|
|
Broj: 11-12
|
|
|
DIJAGNOSTIČKO-TERAPIJSKI PRISTUP U BOLESNIKA S ESENCIJALNOM TROMBOCITEMIJOM Smjernice Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti – KROHEM
DIAGNOSIS AND THERAPY FOR PATIENTS WITH ESSENTIAL THROMBOCYTHEMIA Guidelines of Croatian Cooperative Group for hematologic disorders – KROHEM
BORIS LABAR, RAJKO KUŠEC, BRANIMIR JAKŠIĆ, LJUBICA ŠKARE-LIBRENJAK, ANTICA NAČINOVIĆ-DULETIĆ, JASMINKA PETRIČEVIĆ-SINČIĆ, DUBRAVKA ČARŽAVEC, BOŽENA COHA, VELKA GVERIĆ-KREČAK, ELIZABETA ČOROVIĆ, NADA LANG, ZLATA LOJEN-NEMET, RENATA BABOK-FLEGARIĆ
Deskriptori: Esencijalna trombocitemija – dijagnoza, farmakoterapija; Smjernice; Hrvatska Sažetak. Esencijalna trombocitopenija (ET) klonski je mijeloproliferativni zloćudni tumor. Hrvatska kooperativna grupa za hematološke bolesti, KROHEM, predlaže smjernice dijagnostičkog i terapijskog pristupa. Dijagnoza ET temelji se na kriterijima dijagnostike i podjele mijeloidnih zloćudnih tumora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Razina terapijskih preporuka polazi od pokazatelja predloženih od elektronskog izvora medicinskih informacija, UpToDate®. Za dijagnozu ET potrebno je dokazati trajan porast broja trombocita (>450×109/L), uz tipičnu histološku sliku megakariocitopoeze u koštanoj srži te isključiti postojanje sekundarne trombocitoze ili drugih kroničnih mijeloproliferativnih zloćudnih tumora. Liječenje se temelji na pokazateljima rizika od bolesti koji je određen brojen trombocita, dobi bolesnika te prisutnošću rizika ili znakova tromboze i krvarenja. Bolesnike niskog rizika (dob 60 godina) prva linija terapije je hidroksiureja, a anagrelid se primjenjuje u bolesnika s nepotpunim odgovorom na hidroksiureju. U trudnica, kada je potrebno liječenje, preporučuje se alfa-interferon.
|
|
Više...
|
|
|
|
SMJERNICE ZA PREVENCIJU, KONTROLU I LIJEČENJE INFEKCIJA KOJE UZROKUJE METICILIN-REZISTENTNI STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA) Izmjena i dopuna poglavlja 7.0.: Liječenje bolesnika s MRSA – infekcijom
GUIDELINES FOR PREVENTION, CONTROL AND TREATMENT OF INFECTIONS CAUSED BY METHICILLIN-RESISTANT STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA): Changes and updates of chapter 7.0: Treatment of patients with MRSA infection
SMILJA KALENIĆ, MARINA PAYERL PAL, VERA VLAHOVIĆ PALČEVSKI, JASMINKA HORVATIĆ, TOMISLAV MEŠTROVIĆ, BRUNO BARŠIĆ, VALERIJA STAMENIĆ, IVAN BURCAR, ANĐELKO KORUŠIĆ, MARINKO VUČIĆ, ROK ČIVLJAK, MARIN STANČIĆ, ANA BUDIMIR
Deskriptori: Stafilokokne infekcije – farmakoterapija, prevencija i kontrola; Meticilin-rezistentni staphylococcus aureus – djelovanje lijeka; Antimikrobni lijekovi – terapijska primjena, način uporabe i doziranje; Smjernice; Hrvatska Sažetak. Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je bolnički patogen u cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se pristupilo izradi smjernica, kojih je svrha smanjiti broj bolesnika inficiranih/koloniziranih sojevima MRSE u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemoćne osobe u Republici Hrvatskoj te na taj način smanjiti morbiditet i mortalitet koji uzrokuje ova bakterija. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koristeći se internacionalnim publikacijama i smjernicama koje govore o prevenciji i kontroli MRSE, te liječenju i laboratorijskoj dijagnostici MRSE. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon široke rasprave u stručnim društvima Smjernice su prihvaćene. Nakon toga došlo je do određenih izmjena u mogućnostima liječenja infekcija koje uzrokuje MRSA u Republici Hrvatskoj te je poglavlje 7.0. Liječenje bolesnika s infekcijama koje uzrokuje MRSA izmijenjeno i nadopunjeno prema novim mogućnostima liječenja. Preostali dio Smjernica zasada nije izmijenjen.
|
|
Više...
|
|
|
|
ANALIZA SAMOUBOJSTAVA NA PODRUČJU BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJE U RAZDOBLJU OD 1988. DO 2005. GODINE
THE SUICIDE ANALYSIS IN BJELOVARSKO-BILOGORSKA COUNTY IN 1988 – 2005 PERIOD
VINKO ČATIPOVIĆ, GORANA BILONIĆ, DARKO NOVALIĆ
Deskriptori: Samoubojstvo – statistika i brojčani podaci; Hrvatska – epidemiologija Sažetak. Podaci WHO-a pokazuju da u svijetu svakih 40 sekundi jedan čovjek izvrši samoubojstvo, svake godine ubije se gotovo milijun ljudi, najčešće muškaraca u šezdesetim godinama života, ali se zadnjih godina bilježi porast samoubojstava mladih muškaraca (dobi 15–29 godina). Posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj godišnji se broj samoubojstava kreće između 871 i 1142. Bjelovarsko-bilogorska županija pokazuje stopu samoubojstva značajno višu od tog prosjeka. Na uzorku od 804 samoubojstva izvršena u razdoblju od 1988. do 2005. godine na području naše županije analizirali smo broj samoubojstava, stopu, način, mjesto i vrijeme izvršenja, spol, dob i zanimanje izvršitelja te međuodnos mjesta, načina i zanimanja. Rezultati istraživanja pokazuju visoku stopu samoubojstva (31/100.000), ubijaju se pretežno starije osobe, stare životne dobi, muškarci više nego žene, a 2,49% ukupnog broja samoubojstava počinile su maloljetne osobe. Najčešći način izvršenja je vješanje, većina samoubojstava izvršena je početkom radnog tjedna, u jutarnjim satima, više u proljetnim i ljetnim mjesecima, način izvršenja samoubojstva povezan je s dostupnošću sredstva, mjestom izvršenja i zanimanjem izvršitelja. Motivi izvršenja mijenjaju se ovisno o dobi izvršitelja, najčešći vjerojatni motiv samoubojstva je bolest.
|
|
Više...
|
|
PRIKAZ BOLESNIKA S KOMBINIRANIM PENETRIRAJUĆIM OZLJEDAMA SRCA, TRBUHA I TRUPA
COMBINED PENETRATING WOUNDS OF THE HEART, ABDOMEN AND TRUNK – CASE REPORT
ŽELJKO MARTINOVIĆ, CVITA MARTINOVIĆ
Deskriptori: Ozljede srca – etiologija, komplikacije, kirurgija; Ubodne rane – kirurgija; Penetrirajuće rane – kirurgija; Tamponada srca – etiologija; Kardiokirurški zahvati – metode; Ozljede trbuha – etiologija, kirurgija; Mnogostruke ozljede – etiologija, kirurgija; Ishod liječenja Sažetak. Prikazan je četrdesetogodišnji muškarac s kombiniranim penetrirajućim ubodnim ozljedama lijevog prsišta, srca, trbuha i trupa nanesenima nožem. Izložena je klinička slika, tijek pružanja prve i sveobuhvatne kirurške pomoći ozlijeđenomu s multiplim ubodnim ozljedama, upozoreno je na učinkovitost brze dijagnostike i kirurškog pristupa ubodnoj penetrirajućoj ozljedi srca, a iznesen je i postoperacijski tijek te konačni ishod liječenja.
|
|
Više...
|
|
|
|
RADIOAKTIVNI JOD-131 ILI KIRURŠKI ZAHVAT U LIJEČENJU GRAVESOVE HIPERTIREOZE
RADIOIODINE VERSUS SURGERY IN THE TREATMENT OF GRAVES’ HYPERTHYROIDISM
TOMISLAV JUKIĆ, JOSIP STANIČIĆ, VLADO PETRIC, ZVONKO KUSIĆ
Deskriptori: Gravesova bolest – radioterapija, kirurgija; Radioizotopi joda – terapijska primjena, doziranje, nuspojave Sažetak. Najčešći uzrok hipertireoze u djece i odraslih osoba je autoimunosna Gravesova (Basedowljeva) bolest. U liječenju Gravesove hipertireoze primjenjuju se više od 60 godina tireostatici, kirurški zahvat i radiojodna terapija. Najraširenija je primjena tireostatika. Međutim, remisija uz tireostatike može se očekivati u 20–50% odraslih osoba i 20–30% djece. Metode definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze su jod-131 (radiojod) ili kirurški zahvat. Obje metode liječenja imaju prednosti i nedostatke, a odabir uglavnom ovisi o dobi, osobnom izboru, popratnim bolestima i drugim individualnim osobinama bolesnika, ali i dostupnosti pojedine metode liječenja. Radiojodna terapija je jednostavan, siguran, efikasan i ekonomičan postupak definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze. Primjenjuje se ambulantno i može se primijeniti u bolesnika u hipertireozi. Zbog toga se u odraslih osoba s Gravesovom hipertireozom većinom preferira liječenje jodom-131, a vrlo malo bolesnika upućuje se na kirurški zahvat. Radiojod je osobito metoda izbora u starijih bolesnika i kardiopata u kojih je indiciran odmah nakon postizanja eutireoze tireostaticima. Kirurški zahvat uglavnom je indiciran u mlađih bolesnika, u slučaju individualnog izbora ili u posebnim indikacijama. Jasne indikacije za operativno liječenje Gravesove hipertireoze su: suspektni ili dokazani malignitet, koegzistirajuća patologija koja zahtijeva kirurški zahvat, trudnoća ili dojenje, velika guša (teža od 80 grama) ili guša sa simptomima i znakovima kompresije, teške toksične nuspojave na tireostatike, potreba brze kontrole bolesti, dob do 5 godina i aktivna oftalmopatija. Rizik od kirurškog liječenja obrnuto je proporcionalan s iskustvom operatera, a danas se preferira gotovo totalna odnosno totalna tireoidektomija. Konačni ishod obaju oblika liječenja često je hipotireoza koju ne treba smatrati posljedicom liječenja jer se nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače postiže hormonski ekvilibrij.
|
|
Više...
|
|
|
|
ULOGA STANIČNE CITOTOKSIČNOSTI POSREDOVANE PERFORINOM U PSORIJAZI
THE ROLE OF PERFORIN MEDIATED CELL CYTOTOXICITY IN PSORIASIS
MARIJA KAŠTELAN, LARISA PRPIĆ MASSARI, SANDRA PETERNEL
Deskriptori: Psorijaza – imunologija, patologija; Citotoksični t-limfociti – imunologija, metabolizam; Prirođeno ubilačke stanice – imunologija, metabolizam; Perforin – imunologija; Citotoksični proteini koji stvaraju pore – imunologija; Keratinociti – patologija; Apoptoza; Imunološka citotoksičnost Sažetak. Psorijaza je kronično-recidivirajuća upalna bolest kože obilježena poremećajem diferencijacije i proliferacije keratinocita te upalnim infiltratom, mahom T-limfocita u dermisu i epidermisu. Dosadašnje spoznaje upućuju da je psorijaza genski poremećaj proliferacije keratinocita posredovan T-limfocitima koji nastaje zbog poremećene aktivacije čimbenika stečene, ali i prirođene imunosti. Glavne populacije izvršnih stanica u psorijatičnom imunosnom odgovoru su pomagački CD4+ i citotoksični CD8+ T-limfociti. Obje vrste izvršnih T-limfocita djeluju na ciljne stanice, bilo putem lučenja citotoksinâ (perforina i granzima) ili pak putem molekula vezanih na membranu citotoksičnih stanica poput liganda za molekulu Fas (FasL). Za sada, uloga mehanizama stanične citotoksičnosti u patogenezi psorijaze, napose onih posredovanih perforinom, još nije dovoljno istražena. Perforin je citolitički protein pohranjen u citoplazmatskim granulama citotoksičnih T-limfocita i prirođeno ubilačkih stanica s osnovnom ulogom stvaranja perforinskih pora čime se otvara prolaz za ulaz granzima i drugih proapoptotskih molekula u ciljnu stanicu i izaziva njezina smrt apoptozom. Povećana ekspresija molekula perforina utvrđena je u oboljelih od nekih autoimunosnih bolesti kao što su multipla skleroza, autoimunosni tireoiditis te reumatoidni artritis. Novija istraživanja govore u prilog uključenosti ovih mehanizama i u imunopatogenezu psorijaze. Nakupljanje perforin-pozitivnih (P+) stanica u psorijatičnom epidermisu tik do apoptotski promijenjenih keratinocita upućuje da upravo T-limfociti oslobađanjem citolitičkih molekula uništavaju psorijatične keratinocite. S druge strane, apoptotski keratinociti mogli bi aktivirati regenerativni program cijeljenja uzrokujući hiperplaziju keratinocita, što je ujedno i glavno obilježje psorijaze. Napredak u poznavanju izvršnog dijela stanične citotoksičnosti u psorijatičnom plaku možda će u budućnosti omogućiti da se odabirno zaustave određeni citolitički mehanizmi i molekule čime se uspostavlja potpuno nov i specifičniji pristup u liječenju psorijaze.
|
|
Više...
|
|
|
|
LIJEČENJE ALOPECIJE AREATE: SUVREMENI PRINCIPI I PERSPEKTIVE
TREATMENT OF ALOPECIA AREATA: MODERN PRINCIPLES AND PERSPECTIVES
INES BRAJAC, MARIJA KAŠTELAN, DARINKA PERIŠA, EDITA SIMONIĆ, LILIJANA STOJNIĆ-SOŠA, LARISA PRPIĆ MASSARI
Deskriptori: Alopecija areata – farmakoterapija, imunologija, patologija; Kortikosteroidi – terapijska primjena; Imunoterapija – metode; Fotokemoterapija Sažetak. Alopecija areata (AA) česta je bolest koja se očituje neožiljnim gubitkom dlake na vlasištu i/ili tijelu. Folikul dlake u alopeciji areati nije nepovratno uništen, stoga potencijal za ponovni rast kose ostaje. Budući da je etiopatogeneza nepoznata, liječenje AA je simptomatsko i usmjereno na zaustavljanje aktivnosti bolesti. Limfociti oko dlačnog folikula, povišena razina autoprotutijela, poremećaj citokina te udruženost s drugim autoimunosnim bolestima, podupiru hipotezu da je AA organ-specifična autoimunosna bolest. Nova su istraživanja stoga usmjerena na razvoj lijekova koji bi imunomodulatornim ili imunosupresivnim djelovanjem potaknuli rast dlake. Proučavanje utjecaja novih bioloških lijekova na rast kose, kao i razvoj genske terapije u tijeku su. U radu će biti raspravljeni suvremeni principi i dostupne metode liječenja alopecije areate.
|
|
Više...
|
|
|
|
ZBRINJAVAMO LI ISPRAVNO ODRASLE BOLESNIKE S ASTMOM U OBITELJSKOJ MEDICINI?
DO WE CORRECTLY MANAGE ADULT ASTHMA PATIENTS IN FAMILY MEDICINE?
BISERKA BERGMAN MARKOVIĆ, DAVORKA VRDOLJAK
Deskriptori: Astma – dijagnoza, farmakoterapija, prevencija i kontrola; Antiastmatici – terapijska uporaba, primjena i doziranje; Primarna zdravstvena zaštita – standardi; Smjernice; Liječnici obiteljske medicine Sažetak. Iako je učestalost astme u porastu, pogotovo u djece, astma je danas nedovoljno dijagnosticirana, ali i nedovoljno dobro i neadekvatno liječena bolest. Najveći broj bolesnika zbrinjava i prati liječnik obiteljske medicine (LOM). Prema smjernicama Global Initiative For Asthma (GINA) iz 2006. liječenje se određuje prema stupnju kontrole bolesti, umjesto dosad preporučene klasifikacije prema težini bolesti. Temelj liječenja trajne astme, bilo kojeg stupnja u odraslih i djece su inhalacijski kortikosteroidi (ICS) u monoterapiji, a dugodjelujući 2-agonist (LABA), montelukast (LTRA) ili teofilin su dodatna terapija ako se s ICS ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti. Fiksne kombinacije (ICS + LABA) mogu se rabiti u liječenju samo umjerene i teške trajne astme, ne i kod blage astme, ili kada se s ICS u monoterapiji ne postigne kontrola bolesti. Postoji neopravdani trend sve većeg propisivanja fiksnih kombinacija. Iako postoje jasne smjernice profesionalnih i nacionalnih stručnih društava, javlja se razmimoilaženje između smjernica i prakse.
|
|
Više...
|
|
KRŠTENJE U NUŽDI – MEDIKOHISTORIOGRAFSKO VIĐENJE
BAPTISM OUT OF NECESSITY – A MEDICO-HISTORIOGRAFIC VIEW
DUBRAVKO HABEK, DOMAGOJ DOKOZIĆ, SANI LUKIĆ
Deskriptori: Katolicizam – povijest; Primaljstvo – povijest; Religija i medicina; Hrvatska Sažetak. Krštenja iz nužde u životnoj opasnosti novorođenčadi bila su proklamirana crkvenim zakonima i primaljskim pravilnicima vezanim uz njih od druge polovice 16. stoljeća. Primalje su stoljećima bile jedina svjetovna bića uz trudnicu, rodilju i novorođenče, tako da su imale obvezu krštenja novorođenčadi u životnoj opasnosti, tada učestale s visokim pomorom. Ova obveza primalja dokazana je medikohistoriografski u gradu Bjelovaru i bjelovarskom kraju, gdje se u župnim Maticama rođenih i umrlih iščitavaju brojna krštenja novorođenčadi u nuždi.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
|