HRVATSKI NACIONALNI KONSENZUS O DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU DEBLJINE

CROATIAN NATIONAL CONSENSUS ON DIAGNOSIS AND TREATMENT OF OBESITY

JOZO JELČIĆ, MIRKO KORŠIĆ

Deskriptori: Pretilost – dijagnoza, liječenje; Konsenzus; Hrvatska
Sažetak. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Više od polovice žena i oko dvije trećine muškaraca u Hrvatskoj imaju indeks tjelesne mase (BMI) veći od normalnoga, a oko petine je debelo. Osobito zabrinjava trend porasta učestalosti debljine u dječjoj i adolescentnoj populaciji. Debljina je kronična bolest karakterizirana metaboličkim i endokrinim poremećajima, koja za posljedicu ima niz teških kroničnih komplikacija. Godine 2002. osnovano je pri HLZ-u Hrvatsko društvo za debljinu u čijoj su organizaciji do sada održana dva nacionalna kongresa o debljini. Na oba kongresa prihvaćen je nacionalni konsenzus o dijagnostici i liječenju debljine. Uzimajući u obzir slabe dugoročne rezultate liječenja debljine samo preporukama o promjeni načina prehrane i pojačanoj tjelesnoj aktivnosti, u drugom konsenzusu iz travnja 2006. dane su preporuke za raniji početak primjene farmakoterapije i kirurškog liječenja debljine nego što je preporučeno u prethodnom konsenzusu. Valja očekivati da će nove preporuke unaprijediti dijagnostiku i liječenje debljine u našoj sredini.

Attachments:

HRVATSKI NACIONALNI KONSENZUS O DIJAGNOSTICI I LIJECENJU DEBLJINE

46 Kb

UTJECAJ NEKIH SOCIODEMOGRAFSKIH VARIJABLA NA POJAVNOST NEGATIVNIH OBLIKA PONAŠANJA U RADNOM OKRUŽJU MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA

INFLUENCE OF SOME SOCIODEMOGRAPHIC VARIABLES ON INCIDENCE OF NEGATIVE BEHAVIOUR IN NURSES’ AND MEDICAL ASSISTANTS’ WORK ENVIRONMENT

FRANKA KRAJNOVIĆ, NATAŠA ŠIMIĆ, SANDA FRANKOVIĆ

Deskriptori: Stres, psihološki – etiologija; Medicinske sestre – psihologija; Međuljudski odnosi; Socijalno ponašanje; Socioekonomski čimbenici
Sažetak. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati da li postoje razlike u doživljavanju nekih negativnih ponašanja kod medicinskih sestara i tehničara različitog sociodemografskog statusa. U istraživanju je sudjelovalo 1354-ero medicinskih sestara i tehničara. U svrhu ovog istraživanja konstruiran je upitnik, čiji se prvi dio sastojao od pitanja koja su se odnosila na socio-demografske karakteristike, dok se drugi sastojao od tvrdnja koje opisuju negativna ponašanja. Rezultati ispitivanja upućuju na to da medicinske sestre i tehničari kao najčešće oblike negativnih ponašanja navode: podcjenjivanje, vikanje, vrijeđanje, ignoriranje mišljenja i stavova, privilegiranje pojedinih članova tima, komentiranje privatnog života te neosiguravanje ¬zamjene za odsutne djelatnike i negativan odnos prema njihovu radu. Medicinske sestre češće su od svojih kolega doživljavale ignoriranje mišljenja i stavova. Bračni pak status utjecao je na doživljavanje jednog aspekta ponašanja (komentiranje privatnog života). Ispitanici dobi 31–50 i s radnim stažem 11–30 godina češće su doživljavali vikanje, vrijeđanje, komentiranje privatnog života, kao i privilegiranje pojedinih članova tima u njihovu radnom okružju.

Attachments:

UTJECAJ NEKIH SOCIODEMOGRAFSKIH VARIJABLA NA POJAVNOST NEGATIVNIH

82 Kb

KLINIČKE I LABORATORIJSKE ODLIKE DIJABETESA TIPA 1 U DJECE U VRIJEME POSTAVLJANJA DIJAGNOZE

CLINICAL AND LABORATORY CHARACTERISTICS AT ONSET OF TYPE 1 DIABETES MELLITUS IN CHILDREN

HUSREF TAHIROVIĆ, ALMA TOROMANOVIĆ, AZRA FEUKIĆ, DŽENANA OSTRVICA

Deskriptori: Dijabetes melitus, tip 1 – dijagnoza, patofiziologija, epidemiologija; Dijabetička ketoacidoza – epidemiologija, patofiziologija; Bosna i hercegovina – epidemiologija
Sažetak. Istraživanje je poduzeto s ciljem da se u vrijeme otkrivanja bolesti u odnosu na dob pacijenta analiziraju kliničke i laboratorijske karakteristike šećerne bolesti tipa 1. Retrospektivnom studijom analizirana je medicinska dokumentacija pacijenata od 0 do 14 godina Klinike za dječije bolesti u Tuzli u kojih je dijagnosticirana šećerna bolest tipa 1 u razdoblju od 1. 1. 1990. do 31. 12. 2005. godine. Dobiveni podaci svrstani su u tri dobne skupine: od 0 do 4,9, od 5 do 9,9 i od 10 do 14 ¬godina (mlađa, srednja i starija grupa). Prije postavljanja dijagnoze bolest je statistički značajno kraće trajala u mlađoj grupi. Poliurija, polidipsija i gubitak tjelesne mase bili su glavni simptomi u svim dobnim skupinama. Medijan vrijednosti glukoze u krvi bio je 26,0 mmol/L i pH-vrijednosti 7,3. Učestalost dijabetičke ketoacidoze od 48,0% i srednje vrijednosti HbA1C od 10,7% na početku bolesti upućuju na to da bolest prije utvrđivanja dijagnoze nije dugo bila prepoznata. Dodatnom edukacijom o karakterističnim simptomima koji upućuju na šećernu bolest tipa 1 onih koji su u kontaktu s djecom mogao bi se prevenirati razvoj za život opasne dijabetičke ketoacidoze, ako se već šećerna bolest tipa 1 ne može spriječiti.

Attachments:

KLINICKE I LABORATORIJSKE ODLIKE DIJABETESA TIPA 1 U DJECE U VRIJEME

92 Kb

TRAJNA SPOJNA KRUŽNA TAHIKARDIJA (PJRT) I DILATACIJSKA KARDIOMIOPATIJA

PERMANENT JUNCTIONAL RECIPROCATING TACHYCARDIA (PJRT) AND DILATED CARDIOMYOPATHY

IVAN MALČIĆ, BRUNO BULJEVIĆ, WILHELM KALTENBRUNNER,DRAŽEN JELAŠIĆ, ŽELJKA MUSTAPIĆ

Deskriptori: Atrioventrikularna kružna tahikardija – komplikacije, kirurgija, patologija; Paroksizmalna tahikardija – komplikacije, kirurgija, patologija; Dilatacijska kardiomiopatija – komplikacije, imunologija; Kateterska ablacija
Sažetak. Prikazujemo 14-godišnju djevojčicu s trajnom spojnom kružnom tahikardijom koja je bila refrakterna na konzervativnu terapiju. Uz to je bila prisutna i dilatacijska kardiomiopatija. Kod djevojčice je uspješno učinjena radiofrekventna ablacija akcesornog puta nakon čega je došlo do histoloških promjena u miokardu u smislu kompenzatorne hipertrofije srčane muskulature (»cardiac remodelling«). Nametnulo se pitanje uzroka i posljedice: je li postojeća tahikardija posljedica dilatacijske kardiomiopatije ili je posrijedi aritmogena kardiomiopatija. O toj dilemi raspravlja se u članku. Na osnovi učinje¬ne obrade i potpunog oporavka miokarda nakon ablacije akcesornog puta razvidno je da je posrijedi bila tahikardiomiopatija, tj. kardiomiopatija uzrokovana trajnom spojnom kružnom tahikardijom.

Attachments:

TRAJNA SPOJNA KRUZNA TAHIKARDIJA (PJRT) I DILATACIJSKA KARDIOMIOPATIJA

96 Kb

OBOSTRANI KARCINOM BUBREŽNIH STANICA I ISTODOBNI UROTELNI KARCINOM NAKAPNICE I MOKRAĆOVODA: PRIKAZ BOLESNIKA

BILATERAL RENAL CELL CARCINOMA AND CONCOMITANT UROTHELIAL CARCINOMA OF THE RENAL PELVIS AND URETER: CASE REPORT

MONIKA ULAMEC, GORAN ŠTIMAC, OGNJEN KRAUS, BOŽO KRUŠLIN

Deskriptori: Karcinom bubrežnih stanica – patologija, kirurgija; Urotelni karcinom – patologija, kirurgija; Bubrežni tumori – patologija, kirurgija; Bubrežna zdjelica – patologija, kirurgija; Ureterni tumori – patologija, kirurgija; Tumori, multipli, primarni – patologija, kirurgija
Sažetak. Prikazujemo bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica i urotelnim karcinomom nakapnice i mokraćovoda lijevog bubrega. Bolesniku je prije devet godina odstranjen desni bubreg zbog karcinoma bubrežnih stanica. Do sada je u literaturi opisano 25 slučajeva istodobne pojave karcinoma bubrežnih stanica i urotelnog karcinoma nakapnice ili uretera istostranog bubrega. Srednja dob u vrijeme postavljanja dijagnoze je oko 65 godina, najčešći klinički simptom je hematurija, a 24% ¬pacijenata ima metastaze pri prvom pregledu. Otprilike četvrtina pacijenata su pušači. Nema dokaza da se pri zajedničkom pojavljivanju tih dvaju tumora nalazi viši stupanj malignosti, niti specifičan histološki obrazac. Prema podacima iz literature do sada nije opisana istodobna pojava karcinoma bubrežnih stanica i istostranih urotelnih karcinoma nakapnice i mokraćovoda.

Attachments:

OBOSTRANI KARCINOM BUBREZNIH STANICA I ISTODOBNI UROTELNI KARCINOM

143 Kb

DEPRESIVNA PSIHOZA INDUCIRANA CIKLOSPORINOM U BOLESNICE S TRANSPLANTIRANOM JETROM (PRIKAZ BOLESNIKA)

CYCLOSPORINE-INDUCED DEPRESSIVE PSYCHOSIS IN A LIVER TRANSPLANT PATIENT: A CASE REPORT

SINIŠA TELAROVIĆ, SRĐANA TELAROVIĆ, MATE MIHANOVIĆ

Deskriptori: Ciklosporin – neželjeni učinci, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Imunosupresivna sredstva – neželjeni učinci, terapijska upotreba, primjena i doziranje; Depresivni poremećaj – kemijski izazvan; Psihoze, inducirane – etiologija, Transplantacija jetre – imunologija; Odbacivanje transplantata – prevencija
Sažetak. Udio iatrogeno izazvanih psihotičnih stanja u populaciji psihijatrijskih bolesnika nije zanemariv. Prikazana je 62-godišnja bolesnica s primarnom dijagnozom ciroze jetre izazvane autoimunim hepatitisom, kod koje se tri mjeseca nakon ortotopne transplantacije jetre (OLT) razvila epizoda depresivne psihoze. Pojava simptoma i znakova depresivne psihoze u izravnoj je svezi s primjenom maksimalne doze imunosupresiva ciklosporina, dane zbog laboratorijskih znakova odbacivanja transplantata (porast transaminaza). S obzirom na premorbidno uredan neurološki i psihijatrijski status, analizirani su i drugi mogući uzročni čimbenici neurotoksičnosti i indukcije psihoze (razina kolesterola, magnezija, konkomitantna terapija itd.). Depresivna psihoza izazvana ciklosporinom rjeđe je opisana u literaturi, nasuprot znatno češćem ciklosporinskom deliriju.

Attachments:

DEPRESIVNA PSIHOZA INDUCIRANA CIKLOSPORINOM

51 Kb

SPONTANA AORTOKAVALNA FISTULA

SPONTANEOUS AORTOCAVAL FISTULA

VIŠNJA NESEK-ADAM, ELVIRA GRIZELJ-STOJČIĆ, TOMISLAV TRAJBAR, PREDRAG PAVIĆ, ANTE IVKOŠIĆ

Deskriptori: Arterijskovenska fistula – etiologija, kirurgija; Aneurizma trbušne aorte – komplikacije, kirurgija; Ruptura aneurizme – komplikacije, kirurgija; Donja šuplja vena – kirurgija
Sažetak. Spontana aortokavalna fistula rijetka je komplikacija puknuća abdominalne aortalne aneurizme. Postavljanje ¬prijeoperacijske dijagnoze katkad je teško budući da je klinička simptomatologija nespecifična i vrlo raznolika te se ¬dijagnoza najčešće postavlja intraoperacijski. Klasični simptomi kao što su bol u donjem dijelu leđa, palpatorna pulzirajuća masa u trbuhu, prisutnost abdominalnog šuma i strujanja, dispneja te zatajenje srca s visokim minutnim volumenom, prisutni su naime u manje od 50% slučajeva. U ovom članku dajemo prikaz 68-godišnjeg bolesnika s aortokavalnom fistulom koji je primljen u bolnicu zbog boli u trbuhu i hematurije.

Attachments:

SPONTANA AORTOKAVALNA FISTULA

106 Kb

LIJEČENJE LEUKEMIJE VLASASTIH STANICA KLADRIBINOM

TREATMENT OF HAIRY CELL LEUKEMIA WITH CLADRIBINE

IGOR AURER, ZDRAVKO MITROVIĆ, JASMINKA KOVAČEVIĆ-METELKO, IVO RADMAN,SANDRA BAŠIĆ-KINDA, KORALJKA GJADROV-KUVEŽDIĆ, JASMINKA JAKIĆ-RAZUMOVIĆ, KLARA DUBRAVČIĆ, SUNČICA RIES, MARIN NOLA, SILVA ZUPANČIĆ-ŠALEK, BORIS LABAR

Deskriptori: Leukemija vlasastih stanica – farmakoterapija; Kladribin – terapijska upotreba, primjena i doziranje, neželjeni učinci; Protutumorska sredstva – terapijska upotreba, primjena i doziranje, neželjeni učinci
Sažetak. Leukemija vlasastih stanica (triholeukemija) kronična je B-limfocitna leukemija karakterizirana kloskom proliferacijom vlasastih stanica. Terapija izbora su purinski analozi, u prvom redu kladribin. Liječili smo trideset bolesnika kontinuiranom infuzijom kladribina 7 dana u dozi od 0,1 mg/kg/dan ili dvosatnom infuzijom 5 uzastopnih dana u dnevnoj dozi od 0,14 mg/kg. Remisiju je postiglo 90% bolesnika. Nakon medijana praćenja od 44 mjeseca preživljavanje je 93%, a prosječno trajanje odgovora dulje od 6 godina. Dva bolesnika nisu reagirala na terapiju, a jedna bolesnica umrla je od infekcije kratko nakon terapije. Nuspojave su najčešće bile posljedica hematološke toksičnosti, neutropenični febrilitet zabilježen je kod 23% bolesnika, dok je 20% bolesnika trebalo transfuzije eritrocita i trombocita. Naši rezultati pokazuju da je kladribin siguran i učinkovit u liječenju leukemije vlasastih stanica. Nije bilo značajnijih razlika u toksičnosti i djelotvornosti između sedmodnevne kontinuirane i petodnevne intermitentne primjene lijeka.

Attachments:

LIJECENJE LEUKEMIJE VLASASTIH STANICA KLADRIBINOM

62 Kb

SINDROM NEMIRNIH NOGU (WITTMAACK-EKBOM)
»TAKO ČEST, A NEDOVOLJNO POZNAT POREMEĆAJ«

RESTLESS LEGS SYNDROME (WITTMAACK-EKBOM)
»A MOST COMMON DISORDER THAT YOU NEVER HEARD OF«

DENIS ČERIMAGIĆ, JOSIP GLAVIĆ, IGOR ČUPKOVIĆ

Deskriptori: Sindrom nemirnih nogu – dijagnoza, farmakoterapija
Sažetak. Cilj je ovog članka dati pregled znanstveno potvrđenih spoznaja o sindromu nemirnih nogu (RLS). RLS se ubraja u neurološke poremećaje pokreta i ima prevalenciju između 2–15%. Primarni su oblici često familijarni, dok su sekundarni oblici sporadični, najčešće uzrokovani nedostatkom željeza, uremijom, trudnoćom, polineuropatijom, uzimanjem određenih lijekova. Dijagnoza se temelji na međunarodnim dijagnostičkim kriterijima, a liječenje na upotrebi dopaminergika, opioida, antikonvulziva i benzodiazepina. Liječnici različitih specijalnosti susreću se s bolesnicima koji imaju RLS, ali ga zbog ¬neobaviještenosti rijetko dijagnosticiraju. Prihvaćanje ovih spoznaja u budućnosti bi omogućilo provođenje epidemioloških studija koje bi rezultirale realnim podacima o proširenosti ove bolesti u Hrvatskoj.

Attachments:

SINDROM NEMIRNIH NOGU (WITTMAACK-EKBOM)

56 Kb

PERINATALNA ZAŠTITA U HRVATSKOJ
Jučer, danas, sutra

PERINATAL CARE IN CROATIA
Yesterday, today, tomorrow

ANTE DRAŽANČIĆ, URELIJA RODIN, BORIS FILIPOVIĆ-GRČIĆ

Deskriptori: Perinatalna zaštita – statistički podaci; Dojenački mortalitet – trend; Maternalni mortalitet – trend; Hrvatska
Sažetak. Prikazani su pokazatelji perinatalne zaštite u Hrvatskoj te njezine odrednice. Maternalni je mortalitet nizak, manji je od 10/100.000, na razini je razvijenih zemalja. Perinatalni mortalitet nakon stagnacije od oko 9,0‰ od 1990. do 2000. ¬godine, smanjuje se za ukupno perinatalno umrle na 7,8‰, a za umrle ³1000 grama odnosno ³28 tjedana na 5,8‰. Fetalni mortalitet dalje stagnira, na oko 4,0‰, a rani neonatalni mortalitet se od 4,0 do 5,0‰ smanjuje na 1,9‰. Analizirane su odrednice perinatalne zaštite i mortaliteta. Nedonošenost i rađanje djece niske (4–5%), vrlo niske (oko 0,6%) i izrazito niske (oko 0,4%) porodne težine na razini je razvijenih zemalja. Antenatalna skrb je u stalnom poboljšanju: povećava se broj pregleda, na više od 8,1 pregleda po trudnoći i na više od 50% njih s 9 i više pregleda; prosječni broj pregleda ultrazvukom popeo se na 3,97 po trudnici, njih 59% ima 4 ili više pregleda po trudnoći; te vrijednosti zaostaju za vrijednostima zemalja s vrlo niskim mortalitetom. U vođenju poroda u stalnom je porastu broj poroda dovršenih carskim rezom, na 15,5%. U neonatalnoj je skrbi u posljednjih 10 godina stalno nizak rani neonatalni mortalitet djece ³2500 g, znatno je snižen u djece 1000–1499 i 1500–2499 g, ali je nedovoljno sniženje u skupini 500–999 g. Izrazit je manjak neonatološke opreme i supspecijalista neonatologa, posebice u 6 postojećih jedinica intenzivnoga neonatalnog liječenja (JINT). Regionalna organizacija perinatalne zaštite provodi se voluntaristički, nije institucionalizirana. U rodilištima III. razine, s JINT rođeno je 2004. godine 67,7% od sve djece <1500 g i 73,4% živorođene djece. Analizirani su uzroci i regionalne razlike perinatalnog mortaliteta. Da bi se u budućnosti nastavio pozitivni trend smanjenja i postizanje stopa izrazito niskog perinatalnog mortaliteta (<5,0‰), potrebna je institucionalizacija regionalnog ustroja perinatalne zaštite, funkcioniranje JINT s dovoljnom opremom i daljnja edukacija supspecijalista iz neonatalne i materno-fetalne medicine.

Attachments:

PERINATALNA ZASTITA U HRVATSKOJ

601 Kb