SMJERNICE ZA HIGIJENU RUKU U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA

GUIDELINES ON HAND HYGIENE IN HEALTH CARE INSTITUTIONS

Smilja Kalenić, Ana Budimir, Zrinka Bošnjak, Lorena Acketa, Dražen Belina, Ivan Benko, Danica Bošnjak, Marija Čulo, Ines JajiĆ, Marina Kiš, Karmela Kos (†), Darko KoŠĆak, Ilija Kuzman, DuŠica Lekić, Danijela PrugoveČki, Ana TomiĆ Juraga

Deskriptori: Higijena ruku – metode, standardi; Bolničke infekcije – mikrobiologija, prevencija; Dezinficijensi; Zdravstveno osoblje; Smjernice
Sažetak. Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi veliki su problem u cijelome svijetu, čak 5–10% svih hospitaliziranih bolesnika dobije takvu infekciju tijekom liječenja. Još od vremena I. P. Semelweissa poznato je da su čiste ruke najvažniji pojedinačni činitelj koji može smanjiti broj tih infekcija. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prepoznala je taj problem i prišla izradi Smjernica za higijenu ruku u zdravstvenim ustanovama. Stoga se pristupilo izradi i ovih Smjernica, kojih je svrha smanjenje broja infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi koje se prenose rukama zdravstvenih radnika u Republici Hrvatskoj. Smjernice su namijenjene svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima zdravstvenih ustanova koji dolaze u izravan dodir s bolesnicima. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koristeći se Smjernicama SZO-a, drugim smjernicama i drugom internacionalnom literaturom. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretski logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon široke rasprave u stručnim društvima Smjernice su prihvaćene. Smjernice obuhvaćaju preporuke o indikacijama za higijenu ruku, tehniku higijene ruku, kiruršku pripremu ruku, odabir sredstava za higijenu ruku, njegu kože, nokata, upotrebu rukavica, higijenu ruku bolesnika i posjetilaca, ulogu edukacije, ulogu zdravstvene ustanove i državne uprave; nadalje, u Smjernicama je objašnjen koncept »Pet trenutaka za higijenu ruku« te je prikazan izvadak iz literature o higijeni ruku.

PRIJEDLOG POSTUPNIKA ZA DIJAGNOSTIKU, LIJEČENJE I PRAĆENJE OBOLJELIH
OD GASTROINTESTINALNIH STROMALNIH TUMORA

Consensus guidelines for diagnosis, trEatment and follow-up of patients
with gastrointestinal stromal tumors

Nadan Rustemović, Jasminka Jakić-Razumović, Borislav Belev, Branka Petričević, Mate Škegro, Emil Kinda, Goran Augustin, Irena HrstiĆ, Rajko Ostojić, Ranka Štern-Padovan, Damir Vrbanec

Deskriptori: Gastrointestinalni stromalni tumori – dijagnoza, patologija, liječenje; Postupnici; Hrvatska
Sažetak. Gastrointestinalni stromalni tumori najčešći su mezenhimalni tumori probavnog trakta. Klinički su uglavnom asimptomatski. Najčešće se slučajno otkrivaju prilikom endoskopskih i radioloških pregleda. Oko 80% GIST-ova pokazuje KIT (CD 117-antigen) gensku mutaciju većinom na lokaciji eksona 11, a rjeđe na eksonima 9, 13 ili 17, što rezultira nekontroliranim KIT-signalima. Saznanja o ovim mutacijama omogućila su razvoj efikasne sistemske terapije koja djeluje po tipu inhibicije aktivnosti receptora tirozin kinaze, a prototip joj je imatinib mesilat. S ciljem da se u Hrvatskoj osigura standardizirani pristup racionalnom i efikasnom dijagnostičkom postupku te liječenju organiziran je multidisciplinarni sastanak. Rezultati sastanka prikazani su u tekstu koji slijedi.

ULOGA ALFA-BLOKATORA KOD KRONIČNOG PROSTATITISA TIPA III

FEASIBILITY OF ALPHA-BLOCKERS IN CHRONIC CATEGORY III PROSTATITIS

SILVIO ALTARAC, VEDRAN CINDRO, NIKOLA RADOVIĆ, ZORAN RAJKOVIĆ, STANKO BELINA

Deskriptori: Prostatitis – dijagnoza, farmakoterapija; Alfa-adrenergički blokatori – terapijska primjena
Sažetak. Elektroničkim pretraživanjem putem interneta na adresi: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/ izdvojene su randomizirane studije s kontrolnom skupinom na placebu radi ispitivanja učinkovitosti djelovanja alfa-blokatora na kronični prostatitis tipa III s tegobama definiranim s pomoću simptomskog skora NIH-CPSI. Od 13 odabranih studija tri su isključene zato što nisu rabile NIH-CPSI, tri zato što su bile na kineskom jeziku i dvije zato što su bile u formi kongresnog sažetka. Analizirano je pet studija s ukupno 563 bolesnika, a metodološka kvaliteta studija po Jadadu iznosila je četiri ili pet jedinica. Uporijebljeni alfa-blokatori bili su alfuzosin, terazosin, tamsulozin i doksazosin u trajanju od 6 tjedana do 6 mjeseci. Učinak liječenja alfa-blokatorima bio je izraženiji u bolesnika s kroničnim prostatitisom tipa III s visokim vrijednostima NIH-CPSI i izraženijim tegobama mokrenja, koji su manje selektivne alfa-blokatore alfuzosin, terazosin i doksazosin primali 3–6 mjeseci.

PRIDRŽAVANJE KLASIFIKACIJSKIH KRITERIJA AMERICAN EUROPEAN CONSENSUS GROUP
ZA SJÖGRENOV SINDROM U DIFERENCIJALNOJ DIJAGNOSTICI KSEROSTOMIJE

ADHERENCE TO »AMERICAN EUROPEAN CONSENSUS GROUP« CLASSIFICATION CRITERIA FOR SJÖGREN’S SYNDROME
IN DIFFERENTIAL DIAGNOSIS OF XEROSTOMIA

SLAVICA PEJDA, IVAN ALAJBEG, IVA ALAJBEG

Deskriptori: Sjögrenov sindrom – klasifikacija, dijagnoza, komplikacije; Kserostomija – dijagnoza, epidemiologija, etiologija; Žlijezde slinovnice – sekrecija; Salivacija – učinci lijekova; Hrvatska – epidemiologija; postupnici
Sažetak. Svrhe rada su dobiti epidemiološke i etiološke podatke o problemu kserostomije u dijelu hrvatske populacije i utvrditi dosljednost pridržavanja klasifikacijskih kriterija American European Consensus Group (AECG) za Sjögrenov sindrom (SSj), s ciljem identificiranja moguće potrebe za poboljšanjem dijagnostičkog postupka u diferencijalnoj dijagnostici kserostomije. Retrospektivno istraživanje provedeno je u Zavodu za oralnu medicinu među bolesnicima primljenima zbog osjećaja suhih usta. Uključne kriterije zadovoljilo je 395 bolesnika. Napravljena je baza epidemioloških, kliničkih i sijalometrijskih podataka, nalaza seroloških, scintigrafskih, ultrazvučnih i patohistoloških pretraga žlijezda slinovnica te podataka o farmakoterapiji. Rabili su se deskriptivni statistički postupci. Salivarna hipofunkcija dokazana je u 74% bolesnika. Najčešći vjerojatni uzrok kserostomije bila je farmakoterapija. SSj je dokazan u 6,7% ispitanika sa kserostomijom, dok u 8% postoji visoka sumnja, ali biopsija labijalnih slinovnica nije učinjena, što upućuje na nepridržavanje kriterija AECG za dijagnostiku SSj-a. Nužno je provoditi kriterije AECG u obradi bolesnika sa suhim ustima i provesti edukaciju liječnika opće prakse, stomatologa i bolesnika o kserogenim nuspojavama farmakoterapije.

KOŠTANO-HRSKAVIČNI PRIJELOM IVERA KAO POSLJEDICA AKUTNE LUKSACIJE

OSTEOCHONDRAL FRACTURE OF THE PATELLA AFTER ACUTE DISLOCATION

DAMIR MATOKOVIĆ, MIROSLAV HAŠPL, JOŠKO SMILOVIĆ, NIKOLA GOTOVAC

Deskriptori: Iščašenje patele – komplikacije; Zglobna hrskavica – ozljede; Hrskavični prijelomi – etiologija, dijagnoza, kirurgija; Koštani prijelomi – etiologija, dijagnoza, kirurgija; Zglobni ligamenti – kirurgija; Patelofemoralni zglob – kirurgija
Sažetak. Akutna luksacija ivera ozljeda je mladih sportaša i posljedica je nepovoljnih biomehaničkih odnosa, kao i anatomskih odstupanja u području koljenskog zgloba. U tim nepovoljnim okolnostima naglim i snažnim napinjanjem četveroglavog mišića natkoljenice može doći do lateralne luksacije ivera. Prikazali smo slučaj mladog muškarca s akutnom luksacijom ivera te posljedičnim koštano-hrskavičnim prijelomom. Iako je rendgenska slika pokazala uredan nalaz koljena, tipična anamneza, klinički pregled i MR koljena pretrage su kojima se postavlja dijagnoza, a onda je dijagnoza ozljede indikacija za operacijsko ili konzervativno liječenje. Artroskopski je potvrđena dijagnoza, pronađen je koštano-hrskavični ulomak i učvršćen vijcima te tako učinjena rekonstrukcija zglobne površine ivera. Pojačani su medijalni, a opušteni lateralni stabilizatori ivera i uspostavljen je njegov anatomski klizni put. Drugim kirurškim zahvatom učinjen je »second look« te su izvađeni vijci. Pravodobnim operativnim liječenjem, rekonstrukcijom zglobne plohe i provedenom rehabilitacijom postigli smo dobar anatomski i funkcionalni rezultat.

LEIOMIOMATOZNI KARCINOM BUBREŽNIH STANICA
– PRIKAZ BOLESNIKA

LEIOMYOMATOUS RENAL CELL CARCINOMA – CASE REPORT

MONIKA ULAMEC, IGOR TOMAŠKOVIĆ, JURE MURGIĆ, BOŽO KRUŠLIN

Deskriptori: Bubrežni tumori – patologija; Karcinom bubrežnih stanica – patologija; leiomiom – patologija
Sažetak. Prema klasifikaciji WHO-a histološki tipovi karcinoma bubrega, podrijetla epitela bubrežnih tubula, svijetlostanični su, papilarni i kromofobni. Karcinomi koji ne zadovoljavaju kriterije i ne mogu se svrstati u postojeće tipove opisuju se kao neklasificirani podtip. U novijoj literaturi spominju se novi, rjeđi podtipovi; folikularni; svijetlostanični papilarni i cistični; onkocitni papilarni i leiomiomatozni karcinom bubrežnih stanica. Posljednji spomenuti ima dvije komponente, pokazuje klasičnu sliku svijetlostaničnog karcinoma, ali i zrelu glatkomišićnu komponentu benigna izgleda. U literaturi postoji nekoliko manjih serija koje opisuju bolesnike s takvim tumorom, do sada ih je ukupno opisano 14. Ovdje donosimo prikaz bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica obilne leiomiomatozne strome koji je u trenutku dijagnoze imao već razvijene metastaze u oba plućna krila.

VITAMIN D:
VITAMIN PROŠLOSTI, HORMON BUDUĆNOSTI

VITAMIN D: VITAMIN FROM THE PAST AND HORMONE OF THE FUTURE

NADICA LAKTAŠIĆ-ŽERJAVIĆ, MIRKO KORŠIĆ, ŽELJKA CRNČEVIĆ-ORLIĆ, BRANIMIR ANIĆ

Deskriptori: Vitamin D – metabolizam, farmakologija, analozi i derivati, način uporabe i doziranje; Nedostatak vitamina D – epidemiologija, etiologija, komplikacije, farmakoterapija; Prehrambeni dodaci
Sažetak. Rastuća je spoznaja o brojnim važnim fiziološkim učincima vitamina D u zadnjih desetak godina. Vitamin D regulira funkciju oko 3% ljudskog genoma. S druge strane prevalencija nedostatka vitamina D visoka je u različitim populacijama diljem svijeta uključujući i Hrvatsku. Članak daje prikaz metabolizma vitamina D te današnje spoznaje o učinku vitamina D na metabolizam kalcija, mišićnu funkciju, prevenciju infekcija, malignih bolesti, autoimunosnih i kardiovaskularnih bolesti. Objašnjavaju se razlozi pandemije nedostatka vitamina D te daju smjernice za njegovu nadoknadu.

KLINIČKI I PATOFIZIOLOŠKI OBRASCI UPALE VANJSKOG ZVUKOVODA
S OSVRTOM NA PROBLEMATIČNE SLUČAJEVE

CLINICAL AND PATHOPHYSIOLOGICAL PATTERNS
OF OTITIS EXTERNA AND OVERVIEW OF PROBLEMATIC CASES

DAVOR DŽEPINA, JAKOV AJDUK, KREŠO ZURAK

Deskriptori: Upala vanjskog zvukovoda – dijagnoza, patofiziologija, mikrobiologija, farmakoterapija
Sažetak. Upala vanjskog uha katkad je važan klinički problem, ponajprije u slučajevima neuspješnog odgovora na uobičajene terapijske postupke, dugotrajnijeg tijeka bolesti ili u slučaju učestalih recidiva s pojavom komplikacija. U tim slučajevima potrebno je obratiti posebnu pozornost na mogućnost pogreške u dijagnostici, nepravilan slijed terapijskih postupaka ili na postojanje neprepoznatih čimbenika, bilo predispozicije pacijenta, patogenosti uzročnika ili drugih razloga. U radu donosimo prikaz slučaja 84-godišnjeg pacijenta s kompliciranom upalom vanjskog zvukovoda, kratak pregled fiziologije zvukovoda i patofiziologije upale, etioloških čimbenika, dijagnostike i terapijskih postupaka te pregled mogućih postupaka u težim, tvrdokornijim slučajevima upale.