj, utvrđena je i neujednačena raspodjela liječnika među županijama.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
TRAUMATSKA OZLJEDA BRAHIJALNOG PLEKSUSA S OZLJEDOM KRVNIH ŽILA – PRIKAZ BOLESNIKA
TRAUMA OF THE BRACHIAL PLEXUS AND ASSOCIATED VASCULAR INJURY – A CASE REPORT
TUGOMIR GVERIĆ, ANTE IVKOŠIĆ, TOMISLAV TRAJBAR, DUBRAVKO HULJEV, VJENCESLAV NADINIĆ, JADRANKO BARIŠIĆ, IRA SKOK, SNJEŽANA GVERIĆ-AHMETAŠEVIĆ, MARKO BARIĆ
Deskriptori: Pazušna jama – ozljede; Pazušna arterija – ozljede, kirurgija; Pazušna vena – ozljede, kirurgija; Brahijalni pleksus – ozljede, kirurgija; Vaskularni kirurški zahvati – metode; Rekonstrukcijski kirurški zahvati – metode; Funkcijski oporavak
Sažetak. Akutna vaskularna ozljeda u području pazušne jame obično je povezana s ozljedom brahijalnog pleksusa te je izazov za kirurga i često uzrokuje određeni stupanj invalidnosti bez potpune normalizacije funkcije uda. Obvezatan je interdisciplinaran operacijski i poslijeoperacijski pristup ovoj vrsti ozljede kako bi se osigurala optimalna njega ovakvih teških bolesnika.1 U ovom radu predstavljen je slučaj traumatske neurovaskularne ozljede koja obuhvaća potpuno presijecanje aksilarne arterije i vene zajedno s potpunim presijecanjem brahijalnog pleksusa. Neposredno nakon prijma nad bolesnicom je učinjen hitan kirurški zahvat, a tijekom poslijeoperacijskog praćenja još tri kirurška korekcijska zahvata. U 24 mjeseca intenzivnoga rehabilitacijskog programa postignut je potpuni funkcionalni oporavak bez ikakvih invalidnosti.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
TRANSPLANTACIJA BUBREGA U BOLESNIKA S URINARNOM DIVERZIJOM
KIDNEY TRANSPLANTATION IN A PATIENT WITH URINARY DIVERSION
DEAN MARKIĆ, MAKSIM VALENČIĆ, GIAMPAOLO VELČIĆ, ANTON MARIČIĆ, ROMANO OGUIĆ, STANISLAV SOTOŠEK, JOSIP ŠPANJOL, ŽELJKO FUČKAR*
Deskriptori: Transplantacija bubrega – metode; Urinarna diverzija – metode; Ileum – kirurgija; Preživljenje presatka
Sažetak. Transplantacija bubrega je najučinkovitiji način liječenja bolesnika s terminalnim kroničnim bubrežnim zatajenjem. Transplantacija u bolesnika s urinarnom diverzijom efikasan je način liječenja pacijenata koji imaju disfunkcionalan donji urinarni trakt. Preživljenje presatka, ali i bolesnika ne razlikuje se u odnosu na bolesnike s klasičnom ureterovezikalnom anastomozom. Predstavljamo jednog bolesnika s urinarnom diverzijom (ilealni konduit) koji je uspješno prije 2 godine transplantiran u našem centru.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
ALOARTROPLASTIKA KOLJENA U BOLESNIKA S TRANSPLANTIRANIM SRCEM – PRIKAZ BOLESNIKA
TOTAL KNEE ARTHROPLASTY IN THE CARDIAC TRANSPLANT PATIENT – A CASE REPORT
MARINKO ERCEG, MARIN IVANIŠEVIĆ, MARIJA VUJČIĆ
Deskriptori: Artroplastika koljena; Osteoartritis koljena – kirurgija; Transplantacija srca
Sažetak. Prikazujemo 66-godišnjeg bolesnika sa šećernom bolesti, kojemu je prije 4 godine presađeno srce, a prije godinu dana mu je ugrađena endoproteza koljena zbog artroze. U literaturi se ugradnja umjetnih zglobova u bolesnika s transplantiranim organima uglavnom povezuje s aseptičkom nekrozom zglobnih tijela kao posljedicom uzimanja imunosupresivnih lijekova (kortikosteroida). Naš bolesnik nije imao aseptičku nekrozu nego klasičnu artrozu koljena. Unatoč tomu što smetnje nisu bile tako jake kao kod aseptičke nekroze ipak smo se odlučili za aloartroplastiku koljena. Kirurški je zahvat protekao uredno, kao i rani i kasni poslijeoperacijski tijek i oporavak bolesnika, a funkcija operiranog koljena je izvrsna. Aloartroplastika u bolesnika s transplantiranim srcem ne treba biti rezervirana samo za slučajeve aseptičke nekroze zgloba, uzrokovane imunosupresivnom terapijom, nego i za slučajeve klasične artroze. Dobra prijeoperacijska, perioperacijska i poslijeoperacijska skrb te dobra kirurška tehnika čine ovu operaciju sigurnom metodom liječenja artroze u bolesnika s transplantiranim srcem, kao i kod netransplantiranih bolesnika. Prema našem saznanju ovo je prvi slučaj ugradnje endoproteze koljena bolesniku s transplantiranim srcem u Hrvatskoj.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
PRIKUPLJANJE KRVOTVORNIH MATIČNIH STANICA IZ PERIFERNE KRVI
PERIPHERAL BLOOD HEMATOPOIETIC STEM CELL COLLECTION
INES BOJANIĆ, SANJA MAZIĆ, BRANKA GOLUBIĆ ĆEPULIĆ
Deskriptori: Transplantacija krvotvornih matičnih stanica iz periferne krvi; Mobilizacija krvotvornih matičnih stanica – metode; Stimulirajući čimbenik rasta granulocitnih kolonija; Leukafereza; Antigeni,CD34 – analiza
Sažetak. KMS prikupljene iz periferne krvi imaju brojne prednosti pred tradicionalnim izvorom KMS koštanom srži. Prikupljanje KMS iz periferne krvi postupkom leukafereze na staničnom separatoru je jednostavnije i sigurnije nego prikupljanje koštane srži. KMS se u perifernu krv mobiliziraju mijelosupresivnom kemoterapijom i/ili krvotvornim činiteljima rasta. U produktu leukafereze uz KMS nalaze se i usmjerene mijeloidne prastanice i stanice-preteče pa je hematološki oporavak brži. U bolesnika koji su mobilizirali mali broj stanica može se primijeniti leukafereza velikog volumena krvi (LVV) ili mobilizacijski agensi druge generacije (pegfilgrastim, antagonisti CXCR4-receptora). Standardno se ukupan volumen krvi obrađuje 2 do 3 puta, a kod LVV više od 3 puta. Prinos CD34+ stanica značajno je veći kod LVV. Nuspojave leukafereze su poremećaj elektrolita zbog primjene citrata (hipokalcemija) i povećan rizik od krvarenja zbog trombocitopenije i primjene heparina. Prikupljanje KMS i kontrola kvalitete transplantata KMS iz periferne krvi regulirani su nacionalnim i međunarodnim preporukama i standardima.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NUSPOJAVE RADIOTERAPIJE U USNOJ ŠUPLJINI: DIJAGNOSTIKA, PREVENCIJA I TERAPIJSKE SMJERNICE
SIDE EFFECTS OF RADIOTHERAPY IN ORAL CAVITY: DIAGNOSIS, PREVENTION AND TREATMENT GUIDELINES
SAŠA BADŽEK, ILIJAN TOMAŠ, IVAN KRAJINA, KATARINA PUĆO, VESNA LESKO KELOVIĆ, ZDENKO KRAJINA, STJEPKO PLEŠTINA
Deskriptori: Radijacijske ozljede – dijagnostika, liječenje, prevencija; Tumori glave i vrata – radioterapija; Osteoradionekroza – dijagnostika, liječenje, prevencija; Kserostomija – dijagnostika, liječenje, prevencija; Bolesti usta – dijagnostika, liječenje, prevencija; Zubni karijes – dijagnostika, liječenje, prevencija; Oralna higijena
Sažetak. Kako bi se komplikcije radioterapije izbjegle, ili kako bi se bar smanjila njihova učestalost, nužna je odgovarajuća priprema usne šupljine za radioterapiju. Posljednje terapijske smjernice govore o uporabi hiperbarične komore i dugovalnog ultrazvuka za stimulaciju rasta osteoblasta u prevenciji osteoradionekroze te kirurškom prijenosu submandibularnih žlijezda u submentalno područje s 99%-tnom uspješnošću prevencije kserostomije, pored tradicionalne terapije. Preventivne mjere su, naravno, najbolji izbor, s obzirom na to da se smanjuje potreba za kasnijim liječenjem komplikacija i trebale bi privući posebnu pažnju i liječnika i bolesnika. Budući da je potreban širok spektar preventivnih i kurativnih mjera, pojavljuje se potreba za sastavljanjem posebnih timova za skrb o bolesnicima nakon radioterapije, a koji bi trebali uključivati radioterapeuta, maksilofacijalnog kirurga uz suradnju stomatologa specijalista oralne medicine.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
SMJERNICE HRVATSKOG DRUŠTVA ZA ŠTITNJAČU ZA RACIONALNU DIJAGNOSTIKU POREMEĆAJA FUNKCIJE ŠTITNJAČE
CROATIAN THYROID SOCIETY GUIDELINES FOR RATIONAL DETECTION OF THYROID DYSFUNCTION
ZVONKO KUSIĆ, TOMISLAV JUKIĆ, MAJA FRANCESCHI, NINA DABELIĆ, SANJA RONČEVIĆ, LJERKA LUKINAC, ŽELJKA LABAR, NEVEN MATEŠA, MILJENKO SOLTER, DAMIR DODIG, MIRKO KORŠIĆ, ZDENKA BENCE-ŽIGMAN
Deskriptori: Bolesti štitnjače – dijagnoza; Testovi funkcije štitnjače; Hipertireoza – dijagnoza; Hipotireoza – dijagnoza; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Poremećaji funkcije štitnjače česti su u populaciji, osobito u žena, a dijagnostički postupci za utvrđivanje bolesti štitnjače danas se svrstavaju među najčešće izvođene pretrage. Mnoga društva za štitnjaču razvila su vlastite smjernice za dijagnostiku poremećaja funkcije štitnjače. Interdisciplinarni tim stručnjaka Hrvatskog društva za štitnjaču proučio je postojeće smjernice drugih društava za štitnjaču i relevantnu literaturu te poštujući našu tradiciju i kliničku praksu, razvio smjernice za racionalnu dijagnostiku poremećaja funkcije štitnjače; hipotireoze i hipertireoze. Svrha ovih smjernica je preporučiti valjan i racionalan pristup dijagnostici poremećaja funkcije štitnjače.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
PRVA OPERACIJA NA OTVORENOM SRCU U HIPOTERMIJI
U HRVATSKOJ IZVEDENA 1957. GODINE
FIRST OPEN HEART SURGERY IN HYPOTHERMIA IN CROATIA PERFORMED IN 1957
MIROSLAV HROMADKO, STELLA FATOVIĆ-FERENČIĆ
Deskriptori: Inducirana hipotermija – povijest, metode; Pulmonalna stenoza – povijest, kirurgija; Kardiokirurški zahvati – povijest, metode; Hrvatska
Sažetak. U Zagrebu je na kirurškom odjelu, kasnije Kirurškoj klinici Kliničke bolnice »Dr. O. Novosel«, sada »Merkur« 25. listopada 1957. godine prvi put izvedena operacija na otvorenom srcu, u hipotermiji. Zahvat je uspješno izveden na bolesnici sa stenozom valvule pulmonalne arterije pod kontrolom oka, uz prekid venske cirkulacije. Bio je to prvi operacijski postupak primjenom hipotermije izvršen ne samo na području Hrvatske već vjerojatno i na području tadašnje Jugoslavije.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
UDRUŽENJE LIJEČNIKA HRVATSKOG PRIMORJA I GORSKOG KOTARA
MEDICAL ASSOCIATION OF THE CROATIAN COAST AND GORSKI KOTAR
VJEKOSLAV BAKAŠUN, ALEKSANDRA FRKOVIĆ
Deskriptori: Medicinska društva – povijest; Hrvatska
Sažetak. U Sušaku je 2. listopada 1936. u prostorijama Banovinske bolnice osnovano Udruženje liječnika za Hrvatsko promorje i Gorski kotar. Na području tadašnjeg Kotara Sušak djelovalo je 59 liječnika. Na osnivačkoj skupštini bio je nazočan 41 liječnik, od kojih je 26 glasovalo da će osnovano Udruženje djelovati samostalno, a ne u Hrvatskom liječničkom Zboru u Zagrebu. Za prvog predsjednika izabran je dr. Vladimir Blaž. Tijekom talijanske okupacije u 2. svjetskom ratu rad Udruženja se ugasio. Nakon pet godina stanke djelovanje je obnovljeno na konstituirajućoj sjednici 8. lipnja 1946., a za predsjednika je izabran dr. Zdravko Kučić. U Rijeci je 24. rujna 1947. osnovano Udruženje liječnika Rijeka-Sušak kojemu je predsjednik bio dr. Fran Bakarčić a djelovalo je i dalje kao samostalno. Ovo je Udruženje već sljedeće godine postalo Podružnica Zbora liječnika Hrvatske.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DEBLJINA, MEDICINSKI I JAVNOZDRAVSTVENI PROBLEM
OBESITY AS A MEDICAL AND PUBLIC HEALTH PROBLEM
JOZO JELČIĆ, MIRKO KORŠIĆ
Deskriptori: Debljina – patofiziologija, komplikacije, liječenje; Masno tkivo – patofiziologija; adipokini – fiziologija; Mršavljenje; Javno zdravstvo
Sažetak. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Masno tkivo je organ s intenzivnim metabolizmom čija je funkcija skladištenje nepotrošene energije. Ujedno je i žlijezda s unutarnjim lučenjem koja izlučuje citokine (adipokine) koji imaju endokrinu, parakrinu i autokrinu funkciju. Na adipocitima se nalaze receptori brojnih hormona i citokina. Na taj način osigurana je funkcionalna povezanost masnog tkiva i ostalih tkiva i organa. Masno je tkivo dio sustava neuroendokrine regulacije tjelesne težine i metabolizma. Prekomjerno nakupljanje masti, posebno u visceralnome masnom tkivu, uzrokuje promjene koncentracije adipokina u krvi koje za posljedicu imaju promjene funkcioniranja udaljenih tkiva i organa. Najsveobuhvatnije su metaboličke promjene, definirane kao metabolički sindrom, koje su povezane s razvojem daljnjih komplikacija na različitim organima. Posljedice razvoja ovih komplikacija su smanjenje kvalitete života i povećanje rizika od smrti. Liječenje debljine je dugotrajno i često neuspješno. Bolji rezultati liječenja postižu se multidisciplinarnim pristupom.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DISMENOREJA IZAZVANA POREMEĆAJIMA LUMBOSAKRALNE KRALJEŽNICE. PATOGENEZA,
DIJAGNOZA I TERAPIJA S POSEBNIM NAGLASKOM NA SPINALNU MANIPULATIVNU TERAPIJU
DYSMENORRHEA INDUCED BY LUMBOSACRAL SPINE DISORDERS. PATHOGENESIS, DIAGNOSIS AND THERAPY WITH SPECIAL EMPHASIS
ON SPINAL MANIPULATIVE THERAPY
VJEKOSLAV GRGIĆ
Deskriptori: Dismenoreja – komplikacije, liječenje; Bolest kralježnice – komplikacije, dijagnoza, liječenje; Lumbosakralna regija – patologija; Spinalna manipulacija
Sažetak. Dismenoreja (bolne menstruacije), koja može biti primarna ili sekundarna, čest je ginekološki problem. Primarna dismenoreja (normalan ginekološki nalaz) uzrokovana je povećanom proizvodnjom prostaglandina u maternici. Naime, pod utjecajem hormonskih promjena i vegetativnih čimbenika pri kraju menstruacijskog ciklusa, u brojnih djevojaka i žena s normalnim ginekološkim nalazom nastaje vazokonstrikcija malih arterija maternice i ishemija endometrija, što rezultira prekomjernom sintezom prostaglandina u endometrijskim stanicama. Lokalno djelovanje prostaglandina na maternicu manifestira se bolnim kontrakcijama miometrija tijekom menstruacije. Prostaglandini mogu izazvati i opće simptome (glavobolja, mučnina, povraćanje, proljev, učestalo mokrenje) budući da se oslobađaju iz stanica endometrija i dospijevaju u ¬sistemsku cirkulaciju (povećane razine prostaglandina u plazmi, osobito prostaglandina F2alpha). Nesteroidni protuupalni lijekovi prihvaćeni su kao početna terapija u žena s primarnom dismenorejom, potom dolaze u obzir oralni kontraceptivi, kao i drugi preskripcijski lijekovi te različiti oblici komplementarne terapije. U 20–25% slučajeva ne postiže se smanjenje boli primjenom standardne terapije. Klinička su iskustva pokazala da se primjenom spinalne manipulativne terapije (SMT), koja je indicirana u žena s primarnom dismenorejom u kojih istodobno postoje funkcionalni poremećaji lumbosakralne (LS) kralježnice, često postiže značajna regresija boli tijekom menstruacijskog ciklusa. Naime, aktivacijom nocicepcijskog i vegetativnog sustava, poremećaji LS kralježnice, prije svega segmentalna disfunkcija i degenerativne promjene, mogu izazvati prenesenu bol i refleksne smetnje u zdjeličnim organima (somatovisceralni refleksi). Budući da se adekvatnom terapijom koegzistirajućih vertebralnih poremećaja u žena s primarnom dismenorejom često postiže značajno poboljšanje ili nestanak boli tijekom menstruacijskog ciklusa, kliničkim pregledom važno je prepoznati latentne ili manifestne vertebralne poremećaje u dismenorejičnih žena.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DIJAGNOSTIČKO-TERAPIJSKI POSTUPNIK ZA MUŠKARCE KOJIH PARTNERICE IMAJU HPV-GENITALNU INFEKCIJU
DIAGNOSTIC-THERAPEUTIC GUIDELINES FOR MEN WHOSE PARTNERS HAVE HPV GENITAL INFECTION
SUZANA LJUBOJEVIĆ, JASNA LIPOZENČIĆ, MIHAEL SKERLEV, LIDIJA ŽELE-STARČEVIĆ, NIKOLA LJUBOJEVIĆ, DAMIR BABIĆ, GORAN GRUBIŠIĆ, STANKO JUKIĆ
Deskriptori: Infekcije humanim papiloma virusom – dijagnoza, patologija, liječenje; Penis – virologija, patologija; Endoskopija; Tumori vrata maternice – virologija; Karcinom – virologija; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) smatra se najčešćom spolno prenosivom bolešću. Povezane su s različitim promjenama, od benignih veruka, akuminiranih kondiloma pa sve do malignih karcinoma cerviksa, vulve, vagine, penisa i anusa. Peniskopija se uz HPV-genotipizaciju dokazala specifičnom dijagnostičkom metodom u otkrivanju supkliničke HPV-genitalne infekcije u asimptomatskih muškaraca. Uzimanje uzoraka za dokaz HPV-infekcije u asimptomatskih muškaraca kohlejom kvalitetniji je način dobivanja uzorka od uzimanja obriska štapićem ili špatulom. Pravo¬vremena dijagnoza i liječenje HPV-infekcije u muškaraca od potencijalne je koristi jer njihova eradikacija može smanjiti rezervoar virusa i na taj način smanjiti učestalost pojave CIN-a, karcinoma in situ i invazivnih karcinoma cerviksa u njihovih partnerica. Za ispravno postavljanje dijagnoze i odabir odgovarajuće terapijske tehnike predlažemo dijagnostičko-terapijski postupnik za HPV-genitalne infekcije u muškaraca.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
MIKROBIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA TRIHINELOZE
MICROBIOLOGICAL DIAGNOSIS OF TRICHINELLOSIS
MARIO SVIBEN
Deskriptori: Trihineloza – dijagnoza, parazitologija, imunologija; Trihinela – izolacija, imunologija; Protutijela za helminte – u krvi; Serološki testovi
Sažetak. Trihineloza je parazitarna bolest sisavaca koju uzrokuju oblići iz roda Trichinella. Važna je zoonoza od koje mogu oboljeti i ljudi jedući sirovo ili nedovoljno termički obrađeno meso zaraženo ovim parazitom. Bolest je rasprostranjena diljem svijeta i javnozdravstveni je problem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije od trihineloze se svake godine razboli oko 11 milijuna ljudi. Klinička slika trihineloze nije specifična, a infekcija može biti asimptomatska ili, u najtežem obliku bolesti, može završiti smrtnim ishodom. Budući da se na temelju kliničkih znakova i simptoma ne može pouzdano postaviti dijagnoza, jedine sigurne metode za dijagnostiku trihineloze su one parazitološke.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
PRIKAZ USKIM SPEKTROM: NOVA PARADIGMA U GASTROINTESTINALNOJ VIDEOENDOSKOPIJI
NARROW BAND IMAGING: NEW PARADIGM IN GASTROINTESTINAL VIDEO-ENDOSCOPY
HRVOJE IVEKOVIĆ, TOMISLAV BRKIĆ, ROLAND PULANIĆ
Deskriptori: Gastrointestinalna endoskopija – metode; Gastrointestinalne bolesti – patologija; Sluznica želuca – patologija; Sluznica crijeva – patologija; Dijagnostički slikovni prikaz – metode; Osvjetljenje – metode
Sažetak. Primjena suvremene tehnologije u gastrointestinalnoj endoskopiji ima za cilj poboljšanje točnosti dijagnostike patoloških stanja sluznice probavnog sustava povećanjem i digitalnom obradom slike. Prikaz uskim spektrom (engl.
narrow band imaging, NBI) sastoji se od endoskopskog prikaza sluznice snopovima plavog i zelenog svjetla, što rezulitra prikazom različitih dubina sluznice. Time se postiže jači kontrast sluzničkog reljefa i pridruženog krvožilja. U kombinaciji s optičkim povećanjem NBI omogućava prepoznavanje površinskih patoloških promjena, primjerice: displazije kod Ba¬rrettova jed¬njaka, promjene u krvožilju sluznice kod upalnih bolesti crijeva te ranih površinskih i udubljenih novotvorina jednjaka, želuca i debelog crijeva. Prije nego što NBI postane standardna metoda, nužna su daljnja ispitivanja ponajprije u standardizaciji i validaciji endoskopskih nalaza te u povezivanju značenja tako dobivenih slika s odgovarajućim histo¬patološkim nalazima.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
KOLESTEROLSKA EMBOLIZACIJA I BUBREŽNA INSUFICIJENCIJA:
PRIKAZ BOLESNIKA I PREGLED LITERATURE
CHOLESTEROL CRYSTAL EMBOLISM AND RENAL INSUFFICIENCY:
CASE REPORT AND LITERATURE REVIEW
SILVA PUKŠIĆ, VIŠNJA HARIŠ, DANICA LJUBANOVIĆ, ŽELJKO ĐURAŠEVIĆ, KREŠIMIR GALEŠIĆ
Deskriptori: Kolesterolska embolija – dijagnostika, komplikacije, farmakoterapija; Bubrežno akutno zatajenje – etiologija; Sindrom plavog prsta – etiologija; Kortikosteroidi – terapijska uporaba; Koronarna angiografija – neže-ljeni učinci
Sažetak. Kolesterolska embolizacija kao uzrok bubrežnog zatajivanja sve se više prepoznaje kao iatrogena komplikacija invazivnih vaskularnih procedura. U radu prikazujemo 58-godišnjeg bolesnika s tipičnim trijasom – stanjem nakon učinjene koronarne angiografije, subakutnom prezentacijom bubrežne insuficijencije i karakterističnim kožnim lezijama (livedo reticularis i sindrom plavih prstiju) koji je sugerirao ovaj entitet. Potvrdna dijagnoza postavljena je temeljem biopsije bubrega gdje su nađeni kolesterolski kristali uglavljeni u bubrežnim arterijama. Kod našeg bolesnika razvila se teška bubrežna insuficijencija koja je zahtijevala nadomještanje bubrežne funkcije hemodijalizom. Primjena glukokortikoida i statina nije uspjela zaustaviti progresiju bubrežnog zatajivanja. Bolesnik je umro zbog razvoja akutnog infarkta miokarda. Zbog po¬rasta broja koronarnih angiografija poglavito u osoba starije dobi moguće je očekivati i veću incidenciju kolesterolske embolizacije. Važno je pomišljati na ovaj sindrom radi ranog prepoznavanja bolesti, što je ključno u terapijskom smislu te definiranja visokorizičnih bolesnika u kojih bi se mogao razmotriti drugi vid koronarne dijagnostike.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
APLIKACIJA TROMBINA VOĐENA ULTRAZVUČNO
U LIJEČENJU PSEUDOANEURIZME FEMORALNE ARTERIJE – PRIKAZ TROJE BOLESNIKA
ULTRASOUND-GUIDED THROMBIN INJECTION FOR THE TREATMENT
OF FEMORAL ARTERY PSEUDOANEURYSMS – REPORT OF THREE CASES
ALAN ŠUSTIĆ, ALEN PROTIĆ, JURICA JURANIĆ, ŽELJKO PLAZONIĆ, ADELAIDA HALAJI
Deskriptori: Lažna aneurizma – etiologija, ultrasonografija, farmakoterapija; Trombin – primjena i doziranje; Femoralna arterija – ultrasonografija; intervencijska ultrasonografija; Periferna kateterizacija – neželjeni učinci; Jatrogena bolest
Sažetak. U radu je prikazano troje bolesnika s jatrogenom, postpunkcijskom pseudoaneurizmom femoralne arterije koja je uspješno sanirana perkutanom aplikacijom trombina vođenom ultrazvučno (UGTI). Opisana je tehnika UGTI, istaknute su prednosti i navedene najvažnije komplikacije ove metode. Prikazani bolesnici upućuju na vrijednost ove metode u algo¬ritmu liječenja postpunkcijskih pseudoaneurizmi.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
OPERATIVNO ZAVRŠENI PORODI U KLINICI ZA GINEKOLOGIJU I AKUŠERSTVO U TUZLI,
BOSNA I HERCEGOVINA U RAZDOBLJU 1986.–2005. GODINE
OPERATIVE DELIVERIES IN CLINIC OF GYNECOLOGY AND OBSTETRICS TUZLA,
BOSNIA AND HERZEGOVINA, DURING 1986–2005
IGOR HUDIĆ, FERIDA RADONČIĆ, ADEM BALIĆ, ZLATAN FATUŠIĆ
Deskriptori: Carski rez – statistika i brojčani podaci; Ekstrakcija u porodništvu – metode, statistika i brojčani podaci; Porođaj – statistika i brojčani podaci; Bosna i Hercegovina – epidemiologija; Retrospektivne studije
Sažetak. Cilj rada bio je utvrditi učestalost operativno završenih poroda i izvršiti usporedbu učestalosti u predratnom (1986.–1991.), ratnom (1992.–1995.), poslijeratnom (1996.–2000.) i mirnodopskom (2001.–2005.) razdoblju. Metode. Ana¬lizirani su podaci iz porodnih protokola Klinike za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla u raz¬doblju od dvadeset godina (1. 1.1986.–31. 12. 2005.). Rezultati. Učestalost završetka poroda carskim rezom u stalnom je porastu od 1990. godine kada je premašila 11%, izuzimajući 1992. i 1993. godinu kada je iznosila 9,5%. Najveća učestalost carskog reza zabilježena je 2004. godine – 20,7%. Statističkom analizom nađena je značajno veća učestalost poroda zavr¬šenih carskim rezom u mirnodopskom razdoblju (2001.–2005.) – 18,5% u odnosu na ostala analizirana razdoblja. Vakuum¬skom ekstrakcijom najviše je poroda završeno 1989. godine (3,7%), a najmanje 2004. godine (1,1%). U 1991. godini 50 (0,8%) poroda završeno je forcepsom, a od 2000. godine na taj način nije završen ni jedan porod. Učestalost zdjelične prezentacije u cijelome promatranom razdoblju varirala je između 2,9% i 5,1%. Zaključak. Učestalost poroda dovršenih carskim rezom u Klinici za ginekologiju i akušerstvo Tuzla bilježi konstantan rast u promatranom dvadesetogodišnjem raz¬doblju.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
STVARNI VOLUMEN TJELESNE VODE U BOLESNIKA LIJEČENIH PERITONEALNOM DIJALIZOM
TRUE BODY WATER VOLUME IN PATIENTS ON PERITONEAL DIALYSIS
MARKO JAKIĆ
Deskriptori: Tjelesna voda – metabolizam; Peritonealna dijaliza; Kronično zatajenje bubrega – metabolizam, liječenje; Antropometrija – metode
Sažetak. Volumen tjelesne vode (VTV), jednak volumenu raspodjele ureje (VRU), bitan je u procjeni doze dijalize iz klirensa ureje bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom. Pouzdano se određuje samo praćenjem koncentracije vode obi¬lježene tricijem ili deuterijem u plazmi ispitanika. To nisu rutinske metode i umjesto njih rabi se niz alternativnih metoda ili mnoge antropometrijske formule, kojima se VTV pokušava odrediti iz tjelesne težine i visine bolesnika, njegove dobi i spola. Relativno su jednostavne, ali ne uvijek pouzdane. U ovom radu cilj nam je bio praćenjem VTV-a u bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom, određenog najčešće korištenom Watsonovom formulom, iz razdoblja dok su bili liječeni ovom metodom i nakon prijelaza na hemodijalizu, odnosno nakon što su bili transplantirani, pokazati da je njihov VTV značajno veći od dobivenog formulom. Neposredno prije prijelaza na hemodijalizu ili neposredno prije transplantacije bubrega 39 bolesnika (14 žena, 25 muškaraca) imalo je, s trbuhom bez dijalizata prosječno 74,60±12 kg, a prema Watsonovoj formuli 37,90±5,80 litara tjelesne vode. U prvih mjesec dana nakon zamjene dijalitičke metode svi su smanjili tjelesnu težinu, prosječno za 3,35±2,55 kg. Prosječna tjelesna težina iznosila je tada 71,25±11,45 kg, a VTV 36,80±5,50 litara. Razlike tjelesne težine i VTV-a nisu bile statistički značajne (ttjelesna težina=1,25, ttjelesna voda=0,84, p>0,05). Gotovo je sigurno da je do smanjenja tjelesne težine u promatranom razdoblju došlo zbog eliminacije nakupljene tekućine. To nadalje znači da su bole¬snici liječeni peritonealnom dijalizom imali, neposredno prije prijelaza na hemodijalizu ili neposredno prije transplantacije bubrega, prosječno 3,35±2,55 litara tjelesne vode više od volumena dobivenog Watsonovom formulom te da njihov VTV nije bio 37,90±5,80 (50,80±7,75% tjelesne težine) nego 41,25±6,85 litara (55,16±9,15% tjelesne težine). Prema t-testu proizlazi da je njihov tadašnji stvarni VTV bio statistički značajno viši od dobivenog formulom (t=2,39, p<0,05), za 8,83%, da je za približno isti postotak lažno viši dobiveni Kt/V i da je onda i smanjenje VTV-a, nakon zamjene peritonealne dijalize bilo statistički značajno (41,25±6,85:36,80±5,50 litara; t=3,20, p<0,01). U zaključku možemo reći da retrogradna pro¬cjena VTV-a u bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom pokazuje da je i VTV određen najpoznatijom antropometrij¬skom formulom značajno podcijenjen, a klirens ureje iz istog razloga precijenjen.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DR. ERWIN TREU – PRVI STALNI OFTALMOLOG U SPLITU
DR ERWIN TREU – THE FIRST PERMANENT OPHTHALMOLOGIST IN SPLIT
MILAN IVANIŠEVIĆ, LOVRO BOJIĆ, KAJO BUĆAN, ŽELJKO KOVAČIĆ
Deskriptori: Oftalmologija – povijest; Hrvatska
Sažetak. Dr. Erwin Treu (Kotor, 1875. – Skopje, 1937.) bio je prvi stalni oftalmolog u Splitu u Hrvatskoj. Specijalizaciju iz oftalmologije završio je u Očnoj klinici u Pragu 1900. g. kod W. P. Czermaka. Podrijetlom je iz Tirola. U Splitu je vodio i organizirao oftalmološku službu i radio je od 1902. do 1921. g. u splitskoj bolnici, a privatno do 1923. Od 1904. do 1910. g. povremeno je ordinirao izvan Splita, i to u Šibeniku, Zadru, Dubrovniku, Kotoru i Cetinju. Tijekom I. svjetskog rata bio je vojni liječnik u Splitu i Trogiru. Operirao je katarakte, glaukome (iridektomije), strabizme (tenotomije), očne adnekse, ozljede, trahom i dr. G. 1923. odlazi u Skopje gdje je najprije radio kao sanitetski major u vojnoj bolnici, a zatim kao primarijus u civilnoj bolnici na očnom odjelu do kraja života.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
MEDICINSKA POGREŠKA – PROFESIONALNA ODGOVORNOST ZA ŠTETE U BOSNI I HERCEGOVINI
MEDICAL ERROR – PROFESSIONAL LIABILITY FOR MALPRACTICE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
NURKA PRANJIĆ
Deskriptori: Medicinske pogreške; Nesavjesno liječenje; Zakonska odgovornost; Bosna i Hercegovina
Sažetak. Zdravstvena se zaštita često uspoređuje s avijacijom jer mnogi faktori koji dovode do pogreške u oba su područja slični. U ovom revijalnom članku navode se literaturne činjenice u vezi s etičkim, zakonskim i praktičnim aspektima gra¬đanskopravne odgovornosti u slučaju medicinske pogreške. Građanskopravna odgovornost za štete u medicini jedan je od najvažnijih dijelova zakonodavstva koji regulira zdravstvenu zaštitu. Liječničke komore bi mogle imati vrlo važnu ulogu u alternativnoj metodi rješavanja medicinske pogreške. Da bi se smanjila učestalost pogrešaka, potrebno je imati konstruktivan pristup. Medicinske se pogreške moraju istraživati. Da bi se ovo postiglo, u vodiče prakse mora se uvesti da liječnici sami prijavljuju svoje pogreške pacijentima ili njihovim obiteljima.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
STRUČNA MEDICINSKA POGREŠKA – SLOVENSKA STAJALIŠTA I ISKUSTVA
MEDICAL ERROR – SLOVENIAN STANDPOINTS AND EXPERIENCE
MIRAN VRABL
Deskriptori: Medicinske pogreške; Nesavjesno liječenje, vještačenje; Informiran pristanak; Slovenija
Sažetak. Najrazličitiji izrazi primjenjuju se za nepoželjne posljedice koje nastaju tokom liječenja s trajnim posljedicama za bolesnika, a kako bi se izbjegao određeni postupak koji nije sukladan algoritmima, nazvani su stručnom medicinskom pogreškom. Sa stajališta pacijenta koji doživi trajne posljedice ili čak umre zbog nestručnih radnja potpuno je svejedno kako se ti postupci nazivaju. Dok ne nastupi smrt, moguće je ublažiti trajne posljedice odštetom na bazi osiguranja u okviru građanskopravne odgovornosti liječnika za štetu. Što brže priznanje da je do stručne pogreške došlo, otvoren razgovor s pacijentom i njegovom rodbinom i naknada štete baza su za održavanje povjerenja u kristalnom odnosu pacijent-liječnik. Posebna pažnja mora biti posvećena informiranom pristanku. Tek kad je pacijentu detaljno objašnjena situacija oko pojedinog liječenja ili kirurškog zahvata, i to pravodobno i u adekvatnom opsegu, može se pacijent slobodno i samostalno odlučiti o njegovu prihvaćanju. Liječnik je taj koji mora dokazati da je taj postupak bio adekvatno izveden.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DIJABETIČKA NEFROPATIJA I PREVENCIJA KRONIČNOG BUBREŽNOG ZATAJENJA
UZROKOVANOG DIJABETIČKOM NEFROPATIJOM
DIABETIC NEPHROPATHY AND PREVENTION
OF DIABETIC NEPHROPATHY CAUSED CHRONIC RENAL INSUFFICIENCY
MARKO JAKIĆ, MARIJANA JAKIĆ, LADA ZIBAR, DUBRAVKA MIHALJEVIĆ, SANJA STIPANIĆ, TOMISLAV TESKERA
Deskriptori: Šećerna bolest – komplikacije; Dijabetička nefropatija – patofiziologija, komplikacije, prevencija; Kronično zatajenje bubrega – etiologija, prevencija
Sažetak. Broj bolesnika sa šećernom bolesti (ŠB), pogotovo onih sa ŠB tipa 2, vrlo brzo raste. Pod kraj 2. milenija bilo ih je u svijetu oko 150 milijuna, a pretpostavlja se da će se njihov broj do 2030. godine udvostručiti. Prati ih niz kroničnih komplikacija. Dominiraju one na malim i velikim krvnim žilama, mikrovaskularne i makrovaskularne komplikacije. U ovom radu prikazan je pregled literature vezan uz dijabetičku nefropatiju (DN), glavnu mikrovaskularnu komplikaciju bolesnika sa ŠB. Njezin najraniji znak je mikroalbuminurija, nalaz više od 30, a manje od 300 mg albumina u 24-satnom urinu. Bubrežna funkcija obično počinje padati kada bolesnici dobiju patološku proteinuriju. Posljedično bubrežno zatajenje prolazi kroz 5 stadija, a 5., završni razvija se na sreću samo u malog dijela bolesnika, u novije vrijeme, prema američkim izvorima, njih 232 na 100.000 bolesnika sa ŠB. Unatoč tomu, u nizu razvijenih zemalja 30–40% novih bolesnika počinje liječenje dijalizom zbog ŠB. Za nastanak DN nužne su hiperglikemija i hemodinamske promjene u glomerulima, glomerularna hiperfiltracija i porast intraglomerularnog tlaka. Važna uloga pripada i oksidativnom stresu, krajnjim proizvodima glikosilacije glukoze, citokinima, čimbenicima rasta i sorbitolu. Prevladava mišljenje da su uz hiperglikemiju genski čimbenici najvažniji u nastanku DN. Dio bolesnika sa ŠB čine osjetljivim za nastanak DN, a dio štite od nje. Kada se u bolesnika sa ŠB zabilježi patološka proteinurija, glomerularna filtracija u nekih od njih počinje padati prosječno za 7–14 ml/min/godinu na 1,73 m2 tjelesne površine. Poboljšanje kontrole glikemije, dobra regulacija krvnoga tlaka, korekcija bubrežne anemije rHu-Epom, regulacija poremećaja metabolizma lipoproteina plazme i smanjenje unosa bjelančevina, sve negenskih čimbenika, usporit će gubitak bubrežne funkcije samo u nekih od njih ili će dovesti do smanjenja udjela bolesnika u kojih će se razviti završni stadij kroničnoga bubrežnog zatajenja. Pri tome treba imati na umu da su morfološke i funkcionalne promjene bubrega ovih bolesnika reverzibilne samo do određenih granica i da je uspjeh renoprotekcije to veći što se ona započne ranije.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DOPLER JETRENE CIRKULACIJE
COLOR DOPPLER ULTRASOUND OF THE LIVER CIRCULATION
IVICA GRGUREVIĆ, BITA BOOZARI, MILAN KUJUNDŽIĆ, BORIS BRKLJAČIĆ
Deskriptori: Jetrena cirkulacija – fiziologija; Jetra – prokrvljenost, ultrasonografija; Jetrene bolesti – ultrasonografija; Ul¬trasonografija obojenim doplerom
Sažetak. Primjenom ultrazvuka i obojenog doplera (CDUS – od engl. Color doppler ultrasound) mogu se analizirati morfološke i hemodinamske promjene jetrenog krvotoka koje nastaju u različitim patološkim stanjima. U nekim od ovih stanja obojeni dopler ima presudnu ulogu u postavljanju dijagnoze, čime se mogu izbjeći invazivne pretrage. Osim uloge u analizi vaskularnih bolesti jetre, kao i reperkusija općih cirkulacijskih poremećaja na jetru, ovom metodom mogu se dobiti informacije bitne za karakterizaciju difuznih i fokalnih bolesti jetre. Prednost ultrazvuka pred ostalim metodama je u njegovoj širokoj dostupnosti i neinvazivnosti, a nedostatak je u činjenici da se radi o metodi koja vrlo ovisi o vještini, znanju i iskustvu ultrasoničara. U ovom radu prikazali smo aktualni status CDUS-a u dijagnostici kongestivnih bolesti jetre (Budd-
-Chiarijev sindrom, bolesti desnog srca, venookluzivna bolest), promjena na razini jetrenog parenhima (vaskularne anomalije-fistule, solidni tumori, promjene koje nastaju kod difuznih parenhimskih bolesti jetre) te smetnja utoka krvi u jetru (stenoza i tromboza jetrene arterije i vene porte).
|
|
Više...
|
|
|
|
|
VAŽNOST ELEKTROGASTROGRAFIJE U DIJAGNOSTICI POREMEĆAJA MOTILITETA ŽELUCA U DJEČJOJ DOBI
ELECTROGASTROGRAPHY IN DIAGNOSIS OF GASTRIC MOTILITY DISORDER IN CHILDREN
GORAN PALČEVSKI, MLADEN PERŠIĆ
Deskriptori: Gastrointestinalni motilitet – fiziologija; Želudac – fiziologija; Želučane bolesti – dijagnoza, patofiziologija; Elektrodijagnostika
Sažetak. Poremećaji motiliteta gastrointestinalnog (GI) sustava u djece česta su pojava. Suvremeni tehnološki razvoj omogućio je bolje razumijevanje, praćenje i liječenje tih smetnja. Anatomski su želučane strukture razvijene prije, dok mioelektrična aktivnost i motilitet sazrijevaju nakon rođenja. Elektrogastrografija (EGG) mjerenje je gastrične mioelektrične aktivnosti vanjskim, kožnim elektrodama. Frekvencija želučanih valova je od 0,5 do 9 c/min, uz uobičajenu od 2 do 4 c/min, a amplituda od 50 do 500 µV. Učestalost iznad 4 c/min naziva se tahigastrijom, ispod 2 c/min bradigastrijom, a ako se ne može odrediti dominantna frekvencija – gastričnom aritmijom. EGG se može rabiti u praćenju normalne funkcije želuca, utvrđivanju motornih bolesti u raznim stanjima, kao i pri procjeni uspješnosti liječenja nekoga patološkog stanja. Metoda je neinvazivna, jeftina, bezopasna, relativno se jednostavno provodi što ju čini pogodnom tehnikom u pedijatriji. Budućnost joj ovisi ponajprije o tehničkom napretku (unaprjeđenju mjerenja i analize dobivenih podataka) što je nužno za unaprjeđenje interpretacije rezultata.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
MARDEN-WALKEROV SINDROM – PRIKAZ BOLESNICE
MARDEN-WALKER SYNDROME – A CASE REPORT
MIROSLAV DUMIĆ, NATAŠA ROJNIĆ-PUTAREK, SNJEŽANA ŠKRABLIN-KUČIĆ, TONI MATIĆ, JASENKA ILLE, ANA RADICA
Deskriptori: Višestruke anomalije; Blefarofimoza; Kontrakture – prirođene; Zglobovi – patologija; Izgled
Sažetak. Marden-Walkerov sindrom (MIM # 248700) do sada je opisan u 36 bolesnika. Njegova etiologija nije jasna, no pretpostavlja se da se radi o poremećaju u razvoju središnjega živčanog sustava koji se nasljeđuje autosomno recesivno. Osnovni kriteriji za postavljanje dijagnoze uključuju tri glavna klinička znaka – blefarofimozu, kongenitalne kontrakture zglobova i bezizražajno lice, a u ovih se bolesnika može naći i niz drugih anomalija. Prikazujemo djevojčicu s kliničkim karakteristikama Marden-Walkerova sindroma koji do sada u nas nije opisan. Uz tri glavna znaka i niz drugih koji potvrđuju dijagnozu, naša bolesnica ima i vezikoureteralni refluks i umbilikalnu herniju, koji dosad nisu nađeni u ovih bolesnika.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
PLUĆNA HISTIOCITOZA LANGERHANSOVIH STANICA – PRIKAZ BOLESNIKA
PULMONARY LANGERHANS’ CELL HISTIOCYTOSIS – CASE REPORT
IVAN ALERIĆ, MIROSLAV KRPAN, JASMINKA JAKIĆ-RAZUMOVIĆ, ZAGORKA BORAS, IVICA MAŽURANIĆ
Deskriptori: Histiocitoza Langerhansovih stanica – dijagnostika, patologija, liječenje; Pluća – radiografija, patologija; Rebra – patologija
Sažetak. U ovom radu prikazuje se slučaj plućne histiocitoze Langerhansovih stanica u 29-godišnjeg muškarca koji se pre¬zentirao bolima u prsištu kao posljedicom osteolize rebara. Učinjena je dijagnostička obrada koja je obuhvatila laboratorijsku i radiografsku analizu, funkcionalnuu obradu pluća, endoskopiju bronhalnog stabla, citološku i patohistološku analizu. Nakon postavljene dijagnoze, započeto je liječenje kortikosteroidom uz dugotrajno praćenje. U radu je prikazan i kra¬tak sustavni pregled plućne histiocitoze Langerhansovih stanica.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NEEPIDERMOIDNI TUMORI LARINKSA
– 15-GODIŠNJE ISKUSTVO U NAŠOJ USTANOVI
NONSQUAMOUS CARCINOMAS OF THE LARYNX
– 15 YEARS EXPERIENCE IN THE SINGLE INSTITUTION
MARIO BILIĆ, DRAGO PRGOMET, LANA KOVAČ, IVA TOPIĆ, VLADIMIR KATIĆ
Deskriptori: Laringealni tumori – dijagnostika, patologija, kirurgija; Karcinom – dijagnostika, patologija, kirurgija
Sažetak. Neepidermoidni tumori larinksa vrlo su rijetki. Pravodobna dijagnoza ovih tumora iznimno je važna zbog njihova različitog porijekla, izgleda, načina liječenja i prognoze. Polipoidne i submukozne lezije karakteristične su za ove tumore i vjerojatan razlog za relativno kasnu dijagnozu unatoč ranom postojanju simptoma. Prema porijeklu, neepidermoidni tumori larinksa mogu se podijeliti u one sekretornog porijekla, vezivnoga tkiva, limforetikularne, melanome i metastatske karcinome. U ovoj studiji tijekom 15 godina (1990–2005) u Klinici za bolesti uha, nosa i grla, kirurgiju glave i vrata, KBC-a Zagreb, liječen je 771 bolesnik s tumorom larinksa. Među njima bilo je 11 bolesnika s neepidermoidnim tumorom larinksa uključujući jedan slučaj neuroendokrinog tumora, leiomiosarkoma, fibrosarkoma, rabdomiosarkoma, adenoidnocističnog tumora, dva slučaja hondrosarkoma i tri slučaja mukoepidermoidnog karcinoma visokoga stupnja malignosti. Naše iskustvo u dijagnostici i liječenju ovih tumora predstavljeno je u ovom članku.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
MALARIJA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OD 1987. DO 2006.
MALARIA IN CROATIA IN THE PERIOD BETWEEN 1987 TO 2006
DAVORKA PERIĆ, IVANA ŠKROBONJA, ANTE ŠKROBONJA
Deskriptori: Malarija – epidemiologija, parazitologija, prevencija; Hrvatska – epidemiologija; Retrospektivne studije
Sažetak. Retrospektivna studija o incidenciji malarije u Hrvatskoj od 1987. do 2006. temeljena je na službenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. U tom razdoblju u Hrvatskoj je registriran 201 slučaj malarije. Najviše (79,6%) slučajeva bilo je importirano iz Afrike, znatno manje iz Azije (17%) te po nekoliko slučajeva iz Južne Amerike ili nepoznatih lokaliteta. Jedan slučaj završio je smrtnim ishodom. Od uzročnika utvrđeni su Plasmodium falciparum (64,7%), Plasmo¬dium vivax (19,9%), Plasmodium malariae (2,0%), Plasmodium ovale (0,5%), i miješane infekcije (6,0%), a u 6,9% slu¬čajeva uzročnik nije određen. U oboljelih je kemoprofilaksa primijenjena redovito i ispravno u 23,3% slučajeva, neredovito u 8,0%, neispravno u 9,5%, za 9,5% nije poznato, a preostalih 48,7% nije ju provodilo. Oko 70% oboljelih su pomorci, a preostali dio čine radnici na privremenom radu u tropskim zemljama i turisti. U zaključku se zagovaraju mjere prevencije u osoba koje borave u malaričnim područjima svim oblicima informiranja o bolesti, provođenje trajne kemoprofilakse te rigorozne kontrole i praćenje svih prispjelih iz rizičnih sredina. Zbog potencijalne opasnosti od razvoja endemije i širenja importiranih uzročnika pozornost valja usmjeriti ponajprije na održavanje svijesti u zdravstvu o potrebi prepoznavanja unesenih slučajeva i što brže adekvatne terapije.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
SMJERNICE ISKRA ZA GRLOBOLJU: DIJAGNOSTIČKI
I TERAPIJSKI PRISTUP – HRVATSKE NACIONALNE SMJERNICE
ISKRA GUIDELINES ON SORE THROAT:
DIAGNOSTIC AND THERAPEUTIC APPROACH – CROATIAN NATIONAL GUIDELINES
ARJANA TAMBIĆ ANDRAŠEVIĆ, TOMISLAV BAUDOIN, DALIBOR VUKELIĆ, SUZANA MIMICA MATANOVIĆ, DANIJELA BEJUK, DIANA PUŽEVSKI, MAJA ABRAM, GORAN TEŠOVIĆ, ZDRAVKO GRGUREV, GORDANA TOMAC, IRINA PRISTAŠ
Deskriptori: Faringitis – dijagnoza, mikrobiologija, farmakoterapija; Tonzilitis – mikrobiologija, farmakoterapija, kirurgija; Tonzilektomija; Streptokokne infekcije – dijagnoza, farmakoterapija, komplikacije; Streptokok grupe A – izolacija; Penicilini – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Protubakterijski lijekovi – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Upala grla je najčešće uzrokovana virusima, a od bakterijskih uzročnika najvažniji je beta-hemolitički streptokok grupe A (BHS-A). Svrha ovih smjernica je navesti optimalnu terapiju streptokokne upale grla i razumne indikacije za tonzilektomiju, ali i preporučiti kako razlučiti streptokoknu infekciju, pri kojoj je primjena antibiotika opravdana, od brojnih drugih grlobolja gdje primjena antibiotika neće imati bitan utjecaj na tijek bolesti, ali će pridonijeti razvoju rezistencije bakterija na antibiotike. Smjernice su nastale na inicijativu Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i nastale su u skladu s principima AGREE (engl. Appraisal of Guidelines for Research and Evaluation) metodologije što podrazumijeva da su ove smjernice rezultat konsenzusa svih zainteresiranih stručnih društava i institucija. U dijagnostici streptokokne upale grla Radna grupa preporučuje procjenu kliničke slike prema Centorovim kriterijima te za pacijente s 0–1 bodova po Centoru ne preporučuje antibiotsku terapiju niti bakteriološko testiranje, a za pacijente sa zbrojem bodova od 2 do 4 po Centoru preporučuje učiniti bakteriološko testiranje (brzi test ili kultura) te propisati antibiotsku terapiju u slučaju pozitivnoga bakteriološkog testa. Prvi lijek izbora u liječenju streptokoknog tonzilofaringitisa je penicilin primijenjen peroralno tijekom 10 dana (penicilin V) ili u slučaju slabe suradljivosti pacijenta jednokratno parenteralno (benzatin penicilin G). Drugi antibiotici (makrolidi, klindamicin, cefalosporini, ko-amoksiklav) primjenjuju se iznimno u slučajevima preosjetjivosti na penicilin ili kod rekurirajućih infekcija. Tonzilektomija je prihvaćena kirurška metoda kojom se smanjuje broj grlobolja u djece, ali samo ako se poštuju indikacije za taj zahvat. Apsolutne indikacije uključuju pet ili više streptokoknih infekcija na godinu, pojavu komplikacija tonzilitisa, trajnu opstrukciju dišnih putova, sindrom opstruktivne apneje u spavanju te suspektni malignom tonzile. Relativ¬ne indikacije uključuju kronični tonzilitis i poremećaje okluzije.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
PRVE LIJEČNICE U BJELOVARU: PORODNIČARKA I KIRURGINJE
FIRST FEMALE PHYSICIANS IN BJELOVAR: OBSTETRICIAN AND SURGEONS
DUBRAVKO HABEK
Deskriptori: Liječnice – povijest; Kirurgija – povijest; Porodništvo – povijest; Povijest 19. stoljeća; Povijest 20. stoljeća; Hrvatska
Sažetak. Prve tri liječnice u Bjelovaru bile su porodničarka i dvije kirurginje. Francisca Szümerthinn (Ringelhorn) prva je liječnica u Bjelovaru koja se spominje od 1803. do 1814. godine kao magistrica porodništva i doktorica medicine
Đurđevačke pukovnije (Artis Obstetritiae Magistra et Reg. Szentvariensis Medicinae Doctoria). Više od stoljeća kasnije na službu u bjelovarsku bolnicu dolazi dr. Regina Atijas kao sekundarni liječnik ponajprije na Kirurško-ginekološki odjel gdje radi od 1930. do 1935. Treća liječnica u Bjelovaru je kirurginja dr. Ljubica Bosner na Kirurško-ginekološkom odjelu od 1935. do 1942. godine.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
KUHINJSKA SOL
– SKRIVENI OTROV U SVAKODNEVNOJ HRANI
SALT – HIDDEN POISON IN EVERYDAY MEAL
BOJAN JELAKOVIĆ, VEDRAN PREMUŽIĆ, BERISLAV SKUPNJAK, ŽELJKO REINER
Deskriptori: Prehrana sa smanjenim unosom soli; Kuhinjska sol – štetni učinci; Kardiovaskularne bolesti – prevencija; Hipertenzija – prevencija; Nacionalni zdravstveni programi; Promicanje zdravlja; Hrvatska
Sažetak. Velik broj epidemioloških, evolucijskih i kliničkih istraživanja potvrđuje da je kuhinjska sol bitan čimbenik koji određuje visinu arterijskog tlaka (AT), a time i prevalenciju arterijske hipertenzije (AH). Epidemiološkim istraživanjima uočeno je da jedino uz prekomjeran unos kuhinjske soli dolazi do porasta AT sa starenjem. Osim što determinira AT, pojačan unos soli i nezavisno pridonosi oštećenju ciljnih organa. Opažena je povezanost s koronarnom bolesti, hipertrofijom lijeve klijetke, cerebrovaskularnim inzultom, mikroalbuminurijom. Kuhinjska sol, tj. NaCl mijenjajući odnos vazoaktivnih čimbenika u stijenci krvne žile, utječući na ekspresiju receptora za angiotenzin II i što je osobito bitno povećavajući agregabilnost trombocita, izravno se upleće u proces aterotrombogeneze. S kliničkog, a i javnozdravstvenog stajališta osobito su bitni podaci koje nam pružaju intervencijska istraživanja i koji bjelodano potvrđuju korist smanjivanja unosa NaCl. Ta se korist očituje ne samo u snižavanju AT i smanjivanju kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta nego i u poboljšanju ukupnog zdravlja jer se zna da je prekomjeran unos kuhinjske soli čimbenik rizika i za osteoporozu, nefrolitijazu, karcinom želuca i nazofarinksa itd. Premda je bilo radova koji su unijeli sumnju da bi redukcija unosa kuhinjske soli mogla biti štetna zbog aktivacije kontraregulacijskih mehanizama, znatno veći broj autora je dokazao da umjerena redukcija unosa nije povezana s povećanim rizikom, već naprotiv. Smanjenje unosa kuhinjske soli treba provoditi u sklopu ostalih promjena načina života, primarno uz smanjenje tjelesne mase i povećane tjelesne aktivnosti. Uz redukciju unosa NaCl potrebno je paziti na ostale elektrolite i mikroelemente koji su također važni kamenčići mozaika zdravog življenja. Velika je odgovornost na institucijama vlasti i proizvođačima hrane jer se danas više od 70% NaCl unosi u organizam putem već pripremljene ili polugotove hrane.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DIJABETIČKA NEFROPATIJA I PRIMARNE BOLESTI GLOMERULA
DIABETIC NEPHROPATHY AND PRIMARY GLOMARULAR DISEASES
KREŠIMIR GALEŠIĆ, MIRJANA SABLJAR-MATOVINOVIĆ, INGRID PRKAČIN, IVANA KOVAČEVIĆ-VOJTUŠEK
Deskriptori: Dijabetičke nefropatije – dijagnoza, patologija, farmakoterapija; Bubrežni glomerul – patologija; Bubrežne bole¬sti – komplikacije, patologija, farmakoterapija; Šećerna bolest, tip 2 – komplikacije, patologija, farmakoterapija
Sažetak. U bolesnika sa šećernom bolešću primarne bolesti glomerula rijetko se javljaju. Prema dostupnim podacima iz literature dosad je opisano nekoliko oblika primarnih bolesti glomerula u bolesnika od kojih su neki već imali razvijenu dijabetičku nefropatiju. Prepoznavanje nedijabetičke bubrežne bolesti od posebnog je značenja jer se neki oblici primarnih bolesti glomerula mogu uspješno liječiti i izliječiti, za razliku od razvijene dijabetičke nefropatije, te se prognoza bolesnika može značajno poboljšati. Pojava hematurije, težega nefrotskog sindroma, pogoršanje bubrežne funkcije, bez istodobno prisutne dijabetičke retinopatije, upućuju na nedijabetičku bubrežnu bolest. U radu su prikazani bolesnici sa šećernom bolešću u kojih je zbog težega nefrotskog sindroma, nenefrotske proteinurije bez istodobno prisutne dijabetičke retinopatije, hematurije i/ili zbog pogoršanja bubrežne funkcije učinjena biopsija bubrega. Temeljem patohistološke analize bubrež¬nog tkiva dijagnosticirani su različiti oblici primarnih bolesti glomerula od kojih su neki uspješno liječeni imunosupresivnim lijekovima, što potvrđuje važnost prepoznavanja nedijabetičke bubrežne bolesti u bolesnika sa šećernom bolešću.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
ULOGA TAKSANA U KEMOTERAPIJI RAKA DOJKE:
IMA LI NOVOSTI NAKON 15-GODIŠNJEG ISKUSTVA?
THE ROLE OF TAXANES IN BREAST CANCER CHEMOTHERAPY:
WHAT’S NEW 15 YEARS AFTER?
DAVORIN HERCEG, DAMIR VRBANEC
Deskriptori: Tumori dojke – farmakoterapija, patologija, mortalitet; Taksoidi – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Paklitaksel – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Protutumorski lijekovi, biljni – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Protutumorski kombinirani kemoterapijski protokoli – terapijska upotreba
Sažetak. U zadnjem desetljeću taksani se dokazuju kao vodeći citostatici u liječenju karcinoma dojke. U prvoj liniji kemoterapije metastatske bolesti taksani se kombiniraju s drugim citostaticima, premda zasad nema dovoljno dokaza, koji bi potvrdili prednost taksanskih kombinacija u usporedbi sa slijedom (sekvencijom) taksana i drugih citostatika. Više je primjera uspješnih kombinacija taksana s drugim citostaticima: antraciklinima, kapecitabinom, gemcitabinom. Zasad nema dovoljno podataka koji bi odredili neku taksansku kombinaciju kao optimalni izbor. Taksani su također temelj adjuvantnog liječenja ranog karcinoma dojke. Dosad su se uglavnom primjenjivali kod bolesnica s pozitivnim limfnim čvorovima pazuha. Rezultati nedavno objavljenih metaanaliza pokazuju da uspjeh adjuvantne kemoterapije temeljene na taksanima ne ovisi o broju pozitivnih limfnih čvorova, niti o estrogenskom receptorskom statusu. Zasad nema dokazane razlike u efikasno¬sti između nekog od taksana. Paklitaksel je više ovisan o načinu primjene, ima bolje rezultate u tjednoj primjeni, dok je za docetaksel uobičajena trotjedna primjena. Ciljana terapija trastuzumabom u kombinaciji s taksanima poboljšava preživljenje kako kod rane tako i kod metastatske bolesti.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DVOSTRUKA HIPOFIZA
DUPLICATION OF THE PITUITARY GLAND
NEVENA KRNIĆ, KATJA DUMIĆ, MARKO RADOŠ, NATAŠA ROJNIĆ PUTAREK, ANDRIJA STANIMIROVIĆ
Deskriptori: Hipofiza – anomalije; Srednja moždana arterija – anomalije; Preuranjeni pubertet – etiologija, farmakoterapija; Višestruke anomalije
Sažetak. Dvostruka hipofiza rijetka je malformacija. Do sada je u svijetu opisana u četrdesetak bolesnika, a zbog pridruženih anomalija često je povezana s letalnim ishodom. Samo 7 bolesnica doživjelo je pubertet, koji je u tri od njih započeo preuranjeno. Prikazujemo djevojčicu s dvostrukom hipofizom, pravim preuranjenim pubertetom i pridruženim malformacijama središnje linije. Uz već opisanu fenestraciju bazilarne arterije imala je i duplikaciju M1-segmenta lijeve medijalne cerebralne arterije koja do sada nije nađena u ovih bolesnika. Naša je bolesnica jedna od četiri u kojih je započeta terapija preuranjenog puberteta agonistima »releasing hormona« za gonadotropine (GnRH), no jedina u koje je ta terapija do sada i uspješno završena.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NEKROTIZIRAJUĆI FASCITIS NATKOLJENICE – PRIKAZ BOLESNIKA I PREGLED LITERATURE
NECROTIZING FASCIITIS OF THE UPPER LEG – CASE REPORT AND REVIEW OF THE LITERATURE
KREŠIMIR MARTIĆ, ŽELJKO BUŠIĆ, SREĆKO BUDI, VLATKA ČAVKA, MISLAV ČAVKA
Deskriptori: Nekrotizirajući fascitis – dijagnostika, kirurgija; Noga – kirurgija
Sažetak. Nekrotizirajući fascitis je rijetka, ali vrlo teška infekcija kože, potkožnog tkiva i fascije, karakterizirana izrazito brzim širenjem upale. Povezana je sa značajnim morbiditetom i mortalitetom. Četrdesetdvogodišnji muškarac primljen je u Kliniku za kirurgiju preko Hitne kirurške službe, zbog nekrotizirajućeg fascitisa desne natkoljenice. Višekratno je učinjen kirurški debridman zahvaćene regije uz intravensku primjenu antibiotika i mjere intenzivnog liječenja. Zbog septičkog šoka s početnim stadijem multiorganskog zatajenja bolesnik je tjedan dana liječen u jedinici intenzivnog liječenja (JIL). Defekt kože, zaostao nakon učinjenih nekrektomija, rekonstruiran je kožnim transplantatom djelomične debljine kože, četvrti dan nakon prijma u bolnicu. Bolesnik je otpušten na kućnu njegu dvadeset prvi dan nakon primitka u bolnicu. Nekrotizirajući fascitis je bolest opasna za život koja zahtijeva brzu dijagnozu, hitnu opsežnu kiruršku eksciziju nekrotičnog tkiva i rekonstrukciju nastalog defekta što ranije radi prevencije sekundarnih infekcija. Mjere intenzivnog liječenja i intravenska primjena antibiotika gotovo uvijek su potrebni u liječenju bolesti.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NEURORADIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA HOSPITALIZIRANIH BOLESNIKA PSIHIJATRIJSKE BOLNICE VRAPČE
NEURORADIOLOGIC DIAGNOSTICS IN PATIENTS HOSPITALIZED IN VRAPČE PSYCHIATRIC HOSPITAL
KREŠIMIR HRABRIĆ, VLADO JUKIĆ, PETAR BILIĆ, IVAN ĆELIĆ, MIROSLAV HERCEG
Deskriptori: Mentalni poremećaji – patologija, radiografija; Mozak – patologija, radiografija; Neurološke djagnostičke tehnike; Hospitalizacija
Sažetak. U radu je istražena učestalost indiciranja i potom rezultati CT-a i MR-a mozga u hospitaliziranih bolesnika Psihijatrijske bolnice Vrapče. Željeli smo pridonijeti rješavanju dileme treba li neuroradiološke pretrage provoditi kao dio rutinske dijagnostičke obrade svih psihijatrijskih pacijenata. Retrospektivno, na temelju povijesti bolesti analizirani su bolesnici u prvome devetomjesečnom razdoblju 2006. U tom je razdoblju snimljeno 90 CT-a mozga i 2 MRI-a, relativno najčešće kod bolesnika koji su obrađivani pod dijagnozama endogenih psihoza, psihoorganskog sindroma (demencija), afektivnih poremećaja i epilepsije. Većina CT-a mozga (59%) i oba MR-a mozga bila je uredna. Najčešći promijenjeni nalazi opisivali su moždanu atrofiju u različitim oblicima, nađen je samo jedan tumor mozga. Elektroencefalografski nalazi su bitno češće signifikantno odstupali od normale kod pacijenata s izmijenjenim CT-om mozga nego kada je on bio uredan. Zaključak je da vrlo malen broj pozitivnih nalaza osim atrofije mozga ne opravdava rutinsko snimanje CT-a i MR-a mozga svim hospitaliziranim psihijatrijskim bolesnicima. Indikacija se mora donijeti selektivno na temelju kliničke prosudbe psihijatra u konzultaciji s neurologom. EEG uz ograničenja pri tome može pomoći.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
UTJECAJ FIBRINOLITIČKE I HEPARINSKE TERAPIJE U AKUTNOM INFARKTU MIOKARDA NA GASTROINTESTINALNO
KRVARENJE KOD ASIMPTOMATSKIH ULKUSNIH BOLESNIKA
THE INFLUENCE OF FIBRINOLYTIC AND HEPARIN THERAPY IN ACUTE MYOCARDIAL INFARCTION UPON GASTROINTESTINAL BLEEDING IN PATIENTS WITH ASYMPTOMATIC ULCEROUS DISEASE
DAVOR HORVAT, IGOR FRANCETIĆ
Deskriptori: Infarkt miokarda – farmakoterapija; Gastrointestinalno krvarenje – kemijski izazvano; Fibrinolitici – terapij¬ska uporaba, neželjeni učinci; Heparin – terapijska uporaba, neželjeni učinci; Ulkusna bolest – komplikacije
Sažetak. Svrha rada: utvrditi učestalost hematemeze i melene (H/M) kod asimptomatskih ulkusnih bolesnika kao komplikacije fibrinolitičke i heparinske terapije u akutnom infarktu miokarda sa ST-elevacijom (STEMI). Metode: bolesnici sa STEMI-em su prema terapiji heparinom ili streptokinazom bili podijeljeni u dvije skupine, a svaka je skupina imala ispitivanu podskupinu s asimptomatskim ulkusnim bolesnicima i kontrolnu podskupinu s bolesnicima bez ulkusne bolesti. Rezultati: kod heparinske terapije nije bilo značajnijeg povećanja H/M u bolesnika s ulkusnom bolesti i bez nje (3,4 vs 2,8%, n.s.), a isto tako ni kod fibrinolitičke terapije (5,9 vs 6,8%, n.s.). Fibrinolitička terapija uzrokuje više H/M u odnosu na heparinsku terapiju kod ulkusnih bolesnika (5,9 vs 3,4%; 2=6,389; p=0,011), ali i bolesnika bez ulkusne bolesti (6,8 vs 2,8%; 2=6,16; p=0,013). Kod bolesnika s H/M bilo je nesignifikantno više žena (42,4% vs 57,6%, n.s.). Zaključak: asimptomatski ulkusni bolesnici mogu dobivati fibrinolitičku i heparinsku terapiju u liječenju STEMI-a bez značajnijeg rizika od pojave H/M u odnosu na bolesnike bez ulkusne bolesti.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
ISKRA SMJERNICE ANTIMIKROBNOG LIJEČENJA I PROFILAKSE INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA
– HRVATSKE NACIONALNE SMJERNICE
ISKRA GUIDELINES ON ANTIMICROBIAL TREATMENT AND PROPHYLAXIS
OF URINARY TRACT INFECTIONS – CROATIAN NATIONAL GUIDELINES
VIŠNJA ŠKERK, ARJANA TAMBIĆ ANDRAŠEVIĆ, SAŠA ANDRAŠEVIĆ, EDITA SUŠIĆ, ANA MLINARIĆ DŽEPINA, VESNA MAĐARIĆ, SLOBODAN MILUTINOVIĆ †, IVAN KRHEN, LJILJANA PERIĆ, JUGOSLAV BAGATIN, MARIO ĆORIĆ, DANIEL FERLIN, IRINA CAZIN, GORDANA TOMAC
Deskriptori: Infekcije mokraćnog sustava – klasifikacija, dijagnostika, farmakoterapija; Bakterijske infekcije – farma¬koterapija; Antimikrobni lijekovi s djelovanjem na mokraćni sustav – terapijska upotreba; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Smjernice se odnose na dijagnozu, antimikrobno liječenje i profilaksu infekcija mokraćnog sustava (IMS) u odraslih osoba i djece starije od 12 godina. Donose preporuke za infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava u žena, nekomplicirani pijelonefritis, komplicirane IMS s pijelonefritisom ili bez njega, asimptomatsku bakteriuriju te rekurentne IMS. Ne odnose se na spolno prenosive infekcije. Ponajprije su namijenjene liječnicima opće prakse te specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH imenovalo je članove Radne grupe za izradu smjernica za antimikrobno liječenje i profilaku IMS. Donošenje smjernica financijski je potpomogla Vlada Kraljevine Nizozemske, a stručno međunarodni konzultanti. Smjernice se temelje na dokazima iz sistematski pregledane literature, na lokalnim podacima o osjetljivosti bakterija na antibiotike, na postojećim kliničkim protokolima liječenja i profilakse IMS, kao i prijedlozima i komentarima kolega liječnika tijekom više od 50 tečajeva trajne edukacije o antimikrobnom liječenju i profilaksi IMS održanih u posljednje tri godne. Smjernice su putem interneta http://iskra.bfm.hr/ i pokusne primjene od dva mjeseca široko predstavljene liječnicima obiteljske medicine te specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama – urolozima, ginekolozima, infektolozima i nefrolozima. Završnu verziju smjernica pregledao je i prihvatio Izvršni odbor Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
KIRURŠKA SLUŽBA U BJELOVARU TIJEKOM II. SVJETSKOG RATA
SURGICAL WARD IN BJELOVAR DURING THE WORLD WAR II
DUBRAVKO HABEK
Deskriptori: Vojna medicina – povijest; Kirurgija – povijest; Drugi svjetski rat
Sažetak. Tijekom II. svjetskoga rata malobrojni kirurzi, sekundarni liječnici i drugo medicinsko osoblje kirurško-ginekološkog odjela bjelovarske bolnice danonoćno su pružali redovitu kiruršku i ratnokiruršku pomoć civilima i vojnicima svih postrojbi grada Bjelovara i okolice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, poštujući medicinsko-deontološke i ratne klauzule. Liječeno je 850 strijelnih i eksplozivnih ratnih rana u bjelovarskoj bolnici tijekom 1941.–1945.; učinjena su 53 velika kirurška zahvata u općoj i lumbalnoj anesteziji i velik broj u lokalnoj anesteziji. U bolnici je od posljedica strijelnih i eksplozivnih rana umrlo 116 ljudi.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
MANJE SOLI – VIŠE ZDRAVLJA. HRVATSKA INICIJATIVA ZA SMANJENJE
PREKOMJERNOG UNOSA KUHINJSKE SOLI (CRASH)
LESS SALT – MORE HEALTH. CROATIAN ACTION ON SALT AND HEALTH (CRASH)
BOJAN JELAKOVIĆ, ANTOINETTE KAIĆ-RAK, DAVOR MILIČIĆ, VEDRAN PREMUŽIĆ, BERISLAV SKUPNJAK, ŽELJKO REINER
Deskriptori: Prehrana sa smanjenim unosom soli; Nacionalni zdravstveni programi; Hrvatska; Kuhinjska sol – štetni učinci; Kardiovaskularne bolesti – prevencija; Hipertenzija – prevencija; Promicanje zdravlja
Sažetak. Napredan dio svijeta shvatio je da je prekomjeran unos kuhinjske soli višestruko štetan za zdravlje. Od nekoliko nacionalnih programa najbolji rezultati postignuti su u Finskoj, Japanu i Velikoj Britaniji. Program koji je pokrenut u Velikoj Britaniji prije desetak godina (CASH) uzor je svima i postupno je 2005. godine prerastao u svjetski pokret (WASH). Plan i program Europske unije također sadržava smanjenje unosa kuhinjske soli i obvezu deklariranja količine na svim prehrambenim proizvodima. U Hrvatskoj je 2006. godine na Prvom kongresu Hrvatskog društva za hipertenziju prihvaćena Deklaracija o važnosti započinjanja nacionalne kampanje za smanjenje konzumacije kuhinjske soli, a 2007. godine na Šestom kongresu o aterosklerozi predstavljena je naša inicijativa (CRASH) i nacionalni program. U tijeku je određivanje količine unosa natrija u općoj hrvatskoj populaciji na temelju natriurije, započeta je edukacija populacije, ali i stručnjaka. Program se provodi u organizaciji Akademije medicinskih znanosti Hrvatske te Hrvatskog društva za hipertenziju, Hrvatskog društva za aterosklerozu, Hrvatskoga kardiološkog društva i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i udruga medicinskih sestara, studenti i udruge bolesnika. Započeti su pregovori s prehrambenom industrijom, uključena je Hrvatska agencija za hranu, a i tvrtke zadužene za suradnju s medijima. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi poduprlo je ovaj nacionalni program, a uključeni smo i u akciju Svjetske zdravstvene organizacije kojoj je cilj upravo odrediti unos kuhinjske soli u europskim populacijama. Očekujemo i daljnju širu i konkretnu potporu vladinih institucija. CRASH će se i ove godine priključiti inicijativi programa WASH i organizirati aktivnosti za Svjetski tjedan borbe protiv soli (World Salt Awareness Week), koji je u 2009. godini posvećen soli koja se konzumira jedući izvan kuće (restorani, domjenci). Vjerujemo da će ovi početni koraci uroditi rezultatima i pridonijeti poglavito nižoj prevalenciji hipertenzije i njezinoj boljoj kontroli, manjem kardiovaskularnom pobolu i smrtnosti, ali i ukupno zdravijoj naciji. Nadamo se da ćemo brzo sustići one koji su ispred nas jer imamo mogućnost učiti na njihovim iskustvima. Moto programa je Manje soli-više zdravlja, a princip rada temelji se i na narodnoj poslovici Pometi prvo ispred svojih vrata te ovime pozivamo sve liječnike i medicinske sestre da budu dovoljno zdravstveno prosvijećeni i trajno aktivni.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
SINDROM MIŠIĆA ILIOPSOASA. FUNKCIONALNI POREMEĆAJI: SKRAĆENJE, SPAZAM
I SLABOST STRUKTURNO NEPROMIJENJENOG MIŠIĆA
ILIOPSOAS MUSCLE SYNDROME. FUNCTIONAL DISORDERS: SHORTENING, SPASM AND WEAKNESS OF A
STRUCTURALLY UNCHANGED MUSCLE
VJEKOSLAV GRGIĆ
Deskriptori: Slabinski mišići; Spazam – etiologija; Mišićna slabost – etiologija; Mišićne bolesti – dijagnostika
Sažetak. Funkcionalni (neorganski) poremećaji mišića iliopsoasa (MIP), tj. skraćenje, spazam i slabost strukturno nepromijenjenog MIP-a, mogu se očitovati trbušnim i/ili zdjeličnim bolima, bolima u području torakolumbalne (ThL) i lumbosakralne (LS) kralježnice, sakroilijakalnog (SI) zgloba, kuka, prepone i prednjeg dijela bedra na strani zahvaćenog mišića, kao i smetnjama hoda (sindrom mišića iliopsoasa). Kliničkim pregledom MIP-a, koji obuhvaća transabdominalnu palpaciju, testove istezanja i testove snage, mogu se dijagnosticirati patološke tvorbe, skraćenje, bolni spazam, slabost i osjetljivost tetive tog mišića. MIP je, kao i drugi posturalni mišići, sklon skraćenju. Slabost MIP-a može biti posljedica oštećenja lumbalnog pleksusa ili femoralnog živca koji oživčavaju MIP te posljedica organskih bolesti MIP-a. Bolni podražaji iz somatskih i visceralnih struktura koje oživčavaju korjenovi Th12-L4, od kojih potječe i segmentna inervacija MIP-a, mogu izazvati refleksni spazam MIP-a. Bolni spazam MIP-a uzrokovan poremećajima ThL i LS kralježnice, SI zgloba i kuka, može oponašati bolesti trbušnih i zdjeličnih organa. U diferencijalnoj dijagnozi bolnog spazma MIP-a na prvome mjestu treba razmotriti organske bolesti tog mišića koje mogu rezultirati spazmom (apsces, hematom, tumor, metastaza), te bolesti trbušnih i zdjeličnih organa koje mogu izazvati refleksni spazam MIP-a. Funkcionalni poremećaji MIP-a, koji nisu rijetki, često se previde tijekom kliničkog pregleda bolesnika. Razlozi previda tih poremećaja jesu: 1. nespecifična i varijabilna klinička slika kojom se funkcionalni poremećaji MIP-a prezentiraju, 2. funkcionalni poremećaji MIP-a zanemareno su izvorište boli, 3. nedostupnost MIP-a inspekciji, 4. nepoznavanje tehnika pregleda MIP-a i 5. funkcionalni poremećaji MIP-a ne mogu se otkriti radiološkim pretragama trbuha. S terapijskoga gledišta važno je prepoznati funkcionalne poremećaje MIP-a budući da ti poremećaji reagiraju vrlo dobro na odgovarajuću terapiju. U članku su opisane etiopatogeneza, klinička slika, dijagnoza, diferencijalna dijagnoza i terapija funkcionalnih poremećaja MIP-a.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NUSPOJAVE I INTERAKCIJE FLUOROKINOLONA
ADVERSE EFFECTS AND INTERACTIONS OF FLUOROQUINOLONES
KRISTINA SEPČIĆ, OLIVIO PERKOVIĆ, IZTOK TUREL, JURAJ SEPČIĆ
Deskriptori: Fluorokinoloni – neželjeno djelovanje, kemija, farmakokinetika; Protubakterijski lijekovi – neželjeno djelovanje, kemija, farmakokinetika; Uzajamno djelovanje lijekova
Sažetak. Fluorokinoloni, derivati nalidiksične kiseline, antibiotici su širokoga spektra djelovanja. Njihove nuspojave i interakcije ovisne su o kemijskoj strukturi pojedinoga lijeka, a nerijetko i o predispozicijskim čimbenicima u bolesnika – uznapredovaloj dobi, skrivenim ili prijašnjim živčanim bolestima, metaboličkim poremećajima i alergijama. Između pojedinih fluorokinolona nuspojave se minimalno razlikuju. Jednako su prisutne u obama spolovima, a prema žestini mogu biti blage, umjerene i ozbiljne. Nuspojave koje se mogu pojaviti već nakon kratkotrajna uzimanja lijeka uobičajeno prestaju sniženjem doze ili prekidom terapije tijekom 24 do 48 sati. Zahvaćaju sljedeće sustave: živčani, probavni, mokraćni, kožni, kardiovaskularni, imunosni te sustav za kretanje. Rijetko, fluorokinoloni mogu nauditi spermatogenezi. Primjena fluorokinolona se ne preporučuje tijekom trudnoće zbog mogućega teratogenog djelovanja. Fluorokinoloni ulaze u interakciju s nizom lijekova: antacidima, nesteroidnim antireumaticima, ksantinima, varfarinom i drugima, a ove kombinacije lijekova nisu rijetke u terapijskim postupcima. Iako je incidencija nuspojava i interakcija fluorokinolona niska, rijetka mogućnost ozbiljnih posljedica zahtijeva pažljiviji poslijemarketinški nadzor navedenih antibakterijskih lijekova.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NOVE OPTIČKE ENDOSKOPSKE TEHNIKE U RANOJ DETEKCIJI TUMORA PROBAVNOG TRAKTA
NOVEL ENDOSCOPIC OPTICAL TECHNIQUES FOR THE DETECTION OF EARLY GASTROINTESTINAL NEOPLASIA
TOMISLAV BRKIĆ, MIRJANA KALAUZ, RAJKO OSTOJIĆ
Deskriptori: Gastrointestinalni tumori – dijagnostika, patologija; Gastrointestinalna endoskopija – metode, trendovi; Dija¬gnostički slikovni prikaz – metode; Poboljšanje prikaza – metode; Video snimanje – metode; Konfokalna mikroskopija
Sažetak. Uspjeh liječenja tumora probavnog trakta ovisi o stupnju uznapredovalosti bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze. Rano otkrivanje tumora preduvjet je bolje prognoze i duljeg preživljenja bolesnika. Za dijagnostiku tumora probavne cijevi danas se rabe moderni videoendoskopi s bijelim svjetlom, a zadnjih nekoliko godina razvijene su endoskopske tehnike koje su bitno unaprijedile rano otkrivanje displastičnih promjena. Najveći napredak postignut je razvojem endoskopskih aparata visoke razlučivosti i povećanja (high-resolution/high-definition/magnification endoscopy) u rutinsku kliničku praksu. Otkrivanje ranih displastičnih promjena epitela moguće je primjenom tehnika poboljšanog prikaza površine sluznice (NBI, kromoendoskopija i virtualna kromoendoskopija) na endoskopima visoke razlučivosti pa se te metode nazivaju i tehnikama »crvene zastavice« (»red-flag« techniques). Nakon tako otkrivene displastične promjene, konfokalna endomi¬kroskopija i endocitoskopija omogućuju »optičku biopsiju« i in-vivo postavljanje histopatološke dijagnoze. U budućnosti, funkcionalne metode prikaza poput autofluorescentne endoskopije potencijalan su dodatak endoskopskim tehnikama koje se koriste bijelim svjetlom. Uvođenje novih optičkih tehnika znači velik napredak u endoskopiji probavnog trakta, no njihova stvarna vrijednost i doprinos u kliničkoj praksi tek trebaju biti ispitani u randomiziranim kliničkim studijama.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
SPONTANA OKLUZIJA FISTULE IZMEĐU DESNE KORONARNE ARTERIJE I DESNE KLIJETKE U DOJENČETA
SPONTANEOUS CLOSURE OF FISTULA BETWEEN RIGHT CORONARY ARTERY AND RIGHT VENTRICLE IN AN INFANT
IVAN MALČIĆ, DRAŽEN BELINA, ROLAND GITTER, MLADEN VILJEVAC, HRVOJE KNIEWALD, NIKOLA KRMEK
Deskriptori: Arterijskovenska fistula – kongenitalna, radiografija, patofiziologija; Anomalije koronarnih žila – radiografija, patofiziologija; Angiokardiografija; Spontana remisija
Sažetak. Prikazujemo spontanu okluziju fistule između desne koronarne arterije i desne klijetke kod ženskog dojenčeta, što se rijetko opisuje u literaturi. Kod bolesnice je u dobi od tjedan dana nađen kontinuirani šum 3/6 u 3. međurebrenom prostoru desno. Ultrazvukom srca je s visokim stupnjem vjerojatnosti postavljena sumnja na koronarnu arteriovensku fistulu, koja je i dokazana u dobi od mjesec dana aortografijom. Radioangioscintigrafski i oksimetrijski veličina lijevo-desnog pretoka (»shunting«) iznosila je 47%. Zbog veličine pretoka planirana je kirurška korekcija, ali je šum u međuvremenu nestao. U dobi od 6 mjeseci učinjena je kontrolna koronarografija koja pokazuje da je fistula nestala (spontano zatvaranje), ali perzistiraju druge neočekivane morfološke promjene. Sam mehanizam spontanog zatvaranja još nije poznat. Ni terapija koronarne arteriovenske fistule još nije jednoznačno određena. Koronarografija u dobi od godinu dana pokazuje regresiju i većine drugih patoloških pojava. Na osnovi literature i vlastitog iskustva smatramo da je invazivna terapija preporučljiva djeci s izraženim kliničkim simptomima. Bolesnicima bez simptoma konzervativni pristup je opravdaniji, budući da postoji mogućnost spontanog zatvaranja, čak, kao što smo pokazali, i većih fistula.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
NOVOROĐENČAD MALE PORODNE MASE U PET HRVATSKIH ŽUPANIJA
NEWBORNS WITH SMALL BIRTH WEIGHT IN FIVE CROATIAN REGIONS
LIDIJA MISIR-GALIĆ, JOSIP GRGURIĆ
Deskriptori: Nedostašče; Rodna težina; Gestacijska dob; Hrvatska
Sažetak. Cilj: Među terminskom novorođenčadi u pet hrvatskih županija odrediti broj novorođenčadi male porodne mase za gestacijsku dob. Analizirati utjecaj komplikacija i intervencija trudnoće i dobi majke na rađanja djeteta s malom porodnom masom. Metode: Na uzorku živorođene terminske novorođenčadi rođene od 1. siječnja do 31. prosinca 2000. godine iz jednoplodnih trudnoća u pet hrvatskih županija napravljene su tablice centilnih vrijednosti prema kojima su izdvojena novorođenčad s malom porodnom masom za gestacijsku dob. Isključena su novorođenčad s prirođenim malformacijama, nepotpunim podacima i mrtvorođenčad. Analiziran je udio novorođenčadi iz trudnoća s komplikacijama i intervencijama, prema zrelosti majke, završetku poroda te spolu. Rezultati: U pet županija Hrvatske rođeno je 10,9% terminske novorođenčadi nedostatne porodne mase. Djeca male porodne mase za dob češće su rođena iz trudnoća s komplikacijama (p<0,0001), intervencijama (p<0,0001) i trudnoća maloljetnih majki (p<0,0001). Rođenje carskim rezom bilo je češće u odnosu na ostalu terminsku novorođenčad (p<0,0001). Imala su niže srednje vrijednosti porodne mase, duljine i opsega glave od novorođenčadi kontrolne skupine (p<0,0001). Porodna masa terminskog nedostaščeta statistički je manja ako je rođeno iz trudnoće s komplikacijama (p<0,026) i intervencijama (p<0,028) u odnosu na novorođenče male porodne mase iz uredne trudnoće. Varaždinska županija imala je najviši postotak terminske novorođenčadi male porodne mase (13,6%), a Šibensko-kninska županija najniži (5,9%). Srednje vrijednosti porodne mase na 10. centili razlikovale su se među objavljenim standardima rasta u Hrvatskoj i inozemstvu. Zaključak: Svako deseto novorođenče jedne populacije rađa se s malom porodnom masom za gestacijsku dob. Za neke od njih znamo da su rođeni iz trudnoća s komplikacijama ili intervencijama, iz trudnoća maloljetnih majki, ali za velik postotak uzrok ostaje nepoznat.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
POJAVNOST VELIKIH NEŽELJENIH SRČANOŽILNIH DOGAĐAJA
NAKON KARDIOKIRURŠKIH ZAHVATA
INCIDENCE OF MAJOR ADVERSE CARDIOVASCULAR EVENTS
AFTER CARDIAC SURGERY PROCEDURES
NENAD LAKUŠIĆ, FRANJO BABORSKI, JASNA ČERKEZ HABEK, ZDENKO SONICKI, DUŠKO CEROVEC, MARCEL MAJSEC
Deskriptori: Kardiokirurški zahvati – komplikacije, mortalitet; Aortokoronarno premoštenje – komplikacije, mortalitet; Ugradnja umjetnog srčanog zaliska – komplikacije, mortalitet
Sažetak. Cilj rada bio je analizirati pojavnost velikih neželjenih srčanožilnih događaja nakon kardiokirurških zahvata. Analizirano je ukupno 307 bolesnika koji su prethodno bili podvrgnuti nekom kardiokirurškom zahvatu unutar 6 mjeseci do dolaska na drugu fazu stacionarne kardiološke rehabilitacije. U 101 bolesnika (33%) učinjena je ugradnja aortnog ili mitralnog arteficijelnog zaliska, dok je 206 bolesnika (67%) podvrgnuto kardiokirurškoj revaskularizaciji miokarda (CABG). Krajnje točke praćenja podijeljene su u primarne (smrt zbog akutnog infarkta miokarda (IM) ili nagla smrt) i sekundarne (nefatalni IM ili nestabilna angina pektoris, moždani udar, novi kardiokirurški zahvat ili perkutana koronarna intervencija, srčano popuštanje ili značajna aritmija, smrt nekardijalnog uzroka). Prosječno vrijeme praćenja bolesnika nakon završene rehabilitacije bilo je 35 ± 21 mjesec. Tijekom razdoblja praćenja ukupno je zabilježena 61 primarna ili sekundarna točka. U skupini bolesnika s CABG zabilježeno je 48, a u skupini bolesnika s ugrađenim arteficijelnim zali¬skom 13 velikih neželjenih srčanožilnih događaja (p=0,03). Zabilježeno je ukupno 19 smrti od fatalnog IM ili smrti koja je nastupila naglo (6%). Unutar skupine bolesnika s CABG bilo je 16, a unutar skupine bolesnika s ugrađenim arteficijelnim zaliskom bile su 3 smrti kardiovaskularnog uzroka (NS). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se komplikacije nakon kardiokirurških zahvata znatno češće javljaju u skupini bolesnika s CABG-om. Ukupno gledajući, stopa smrtnosti unutar analizirane skupine bolesnika podvrgnutih CABG-u ili ugradnji arteficijelnog zaliska u promatranom razdoblju nakon operacije relativno je niska.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
HRVATSKE SMJERNICE ZA PREVENCIJU
MUČNINE I POVRAĆANJA UZROKOVANIH KEMOTERAPIJOM
CROATIAN GUIDELINESS FOR PREVENTION OF CHEMOTHERAPY
INDUCED NAUSEA AND VOMITING
RUDOLF TOMEK, EDUARD VRDOLJAK, DAMIR VRBANEC, DAMIR NEMET, VIŠNJA MATKOVIĆ, STJEPKO PLEŠTINA, DAMIR GUGIĆ, RENATA DOBRILA DINTINJANA, ANTE BOLANČA, MIRO SAMARŽIJA, MARIJA PETKOVIĆ
Deskriptori: Protutumorski lijekovi – neželjeni učinci; Mučnina – kemijski izazvana, prevencija; Povraćanje – kemijski izazvano, prevencija; Antiemetici – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. 70–80% bolesnika liječenih kemoterapijom izloženo je mučnini i povraćanju. Mučnina i povraćanje važne su nuspojave onkološkog liječenja te značajno utječu na kvalitetu života bolesnika, a često uzrokuju odgodu i prekid liječenja (slabiju suradljivost bolesnika tijekom liječenja). Ključno načelo antiemetske kontrole je prevencija. Trenutačno dostupni antiemetski lijekovi (kortikosteroidi, antagonisti 5-HT3-receptora i NK-1-antagonisti) primjenjuju se sami ili u kombinaciji. Koji će antiemetik biti primijenjen ovisi o emetogenom potencijalu pojedinoga kemoterapijskog protokola, prethodnom iskustvu s antiemeticima i predispozicijskim čimbenicima sa strane bolesnika. Noviji lijekovi, uključujući antagoniste 5HT3-receptora druge generacije palonosetron i NK-1-antagonist aprepitant, nude dodatnu kliničku korist u visoko i umjereno emetogenoj kemoterapiji, posebno za odgođenu mučninu i povraćanje. Namjera ovog antiemetskog vodiča je dosegnuti jedinstvene standarde u zbrinjavanju i liječenju mučnine i povraćanja u Hrvatskoj, a koji bi bili prihvatljivi u našem okružju – u vodič su uključeni dostupni lijekovi.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
REEVALUACIJA EPISTEMIČKOG UTEMELJENJA BAGLIVIJEVE LIJEČNIČKE DOKTRINE I NJEGOVE ANATOMSKO-FIZIOLOŠKE TEORIJE
RE-EVALUATION OF THE EPISTEMIC FOUNDATION OF BAGLIVI’S MEDICAL DOCTRINE AND HIS ANATOMICO-PHYSIOLOGICAL THEORY
NEVA G. MIHALIĆ
Deskriptori: Medicinska filozofija – povijest; Anatomija – povijest; Fiziologija – povijest; Slavne osobe; Hrvatska
Sažetak. Gjuro Baglivi (1668–1707) hrvatski je liječnik i prirodni filozof koji je bogatu znanstvenu karijeru i europsku slavu ostvario u periodu znanstvene revolucije, radeći u Rimu kao suradnik i osobni tajnik M. Malpighija, kao osobni liječnik dvaju papa i podučavajući medicinu na Sveučilištu Sapienza. Baglivijev život i djelo temeljito su istraživani zbog njihovih povijesnih i povijesnomedicinskih aspekata, dok su Baglivijevi drugi znanstveni i filozofski stavovi samo principijelno dotaknuti. Sa stajališta povijesti i filozofije znanosti istražila sam epistemičke osnove Baglivijeve medicinske prakse i njegove anatomsko-fiziološke teorije, budući da su one bile rezultat ne samo medicinskog znanja, liječničke prakse i anatomskih promatranja, nego su proizašle iz Baglivijeve konceptualizacije strukture i funkcija ljudskog tijela u kontekstu prirodne povijesti, odnosno prirodne filozofije toga vremena. Gjuro Baglivi želio je zasnovati medicinu na eksperimentalnim i empirijskim temeljima te upozoriti na predmet i svrhu medicinskog istraživanja – ljudsko tijelo. Unatoč svojoj pripadnosti iatrofizičarima, na taj je način Baglivi odvojio medicinu od matematičkih i fizikalnih znanosti koje su u 16. i 17. stoljeću doživjele procvat. Budući da su izvedene iz njegovih empirijskih promatranja i eksperimenata uz velik oprez pri filozofiranju, Baglivijeve koncepcije čak i kada nude pogrešna objašnjenja, sadržavaju analitički korektnu spoznajnu kvalitetu.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
STENT, ENDOVASKULARNA PROTEZA, MREŽICA ILI PODUPIRAČ? ŠTO BI NA SVE TO REKAO BRITANSKI STOMATOLOG
CHARLES STENT (1807.–1885.)?
STENT, ENDOVASCULAR PROSTHESIS, NET OR STRUT? WHAT WOULD BRITISH DENTIST CHARLES STENT
(1807–1885) HAVE TO SAY ON ALL THIS?
JOSIP LUKENDA, DOLORES BIOČINA-LUKENDA
Deskriptori: Stentovi – povijest; Nazivlje; Eponimi
Sažetak. Riječ stent pojavljuje se u Indexu Medicusu od 1952. godine, a u hrvatskim člancima od 1993. godine. Riječ se povezuje s britanskim stomatologom Charlesom T. Stentom (1807.–1885.), tvorcem smjese za uzimanje dentalnih otisaka (Stentova smjesa). Bečki kirurg Johannes F. S. Esser (1877.–1946.) koristio se tom smjesom u plastičnoj kirurgiji lica nazivajući je eponimom »stentov odljev«. William H. ReMine i John H. Grindlay 1950-ih rabili su »Stentov princip« za plastične cjevčice obložene omentumom u žučovodu psa. Današnji vaskularni stentovi razvijaju se od 1912. godine kada je francuski nobelovac Alexis Carrel (1873.–1944.) implantirao staklene cjevčice u arterije psa. Prve metalne spirale u arterije psa ugradio je Charles T. Dotter (1920.–1985.), a prve stentove u ljudske arterije ugradili su francuski liječnici Ulrich Sigwart i Jacques Puel u Toulouseu 1986. godine. Neki autori tvrde da je izvorište riječi stent povezano s riječnim ribarskim mrežama u Škotskoj koje tijekom ribolova moraju ostati rastegnute u vodi, za što Škoti rabe riječ »stynt« ili stent.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
TROFIČKI SINDROM TRIGEMINALNOG ŽIVCA – DIJAGNOZA, LIJEČENJE I PROGNOZA
TRIGEMINAL TROPHIC SYNDROME – DIAGNOSIS, TREATMENT AND PROGNOSIS
STJEPAN GRABOVAC, IVICA LUKŠIĆ
Deskriptori: Bolesti trigeminalnog živca – dijagnostika, komplikacije, liječenje; Kožni ulkus – etiologija, liječenje; Prognoza
Sažetak. Trigeminalni trofički sindrom rijedak je klinički entitet koji se javlja kod bolesnika s centralnom ili perifernom lezijom petoga kranijalnog živca. Iako mu je simptomatologija jasno vidljiva, dijagnozu nije lako postaviti. Do danas je u anglosaksonskoj literaturi opisano stotinjak slučajeva. U Hrvatskoj su prema našim saznanjima samo 4 prepoznata bolesnika kod kojih je postavljena dijagnoza trigeminalnoga trofičkog sindroma. Cilj je rada olakšati postavljanje dijagnoze te dati smjernice liječenja ovog za bolesnike veoma neugodnog sindroma.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
DEBLJINA: ČIMBENIK RIZIKA I PREDIKTOR RAZVOJA OSTEOARTRITISA
OBESITY: RISK FACTOR AND PREDICTOR OF OSTEOARTHRITIS
SIMEON GRAZIO, DIANA BALEN
Deskriptori: Osteoartritis kuka – etiologija; Osteoartritis koljena – etiologija; Debljina – komplikacije; Indeks tjelesne mase; Rizični čimbenici
Sažetak. Osteoartritis (OA) najčešća je zglobna bolest razvijenog svijeta i glavni je uzrok kronične onesposobljenosti, veći¬nom kao posljedica OA koljena i/ili kuka. Unatoč neprepoznavanju točnog uzroka više je studija pokazalo da je prekomjerna tjelesna težina jedan od najvažnijih čimbenika rizika, a i prediktor je progresije OA ponajprije koljenskog zgloba, u manjoj mjeri zgloba kuka. Odnos indeksa tjelesne mase (BMI) i OA koljena uglavnom je linearan, a značajni su trajanje povećanog opterećenja i dobivanje na tjelesnoj težini. Studije povezanost debljine i OA šaka su kontradiktorne, dok se čini da je gradijent rizika između tjelesne težine i OA kuka negdje između onog za koljena i šake. Onesposobljenost se može značajno ublažiti ako se tjelesna težina smanji za više od 5,1%. Dvadeset sedam posto slučajeva ugradnje endoproteze kuka i 69% endoproteze koljena može se pripisati debljini. Nefarmakološko liječenje OA uključuje i liječenje debljine.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
VISOKOREZOLUTNI B-MOD I DOPLERSKI ULTRAZVUK U DIJAGNOSTICI CROHNOVE BOLESTI
HIGH RESOLUTION B-MODE AND DOPPLER ULTRASOUND IN DIAGNOSTIC EVALUATION OF CROHN’S DISEASE
IVICA SJEKAVICA, VINKA BARBARIĆ-BABIĆ, MARKO KRALIK, ŽELJKO KRZNARIĆ, RANKA ŠTERN-PADOVAN
Deskriptori: Crohnova bolest – ultrasonografija; Dopler ultrasonografija – metode
Sažetak. U evaluaciji proširenosti i komplikacija te pri određivanju stupnja aktivnosti Crohnove bolesti rabe se raznovrsne dijagnostičke metode s primjenom ionizirajućeg zračenja. U našem svakodnevnom radu visokorezolutni B-mod i doplerski ultrazvuk s procjenom zadebljanja i hiperemije stijenke crijeva te mjerenjima indeksa otpora u muralnim arterijama, kao i prikazom ekstramuralnih promjena, pokazao se vrijednim dijagnostičkim oruđem u otkrivanju, procjeni aktivnosti i praćenju bolesnika s Crohnovom bolesti. Time se smanjuje izlaganje bolesnika ionizirajućem zračenju, što je od izuzetne važnosti jer bolest zahvaća pretežno mlađu populaciju.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
TAKO-TSUBO KARDIOMIOPATIJA; REVERZIBILNA DISFUNKCIJA LIJEVE KLIJETKE KOJA OPONAŠA AKUTNI INFARKT MIOKARDA SA ST-ELEVACIJOM
TAKO-TSUBO CARDIOMYOPATHY; REVERSIBLE LEFT VENTRICULAR DYSFUNCTION MIMICKING ACUTE MYOCARDIAL INFARCTION WITH ST-ELEVATION
VALENTINA SLIVNJAK, NENAD LAKUŠIĆ, DUŠKO CEROVEC, DAVOR RICHTER
Deskriptori: Tako-Tsubo kardiomiopatija – dijagnostika, komplikacije, patofiziologija; Disfunkcija lijeve klijetke – dijagnostika, etiologija, patofiziologija; Infarkt miokarda – etiologija; Elektrokardiografija; Diferencijalna dijagnostika
Sažetak. Tako-Tsubo kardiomiopatija entitet je još uvijek nepoznate etiologije i nepotpuno razjašnjene patofiziologije koji se klinički manifestira naglo nastalom boli u prsima i/ili dispnejom kojoj obično prethodi epizoda emocionalnog ili fizičkog stresa. Češće se javlja kod žena u postmenopauzi. Elektrokardiografske promjene identične su kao kod akutnog infarkta miokarda sa ST-elevacijom, laboratorijski biljezi lezije miokarda obično su blago do umjereno povišeni, a koronarografijom se ne nalaze značajne patomorfološke promjene epikardijalnih koronarnih arterija. Ventrikulografski i ehokardiografski se vidi akinezija i baloniranje apeksa lijeve klijetke uz reduciranu istisnu frakciju što se obično normalizira unutar 2–4 tjedna od početka bolesti. Tako-Tsubo kardiomiopatija većinom ima dobru prognozu s bolničkim mortalitetom oko 1%. U radu su pregledno prikazane dosadašnje spoznaje o navedenom entitetu.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
UČESTALOST PRIJELOMA KUKA U HRVATSKOJ U PACIJENATA U DOBI OD 65 I VIŠE GODINA
HIP FRACTURE INCIDENCE IN CROATIA IN PATIENTS AGED 65 YEARS AND MORE
TANJA POTOČKI KARAČIĆ, BRANKO KOPJAR
Deskriptori: Prijelomi kuka – epidemiologija; Hrvatska – epidemiologija
Sažetak. Uvod: Učestalost prijeloma kuka u Hrvatskoj nije dovoljno poznata, kao ni varijacije među regijama. Cilj našeg istraživanja bio je 1) procijeniti učestalost prijeloma kuka u Hrvatskoj i 2) analizirati razlike učestalosti između priobalne i kontinentalne Hrvatske. Metode: Slučajevi prijeloma kuka u 2003. godini u dobnoj skupini od 65 godina i više identificirani su iz nacionalne baze podataka bolničkih računa. Podaci o promatranoj populaciji dobiveni su iz popisa stanovništva Republike Hrvatske. Stopa učestalosti između priobalne i kontinentalne Hrvatske uspoređivana je metodom direktne standardizacije za dob i spol. Rezultati: Ustanovljen je 3.261 slučaj prijeloma kuka u 2003. godini, ili 4,70 slučajeva na 1.000 stanovnika (95% CI 4,54–4,87 na 1.000). Dobno i spolno standardizirana stopa učestalosti statistički je značajno veća <0,05) u kontinentalnoj (5,01 na 1.000, 95% CI 4,81–5,21 na 1.000) nego u priobalnoj Hrvatskoj (4,04 na 1.000, 95% CI 3,78–4,31 na 1.000). Zaključak: Učestalost prijeloma kuka u Hrvatskoj slična je onima u drugim europskim zemljama, ali niža nego na Skandinaviji. U priobalnoj Hrvatskoj učestalost je 20% niža u odnosu na kontinentalni dio. Uzroci ovih razlika zahtijevaju daljnje istraživanje.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
BUBREŽNE PROMJENE U VASKULITISU: PRIKAZ BOLESNIKA
RENAL ABNORMALITIES IN VASCULITIS: CASE REPORT
KREŠIMIR GALEŠIĆ, JADRANKA MOROVIĆ-VERGLES, DANICA LJUBANOVIĆ
Deskriptori: Vaskulitis – dijagnoza, komplikacije, imunologija, liječenje; Glomerulonefritis – etiologija, imunologija, patologija, liječenje; Antineutrofilna citoplazmatska protutijela – imunologija, u krvi
Sažetak. U radu je prikazano petnaestero bolesnika s vaskulitisom i bubrežnim promjenama: u šestero bolesnika dijagnosticiran je mikroskopski poliangitis, u četvero Wegenerova granulomatoza, u dvoje mikroskopski poliangitis ograničen na bubrege, a u troje nodozni poliarteritis. U trinaestero bolesnika učinjena je biopsija bubrega, a nije u dvoje: u jedne bolesnice zbog uznapredovale bubrežne insuficijencije i smanjenih bubrega, a u drugog bolesnika jer je dijagnoza nodoznog poliarteritisa postavljena na osnovi drugih kliničkih i laboratorijskih nalaza. U jedanestero bolesnika biopsijom bubrega utvrđen je pauciimuni tip glomerulonefritisa. Zastupljenost polumjeseca u histološkim nalazima bila je 20–100%. Polumjeseci su bili celularni, odnosno fibrocelularni, rjeđe fibrozni. U četrnaestero bolesnika bubrežna insuficijencija (vrijednosti kreatinina 215–1224 µmol/L) bila je prisutna pri postavljanju dijagnoze, a samo je u jednog bolesnika koncentracija kreatinina u krvi tijekom dijagnostičkog postupka bila granična (115 µmol/L). Bolesnici s glomerulonefritisom liječeni su primjenom glukokortikoida i ciklofosfamida, a petero bolesnika s plućnim manifestacijama bolesti i/ili uznapredovalom bubrežnom insuficijencijom i plazmaferezom. Tijekom liječenja dijalizirano je osmero bolesnika. Godinu dana nakon početka liječenja kompletna ili parcijalna remisija postignuta je u devetero bolesnika, a petero bolesnika nastavilo je liječenje dijalizom zbog kronične bubrežne insuficijencije. Bolesnik s Wegenerovom granulomatozom i ulceroznim kolitisom koji je operiran zbog toksičnog megakolona umro je sedmoga postoperativnog dana zbog sepse.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
PREPORUKE HRVATSKIH STRUČNIH DRUŠTAVA O LIJEČENJU MAKROVASKULARNIH I MIKROVASKULARNIH KOMPLIKACIJA U BOLESNIKA S METABOLIČKIM SINDROMOM I ŠEĆERNOM BOLESTI TIPA 2 – LIJEČENJE PREOSTALOGA KARDIOVASKULARNOG RIZIKA
RECOMMENDATIONS OF CROATIAN SOCIETIES ON TREATMENT OF MACROVASCULAR AND MICROVASCULAR COMPLICATIONS IN PATIENTS
WITH METABOLIC SYNDROME AND DIABETES TYPE 2 – TREATMENT OF RESIDUAL RISK
ŽELJKO REINER, VELJKO BOŽIKOV, NIKICA CAR, ALEKSANDAR KNEŽEVIĆ, SLAVEN KOKIĆ, ŽELJKO METELKO, DAVOR MILIČIĆ, STOJAN POLIĆ, LUKA ZAPUTOVIĆ, VANJA ZJAČIĆ-ROTKVIĆ
Deskriptori: Šećerna bolest, tip 2 – komplikacije, krv; Metabolički sindrom – komplikacije, krv; Dislipidemije – etiologija, krv, farmakoterapija; Antilipemici – terapijska upotreba; Trigliceridi – u krvi; HDL-kolesterol – u krvi; LDL--kolesterol – u krvi; Kardiovaskularne bolesti – etiologija, prevencija; Dijabetičke angiopatije – prevencija
Sažetak. Rezultati više istraživanja pokazali su da usprkos postizanju ciljeva za ukupni i LDL-kolesterol, arterijski tlak i glikemiju sukladno smjernicama, mnogi bolesnici i dalje imaju velik preostali rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti, kako onih makrovaskularnih tako i mikrovaskularnih. To se osobito odnosi na bolesnike koji imaju dokazanu kardiovaskularnu bolest, šećernu bolest tipa 2, pretilost i/ili metabolički sindrom. Naime, oni često imaju aterogenu dislipidemiju koja je obilježena smanjenim koncentracijama HDL-kolesterola i povećanim trigliceridima u krvi. Kako bi se skrenula pozornost na taj problem, skupina stručnjaka napisala je ove preporuke o terapijskim mogućnostima smanjenja preostalog rizika. Preporuke su prihvatila hrvatska stručna i znanstvena društva (Hrvatsko društvo za aterosklerozu, Hrvatsko društvo za arterijsku hipertenziju, Hrvatsko kardiološko društvo, Hrvatsko dijabetološko društvo, Hrvatsko endokrinološko društvo, Hrvat¬sko društvo za debljinu, Hrvatsko internističko društvo i Hrvatsko društvo za kliničku farmakologiju).
|
|
Više...
|
|
|
|
|
|
|
