KRŠTENJE U NUŽDI – MEDIKOHISTORIOGRAFSKO VIĐENJE

BAPTISM OUT OF NECESSITY – A MEDICO-HISTORIOGRAFIC VIEW

DUBRAVKO HABEK, DOMAGOJ DOKOZIĆ, SANI LUKIĆ

Deskriptori: Katolicizam – povijest; Primaljstvo – povijest; Religija i medicina; Hrvatska
Sažetak. Krštenja iz nužde u životnoj opasnosti novorođenčadi bila su proklamirana crkvenim zakonima i primaljskim pravilnicima vezanim uz njih od druge polovice 16. stoljeća. Primalje su stoljećima bile jedina svjetovna bića uz trudnicu, rodilju i novorođenče, tako da su imale obvezu krštenja novorođenčadi u životnoj opasnosti, tada učestale s visokim pomorom. Ova obveza primalja dokazana je medikohistoriografski u gradu Bjelovaru i bjelovarskom kraju, gdje se u župnim Maticama rođenih i umrlih iščitavaju brojna krštenja novorođenčadi u nuždi.

ZBRINJAVAMO LI ISPRAVNO ODRASLE BOLESNIKE S ASTMOM U OBITELJSKOJ MEDICINI?

DO WE CORRECTLY MANAGE ADULT ASTHMA PATIENTS IN FAMILY MEDICINE?

BISERKA BERGMAN MARKOVIĆ, DAVORKA VRDOLJAK

Deskriptori: Astma – dijagnoza, farmakoterapija, prevencija i kontrola; Antiastmatici – terapijska uporaba, primjena i doziranje; Primarna zdravstvena zaštita – standardi; Smjernice; Liječnici obiteljske medicine
Sažetak. Iako je učestalost astme u porastu, pogotovo u djece, astma je danas nedovoljno dijagnosticirana, ali i nedovoljno dobro i neadekvatno liječena bolest. Najveći broj bolesnika zbrinjava i prati liječnik obiteljske medicine (LOM). Prema smjernicama Global Initiative For Asthma (GINA) iz 2006. liječenje se određuje prema stupnju kontrole bolesti, umjesto dosad preporučene klasifikacije prema težini bolesti. Temelj liječenja trajne astme, bilo kojeg stupnja u odraslih i djece su inhalacijski kortikosteroidi (ICS) u monoterapiji, a dugodjelujući 2-agonist (LABA), montelukast (LTRA) ili teofilin su dodatna terapija ako se s ICS ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti. Fiksne kombinacije (ICS + LABA) mogu se rabiti u liječenju samo umjerene i teške trajne astme, ne i kod blage astme, ili kada se s ICS u monoterapiji ne postigne kontrola bolesti. Postoji neopravdani trend sve većeg propisivanja fiksnih kombinacija. Iako postoje jasne smjernice profesionalnih i nacionalnih stručnih društava, javlja se razmimoilaženje između smjernica i prakse.

LIJEČENJE ALOPECIJE AREATE: SUVREMENI PRINCIPI I PERSPEKTIVE

TREATMENT OF ALOPECIA AREATA: MODERN PRINCIPLES AND PERSPECTIVES

INES BRAJAC, MARIJA KAŠTELAN, DARINKA PERIŠA, EDITA SIMONIĆ, LILIJANA STOJNIĆ-SOŠA, LARISA PRPIĆ MASSARI

Deskriptori: Alopecija areata – farmakoterapija, imunologija, patologija; Kortikosteroidi – terapijska primjena; Imunoterapija – metode; Fotokemoterapija
Sažetak. Alopecija areata (AA) česta je bolest koja se očituje neožiljnim gubitkom dlake na vlasištu i/ili tijelu. Folikul dlake u alopeciji areati nije nepovratno uništen, stoga potencijal za ponovni rast kose ostaje. Budući da je etiopatogeneza nepoznata, liječenje AA je simptomatsko i usmjereno na zaustavljanje aktivnosti bolesti. Limfociti oko dlačnog folikula, povišena razina autoprotutijela, poremećaj citokina te udruženost s drugim autoimunosnim bolestima, podupiru hipotezu da je AA organ-specifična autoimunosna bolest. Nova su istraživanja stoga usmjerena na razvoj lijekova koji bi imunomodulatornim ili imunosupresivnim djelovanjem potaknuli rast dlake. Proučavanje utjecaja novih bioloških lijekova na rast kose, kao i razvoj genske terapije u tijeku su. U radu će biti raspravljeni suvremeni principi i dostupne metode liječenja alopecije areate.

ULOGA STANIČNE CITOTOKSIČNOSTI POSREDOVANE PERFORINOM U PSORIJAZI

THE ROLE OF PERFORIN MEDIATED CELL CYTOTOXICITY IN PSORIASIS

MARIJA KAŠTELAN, LARISA PRPIĆ MASSARI, SANDRA PETERNEL

Deskriptori: Psorijaza – imunologija, patologija; Citotoksični t-limfociti – imunologija, metabolizam; Prirođeno ubilačke stanice – imunologija, metabolizam; Perforin – imunologija; Citotoksični proteini koji stvaraju pore – imunologija; Keratinociti – patologija; Apoptoza; Imunološka citotoksičnost
Sažetak. Psorijaza je kronično-recidivirajuća upalna bolest kože obilježena poremećajem diferencijacije i proliferacije keratinocita te upalnim infiltratom, mahom T-limfocita u dermisu i epidermisu. Dosadašnje spoznaje upućuju da je psorijaza genski poremećaj proliferacije keratinocita posredovan T-limfocitima koji nastaje zbog poremećene aktivacije čimbenika stečene, ali i prirođene imunosti. Glavne populacije izvršnih stanica u psorijatičnom imunosnom odgovoru su pomagački CD4+ i citotoksični CD8+ T-limfociti. Obje vrste izvršnih T-limfocita djeluju na ciljne stanice, bilo putem lučenja citotoksinâ (perforina i granzima) ili pak putem molekula vezanih na membranu citotoksičnih stanica poput liganda za molekulu Fas (FasL). Za sada, uloga mehanizama stanične citotoksičnosti u patogenezi psorijaze, napose onih posredovanih perforinom, još nije dovoljno istražena. Perforin je citolitički protein pohranjen u citoplazmatskim granulama citotoksičnih T-limfocita i prirođeno ubilačkih stanica s osnovnom ulogom stvaranja perforinskih pora čime se otvara prolaz za ulaz granzima i drugih proapoptotskih molekula u ciljnu stanicu i izaziva njezina smrt apoptozom. Povećana ekspresija molekula perforina utvrđena je u oboljelih od nekih autoimunosnih bolesti kao što su multipla skleroza, autoimunosni tireoiditis te reumatoidni artritis. Novija istraživanja govore u prilog uključenosti ovih mehanizama i u imunopatogenezu psorijaze. Nakupljanje perforin-pozitivnih (P+) stanica u psorijatičnom epidermisu tik do apoptotski promijenjenih keratinocita upućuje da upravo T-limfociti oslobađanjem citolitičkih molekula uništavaju psorijatične keratinocite. S druge strane, apoptotski keratinociti mogli bi aktivirati regenerativni program cijeljenja uzrokujući hiperplaziju keratinocita, što je ujedno i glavno obilježje psorijaze. Napredak u poznavanju izvršnog dijela stanične citotoksičnosti u psorijatičnom plaku možda će u budućnosti omogućiti da se odabirno zaustave određeni citolitički mehanizmi i molekule čime se uspostavlja potpuno nov i specifičniji pristup u liječenju psorijaze.

RADIOAKTIVNI JOD-131 ILI KIRURŠKI ZAHVAT U LIJEČENJU GRAVESOVE HIPERTIREOZE

RADIOIODINE VERSUS SURGERY IN THE TREATMENT OF GRAVES’ HYPERTHYROIDISM

TOMISLAV JUKIĆ, JOSIP STANIČIĆ, VLADO PETRIC, ZVONKO KUSIĆ

Deskriptori: Gravesova bolest – radioterapija, kirurgija; Radioizotopi joda – terapijska primjena, doziranje, nuspojave
Sažetak. Najčešći uzrok hipertireoze u djece i odraslih osoba je autoimunosna Gravesova (Basedowljeva) bolest. U liječenju Gravesove hipertireoze primjenjuju se više od 60 godina tireostatici, kirurški zahvat i radiojodna terapija. Najraširenija je primjena tireostatika. Međutim, remisija uz tireostatike može se očekivati u 20–50% odraslih osoba i 20–30% djece. Metode definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze su jod-131 (radiojod) ili kirurški zahvat. Obje metode liječenja imaju prednosti i nedostatke, a odabir uglavnom ovisi o dobi, osobnom izboru, popratnim bolestima i drugim individualnim osobinama bolesnika, ali i dostupnosti pojedine metode liječenja. Radiojodna terapija je jednostavan, siguran, efikasan i ekonomičan postupak definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze. Primjenjuje se ambulantno i može se primijeniti u bolesnika u hipertireozi. Zbog toga se u odraslih osoba s Gravesovom hipertireozom većinom preferira liječenje jodom-131, a vrlo malo bolesnika upućuje se na kirurški zahvat. Radiojod je osobito metoda izbora u starijih bolesnika i kardiopata u kojih je indiciran odmah nakon postizanja eutireoze tireostaticima. Kirurški zahvat uglavnom je indiciran u mlađih bolesnika, u slučaju individualnog izbora ili u posebnim indikacijama. Jasne indikacije za operativno liječenje Gravesove hipertireoze su: suspektni ili dokazani malignitet, koegzistirajuća patologija koja zahtijeva kirurški zahvat, trudnoća ili dojenje, velika guša (teža od 80 grama) ili guša sa simptomima i znakovima kompresije, teške toksične nuspojave na tireostatike, potreba brze kontrole bolesti, dob do 5 godina i aktivna oftalmopatija. Rizik od kirurškog liječenja obrnuto je proporcionalan s iskustvom operatera, a danas se preferira gotovo totalna odnosno totalna tireoidektomija. Konačni ishod obaju oblika liječenja često je hipotireoza koju ne treba smatrati posljedicom liječenja jer se nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače postiže hormonski ekvilibrij.

PRIKAZ BOLESNIKA S KOMBINIRANIM PENETRIRAJUĆIM OZLJEDAMA SRCA, TRBUHA I TRUPA

COMBINED PENETRATING WOUNDS OF THE HEART, ABDOMEN AND TRUNK – CASE REPORT

ŽELJKO MARTINOVIĆ, CVITA MARTINOVIĆ

Deskriptori: Ozljede srca – etiologija, komplikacije, kirurgija; Ubodne rane – kirurgija; Penetrirajuće rane – kirurgija; Tamponada srca – etiologija; Kardiokirurški zahvati – metode; Ozljede trbuha – etiologija, kirurgija; Mnogostruke ozljede – etiologija, kirurgija; Ishod liječenja
Sažetak. Prikazan je četrdesetogodišnji muškarac s kombiniranim penetrirajućim ubodnim ozljedama lijevog prsišta, srca, trbuha i trupa nanesenima nožem. Izložena je klinička slika, tijek pružanja prve i sveobuhvatne kirurške pomoći ozlijeđenomu s multiplim ubodnim ozljedama, upozoreno je na učinkovitost brze dijagnostike i kirurškog pristupa ubodnoj penetrirajućoj ozljedi srca, a iznesen je i postoperacijski tijek te konačni ishod liječenja.

ANALIZA SAMOUBOJSTAVA NA PODRUČJU BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJE U RAZDOBLJU OD 1988. DO 2005. GODINE

THE SUICIDE ANALYSIS IN BJELOVARSKO-BILOGORSKA COUNTY IN 1988 – 2005 PERIOD

VINKO ČATIPOVIĆ, GORANA BILONIĆ, DARKO NOVALIĆ

Deskriptori: Samoubojstvo – statistika i brojčani podaci; Hrvatska – epidemiologija
Sažetak. Podaci WHO-a pokazuju da u svijetu svakih 40 sekundi jedan čovjek izvrši samoubojstvo, svake godine ubije se gotovo milijun ljudi, najčešće muškaraca u šezdesetim godinama života, ali se zadnjih godina bilježi porast samoubojstava mladih muškaraca (dobi 15–29 godina). Posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj godišnji se broj samoubojstava kreće između 871 i 1142. Bjelovarsko-bilogorska županija pokazuje stopu samoubojstva značajno višu od tog prosjeka. Na uzorku od 804 samoubojstva izvršena u razdoblju od 1988. do 2005. godine na području naše županije analizirali smo broj samoubojstava, stopu, način, mjesto i vrijeme izvršenja, spol, dob i zanimanje izvršitelja te međuodnos mjesta, načina i zanimanja. Rezultati istraživanja pokazuju visoku stopu samoubojstva (31/100.000), ubijaju se pretežno starije osobe, stare životne dobi, muškarci više nego žene, a 2,49% ukupnog broja samoubojstava počinile su maloljetne osobe. Najčešći način izvršenja je vješanje, većina samoubojstava izvršena je početkom radnog tjedna, u jutarnjim satima, više u proljetnim i ljetnim mjesecima, način izvršenja samoubojstva povezan je s dostupnošću sredstva, mjestom izvršenja i zanimanjem izvršitelja. Motivi izvršenja mijenjaju se ovisno o dobi izvršitelja, najčešći vjerojatni motiv samoubojstva je bolest.

SMJERNICE ZA PREVENCIJU, KONTROLU I LIJEČENJE
INFEKCIJA KOJE UZROKUJE METICILIN-REZISTENTNI STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA)
Izmjena i dopuna poglavlja 7.0.: Liječenje bolesnika s MRSA – infekcijom

GUIDELINES FOR PREVENTION, CONTROL AND TREATMENT OF INFECTIONS
CAUSED BY METHICILLIN-RESISTANT STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA):
Changes and updates of chapter 7.0: Treatment of patients with MRSA infection

SMILJA KALENIĆ, MARINA PAYERL PAL, VERA VLAHOVIĆ PALČEVSKI, JASMINKA HORVATIĆ, TOMISLAV MEŠTROVIĆ, BRUNO BARŠIĆ, VALERIJA STAMENIĆ, IVAN BURCAR, ANĐELKO KORUŠIĆ, MARINKO VUČIĆ, ROK ČIVLJAK, MARIN STANČIĆ, ANA BUDIMIR

Deskriptori: Stafilokokne infekcije – farmakoterapija, prevencija i kontrola; Meticilin-rezistentni staphylococcus aureus – djelovanje lijeka; Antimikrobni lijekovi – terapijska primjena, način uporabe i doziranje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je bolnički patogen u cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se pristupilo izradi smjernica, kojih je svrha smanjiti broj bolesnika inficiranih/koloniziranih sojevima MRSE u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemoćne osobe u Republici Hrvatskoj te na taj način smanjiti morbiditet i mortalitet koji uzrokuje ova bakterija. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koristeći se internacionalnim publikacijama i smjernicama koje govore o prevenciji i kontroli MRSE, te liječenju i laboratorijskoj dijagnostici MRSE. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon široke rasprave u stručnim društvima Smjernice su prihvaćene. Nakon toga došlo je do određenih izmjena u mogućnostima liječenja infekcija koje uzrokuje MRSA u Republici Hrvatskoj te je poglavlje 7.0. Liječenje bolesnika s infekcijama koje uzrokuje MRSA izmijenjeno i nadopunjeno prema novim mogućnostima liječenja. Preostali dio Smjernica zasada nije izmijenjen.

DIJAGNOSTIČKO-TERAPIJSKI PRISTUP U BOLESNIKA S ESENCIJALNOM TROMBOCITEMIJOM
Smjernice Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti – KROHEM

DIAGNOSIS AND THERAPY FOR PATIENTS WITH ESSENTIAL THROMBOCYTHEMIA
Guidelines of Croatian Cooperative Group for hematologic disorders – KROHEM

BORIS LABAR, RAJKO KUŠEC, BRANIMIR JAKŠIĆ, LJUBICA ŠKARE-LIBRENJAK, ANTICA NAČINOVIĆ-DULETIĆ, JASMINKA PETRIČEVIĆ-SINČIĆ, DUBRAVKA ČARŽAVEC, BOŽENA COHA, VELKA GVERIĆ-KREČAK, ELIZABETA ČOROVIĆ, NADA LANG, ZLATA LOJEN-NEMET, RENATA BABOK-FLEGARIĆ

Deskriptori: Esencijalna trombocitemija – dijagnoza, farmakoterapija; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Esencijalna trombocitopenija (ET) klonski je mijeloproliferativni zloćudni tumor. Hrvatska kooperativna grupa za hematološke bolesti, KROHEM, predlaže smjernice dijagnostičkog i terapijskog pristupa. Dijagnoza ET temelji se na kriterijima dijagnostike i podjele mijeloidnih zloćudnih tumora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Razina terapijskih preporuka polazi od pokazatelja predloženih od elektronskog izvora medicinskih informacija, UpToDate®. Za dijagnozu ET potrebno je dokazati trajan porast broja trombocita (>450×10⁹/L), uz tipičnu histološku sliku megakariocitopoeze u koštanoj srži te isključiti postojanje sekundarne trombocitoze ili drugih kroničnih mijeloproliferativnih zloćudnih tumora. Liječenje se temelji na pokazateljima rizika od bolesti koji je određen brojen trombocita, dobi bolesnika te prisutnošću rizika ili znakova tromboze i krvarenja. Bolesnike niskog rizika (dob 60 godina) prva linija terapije je hidroksiureja, a anagrelid se primjenjuje u bolesnika s nepotpunim odgovorom na hidroksiureju. U trudnica, kada je potrebno liječenje, preporučuje se alfa-interferon.

PRETEČE I RAZVOJ VISOKOŠKOLSKE MEDICINSKE IZOBRAZBE U DALMACIJI:
OD INDIVIDUALNE INICIJATIVE DO OSNUTKA MEDICINSKOG STUDIJA U SPLITU

FORERUNNERS AND DEVELOPMENT OF MEDICAL LICENSURE IN DALMATIA:
FROM INDIVIDUAL INITIATIVES TO FOUNDING MEDICAL EDUCATION IN SPLIT

LIVIA BRISKY, STELLA FATOVIĆ-FERENČIĆ

Deskriptori: Medicinska edukacija – povijest; Medicinski fakulteti – povijest; Hrvatska
Sažetak. Pokretanje osnutka visokoškolskih medicinskih učilišta na našim prostorima oduvijek je bilo znatno više od nužnosti izobrazbe medicinskih stručnjaka. Bila je to borba za opstojnost i nacionalni identitet, napredak i stvaranje akademskog ozračja odlučujućeg u kulturnom razvoju svake zemlje. Na cjelokupnome hrvatskom području pod tuđinskom vlašću ta se borba očitovala višekratnim i trajno obeshrabrivanim pokušajima osnutaka visokoškolskih učilišta i škola koje su, čak i ako bi zaživjele, bile kratka vijeka. Ovaj rad donosi pregled faktografije vezane uz začetke nastojanja visokoškolske nastave na području Dalmacije, osobito onog dijela koji se odnosio na inicijativu liječnika Jakova Mirkovića (1748 (?)–1824). One su po svojim ciljevima, sadržaju i nacionalnoj akademskoj ideji prepoznate i istaknute kao preteče osnutka medicinskog studija, a tek potom i samostalnog Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu utemeljenog 1997. godine.

DIJETE U SUVREMENOME HRVATSKOM DRUŠTVU

CHILD IN CONTEMPORARY CROATIAN SOCIETY

JULIJE MEŠTROVIĆ, IRENA BRALIĆ, GORDANA BULJAN FLANDER, MILA JELAVIĆ, INES JOKOVIĆ OREB, ANDREAS KONSTANTOPOULOS, MARINA KUZMAN, STJEPAN MALOVIĆ, RENATA MILJEVIĆ-RIĐIČKI, MAJA MIŠKULIN, AIDA MUJKIĆ, MARIJA RADONIĆ, VLASTA RUDAN, ĐURĐICA ŠEŠO-ŠIMIĆ, GORAN ŠIMIĆ

Deskriptori: Zdravstvena zaštita djeteta – trend, organizacija; Pedijatrija – trend, edukacija; Zdravlje djeteta; Socioekonomski faktori; Zdravstvena politika; Hrvatska
Sažetak. U Zagrebu je 12. prosinca 2009. održan simpozij »Dijete u suvremenome hrvatskom društvu«, koji su organizirali Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i UNICEF za Hrvatsku. Predavači su prikazali važne podatke o teškoćama kojima su izložena djeca u Hrvatskoj. Naime, nove bolesti, koje su u suvremenom svijetu sve češće u djece, zahtijevaju od svih koji su uključeni u zdravstvenu zaštitu djece nove pristupe radu, što podrazumijeva i dodatnu edukaciju. To nisu bolesti uobičajene u svakodnevnoj liječničkoj praksi. Pristup društva, zbog raznolikosti teškoća s kojima se djeca suočavaju, može biti samo multidisciplinaran. Temeljni nacionalni interes društva je usmjeriti više pozornosti i financijska sredstva na zdravstvenu zaštitu djece, jer to osigurava opstanak i zdravu budućnost društva. Taj pristup zahtijeva nacionalni konsenzus i jasnu političku odluku svih odgovornih službi.

UTJECAJ DEBLJINE NA RIZIK OD OSTEOPOROTSKIH PRIJELOMA

INFLUENCE OF OBESITY ON FRACTURE RISK IN OSTEOPOROSIS

JOZO JELČIĆ

Deskriptori: Debljina – komplikacije, patofiziologija; Osteoporoza – komplikacije; Koštani prijelomi – etiologija; Indeks tjelesne mase; Gustoća kosti; Procjena rizika
Sažetak. Skelet je dio lokomotornog sustava koji ima statičku i dinamičku biomehaničku funkciju. Na ove funkcije skeleta utječu koštana masa, oblik i struktura kosti, koji determiniraju i čvrstoću kosti, važan čimbenik rizika od prijeloma. Oni su većim dijelom genski određeni. Povezani su s oblikom, strukturom i masom tijela. Ovaj je odnos također genski determiniran. Promjene mase, strukture i oblika tijela biomehaničkim i humoralnim mehanizmima uzrokuju promjene mase, oblika i strukture kosti. Pri tome dolazi i do promjena neuro-muskularnog sustava koje utječu na rizik od pada i čvrstoću kosti. Sve dok su promjene tjelesne težine i strukture tijela unutar fiziološkog raspona, rizik od prijeloma značajnije se ne mijenja. Mršavost povećava rizik od prijeloma. U debljini se razvijaju patofoziološki procesi, od kojih bi neki mogli djelovati negativno na rizik od prijeloma. Rezultati ispitivanja utjecaja debljine na rizik od prijeloma su kontradiktorni. Na današnjem stupnju znanja može se zaključiti da debljina vjerojatno ne štiti od prijeloma.

ULOGA DIJAGNOSTIČKOG ULTRAZVUKA U RAZLIKOVANJU PATOMORFOLOŠKIH PROMJENA KOD HUMEROSKAPULARNOG PERIARTRITISA

THE ROLE OF ULTRASONOGRAPHY IN EVALUATION OF PATHOMORPHOLOGICAL CHANGES IN HUMEROSCAPULAR PERIARTHRITIS

DARIJA GRANEC, ALAN IVKOVIĆ, STANKO BELINA, RAJKO PAVLOVIĆ

Deskriptori: Periartritis – ultrasonografija, patologija; Rameni zglob – ultrasonografija, patologija; Bolno rame – etiologija, dijagnoza, ultrasonografija
Sažetak. Cilj je ovoga rada prikazati raspodjelu i zastupljenost patomorfoloških promjena ramenog zgloba otkrivenih ultrazvučnim pregledom bolesnika s radnom dijagnozom humeroskapularnog periartritisa (PHS). Retrospektivno su analizirani ultrazvučni nalazi 141 bolesnika, odnosno 147 simptomatskih ramena kod bolesnika s uputnom dijagnozom PHS. Nalazi su podijeljeni u skupine prema anatomskoj lokalizaciji i ultrazvučno otkrivenoj patomorfologiji te po dobnim skupinama. Podaci su analizirani deskriptivno. Ukupno je nađeno 87 (59,2%) pozitivnih i 60 (40,8%) urednih ultrazvučnih nalaza. Najčešće su promjene na tetivi supraspinatusa (55,3%), potom tenosinovitis duge glave bicepsa (15,2%), burzitisi (12,6%), tendinitis supskapularisa (10,6%) i tendinitis infraspinatusa (0,7%). Najveći broj patomorfoloških promjena, a ujedno i urednih nalaza, nađen je u dobnoj skupini od 40 do 65 godina. Najmanji je broj urednih nalaza u skupini starijih od 65 godina gdje je otkriveno najviše kompletnih ruptura supraspinatusa. Ultrazvuk je zbog svoje visoke specifičnosti i osjetljivosti za otkrivanje promjena rotatorne manšete, subakromijalo-subdeltoidne burze i tetive duge glave bicepsa, a s druge strane dostupnosti, neinvazivnosti i relativno niske cijene, metoda izbora za procjenu mekotkivnih struktura kod bolnog ramena. Ciljana anamneza i klinički pregled smanjit će broj neadekvatno indiciranih pretraga.

UČINCI PNEUMOPERITONEUMA NA JETRENU FUNKCIJU

EFFECTS OF PNEUMOPERITONEUM ON LIVER FUNCTION

VIŠNJA NESEK ADAM, ŽARKO RAŠIĆ, VIVIANA MRŠIĆ, ELVIRA GRIZELJ STOJČIĆ, ZORAN ČALA

Deskriptori: Pneumoperitoneum, artificijelan – neželjeni učinci; Jetra – patofiziologija; Jetrena cirkulacija; Postoperativne komplikacije – prevencija; Laparoskopija
Sažetak. Učinci CO2 pneumoperitoneuma na jetrenu funkciju tijekom izvođenja laparoskopskih kirurških zahvata u većine bolesnika nemaju većega kliničkog značenja. Međutim, s porastom broja i vrsta kirurških zahvata danas se laparoskopskim zahvatima podvrgavaju i visokorizični bolesnici. U skupinu visokorizičnih bolesnika ubrajamo i bolesnike s prijeoperacijskim oštećenjem jetre kod kojih tijekom izvođenja spomenutih zahvata može doći do vrlo ozbiljnih komplikacija uključujući i akutno zatajenje jetre. Budući da je poslijeoperacijsko oštećenje jetrene funkcije zbog pneumoperitoneuma često precijenjeno, cilj je ovog članka dati pregled brojnih čimbenika koji utječu na oštećenje jetre tijekom laparoskopskih zahvata te pregled terapijskih mogućnosti za njihovo smanjenje.

AKUTNA UPALA JEZIČNE TONZILE

ACUTE LINGUAL TONSILLITIS

SAŠA JANJANIN, VLADIMIR KATIĆ, IDA OREB

Deskriptori: Tonzilitis – dijagnoza, farmakoterapija; Jezik; Laringoskopija – metode; Akutna bolest
Sažetak. Akutna upala jezične tonzile neuobičajeni je uzrok jake grlobolje koji se u praksi vrlo rijetko dijagnosticira. Bolesnici s akutnom upalom jezične tonzile karakteristično se žale na jaku grlobolju, otežano gutanje i bolnost u razini hioidne kosti, a osobito je zanimljivo da bolesnici s prethodno učinjenom nepčanom tonzilektomijom pri ovoj bolesti mogu imati gotovo potpuno uredan nalaz orofarinksa. Diferencijalnodijagnostički potrebno je isključiti za život opasni epiglotitis. S obzirom na to da se korijen jezika ne može vizualizirati rutinskim orofaringoskopskim pregledom, dijagnoza se postavlja indirektnom ili transnazalnom fiberoptičkom laringoskopijom.

PRIROĐENA HIPOPLAZIJA DONJEG DIJELA LIJEVOGA M. PSOASA

CONGENITAL HYPOPLASIA OF THE LOWER PORTION OF THE LEFT PSOAS MUSCLE

VJEKOSLAV GRGIĆ

Deskriptori: Slabinski mišići – anomalije; Križobolja – etiologija; Skolioza – etiologija; Zglob kuka – patofiziologija; Zdjelica – patofiziologija
Sažetak. Prikazujemo 58-godišnjeg bolesnika s prirođenom hipoplazijom donjeg dijela lijevoga m. psoasa. Ta rijetka anomalija, koju treba razlikovati od drugih patoloških stanja (destruktivni procesi; tumori; metastaze; inaktivitetna atrofija), otkrivena je tijekom MR pretrage lumbosakralne (LS) kralježnice kojoj se bolesnik podvrgao zbog pogoršanja kronične boli u križima. Desni m. psoas bio je hipertrofičan. CT abdomena pokazao je istovjetan nalaz. MR pretraga LS kralježnice pokazala je jake i opsežne degenerativne promjene. Osim hipoplazije donjeg dijela lijevoga m. psoasa, radiološke pretrage LS kralježnice (MR) i abdomena (CT) nisu pokazale druge prirođene anomalije. Uzimajući u obzir anamnestičke podatke, klinički nalaz, rezultate radioloških i drugih pretraga (EMNG), kao i poznate činjenice o anatomiji i funkciji m. psoasa (stabilizator lumbalne kralježnice, zdjelice i kuka; fleksor kuka i trupa; lateralni fleksor trupa), u ovome prikazu slučaja analizirali smo kliničke manifestacije (postranična devijacija lumbalne kralježnice; asimetrija zdjelice – torzija zdjelice; povećana ekstenzija kuka na strani hipoplastičnog m. psoasa) i kasne posljedice unilateralne hipoplazije m. psoasa (unilateralna hipoplazija m. psoasa  preopterećenje LS kralježnice i drugoga m. psoasa  kronična bol u križima  kompenzatorna hipertrofija drugoga m. psoasa  jake i opsežne degenerativne promjene LS kralježnice).

NUSPOJAVE INHIBITORA 3-HIDROKSI-3-METIL-GLUTARIL KOENZIM A REDUKTAZE PRIJAVLJENE AGENCIJI ZA LIJEKOVE I MEDICINSKE PROIZVODE

ADVERSE DRUG REACTIONS OF HYDROXYMETHYLGLUTARYL-COA REDUCTASE INHIBITORS REPORTED TO AGENCY FOR MEDICINAL PRODUCTS AND MEDICAL DEVICES

NIKICA MIROŠEVIĆ SKVRCE, NADA BOŽINA, VIOLA MACOLIĆ ŠARINIĆ, SINIŠA TOMIĆ

Deskriptori: Inhibitori hidroksimetilglutaril koenzim A reduktaze – nuspojave, farmakokinetika, famakologija; Sustavi za praćenje nuspojava lijekova – statistika i brojčani podaci; Hrvatska – epidemiologija
Sažetak. Inhibitori 3-hidroksi-3-metil-glutaril koenzim A reduktaze (statini) lijekovi su koji se primjenjuju u liječenju kroničnih bolesti i često u istodobnoj terapiji s mnogim drugim lijekovima te je mogućnost nastanka nuspojava, posebice onih uzrokovanih interakcijama, velika. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati sve nuspojave statina prijavljene Agenciji za lijekove i medicinske proizvode od ožujka 2005. godine do 31. 12. 2008. te istaknuti moguće razloge njihova nastanka. Prijavljeno je 136 slučaja nuspojava statina. 12% svih prijavljenih nuspojava statina bilo je uzrokovano interakcijama, što je više od postotka nuspojava (5,6%) uzrokovanih interakcijama svih lijekova prijavljenih u 2005. i 2006. godini. Udio ozbiljnih nuspojava koje su povezane s primijenjenom dozom i prema tome se mogu spriječiti bio je veći od udjela svih prijavljenih ozbiljnih nuspojava statina (p=0,003). Najveći broj ozbiljnih nuspojava statina mogao je biti spriječen boljim poznavanjem interakcija te primjenom farmakogenomike koja može identificirati bolesnike koji su zbog genske predispozicije osjetljiviji na standardne doze lijeka.

REZULTATI LIJEČENJA SUPRAKONDILARNIH PRIJELOMA HUMERUSA S POMAKOM ULOMAKA U DJECE

RESULTS OF TREATMENT OF DISPLACED SUPRACONDYLAR FRACTURES IN CHILDREN

ANKO ANTABAK, TOMISLAV LUETIĆ, STANKO ĆAVAR, SLAVKO DAVILA, MARKO BOGOVIĆ, STIPE BATINICA

Deskriptori: Prijelomi humerusa – kirurgija; Lakatni zglob – ozljede, kirurgija; Fiksacija prijeloma – metode, instrumenti; Koštane žice; Zglobna pokretljivost; Ishod liječenja
Sažetak. Prijelomi humerusa u suprakondilarnom području najučestaliji su prijelomi lakta u dječjoj dobi. To su većinom nestabilani prijelomi, teški za repoziciju i retenciju ulomaka, a postupak njihova liječenja nije posve usuglašen. U radu se analiziraju kasni rezultati liječenja 48-ero djece s prijelomima humerusa u suprakondilarnom dijelu s pomakom ulomaka. Repozicijom zatvorenim načinom, fiksacijom s dvije ukriženo postavljene Kirschnerove žice i nadlaktičnom imobilizacijom liječeno je 40-ero, a osmero je djece liječeno samo nadlaktičnom imobilizacijom. Otvorena repozicija ulomaka bila je učinjena u troje djece. Za procjenu uspješnosti liječenja mjerene su kutne deformacije i usporedne razlike gibljivosti zdravog i liječenog lakta. Prema Flynnovu kriteriju 93,7% liječene djece ima vrlo dobre i odlične rezultate liječenja. Najučestalija je komplikacija varus angulacija (16,7%). Kasni rezultati liječenja u naše djece i rezultati autora sa sličnim serijama djece potvrđuju stav da je zatvorena repozicija i perkutana stabilizacija Kirschnerovim žicama metoda izbora u liječenju suprakondilarnih prijeloma humerusa s pomakom ulomaka.

4. SMJERNICE O DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU DEBLJINE

4th GUIDELINES ON DIAGNOSIS AND TREATMENT OF OBESITY

JOZO JELČIĆ, MAJA BARETIĆ, MIRKO KORŠIĆ

Deskriptori: Debljina – dijagnoza, liječenje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjeg svijeta. Situacija nije ništa bolja ni u našoj zemlji. Republika Hrvatska je pri vrhu po učestalosti debljine u svijetu. Svi pokušaji zaustavljanja progresije pandemije debljine do sada nisu dali zadovoljavajuće rezultate. S druge strane, liječenje debljine je dugotrajan, iscrpljujući i vrlo složen proces čiji su rezultati skromni. U cilju boljeg upoznavanja s epidemiologijom, etiopatogenezom, komplikacijama i liječenjem debljine i razmjene mišljenja i iskustava liječnika koji se bave liječenjem debljine i bolesnika koji boluju od debljine u Umagu je od 15. do 18. travnja 2010. održan 4. hrvatski kongres o debljini s međunarodnim sudjelovanjem. Kongresu je prisustvovalo oko 200 liječnika. Na kongresu su prihvaćene nove Smjernice o dijagnostici i liječenju debljine koje bi trebale pomoći u praktičnom radu s bolesnicima koji boluju od debljine.

HINKO LEHNER – PRVI HRVATSKI LOGOPED

HINKO LEHNER – THE FIRST CROATIAN LOGOPED

IVICA VUČAK

Deskriptori: Mucanje – povijest, liječenje; Govorna terapija – povijest; Hrvatska
Sažetak. U karijeri, nešto duljoj od 22 godine, Lehner je promijenio niz mjesta boravka i rada. Osim poslova općinskog i kotarskog liječnika radio je i kao kupališni liječnik. Zanimao se i za liječenje mucanja, osobni problem koji je uspješno riješio tijekom studija u Beču te pokušavao senzibilizirati liječnike, učitelje i vlasti za taj problem. O tome je predavao i pisao u stručnome liječničkom časopisu, ali i za novine. O svom trošku objavio je, nakon brošure (1895.), i knjigu o mucanju i po tome je pionir logopedije u Hrvatskoj, nažalost zaboravljen. Pisao je i o organizaciji zdravstva i staleškim problemima pokušavajući poboljšati zdravstvenu situaciju uopće te položaj liječnika u društvu.

Attachments:

HINKO LEHNER – PRVI HRVATSKI LOGOPED

109 Kb

STANDARDIZACIJA OPTOTIPA

STANDARDISATION OF OPTOTYPES

ZDENKO BUJGER, JASENKA PIČMAN, ANDREJA LUKENDA, IGOR PETRIČEK

Deskriptori: Vidna oštrina; Ispitivanje vida – standardi
Sažetak. Optotipi su znakovi različite veličine, sustavno poredani na tabli za ispitivanje vidne oštrine. Ljudsko oko posjeduje prostornu rezoluciju od 1’ (Snellen). Sve su table izrađene tako da se optotipi osnovnog reda vide iz daljine ispitivanja pod kutom od 5’, a njihov detalj pod kutom od 1’. Nedostatak klasičnih tabli je nepravilna promjena veličine optotipa susjednih redova. To je 1976. riješeno logMAR (Bailey-Lovie) tablom. Na njoj postoji stupnjevita promjena veličine optotipa s konstantnim omjerom promjene 1:1,2589. Ta je tabla postala standard za ispitivanje oštrine vida. Preporučena je od sljedećih tijela: Svjetski oftalmološki zbor (International Council of Ophthalmology – ICO) 1984. i 2002.; Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2003.; Međunarodna organizacija za standardizaciju (International Organisation for Standardisation – ISO) 1996. i Hrvatski zavod za norme (HZN) homologirao je ISO standard kao nHRN EN ISO 8596:1996. U školskoj medicini, medicini rada i oftalmologiji treba prijeći na upotrebu logMAR-tabli iz normativnih, medicinskih i praktičnih razloga.

Attachments:

STANDARDIZACIJA OPTOTIPA

111 Kb

SUSTAVNA TERAPIJA U LIJEČENJU PSORIJAZE: LIJEKOVI PREDBIOLOŠKE ERE

SYSTEMIC THERAPY IN THE TREATMENT OF PSORIASIS: DRUGS OF PREBIOLOGICAL ERA

MARIJANA KURILIĆ, LARISA PRPIĆ-MASSARI, INES BRAJAC, MARIJA KAŠTELAN

Deskriptori: Psorijaza – dijagnoza, farmakoterapija; Metotreksat – terapijska primjena, način uporabe i doziranje, nuspojave; Ciklosporin – terapijska primjena, način uporabe i doziranje, nuspojave; Acitretin – terapijska primjena, način uporabe i doziranje, nuspojave; Dermatici – terapijska primjena
Sažetak. Psorijaza je kronična, recidivirajuća bolest kože koja traje čitav život. Četvrtina bolesnika boluje od teškog oblika psorijaze koji zahtijeva primjenu sustavne terapije. Unatoč razvoju novih skupina lijekova, tradicionalna terapija i dalje je veoma važna. Metotreksat, ciklosporin i acitretin cijenom su prihvatljivi i pružaju odličnu kontrolu bolesti. Metotreksat i acitretin dobar su izbor u smislu terapije održavanja, dok je ciklosporin idealan kao intermitentna terapija. Strah od teških nuspojava tradicionalnih lijekova može se izbjeći individualnim određivanjem terapije i pažljivim nadzorom bolesnika.

Attachments:

SUSTAVNA TERAPIJA U LIJECENJU PSORIJAZE

146 Kb

ARTROSKOPIJA LAKTA

ARTHROSCOPY OF THE ELBOW

IVAN BOJANIĆ, TOMISLAV SMOLJANOVIĆ, ALAN MAHNIK

Deskriptori: Lakatni zglob – kirurgija; Artroskopija – metode, komplikacije; Zglobne bolesti – kirurgija
Sažetak. Artroskopija lakta danas je neizostavna metoda kirurškog zbrinjavanja kako ozljeda i njihovih posljedica tako i oštećenja koja zahvaćaju lakat. Prednosti artroskopske kirurgije lakta prema klasičnoj otvorenoj metodi operacijskog liječenja su višestruke. U prvome redu artroskopija nam omogućuje izvanredan prikaz unutarzglobnih struktura i time detaljan pregled čitavog zgloba te kompletno izvođenje zahvata bez otvaranja zgloba. Nadalje, morbiditet je znatno manji, rehabilitacija brža, a brži je i povratak svakodnevnim aktivnostima. Osnovni preduvjeti za uspješnu primjenu artroskopije lakta su pažljivo prijeoperacijsko planiranje, izvanredno dobro poznavanje regionalne anatomije lakta, striktno praćenje pravila izvođenja zahvata, dobra tehnika te iskusan operater. Osnovnim indikacijama za artroskopiju lakta danas se smatraju osteohondritis disekans lakta, lateralni epikondilitis, sindrom sinovijalnih nabora, osteoartritis zgloba lakta, kontraktura lakta, kao i stanja kod kojih je potrebna sinoviektomija, primjerice reumatoidni artritis, pigmentirani vilonodularni sinovitis, sinovijalna hondromatoza te hemofilični sinovitis.

Attachments:

ARTROSKOPIJA LAKTA

164 Kb

LAPAROSKOPSKA PARCIJALNA PERICISTEKTOMIJA EHINOKOKNE CISTE JETRE PO PAPADIMITRIOUU: PRIKAZ BOLESNIKA

LAPAROSCOPIC PARTIAL PERICYSTECTOMY OF HEPATIC HYDATID CYSTS – PAPADIMITRIOU OPERATION: A CASE REPORT

ŽELJKO BUŠIĆ, ZVONIMIR LOVRIĆ, MARIJAN KOLOVRAT, VLATKA ČAVKA, LEONARDO PATRLJ, MISLAV ČAVKA

Deskriptori: Ehinokok jetre – kirurgija; Laparoskopija – metode
Sažetak. Operacija ehinokoka jetre za kirurga je tehnički zahtjevan i izazovan operacijski zahvat. Metoda izbora u liječenju je prijeoperacijska konzervativna terapija Albendazolom, a potom kirurški zahvat. Mogu se učiniti otvoreni i laparoskopski zahvat. Mi preferiramo laparoskopsku eksploraciju i potom laparoskopsku totalnu pericistektomiju ili laparoskopsku parcijalnu pericistektomiju. Ako iz tehničkih razloga i zbog sigurnosti bolesnika nije moguće učiniti laparoskopsku operaciju, treba učiniti konverziju u otvoreni kirurški zahvat. Prikazujemo slučaj laparoskopske parcijalne pericistektomije s biliostazom i omentoplastikom, s detaljnim opisom operacijske tehnike. Šest mjeseci nakon operacije bolesnica je bez tegoba i učinjeni kontrolni ultrazvuk i CT-a su uredni. Laparoskopska operacija je jednako sigurna za bolesnika, ali je znatno manja trauma s boljim estetskim učinkom.

Attachments:

LAPAROSKOPSKA PARCIJALNA PERICISTEKTOMIJA

127 Kb

HAEMOSIDEROSIS BULBI KOD PACIJENTA S MIJELODISPLASTIČNIM SINDROMOM (MDS RAEB – 1)

HAEMOSIDEROSIS BULBI IN A PATIENT WITH MYELODYSPLASTIC SYNDROME (MDS RAEB – 1)

ANDREJA LUKENDA, ZDENKO BUJGER, ANA BAJER-FEKETIĆ, SHKELQIM KICA, IGOR PETRIČEK

Deskriptori: Hemosideroza – etiologija, patologija; Očne bolesti – etiologija, patologija; Oko – patologija; Krvarenje – komplikacije, etiologija; Mijelodisplastični sindromi – komplikacije; Refraktorna anemija s viškom blasta – komplikacije
Sažetak. Haemosiderosis bulbi je degenerativno stanje oka uzrokovano toksičkim efektima intracelularne akumulacije hemosiderina. Hemosiderin je produkt razgradnje hemoglobina. Najjača i najčešća toksička oštećenja događaju se u epitelnim stanicama očnih tkiva. Haemosiderosis bulbi je komplikacija dugotrajnog hemoftalmusa, krvarenja u staklastom tijelu, koje se nije spontano resorbiralo niti je operativno odstranjeno. Stanje je karakterizirano gubitkom osjeta svjetla i crvenom bojom intrabulbarnih tkiva. Uzrok hemoftalmusa kod našeg pacijenta je dugotrajna anemija zbog postojećeg mijelodisplastičkog sindroma (MDS RAEB-1).

Attachments:

HAEMOSIDEROSIS BULBI

114 Kb

UČESTALOST RECIDIVA KONVULZIJA POSLIJE PRVOGA FEBRILNOG NAPADAJA:
REZULTATI DVOGODIŠNJEG PROMATRANJA

FREQUENCY OF RECURRENT CONVULSIONS AFTER A FIRST FEBRILE SEIZURE:
TWO-YEAR OBSERVATION RESULTS

NEVZETA MUSTAFIĆ, HUSREF TAHIROVIĆ, JASMINA TRNOVČEVIĆ

Deskriptori: Febrilne konvulzije – farmakoterapija, prevencija; Antikonvulzivi – terapijska uporaba; Recidiv – prevencija
Sažetak. Febrilne konvulzije najčešći su neurološki poremećaj ranog djetinjstva. Trećina djece s febrilnim konvulzijama imat će recidiv, a samo kod malog broja razvit će se afebrilni napadaji s varijantom epilepsije. Cilj rada bio je da se retrospektivnom studijom utvrdi učestalost recidiva konvulzija u odnosu na dob, vrstu recidiva te primijenjenu vrstu profilakse u djece u Tuzlanskom kantonu u dvogodišnjem periodu nakon prvoga febrilnog napadaja. Od 716 ispitanika recidiv je imalo 21,9%. Recidiv po tipu jednostavnih febrilnih konvulzija imala su 124 (78,9%), složeni 18 (11,5%), a afebrilni napadaj imalo je 14 (9,8%) ispitanika. Nije bilo statistički značajne razlike u pojavi recidiva između ispitanika koji su primali kontinuiranu i diskontinuiranu profilaksu, kao ni u odnosu na vrstu kontinuirane profilakse. Poznavanje učestalosti pojave recidiva po dobnim skupinama otvara mogućnost prevencije recidiva adekvatnim terapijskim mjerama, osobito u kućnim uvjetima. Dobra edukacija roditelja bila bi prvi korak u prevenciji recidiva.

Attachments:

UCESTALOST RECIDIVA KONVULZIJA

142 Kb

UČESTALOST I KARAKTERISTIKE DISPEPSIJE U BOLESNIKA S KORONARNOM BOLEŠĆU SRCA

FREQUENCY AND CHARACTERISTICS OF DYSPEPSIA IN CORONARY ARTERY DISEASE PATIENTS

DAMIR FABIJANIĆ, KSENIJA SLAVIČEK, DUŠKO KARDUM, MARKO BANIĆ, ŽELJKO SUTLIĆ, BRANIMIR ANIĆ, IGOR RUDEŽ, DAMIR BONACIN,
DOBRILA KARLICA, MIROSLAV ŠIMUNIĆ

Deskriptori: Koronarna bolest – komplikacije; Dispepsija – komplikacije, epidemiologija, dijagnoza; Želučana sluznica – patologija; Aspirin – štetno djelovanje
Sažetak. Cilj istraživanja bio je u bolesnika sa stabilnom koronarnom bolešću procijeniti učestalost dispeptičnih tegoba, učestalost funkcionalne i organske dispepsije i moguće pretkazatelje organske dispepsije. U istraživanje je uključeno 150 bolesnika (109 muškaraca; prosječna dob 62,61±10,23 god.) sa stabilnom pektoralnom anginom koji su zbog signifikantne koronarne bolesti upućeni na operaciju aorto-koronarnog premoštenja. Dispepsija je zabilježena temeljem anamnestičkih podataka o postojanju: boli u žličici, napuhanosti, mučnine i povraćanja. Dispepsija praćena endoskopskim oštećenjima sluznice definirana je kao organska, a uz normalan endoskopski nalaz kao funkcionalna. Nezavisna korelacija niza kliničko-demografskih varijabla i organske dispepsije (zavisna varijabla) procijenjena je multivarijantnom analizom (logistička regresija). Sto trideset pet (90%) bolesnika imalo je barem jedan simptom dispepsije. U 85 (63 %) bolesnika zabilježena je organska dispepsija, a u 50 (37%) bolesnika funkcionalna dispepsija (P<0,001). Bolesnici s organskom dispepsijom imali su veći broj simptoma dispepsije od bolesnika s funkcionalnom dispepsijom (1,92 ± 0,88 prema 1,38 ± 0,87, P<0,001). Veći broj simptoma dispepsije (> 3) korelirao je s težim oblicima gastroduodenalnih oštećenja (r=0,267, P<0,0001). Multivarijantnom analizom opažena je nezavisna povezanost primjene niskih doza acetilsalicilne kiseline (b=11,701, P=0,004), šećerne bolesti (b=2,921, P=0,027), pušenja (b=2,910, P=0,037) i mučnine (b =3,620, P=0,015) s organskom dispepsijom. Istraživanje je pokazalo visoku učestalost dispepsije u bolesnika s koronarnom bolešću. Tri i više simptoma dispepsije, kronična primjena niskih doza acetilsalicilne kiseline, pušenje, šećerna bolest i mučnina povećavaju vjerojatnost organske dispepsije, pa prisutnost navedenih parametara sugerira potrebu upućivanja bolesnika na ezofagogastroduodenoskopiju.

Attachments:

UCESTALOST I KARAKTERISTIKE DISPEPSIJE

164 Kb

MEDICINA UTEMELJENA NA ZNANSTVENIM DOKAZIMA:
STAVOVI ZDRAVSTVENOG OSOBLJA JEDNE KLINIČKE BOLNICE

ATTITUDES OF HEALTH PERSONNEL
IN A UNIVERSITY HOSPITAL TOWARD EVIDENCE-BASED MEDICINE

HELENA MARKULIN, JELKA PETRAK

Deskriptori: Medicina utemeljena na dokazima; Stav zdravstvenog osoblja; Upitnici; Medicinske knjižnice
Sažetak. U hrvatskoj su medicinskoj zajednici posljednjih godina uznapredovali promicanje i primjena metode kliničke prakse utemeljene na znanstvenim dokazima. Središnja medicinska knjižnica Medicinskoga fakulteta u Zagrebu odlučila je pokrenuti mrežnu uslugu kojom bi se liječnicima pomoglo u pronalaženju najboljih dokaza koji bi se mogli primijeniti u rješavanju određenih kliničkih problema. U tu svrhu provedeno je ispitivanje stavova liječničkog osoblja jedne kliničke bolnice glede primjene metode prakse utemeljene na znanstvenim dokazima u svakodnevnome kliničkome radu. Upitnik s 18 pitanja postavljen je na informacijski pult knjižnica. Ispunila su ga 204 ispitanika od kojih 62% specijalista. Rezultati su pokazali da 57,4% ispitanika drži da taj pristup pomaže u donošenju ispravne kliničke odluke, a 55,4% da poboljšava skrb za bolesnika. Ispitanici drže da je za svladavanje metode potrebna dodatna izobrazba (60,3%), odnosno dosta dodatnog vremena (60,8%). Velika većina ispitanika (96,6%) nikad nije pohađala tečaj ili neki drugi oblik izobrazbe posvećen isključivo tom sadržaju. Medicinski knjižničari mogu liječnicima uštedjeti vrijeme i na njihov zahtjev obaviti pretraživanje informacijskih izvora te kritički procijeniti kvalitetu priskrbljenih informacija.

Attachments:

MEDICINA UTEMELJENA NA ZNANSTVENIM DOKAZIMA

93 Kb

SMJERNICE ISKRA ZA ANTIMIKROBNU PROFILAKSU U KIRURGIJI
– HRVATSKE NACIONALNE SMJERNICE

ISKRA GUIDELINES FOR ANTIMICROBIAL PROPHYLAXIS IN SURGERY
– CROATIAN NATIONAL GUIDELINES

IGOR FRANCETIĆ, SANDA SARDELIĆ, SUZANA BUKOVSKI-SIMONOSKI, MARIJA SANTINI, LJILJANA BETICA-RADIĆ, DRAŽEN BELINA, IVAN DOBRIĆ, TOMISLAV ĐAPIĆ, LIDIJA ERDELEZ, ŽIVKO GNJIDIĆ, MIRKO IVKIĆ, MLADEN PERIĆ, JASENKA ŠKRLIN, VESNA TRIPKOVIĆ

Deskriptori: Antibiotska profilaksa – standardi; Antimikrobni lijekovi – terapijska primjena, način uporabe i doziranje; Infekcija kirurške rane – mikrobiologija, prevencija; Operativne struke – standardi; Kirurški zahvati – standardi; Perioperacijska skrb – standardi; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Smjernice za perioperativnu profilaktičku primjenu antimikrobnih lijekova (u nastavku teksta Smjernice) sastavljene su na inicijativu Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH. Pri sastavljanju Smjernica primijenjena je tzv. metodologija AGREE (engl. Appraisal of Guidelines for Research and Evaluation), što podrazumijeva konsenzus svih zainteresiranih stručnih društava. Izradi Smjernica pristupilo se kako bi se unaprijedila primjena antimikrobnih lijekova u kirurškim strukama. Podaci opservacijskih studija pokazuju da upravo u kirurškim strukama primjena antimikrobnih lijekova ne zadovoljava, a kako oko 50% propisanih lijekova u kirurškim strukama otpada na perioperativnu profilaksu, ovakve smjernice značajno bi mogle popraviti trenutačno nezadovoljavajući trend i smanjiti infekcije u kirurških bolesnika te usporiti selekciju rezistentnih bakterija. U uvodnom dijelu Smjernica prikazani su principi perioperativne profilakse. Navode se prednosti i rizici profilakse te čimbenici koji određuju učinkovitost profilakse. U svrhu lakšeg snalaženja kirurške su struke podijeljene na osnovna operativna područja. U svakom je području prvo navedena specifičnost područja, a zatim slijede tablice koje su jednoobrazno strukturirane i uz svaki navedeni kirurški zahvat stoji najvjerojatniji uzročnik infekcije, prvi izbor profilaktičkog lijeka, alternativa, napomena za pojedini kirurški zahvat i na kraju razina preporuke. Smjernice ne obuhvaćaju perioperativnu profilaksu u imunokompromitiranih bolesnika niti perioperativnu profilaksu u djece. Smjernice ne obuhvaćaju sve moguće kirurške zahvate i procedure, ali mogu služiti kao osnova za postupak za većinu takvih zahvata koji se izvode u našim bolnicama. Na kraju Smjernica opsežan popis literaturnih referenci omogućava zainteresiranima da se orijentiraju i o detaljima koji zbog ograničenog prostora nisu mogli biti navedeni u tekstu Smjernica. Predviđeno je da se Smjernice revidiraju za 3 godine.

Attachments:

SMJERNICE ISKRA ZA ANTIMIKROBNU PROFILAKSU U KIRURGIJI

166 Kb

ZNAMENITI KARLOVAČKI LIJEČNIK
DR. MILAN NEMIČIĆ (1844 – 1930)

EMINENT MEDICAL DOCTOR FROM KARLOVAC
DR. MILAN NEMIČIĆ (1884–1930)

HRVOJE CVITANOVIĆ, VLADIMIR CVITANOVIĆ

Deskriptori: Liječnici – povijest; Hrvatska; Medicinski rječnici; Višejezični rječnici
Sažetak. Milan Nemičić rodio se 1844. godine u Petrinji. Promoviran je u doktora medicine 1868. na Jozefinumu u Beču. God. 1873. postaje pukovnijski liječnik. Prigodom okupacije Bosne i Hercegovine 1878. aktivno sudjeluje u ratnim operacijama kod Bihaća. Za gradskog fizika i primarija bolnice u Karlovcu izabran je 1883. God. 1886. boravio je u Pasteurovu zavodu u Parizu. Ondje je pod nadzorom Louisa Pasteura proučavao postupak priprave cjepiva i liječenja bjesnoće. Rezultate svojih opažanja objavio je u Liečničkom viestniku. Učinio je prvi biološki pokus na kuniću, kojim je dokazana bjesnoća te imao prve pacijente s područja Hrvatske koji su cijepljeni Pasteurovom antirabičnom vakcinom. Najveću zaslugu stekao je sastavljanjem Ljekarskog rječnika (Lexicon medicorum) izdanom u Zagrebu 1898. Nakon umirovljenja 1904. živio je u Grazu, a posljednje godine dugoga života provodi u Meranu gdje umire 1930.

Attachments:

ZNAMENITI KARLOVACKI LIJECNIK DR. MILAN NEMICIC (1844 – 1930)

140 Kb

ANAFILAKSIJA POTAKNUTA NAPOROM

EXERCISE-INDUCED ANAPHYLAXIA – A REVIEW

DAVOR PLAVEC, IVANA MALOČA VULJANKO

Deskriptori: Anafilaksija – etiologija, dijagnoza, patofiziologija, liječenje; Napor; Alergija na hranu – etiologija, komplikacije
Sažetak. Anafilaksija potaknuta naporom (EIA, od engl. exercise-induced anaphylaxis) rijedak je poremećaj čije je obilježje razvoj teške alergijske reakcije nakon tjelesne aktivnosti. Bolest se očituje postupnim razvojem sljedećih simptoma: svrbež, crvenilo kože, urtike, angioedem, anafilaktički šok u užem smislu (hipotenzija, sinkopa, gubitak svijesti, gušenje, stridor, mučnina i povraćanje) i završna faza, obilježena prolongiranom urtikarijom i glavoboljom. Čimbenici koji potiču EIA su izloženost višoj koncentraciji peluda, ubodi insekata, ekstremne temperature okoline, povećana vlažnost zraka, uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova. Od nutritivnih alergena najčešći provokativni čimbenici su proteini pšenice, rakovi i školjke. Prevencija pojave EIA temelji se na izbjegavanju mogućih okidača. Radi lakšeg prepoznavanja EIA bolesnik bi uvijek trebao sa sobom nositi pisani dokument u kojem se navodi mogućnost nastanka EIA. Također je poželjno da vježbanje ili drugi potencijalni tjelesni napor bolesnik izvodi u prisutnosti osoba koje mu mogu pružiti medicinsku pomoć.

Attachments:

ANAFILAKSIJA POTAKNUTA NAPOROM

97 Kb

LIJEČENJE EGZACERBACIJA ASTME U ODRASLIH

THE TREATMENT OF ASTHMA EXACERBATIONS IN ADULTS

ZINKA MATKOVIĆ, NEVENKA PISKAČ, ĐIVO LJUBIČIĆ, NEVEN TUDORIĆ

Deskriptori: Astma – dijagnoza, farmakoterapija; Bronhodilatatori – terapijska upotreba; Adrenergički beta agonisti – terapijska upotreba; Kortikosteroidi – terapijska upotreba; Antiasmatici – terapijska upotreba; Akutna bolest
Sažetak. Egzacerbaciju astme najčešće karakterizira brzo i progresivno pogoršanje simptoma ove bolesti: zaduhe, kašlja, piskanja i osjećaja pritiska u prsima. Intenzitet egzacerbacije može varirati od sasvim blagog, kratkotrajnog pogoršanja popraćenog podražajnim kašljem i blagom zaduhom pa sve do vrlo teškog, za život opasnog stanja. Klinička obilježja napadaja astme su ubrzano disanje, kašalj, produžen i otežan ekspirij. Opstruktivne smetnje disanja mogu se objektivizirati i pratiti mjerenjem plućne funkcije (PEF ili FEV1). Iznimno je važno što ranije prepoznati simptome egzacerbacije, procijeniti stupanj njezine težine te promptno započeti liječenje. Temelj terapije egzacerbacije astme čini ponavljana primjena inhalacijskih bronhodilatatora brzog djelovanja, rano uvođenje sustavnih glukokortikoida te adekvatna oksigenoterapija. Cilj je liječenja ublažiti stupanj bronhoopstrukcije i korigirati hipoksemiju što je prije moguće. Blaže egzacerbacije mogu se liječiti u izvanbolničkim uvjetima, dok teške treba liječiti u bolnici.

Attachments:

LIJECENJE EGZACERBACIJA ASTME U ODRASLIH

121 Kb

SISTEMSKA SKLEROZA – PATOGENEZA, KLINIČKE MANIFESTACIJE I LIJEČENJE

SYSTEMIC SCLEROSIS – PATHOGENESIS, CLINICAL MANIFESTATIONS AND TREATMENT

MISLAV RADIĆ, DUŠANKA MARTINOVIĆ KALITERNA, DAMIR FABIJANIĆ, JOSIPA RADIĆ

Deskriptori: Sistemska skleroza – imunologija, dijagnoza, liječenje; Fibroblasti – imunologija
Sažetak. Difuzna sistemska skleroza (SSc) kronična je multisistemska bolest nepoznata uzroka karakterizirana fibrozom kože, krvnih žila i unutarnjih organa. Patogeneza SSc nije razjašnjena a uključuje imunosne mehanizme, oštećenje krvnih žila i aktivaciju fibroblasta. Iako je tijek bolesti potpuno nepredvidiv, u pravilu je obilježen postupnim napredovanjem do manifestnog zatajenja jednog ili više organskih sustava. Budući da do danas nije pronađeno etiološko liječenje, primjenjuju se simptomatske mjere, primarno određene dominantno zahvaćenim organskim sustavima. U pregledu se raspravlja o patogenezi, kliničkim manifestacijama i trenutačnim principima liječenja bolesnika sa SSc.

Attachments:

SISTEMSKA SKLEROZA

132 Kb

PATOHISTOLOŠKA DIJAGNOSTIKA KARCINOMA PROSTATE S POMOĆU BIOPSIJE IGLOM

PATHOHISTOLOGICAL DIAGNOSIS OF PROSTATIC CARCINOMA IN NEEDLE CORE BIOPSIES

BOŽO KRUŠLIN, DAVOR TOMAS, BORISLAV SPAJIĆ

Deskriptori: Prostata, tumori – patologija; Prostata – patologija; Biopsija iglom
Sažetak. Karcinom prostate najčešći je visceralni zloćudni tumor muškaraca koji je i drugi uzrok smrti u muškaraca zbog zloćudnih tumora. Najčešće se pojavljuje u starijih od 50 godina, a sve se češće otkriva u asimptomatskoj fazi s pomoću jednostavnih i lako dostupnih testova određivanja PSA i posljedične biopsije iglom. Ovakav pristup omogućava pravodobno liječenje čime se značajno poboljšava prognoza odnosno postiže izlječenje bolesnika. U ovom tekstu opisujemo postupke i mogućnosti rane patohistološke dijagnostike s pomoću biopsije širokom iglom. Osim toga opisujemo najčešće histološke podtipove karcinoma prostate i različita netumorska stanja koja mogu oponašati karcinom i na koja treba misliti u diferencijalnoj dijagnostici da se ne bi postavila lažno pozitivna dijagnoza i tako izbjegle nepotrebne prostatektomije.

Attachments:

PATOHISTOLOSKA DIJAGNOSTIKA KARCINOMA PROSTATE

258 Kb

REVERZIBILNA POSTERIORNA LEUKOENCEFALOPATIJA ILI TUMOR MOZGA – PRIKAZ BOLESNICE

REVERSIBLE POSTERIOR LEUKOENCEPHALOPATHY OR BRAIN TUMOR – CASE REPORT

BRANKA RIBARIĆ, DAVORKA MILAT, ŽELJKA PETELIN GADŽE, JASNA FRANJIĆ, DAMIR PETRAVIĆ

Deskriptori: Posteriorna leukoencefalopatija – etiologija, dijagnoza, patofiziologija; Hipertenzija – komplikacije; Edem mozga – dijagnoza, etiologija; Mozak – patologija; Tumori mozga – dijagnoza
Sažetak. Sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije klinički se prezentira glavoboljom, konfuzijom, epileptičkim napadajima i smetnjama vida. Na magnetskoj rezonanciji (MR) mozga vidljiv je edem koji zahvaća bijelu tvar parijetookcipitalnih regija. U početku je taj sindrom etiološki bio povezan uz arterijsku hipertenziju, bubrežne bolesti i imunosupresivnu terapiju. U posljednje vrijeme prepoznati su i drugi uzroci poput eklampsije, hemolitičko-uremičkog sindroma, bolesti vezivnog tkiva, malignih bolesti itd. Autori opisuju slučaj 72-godišnje bolesnice s anamnezom dugogodišnje oscilatorne arterijske hipertenzije koja je naglo izazvala smeteno stanje popraćeno glavoboljom, lijevom homonimnom hemianopsijom i lijevom hemiparezom, povezano s naglim povišenjem vrijednosti krvnog tlaka. Na MR-u mozga opisana je opsežna lezija bijele tvari, koja je zahvaćala desni parijetalni i okcipitalni režanj, splenijum korpusa kalozuma i lijevi okcipitalni režanj, poglavito suspektna na ekspanzivni proces. Međutim, nakon opsežne dijagnostičke obrade postavljena je dijagnoza reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije, etiološki povezane s arterijskom hipertenzijom. Bolesnica je trenutačno uredna neurološkog statusa, kontrolni MR mozga pokazao je potpunu regresiju opisane lezije bijele tvari.

Attachments:

REVERZIBILNA POSTERIORNA LEUKOENCEFALOPATIJA ILI TUMOR MOZGA

174 Kb

TOLOSA-HUNTOV SINDROM: PRIKAZ BOLESNIKA

TOLOSA-HUNT SYNDROME: A CASE REPORT

MARIJAN KOVAČIĆ, IVAN KOVAČIĆ, ANA KRVAVICA, IVICA NEKIĆ, MLADEN HARAPIN

Deskriptori: Tolosa-Huntov sindrom – dijagnoza, komplikacije, liječenje; Kavernozni sinus – patologija; Oftalmoplegija – etiologija
Sažetak. Tolosa-Huntov sindrom nespecifična je granulomatozna upala kavernoznog sinusa, gornje orbitalne fisure i orbitalnog vrha. Uključuje epizode jednostrane orbitalne boli koja može trajati nekoliko tjedana, lezije 3, 4. ili 6, a rijetko 2, 5, 7 i 8. kranijalnog živca. Karakteriziran je remisijama i egzacerbacijama te može izazvati trajne neurološke ispade zahvaćenih živaca. Prikazan je tijek bolesti kod bolesnika čiji je inicijalni simptom bio postupni gubitak vida desnog oka te potom neuralgične boli u području desne orbite i lica. Dijagnoza je potvrđena biopsijom te je provedena kortikosteroidna terapija. Egzacerbacija bolesti zahtijevala je ponovni kirurški zahvat, eksciziju fibroznog tkiva kavernoznog sinusa, kao i prolongiranu kortikosteroidnu terapiju.

Attachments:

TOLOSA-HUNTOV SINDROM

171 Kb

UTJECAJ TEČAJA »HIGIJENSKOG MINIMUMA« NA KVALITETU UGOSTITELJSKIH OBJEKATA

THE INFLUENCE OF »HYGIENIC MINIMUM« COURSE ON QUALITY OF CATERING ESTABLISHMENTS

MIROSLAV VENUS, DARIJA PETROVČIĆ

Deskriptori: Prehrambene djelatnosti – standardi, osoblje; Restorani – standardi, osoblje; Sanitacija – standardi, statistika i brojčani podaci; Higijena – standardi, statistika i brojčani podaci; Obrazovanje uz rad
Sažetak. Cilj rada bio je utvrditi pruža li se u ugostiteljskim objektima na području Virovitičko-podravske županije, nakon provedenog tečaja tzv. »higijenskog minimuma« kvalitetnija usluga s obzirom na istraživane higijensko-epidemiološke parametre. Istraživanje je provedeno anketiranjem te prosudbom mikrobiološke čistoće uz pomoć obrisaka u istim ugostiteljskim objektima, prije i nakon provedenog tečaja tzv. »higijenskog minimuma«. Svi postupci rađeni su prema Pravilniku o normativima mikrobiološke čistoće i metodama njezina određivanja. Ukupno je obrađeno 25 ugostiteljskih objekata iz skupine restorana i barova te je kod svih ustanovljeno poboljšanje većine ispitivanih parametara, čime je provedba navedenog tečaja prema postojećem programu pokazala svoju opravdanost.

Attachments:

UTJECAJ TECAJA »HIGIJENSKOG MINIMUMA«

59 Kb

NADOKNADA TROŠKA LIJEKA U HRVATSKOJ: JE LI SE MOGLO UČINITI VIŠE?

REIMBURSEMENT OF GENERICS IN CROATIA: SHOULD MORE HAVE BEEN DONE?

MARIJO VUKUŠIĆ

Deskriptori: Cijena lijekova – zakonodavstvo; Generički lijekovi – ekonomija; Potrošnja lijekova – ekonomija; Zakonodavstvo o lijekovima; Farmaceutske službe – zakonodavstvo, ekonomija; Zdravstveno osiguranje – zakonodavstvo; Hrvatska
Sažetak. Uvod: unatoč brojnim pravilnicima o određivanju cijena lijekova i određivanju naknade troška lijeka u Hrvatskoj, čini se da postoje nedoslijednosti u praksi određivanja cijena. Ciljevi: pokazati da li je postojeći sustav dao planirane rezultate, prikazati sustave u nekim od zemalja EU te dati prijedloge za još učinkovitiji sustav određivanja cijena i nadoknade troška lijeka u Republici Hrvatskoj. Podaci i metoda rada: promatrani su IMS prodajni podaci od 2004. do 2007. godine, kako bi se prikazala razlika između očekivane cijene i stvarnih cijena na listi lijekova unutar promatrane skupine. Rezultati: analiza je pokazala da je udio generika s neprimjereno određenom cijenom u ukupnoj potrošnji promatrane skupine bio gotovo 100% u 2004. godini, a da je pao na samo 60% u 2007. Usporedbom nekih od EU zemalja i Republike Hrvatske, doneseni su zaključci: korisno bi bilo uvođenje sustava referentnih cijena, mogućnost slobodnog formiranja cijena, uvođenje financijskih poticaja za liječnike i ljekarnike te uvođenje još učinkovitijih privatnih polica zdravstvenog osiguranja na usluge i lijekove.

Attachments:

NADOKNADA TROSKA LIJEKA U HRVATSKOJ

309 Kb

POSTUPNIK ZA DIJAGNOSTIKU, LIJEČENJE I PRAĆENJE OBOLJELIH OD NEUROENDOKRINIH TUMORA GUŠTERAČE

CONSENSUS GUIDELINES FOR DIAGNOSIS, TREATMENT AND FOLLOW-UP OF PATIENTS WITH PANCREATIC NEUROENDOCRINE TUMORS

NADAN RUSTEMOVIĆ, MAJA CIGROVSKI BERKOVIĆ, VANJA ZJAČIĆ-ROTKVIĆ, RAJKO OSTOJIĆ, DAVOR HRABAR, JADRANKA SERTIĆ, JASMINKA JAKIĆ-RAZUMOVIĆ, BOŽO KRUŠLIN, RANKA ŠTERN-PADOVAN, STANKO TEŽAK, KSENIJA KOVAČIĆ, DAMIR VRBANEC, BORISLAV BELEV, MATE ŠKEGRO

Deskriptori: Neuroendokrini tumori – dijagnoza, patologija, liječenje; Tumori gušterače – dijagnoza, patologija, liječenje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Neuroendokrini tumori gušterače sve se češće dijagnosticiraju. S ciljem da se osiguraju jedinstvene preporuke za liječenje te predlože racionalni i efikasni dijagnostički postupnici organiziran je sastanak na kojem su sudjelovali specijalisti različitih supspecijalnosti. Želja nam je bila predložiti standardizirani pristup, koji bi u konačnici pomogao i u stratifikaciji oboljelih od neuroendokrinih tumora gušterače. Rezultati sastanaka prikazani su u tekstu koji slijedi.

Attachments:

POSTUPNIK ZA DIJAGNOSTIKU, LIJECENJE I PRACENJE

138 Kb

DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE INCIDENTALOMA NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE:
PREPORUKE REFERENTNOG CENTRA MINISTARSTVA ZDRAVSTVA ZA BOLESTI NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE

MANAGEMENT OF ADRENAL INCIDENTALOMA:
THE POSITION STATEMENT OF THE CROATIAN REFERRAL CENTER FOR ADRENAL GLAND DISORDERS

DARKO KAŠTELAN, TINA DUŠEK, IZET AGANOVIĆ, RANKA ŠTERN-PADOVAN, DUŠKO KUZMANIĆ, ŽELJKO KAŠTELAN, NIKOLA KNEŽEVIĆ, ŽELJKA CRNČEVIĆ-ORLIĆ, IVANA KRALJEVIĆ, FEĐA DŽUBUR, IVANA PAVLIĆ-RENAR, ZLATKO GILJEVIĆ, JOZO JELČIĆ, MAJA BARETIĆ, TANJA ŠKORIĆ, MIRKO KORŠIĆ

Deskriptori: Tumori nadbubrežne žlijezde – dijagnoza, patofiziologija, liječenje; Cushingov sindrom – dijagnoza, patofiziologija, liječenje; Adrenalektomija; Slučajni nalazi
Sažetak. Incidentalomi nadbubrežne žlijezde jesu tumori otkriveni tijekom dijagnostičke evaluacije nekoga drugog kliničkog stanja. Tehnološki napredak radioloških uređaja i njihova sve veća upotreba u svakodnevnoj kliničkoj praksi doveli su do češćeg otkrivanja ovih tumora čineći njihovu dijagnostiku i liječenje jednim od najvažnijih izazova moderne endokrinologije. Radi racionalnog pristupa ovim bolesnicima radna skupina koju su činili vodeći hrvatski stručnjaci iz područja bolesti nadbubrežne žlijezde, na temelju relevantne znanstvene literature i postojećih smjernica europskih i svjetskih društava, donijela je preporuke za dijagnostiku i liječenje incidentaloma nadbubrežne žlijezde.

Attachments:

DIJAGNOSTIKA I LIJECENJE INCIDENTALOMA NADBUBREZNE ZLIJEZDE

146 Kb

UTJECAJ EKONOMSKE RECESIJE NA TRŽIŠTE RADA SUSTAVA ZDRAVSTVA U HRVATSKOJ

THE INFLUENCE OF THE ECONOMIC RECESSION ON HEALTH CARE LABOR MARKET IN CROATIA

MARIO BAGAT, VELIBOR DRAKULIĆ

Deskriptori: Ekonomska recesija; Zdravstvo – ekonomija, organizacija; Zaposlenost – statistika i brojčani podaci; Nezaposlenost – statistika i brojčani podaci; Zdravstveni djelatnici – raspoloživost i distribucija; Hrvatska; Europska unija
Sažetak. Kretanja na tržištu rada kao rezultat globalne recesije karakterizirana su smanjenjem aktivnosti radne snage, smanjenjem broja zaposlenih te porastom broja nezaposlenih osoba. Očekuje se da će kao posljedica recesije u Europskoj Uniji nestati više milijuna radnih mjesta. Cilj je rada prikazati utjecaj ekonomske recesije na tržište rada u Hrvatskoj uz poseban osvrt na tržišta rada u sustavu zdravstva. U prvom kvartalu 2009. godine broj zaposlenih osoba u zemljama Europske Unije smanjen je za –1,2% u odnosu na isti kvartal 2008. godine, a u Hrvatskoj za –0,4%. Usporedbom kretanja kvartalnih stopa zaposlenosti u Hrvatskoj i Europskoj Uniji u razdoblju od Q2/2008. do Q1/2009. nije nađena statistički značajna razlika (p=0,169, df=6, t=1,564, Studentov t-test). U prvom kvartalu 2009. godine prosječna stopa anketne nezaposlenosti u zemljama Europske Unije iznosila je 8,1%±0,3 te je povećana za 9,4% u odnosu na posljednji kvartal 2008 godine, dok je u Hrvatskoj iznosila je 8,4%±0,1 te je povećana za 3,3% u odnosu na posljednji kvartal 2008 godine. Usporedbom mjesečnih kretanja stopa anketne nezaposlenosti u zemljama Europske unije i Hrvatske u posljednjem kvartalu 2008. i prvom kvartalu 2009. godine nađena je statistički značajna razlika (p=0,001, df=10, t=4,425, Studentov t-test). U sustavu zdravstva u Hrvatskoj u prvom kvartalu 2009. godine broj zaposlenih porastao je za 0,7% u odnosu na isti kvartal 2008. godine, dok je broj nezaposlenih u sustavu zdravstva u prvom kvartalu 2009. godine smanjen za –1,0% u odnosu na isti kvartal 2008. godine. Kretanja na tržištu rada u Hrvatskoj prate globalna kretanja na tržištu rada u doba ekonomske recesije iako je porast nezaposlenosti u Hrvatskoj sporiji nego u zemljama Europske Unije. Zahvaljujući specifičnostima zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, kao što su način organizacije sustava zdravstva, sustav financiranja, uređenje tržišta rada te ponuda i potražnja zaposlenika u sustavu zdravstva, tržište rada sustava zdravstva u Hrvatskoj u manjoj je mjeri pogođeno utjecajem recesije od tržišta rada u cjelini.

Attachments:

\UTJECAJ EKONOMSKE RECESIJE NA TRZISTE RADA SUSTAVA ZDRAVSTVA

267 Kb

IMA LI U HRVATSKOJ KRIVOTVORENIH LIJEKOVA?

ARE THERE COUNTERFEIT MEDICINES IN CROATIA?

SINIŠA TOMIĆ, NEVEN MILČIĆ, MILENKO SOKOLIĆ, ANITA FILIPOVIĆ SUČIĆ, ADRIJANA ILIĆ MARTINAC

Deskriptori: Lijekovi – analiza, standardi; Prijevara – sprečavanje i nadzor; Inhibitori fosfodiesteraze – analiza; Erektilna disfunkcija – farmakoterapija; Kontrola lijekova i narkotika – zakonodavstvo; Hrvatska
Sažetak. Krivotvoreni lijekovi postaju sve veći problem u svijetu jer ugrožavaju zdravlje pacijenta i javnozdravstveni su rizik. Ovi su lijekovi rezultat dobro organiziranog kriminala koji u svrhu stvaranja dobiti plasira na tržište lažne lijekove. U otkrivanje i sprječavanje trgovine takvim proizvodima uključena su regulatorna tijela za lijekove, policija, carina, pravosudna tijela i farmaceutska industrija. U Hrvatskoj do sada nije zabilježena pojava krivotvorenih lijekova u ovlaštenim lancima opskrbe. Međutim, na crnom tržištu katkad se jave lijekovi koji potječu iz drugih zemalja i koji nemaju odobrenje za stavljanje u promet u Hrvatskoj. Najčešće su to lijekovi za liječenje erektilne disfunkcije: sildenafil, tadalafil i vardenafil. U ovom radu ispitani su uzorci 26 lijekova zaplijenjenih u ilegalnom lancu opskrbe, a koji su namijenjeni za liječenje erektilne disfunkcije. Za kvalitativno i kvantitativno određivanje djelatnih tvari u ispitanim uzorcima lijekova upotrijebljena je metoda tekućinske kromatografije visokog učinka (HPLC). Utvrđeno je da od 26 uzoraka 13 ima odstupanja od deklariranog sastava i sukladno tomu ne udovoljavaju zahtjevima kakvoće. Nadalje, dva uzorka nisu uopće sadržavala djelatnu tvar vardenafil, što upućuje i na mogućnost krivotvorine.

Attachments:

IMA LI U HRVATSKOJ KRIVOTVORENIH LIJEKOVA

211 Kb

FOURNIEROVA GANGRENA – NAŠE ISKUSTVO SA 17 BOLESNIKA

FOURNIER’S GANGRENE – OUR EXPERIENCE WITH 17 PATIENTS

DAVORIN KATUŠIN, SUAD CRNICA

Deskriptori: Fournierova gangrena – etiologija, dijagnoza, kirurgija, mortalitet
Sažetak. Fournierova gangrena (FG) rijedak je oblik bakterijske infekcije kože i potkože genitalnog područja karakteriziran klinički brzim širenjem i značajnom smrtnošću, patohistološki opsežnim nekrozama površinskih i dubokih fascija te epidemiološki pojavom kod oboljelih od šećerne bolesti, zloćudnih bolesti, imunosuprimiranih ili nekih drugih bolesti koje narušavaju opće stanje bolesnika. U svom retrospektivnom ispitivanju analiziramo 17 oboljelih od FG liječenih u našoj bolnici u 16-godišnjem razdoblju. Prosječna dob bolesnika iznosila je 58,9 godina, a omjer žena i muškaraca bio je 1:16. Šećerna bolest (41,2%) i zloćudni tumori (29,4%) bile su najčešće popratne bolesti. Prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 36 dana (2–81) tijekom koje je 7 (41,2%) bolesnika umrlo. Nijedan od prognostičkih parametara analiziranih u našem ispitivanju nije pokazao statističku značajnost. U zaključku naglašavamo da je FG kirurška hitnost i navodimo nedovoljno iskustvo liječnika u prepoznavanju ove rijetke, ali za život opasne bolesti, kao glavni razlog koji može dovesti do kašnjenja u postavljanju dijagnoze i početku liječenja.

Attachments:

FOURNIEROVA GANGRENA

81 Kb

NISKE DOZE SULFONILUREJE KAO USPJEŠNA ZAMJENA ZA INZULIN U LIJEČENJU NEONATALNOG DIJABETESA UZROKOVANOG AKTIVIRAJUĆOM MUTACIJOM KIR6.2

LOW DOSES OF SULPHONYLURIA AS A SUCCESSFUL REPLACEMENT FOR INSULIN THERAPY IN A PATIENT WITH NEONATAL DIABETES DUE TO A MUTATION OF KCNJ11 GENE ENCODING KIR6.2

JASENKA ILLE, NATAŠA ROJNIĆ PUTAREK, ANA RADICA, ANDREW HATTERSLEY, SIAN ELLARD, MIROSLAV DUMIĆ

Deskriptori: Šećerna bolest – genetika, patofiziologija, farmakoterapija; Bolesti novorođenačke dobi – genetika; KATP kanali – genetika; Mutacija; Kalijevi kanali – genetika; Adenozin trifosfat – metabolizam; Glibenklamid – terapijska upotreba; Inzulin – terpijska upotreba; Antidijabetici – terapijska upotreba
Sažetak. Neonatalni dijabetes javlja se u 1 na 300 000 do 400 000 novorođenčadi, a u manje od 50% od njih radi se o trajnom dijabetesu. Nedavno je dokazano da je najčešći uzrok trajnoga neonatalnog dijabetesa aktivirajuća mutacija KCNJ11-gena koji kodira Kir6.2-podjedinicu kalijeva kanala (KATP-kanal) čija je funkcija regulirana adenozin trifosfatom (ATP). Ovo je otkriće važno ne samo kao dokaz monogenske etiologije bolesti već je izmijenilo i način liječenja ovih bolesnika, s obzirom na to da se na mutirane KATP-kanale koji nisu osjetljivi na ATP zbog mutacije Kir6.2-podjedinice i dalje mogu vezati preparati sulfonilureje i potaknuti endogeno izlučivanje inzulina. Prikazujemo dječaka u kojeg su se simptomi dijabetesa javili u dobi od nepuna 3 mjeseca kada je uvedena inzulinska terapija, a u dobi od 4 godine i 7 mjeseci dokazano je da je njegova bolest uzrokovana aktivirajućom mutacijom R201H KCNJ11-gena koji kodira Kir6.2-podjedinicu KATP-kanala. Inzulinska terapija uspješno mu je zamijenjena vrlo niskim peroralnim dozama glibenklamida, dugodjelujućeg preparata sulfonilureje. Ova nova saznanja nameću potrebu da se u sve djece u koje se dijabetes javi prije šestog mjeseca života što ranije definira genski poremećaj, bez obzira na aktualnu životnu dob, a sve informacije o provođenju testiranja na mutacije KATP-kanala moguće je dobiti na internetskoj stranici www.diabetesgenes.org.

Attachments:

NISKE DOZE SULFONILUREJE KAO USPJESNA ZAMJENA ZA INZULIN

126 Kb

FIKSNE KOMBINACIJE ANTIHIPERTENZIVNIH LIJEKOVA – NOVE MOGUĆNOSTI LIJEČENJA ARTERIJSKE HIPERTENZIJE

FIXED COMBINATIONS OF ANTIHYPERTENSIVE MEDICATIONS – NEW OPPORTUNITY IN TREATMENT OF HYPERTENSION

MARIO LAGANOVIĆ

Deskriptori: Hipertenzija – farmakoterapija; Antihipertenzivi – farmakologija, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Felodipin – farmakologija, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Ramipril – farmakologija, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Kombinirana farmakoterapija
Sažetak. Arterijska hipertenzija velik je javnozdravstveni problem. Rano otkrivanje te započinjanje liječenja temeljeno na procjeni ukupnoga kardiovaskularnog rizika presudno je za kardiovaskularnu i renalnu protekciju. Izbor prvog lijeka je nevažan jer će velika većina hipertoničara trebati više lijekova za kontrolu arterijskog tlaka. Inicijalno liječenje kombinacijom antihipertenzivnih lijekova povoljan je izbor osobito u bolesnika s visokim i vrlo visokim kardiovaskularnim rizikom gdje brzo i intenzivno snižavanje arterijskog tlaka rezultira znatnim smanjivanjem kardiovaskularnih incidenata. Fiksna kombinacija antihipertenziva može pojednostavniti liječenje i poboljšati suradljivost. Zadnje smjernice za liječenje hipertenzije Europskog društva za hipertenziju i Europskoga kardiološkog društva (ESH/ESC) iz 2007. godine te brojne studije čiji su rezultati publicirani u međuvremenu, daju prednost kombinacijama ACE-inhibitora ili blokatora angiotenzinskih receptora s blokatorom kalcijskih kanala ili diuretikom kao kombinacijom izbora. Fiksna kombinacija felodipina i ramiprila svakako je na tragu preporuka iz smjernica s dokazanim povoljnim učincima na kardiovaskularne komplikacije i bubrežnu, nedijabetičku bolest u bolesnika s esencijalnom hipertenzijom.

Attachments:

FIKSNE KOMBINACIJE ANTIHIPERTENZIVNIH LIJEKOVA

137 Kb

MOŽE LI UVOĐENJE POSTUPNIKA ZA POSTAVLJANJE INTRAUTERINOGA ULOŠKA SMANJITI PROMJENU MIKROBIOLOŠKE FLORE SPOLNOGA SUSTAVA U ŽENA KOJE GA RABE?

CAN INTRODUCTION OF GUIDELINES FOR USE OF AN INTRAUTERINE DEVICE REDUCE CHANGES IN MICROBIAL FLORA OF FEMALE GENITAL SYSTEM IN IUD-USERS?

VANJA KALITERNA, NASTJA KUČIŠEC-TEPEŠ, LIDIJA PEJKOVIĆ, SLAVKO OREŠKOVIĆ

Deskriptori: Intrauterini ulošci – štetno djelovanje, mikrobiologija; Bakterijske infekcije – etiologija, prevencija; Genitalne bolesti u žena – etiologija, prevencija; Smjernice
Sažetak. Intrauterini uložak – IUD (engl. Intrauterine Device) jedna je od najdjelotvornijih metoda kontracepcije. Rabe ga milijuni žena diljem svijeta. Iako različite studije upućuju na prednosti intrauterinog uloška pri izboru metode kontracepcije, negativna posljedica primjene intrauterinih uložaka je mogući razvoj infekcije. Prisutnost stranoga tijela (IUD-a) omogućuje adheriranje bakterija na površinu uloška i stvaranje biofilma. Infekcije koje nastaju kao posljedica formiranja biofilma kronične su i teško izlječive. Stoga, prije postavljanja uloška treba isključiti prisutnost infekcije. Ako je dokazana infekcija, potrebno je odgoditi stavljanje IUD-a do izlječenja. Iz pregleda literaturnih navoda i sveobuhvatnih rezultata navedenog istraživanja u Hrvatskoj možemo zaključiti da je primjena IUD-a mogući rizični čimbenik za razvoj infekcije. Pri liječenju infekcija u našoj populaciji žena valja imati na umu da su dominantni uzročnici Escherichia coli i neočekivano Ureaplasma urealyticum. Mislimo da bi se postojanjem i provođenjem jasnih smjernica pri postavljanu uloška mogle spriječiti komplikacije primjene IUD-a, razvoj infekcije i njezinih posljedica. To je razlog što smatramo da bi se u Hrvatskoj trebao napraviti Postupnik za postavljanje intrauterinog uloška.

Attachments:

MOZE LI UVODENJE POSTUPNIKA

88 Kb

SINOVIJALNA HONDROMATOZA

SYNOVIAL CHONDROMATOSIS

IVAN BOJANIĆ, LOVORKA BATELJA VULETIĆ, ISKRA TROHA, TOMISLAV SMOLJANOVIĆ, IGOR BORIĆ, SVEN SEIWERTH

Deskriptori: Sinovijalna hondromatoza – dijagnoza, patologija, kirurgija; Slobodna zglobna tijela – dijagnoza, patologija, kirurgija
Sažetak. Sinovijalna hondromatoza jest rijetka, benigna proliferativna bolest sinovijalne ovojnice zgloba, tetive ili burze koja u konačnici rezultira novostvorenim slobodnim tijelima. Za nju je tipično da zahvaća samo jednu lokalizaciju kod pojedinog bolesnika, a do danas su opisane 33 različite lokalizacije sinovijalne hondromatoze. U ovom je preglednom članku dan pregled literature o sinovijalnoj hondromatozi, a osobito su naglašene najnovije spoznaje o etiologiji, dijagnostici, diferencijalnoj dijagnostici i liječenju te bolesti. U radu se upozorava i na mogućnost maligne transformacije sinovijalne hondromatoze u sinovijalni hondrosarkom za koju je karakteristično da se javlja nakon višegodišnjeg tijeka bolesti obilježenog brojnim lokalnim recidivima. Na kraju se detaljnije osvrće na osobitosti češćih lokalizacija sinovijalne hondromatoze (rame, lakat, kuk, koljeno i gležanj) te se za svaku od tih lokalizacija iznose smjernice za izbor kirurškog liječenja.

Attachments:

SINOVIJALNA HONDROMATOZA

256 Kb

SINDROM UKOČENE OSOBE (MOERSCH-WOLTMAN)

STIFF PERSON SYNDROME (MOERSCH-WOLTMAN)

DENIS ČERIMAGIĆ, ERVINA BILIĆ

Deskriptori: Sindrom ukočene osobe – etiologija, dijagnoza, liječenje
Sažetak. Cilj ovog članka je dati pregled znanstveno potvrđenih spoznaja o epidemiologiji, genetici, etiopatogenezi, kliničkoj slici, dijagnostici i liječenju sindroma ukočene osobe. Sindrom je karakteriziran progresivnim mišićnim rigiditetom i bolnim mišićnim spazmima. Tri su oblika ovog sindroma: autoimuni, paraneoplastički i idiopatski. Kod autoimunog oblika verificirana su antitijela na glutamat dekarboksilazu, a kod paraneoplastičke varijante antitijela na presinaptički protein amfifizin i postsinaptički protein gefirin. Dijagnoza se temelji na dijagnostičkim kriterijima (kliničkim, laboratorijskim i elektrofiziološkim) prema Gordonu i Lorishu. Liječenje može biti simptomatsko i imunomodulacijsko (imunosupresijsko). U Republici Hrvatskoj su od 2005. godine publicirana dva prikaza slučaja ovog sindroma. Iako rijedak, ovaj je sindrom od kliničkog značenja, osobito uzevši u obzir postojanje paraneoplastičke varijante te osobitosti anesteziološkog pristupa kod pacijenata s ovom bolesti.

Attachments:

SINDROM UKOCENE OSOBE (MOERSCH-WOLTMAN)_

140 Kb

POGREŠKE U HISTORIOGRAFIJI CIVILNE BOLNICE U SPLITU: U POVODU POSTAVLJANJA SPOMEN-PLOČE NA NEKADAŠNJOJ BOLNIČKOJ ZGRADI

ERRORS IN THE HISTORIOGRAPHY OF THE CIVIC HOSPITAL IN SPLIT: ON THE OCCASION OF PLACING A MEMORIAL TABLET ON THE FORMER HOSPITAL BUILDING

LIVIA BRISKY, STELLA FATOVIĆ-FERENČIĆ

Deskriptori: Javne bolnice – povijest; Projektiranje i izgradnja bolnice – povijest; Hrvatska
Sažetak. Izgradnja Civilne bolnice u Splitu bila je važan događaj u životu Splita. Ona ne samo da je služila za smještaj siromašnih građana nego je njezinom izgradnjom započet pomak u poimanju hospitalizacije i zdravstvene skrbi na ovom području. Unatoč novijim istraživanjima i korekciji historiografije vezane uz ovu bolnicu, netočni podatci o ovoj bolnici i dalje se provlače, kako u literaturi tako i u nedavno postavljenoj memorijalnoj ploči u Splitu. Time se stvara iskrivljena slika o baštini, udaraju loši temelji daljnjim istraživanjima i narušava vjerodostojnost hrvatske historiografije općenito.

Attachments:

POGRESKE U HISTORIOGRAFIJI CIVILNE BOLNICE U SPLITU

107 Kb

HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR U RAZDOBLJU TRANZICIJE 1989.–1997.

CROATIAN MEDICAL ASSOCIATION IN THE PERIOD OF TRANSITION 1989–1997

ANTE DRAŽANČIĆ, IVAN BAKRAN

Deskriptori: Medicinska društva – povijest; Socijalne promjene; Hrvatska
Sažetak. Na temelju čitanja 56 zapisnika Predsjedništva odnosno Glavnoga odbora Zbora, zapisnika godišnjih skupština te drugih relevantnih publikacija, prikazana su događanja u Hrvatskome liječničkom zboru u prvom razdoblju društvene i tržišne tranzicije, od prvih demokratskih izbora u zemlji do početka 1997. godine. Prikazani su ustroj Zbora prije tranzicije, promjene u ustroju, tj. u statutima Zbora u prve tri godine, kada se Zbor vraća svojim starim nazivima te – posebice valja naglasiti – uvodi tajnost glasovanja za čelna mjesta. Redom su spomenuti i analizirani apeli, sastanci i simpoziji koji su u središnjici Zbora održavani u vrijeme agresije na Hrvatsku, s ciljem traženja međunarodne pomoći u obrani Domovine, prikazan je sukob predsjednika Zbora i Ministarstva zdravstva, učlanjivanje Zbora u međunarodne asocijacije, pretvaranje stručnih sekcija u stručna društva, utemeljenje novih stručnih društava, osnivanje Komisije za prava čovjeka i medicinsku etiku, »Norveška inicijativa« za pomirenje u ratu sukobljenih strana, neodržani IX. kongres i održani X. kongres hrvatskih liječnika u Zadru. Dan je popis liječnika poginulih u ratu. Prikazane su djelatnosti na osnivanju Hrvatske liječničke komore te suprotstavljanja Zbor-Komora. Pregled završava izdavačkom djelatnošću i manje poznatim djelatnostima Zbora te naporima poduzetim za pribavljanje novca za obnovu Hrvatskoga liječničkog doma i uređenje zborskih prostorija. Poimenično su spomenuti kolege i kolegice koji su sudjelovali u tim često dramatičnim trenutcima tranzicije.

Attachments:

HRVATSKI LIJECNICKI ZBOR U RAZDOBLJU TRANZICIJE 1989.–1997

306 Kb

ORGANIZACIJA ZAŠTITE MENTALNOG ZDRAVLJA U ZAJEDNICI

THE ORGANIZATION OF MENTAL HEALTH CARE IN COMMUNITY

SLAĐANA ŠTRKALJ IVEZIĆ, VLADO JUKIĆ, LJUBOMIR HOTUJAC, MARIJA KUŠAN JUKIĆ, ANA TIKVICA

Deskriptori: Službe za mentalno zdravlje u zajednici – organizacija; Psihijatrija – edukacija; Obiteljska medicina – edukacija; Mentalni poremećaji – dijagnoza, liječenje
Sažetak. Integracija psihijatrije u primarnu zdravstvenu zaštitu pomaže u ranom otkrivanju poremećaja, smanjenju stigme i djelotvornom liječenju mentalnih poremećaja. Psihijatrijska služba je glavni nosilac organizacije službe za mentalno zdravlje. Očekuje se sukladno praksi u Europi da liječnici obiteljske medicine značajnije sudjeluju u liječenju mentalnih poremećaja. Trajanje i sadržaj aktualne dodiplomske i poslijediplomske izobrazbe ne osposobljava liječnika dostatno za ovu ulogu. Rad uspoređuje sadašnje stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s novonastalim potrebama te predlaže promjene, u skladu s činjenicom da se najbolji rezultati u ranom otkrivanju i liječenju mentalnih poremećaja postižu uz: a) organizaciju psihijatrije po modelu psihijatrije u zajednici; b) postojanje programa borbe protiv stigme; c) kontinuiranu edukaciju liječnika obiteljske medicine iz područja mentalnih poremećaja; d) mrežu psihijatara konzultanata.

Attachments:

ORGANIZACIJA ZASTITE MENTALNOG ZDRAVLJA U ZAJEDNICI

77 Kb

MOLEKULARNA OSNOVA RAKA DOJKE VEZANA UZ GENE BRCA1 I BRCA2:
KARAKTERISTIKE I CILJANA TERAPIJA

MOLECULAR BASIS OF BREAST CANCER RELATED TO BRCA 1 AND BRCA2 GENES:
CHARACTERISTICS AND TARGETING THERAPY

SONJA LEVANAT, MIRELA LEVAČIĆ CVOK

Deskriptori: Tumori dojke – genetika, patologija, farmakoterapija; Geni, BRCA1; Geni, BRCA2; Mutacija – genetika; Protutumorski lijekovi – farmakologija
Sažetak. Rak dojke je jedan od najčešćih tumora u žena, koji u sebi nosi i značajnu komponentu obiteljske sklonosti bolesti u kojoj geni BRCA1 i BRCA2 imaju veliku ulogu. Žene s mutacijom u genu BRCA1 ili BRCA2 imaju vjerojatnost 45–85% za nastanak raka dojke i 11–62% vjerojatnost za nastanak raka jajnika do 70. godine života. Tumori koji se razviju kod nositelja mutacija imaju nefunkcionalne gene BRCA1 ili BRCA2 koji u normalnim stanicama sudjeluju u procesima popravka oštećenja DNA. Takvi tumori pokazuju izuzetnu osjetljivost na agense koji uzrokuju oštećenje DNA i na inhibitore PARP (inhibitori enzima poli(adenozin difosfat riboza) polimeraze 1). Te se spoznaje već primjenjuju u novim ciljanim terapijama kod nositelja mutacija. Uspješan postupak izlječenja najbolje će se postići suradnjom patologa, onkologa i genetičkog laboratorija koji obavlja testiranje na mutacije u genima BRCA1 i BRCA2.

Attachments:

MOLEKULARNA OSNOVA RAKA DOJKE

104 Kb

ULOGA PROTEINA PORODICE BCL-2 U PSORIJAZI

THE ROLE OF BCL-2 FAMILY PROTEINS IN PSORIASIS

MARIJA KAŠTELAN, LARISA PRPIĆ MASSARI, INES BRAJAC

Deskriptori: Psorijaza – etiologija, metabolizam, patologija; Keratinociti – fiziologija, metabolizam; Apoptoza – fiziologija; Proto-onkogeni proteini C-Bcl-2 – fiziologija, metabolizam
Sažetak. Apoptoza je fiziološki proces programirane smrti stanica odgovoran za održavanje homeostaze u organizmu. U koži se procesom apoptoze nadzire proliferacija i diferencijacija keratinocita te tako održava homeostaza unutar epidermisa. Proces programirane stanične smrti nadziru proteini porodice Bcl-2 uključujući više proapoptotskih (Bax, Bak, Bad) i protuapoptotskih molekula (Bcl-2, Bcl-xl). Danas se smatra da poremećaj procesa apoptoze ima važnu ulogu u razvoju mnogih kožnih bolesti. Psorijaza je kroničnorecidivirajuća upalna bolest kože obilježena poremećajem diferencijacije i proliferacije keratinocita te sniženom apoptozom keratinocita unutar epidermisa. Na temelju dosadašnjih spoznaja o ulozi programirane stanične smrti u nastanku psorijaze, čini se da apoptoza ima važnu ulogu u razvoju epidermalne hiperproliferacije psorijatične lezije. Budući da proteini porodice Bcl-2 nadziru proces apoptoze, važno je razjasniti njihovu ulogu u patogenezi psorijaze. Naime, uočena povećana ekspresija protuapoptotskih, a sniženo izražavanje proapoptotskih molekula porodice Bcl-2 u psorijatičnoj koži upućuju na njihovu važnost u razvoju bolesti.

Attachments:

ULOGA PROTEINA PORODICE BCL-2 U PSORIJAZI

87 Kb

HIPOTERMIJA NAKON KARDIJALNOG ARESTA – PREMALO UPOTREBLJAVANA METODA KOJA SPAŠAVA ŽIVOTE

HYPOTHERMIA AFTER CARDIAC ARREST – UNDERUSED METHOD THAT SAVES LIVES

IVAN GORNIK, MARINA PEKLIĆ, VLADIMIR GAŠPAROVIĆ

Deskriptori: Srčani zastoj – komplikacije, liječenje; Hipoksično-ishemično oštećenje mozga – etiologija, patofiziologija; Inducirana hipotermija – metode; Reanimacija – metode
Sažetak. Zastoj rada srca i pluća dovodi do oštećenja, tj. kompromitacije svih organskih sustava, no najosjetljiviji je središnji živčani sustav. Poznato je da već nakon nekoliko minuta hipoperfuzije i ishemije dolazi do ireverzibilnih oštećenja mozga te je to danas glavna frustracija reanimatologije. Rezultati studija upućuju na pozitivan učinak hipotermije na preživljavanje i na neurološki oporavak bolesnika kod kojih je primijenjena terapijska hipotermija te je ova metoda uvrštena u smjernice za reanimaciju kao standardna metoda zbrinjavanja u postarestnom razdoblju. Metode za uvođenje i održavanje hipotermije su različite, u osnovi se dijele na neinvazivne i invazivne, a svaka metoda ima svoje prednosti i nedostatke koji su prikazani u radu. Unatoč prepoznatim pozitivnim učincima umjerene hipotermije nakon kardiorespiratornog aresta ona se do danas nije potpuno implementirala kao standardna metoda liječenja bolesnika koji su doživjeli kardiorespiratorni arest te su uspješno reanimirani u smislu uspostave spontane cirkulacije.

Attachments:

HIPOTERMIJA NAKON KARDIJALNOG ARESTA

174 Kb

UTJECAJ MANUALNE TERAPIJE VRATNE KRALJEŽNICE NA TIPIČNU TRIGEMINALNU NEURALGIJU: PRIKAZ BOLESNICE

INFLUENCE OF MANUAL THERAPY OF CERVICAL SPINE ON TYPICAL TRIGEMINAL NEURALGIA: A CASE REPORT

VJEKOSLAV GRGIĆ

Deskriptori: Trigeminalna neuralgija – liječenje; Spinalna manipulacija – metode; Vratna kralježnica
Sažetak. U članku prikazujemo slučaj 43-godišnje bolesnice s bolima u području vratne kralježnice i tipičnom trigeminalnom neuralgijom (TN; francuski naziv »tic douloureux«) u inervacijskom području druge i treće grane lijevoga trigeminalnog živca. Bolesnica se javila u našu ordinaciju radi manualne terapije vratne kralježnice budući da primjenom standardne terapije nije postignuto smanjenje boli u području vratne kralježnice. Nakon manualne terapije vratne kralježnice (nespecifična trakcijska mobilizacija, specifična ili segmentna mobilizacija, manipulacija) došlo je ne samo do značajnog smanjenja boli u području vratne kralježnice, nego i do potpunog prestanka TN. Prije manualnog tretmana, unatoč terapiji antiepilepticima i akupunkturi, bolesnica je trpjela svakodnevne napadaje tipične TN. Prestanak tipične TN nakon manualne terapije vratne kralježnice upućuje na zaključak da se bolni podražaji iz struktura vratne kralježnice mogu manifestirati ne samo kao atipična facijalna bol i/ili cervikogena glavobolja nego i kao tipična TN (bolni podražaji iz struktura vratne kralježnicetrigeminocervikalna jezgrakonvergencija bolnih podražajaprenesena bol u inervacijskom području trigeminalnog živcatipična ili atipična TN i/ili cervikogena glavobolja).

Attachments:

UTJECAJ MANUALNE TERAPIJE VRATNE KRALJEZNICE

148 Kb

AKUTNA PSEUDOOPSTRUKCIJA KOLONA S KOMPLIKACIJOM – PRIKAZ BOLESNIKA

ACUTE COLONIC PSEUDO-OBSTRUCTION WITH COMPLICATION – CASE REPORT

TOMISLAV PEŠEK, KSENIJA PEŠEK, ZVONIMIR GLUMPAK, CVJETKO LEŽ, MARIJA ZLOJTRO

Deskriptori: Pseudo-opstrukcija kolona – kirurgija, komplikacije; Megakolon – kirurgija, komplikacije; Akutna bolest; Konstipacija – kirurgija; Kolorektalna kirurgija –metode
Sažetak. Prikazan je slučaj kirurškog liječenja megakolona i njegovih komplikacija kod sedamnaestogodišnjeg mladića. Dovezen je u hitni kirurški prijam zbog boli u trbuhu i izostanka stolice zadnjih 7 dana. Saznaje se da je mladić od rane mladosti imao problema sa stolicom. Sfinkter kontrolira od 5. godine. Hospitaliziran je kao dijete, te mu je isključena dijagnoza kongenitalnog megakolona (patohistološki pregled biopsije rektuma uredna je nalaza). Od tada je defecirao svaki 4. do 5. dan, uz povremeno primanje laksativa. Nakon hospitalizacije na našem odjelu konzervativnim se metodama pokušala uspostaviti normalna peristaltika. Kako se stanje bolesnika pogoršavalo, napravljena je operacija po Hartmannu (resekcija sigmoidnog kolona). Postoperacijski je oporavak uredan te se devet mjeseci nakon prve operacije uspostavlja kontinuitet debelog crijeva. Mladić se redovito kontrolira i nema tegoba pri defekaciji.

Attachments:

AKUTNA PSEUDOOPSTRUKCIJA KOLONA S KOMPLIKACIJOM

95 Kb

ULTRAZVUČNE KARAKTERISTIKE BUBREGA U DJECE I ADOLESCENATA S DIJABETESOM MELITUSOM TIPA 1

THE ULTRASOUND CHARACTERISTICS OF KIDNEYS IN CHILDREN AND ADOLESCENTS WITH DIABETES MELLITUS TYPE 1

EVLIJANA HASANOVIĆ, DENIJAL TULUMOVIĆ, GORAN IMAMOVIĆ, SENAID TRNAČEVIĆ

Deskriptori: Šećerna bolest, tip 1 – ultrasonografija; Dijabetičke nefropatije – ultrasonografija; Bubreg – ultrasonografija, patologija; Albuminurija
Sažetak. Cilj rada bio je usporediti ultrazvučni nalaz morfometrijskih mjerenja i registracije Dopplerovih signala bubrega među djecom i adolescentima s dijabetesom melitusom tipa 1 (DMT1) s mikroalbuminurijom i metaboličkom kontrolom u odnosu na trajanje bolesti. U retrospektivno-prospektivnu studiju uključeno je 80 ispitanika, oboljelih od DMT1 u dobi od 2 do 16 godina. Svi ispitanici podijeljeni su u dvije grupe: jedna grupa s trajanjem DMT1 kraćim od 10 godina i druga grupa s više od 10 godina. Ispitanici s trajanjem DMT1 dužim od 10 godina imaju učestalije mikroalbuminuriju, povećan volumen desnog bubrega, veći HbA1C i povišen indeks rezistencije u arteriji interlobaris. Pored mikroalbuminurije, praćenje dimenzija i volumena bubrega može upozoriti na postojanje ranih faza dijabetičke nefropatije.

Attachments:

ULTRAZVUCNE KARAKTERISTIKE BUBREGA U DJECE

112 Kb

UPORABA SUKCINIL-KOLINA MEĐU HRVATSKIM ANESTEZIOLOZIMA
– JE LI TAJ LIJEK ZAISTA ODBAČEN?

SUCCINYLCHOLINE USE BY ANESTHESIOLOGISTS IN CROATIA
– IS IT REALLY ABANDONED?

MLADEN CAREV, NENAD KARANOVIĆ, ANTE UJEVIĆ, GORAN KARDUM, VESNA ČENGIĆ, NATASHA FUNCK, NATAŠA ČULIĆ, GORAN RAČIĆ, ZORAN ĐOGAŠ

Deskriptori: Depolarizirajući neuromuskularni relaksansi – terapijska upotreba, neželjena djelovanja; Sukcinilkolin – terapijska upotreba, neželjena djelovanja; Nedepolarizirajući neuromuskularni relaksansi – terapijska upotreba; Androstanoli – terapijska upotreba; Anesteziologija – metode, statistika i brojčani podaci; Stav zdravstvenih djelatnika; Upitnici; Hrvatska
Sažetak. Cilj studije bio je utvrditi prevalenciju uporabe sukcinil-kolina među hrvatskim anesteziolozima u elektivnoj i hitnoj kirurgiji odraslih, kao i u dječjoj kirurgiji, te istražiti možebitne razlike u uporabi ovisno o spolu, položaju, iskustvu i radnome mjestu liječnika. Proučavana su osobna mišljenja o lijeku, kao i doživljene nuspojave u kliničkoj praksi. Ukupno 125 anesteziologa (od 590 u RH) iz općih i županijskih bolnica anonimno je ispunilo posebno strukturirani upitnik o uporabi sukcinil-kolina (Dodatak 1). Razlike u uporabi lijeka s obzirom na spol, položaj, radno mjesto i radno iskustvo testirane su s pomoću 2-testa i Fisherova egzaktnog testa. P<0,05 smatrao se statistički značajnim. Velika većina (oko 70%) anesteziologa u Hrvatskoj još uvijek rabi sukcinil-kolin. Udio anesteziologa koji ga nikad ne rabe iznosi 20% za elektivnu kirurgiju odraslih, 6% za hitne zahvate kod odraslih i 31% u dječjoj kirurgiji. Nije bilo statistički značajne razlike u uporabi sukcinil-kolina s obzirom na položaj, radno mjesto i radno iskustvo, ali muški ga anesteziolozi rjeđe rabe u dječjoj anesteziji u usporedbi sa svojim kolegicama (2= 5,08; p=0,02). Čak 42% liječnika nije nikad imalo komplikaciju zbog uporabe lijeka. Najčešće navedene nuspojave bile su bradikardija (67%) i bol u mišićima (54%), a slijede produljena blokada (33%) i alergije (33%). Asistoliju kod bolesnika doživjelo je 10% ispitanika. U zaključku, sukcinil-kolin još uvijek ima široku primjenu među anesteziolozima u Hrvatskoj. Većina ispitanih liječnika svjesna je mogućih opasnih nuspojava tog lijeka, ali ga rabi u posebnim kliničkim situacijama. Stoga indikacije i kontraindikacije za njegovu uporabu zaslužuju posebne smjernice, zasnovane na dostupnim znanstvenim dokazima.

Attachments:

UPORABA SUKCINIL-KOLINA MEDU HRVATSKIM ANESTEZIOLOZIMA

107 Kb

HRVATSKE SMJERNICE
ZA PRIMJENU ENTERALNE PREHRANE U CROHNOVOJ BOLESTI

CROATIAN GUIDELINES FOR USE OF ENTERAL NUTRITION IN CROHN’S DISEASE

ŽELJKO KRZNARIĆ, SANJA KOLAČEK, DARIJA VRANEŠIĆ BENDER, DINA LJUBAS KELEČIĆ, SILVIJA ČUKOVIĆ-ČAVKA, BRANKICA MIJANDRUŠIĆ SINČIĆ, MARKO BANIĆ, VLADIMIR BORZAN, MIROSLAV ŠIMUNIĆ, MLADEN PERŠIĆ, DAVOR ŠTIMAC, BORIS VUCELIĆ

Deskriptori: Crohnova bolest – liječenje; Enteralna prehrana; Enteralni pripravci; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Prehrana ima važnu višeznačnu ulogu u liječenju upalnih bolesti crijeva, poglavito u bolesnika koji boluju od Crohnove bolesti. U prvom redu adekvatna nutritivna potpora nužna je u prevenciji i liječenju malnutricije, kao i u prevenciji osteoporoze te u promicanju dobi primjerenog rasta u pedijatrijskih bolesnika. S druge strane, u aktivnoj fazi Crohnove bolesti u pedijatrijskih bolesnika enteralna je prehrana terapija izbora za uvođenje bolesnika u remisiju. Glede vrste enteralnih pripravaka istraživanja upućuju na jednaku učinkovitost elementarnih, oligomernih i polimernih enteralnih pripravaka. Uporaba standardnih polimernih enteralnih pripravaka danas se preporučuje i zbog boljeg okusa, lakšeg prihvaćanja od bolesnika, manje komplikacija te značajno nižih troškova u usporedbi s troškovima primjene ostalih enteralnih pripravaka. Najnovije spoznaje upućuju i na to da neki nutrijenti poput transformirajućeg čimbenika rasta beta (TGF-2), koji se nalaze u modificiranim polimernim enteralnim pripravcima, imaju farmakološki terapijski potencijal u liječenju upalnih bolesti crijeva, potvrđen u nekoliko kliničkih ispitivanja. Radna skupina koju su činili internisti gastroenterolozi i pedijatrijski gastroenterolozi, posebno upućeni u liječenje bolesnika s kroničnim upalnim bolestima crijeva izradila je Hrvatske smjernice za primjenu enteralne prehrane u Crohnovoj bolesti. Izrada smjernica temeljena je na dokazima iz relevantne medicinske literature te kliničkim iskustvima članova radne skupine.

Attachments:

HRVATSKE SMJERNICE ZA PRIMJENU ENTERALNE PREHRANE U CROHNOVOJ BOLESTI

126 Kb