SMJERNICE ISKRA ZA GRLOBOLJU: DIJAGNOSTIČKI
I TERAPIJSKI PRISTUP – HRVATSKE NACIONALNE SMJERNICE

ISKRA GUIDELINES ON SORE THROAT:
DIAGNOSTIC AND THERAPEUTIC APPROACH – CROATIAN NATIONAL GUIDELINES

ARJANA TAMBIĆ ANDRAŠEVIĆ, TOMISLAV BAUDOIN, DALIBOR VUKELIĆ, SUZANA MIMICA MATANOVIĆ, DANIJELA BEJUK, DIANA PUŽEVSKI, MAJA ABRAM, GORAN TEŠOVIĆ, ZDRAVKO GRGUREV, GORDANA TOMAC, IRINA PRISTAŠ

Deskriptori: Faringitis – dijagnoza, mikrobiologija, farmakoterapija; Tonzilitis – mikrobiologija, farmakoterapija, kirurgija; Tonzilektomija; Streptokokne infekcije – dijagnoza, farmakoterapija, komplikacije; Streptokok grupe A – izolacija; Penicilini – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Protubakterijski lijekovi – terapijska upotreba, primjena i doziranje; Smjernice; Hrvatska
Sažetak. Upala grla je najčešće uzrokovana virusima, a od bakterijskih uzročnika najvažniji je beta-hemolitički streptokok grupe A (BHS-A). Svrha ovih smjernica je navesti optimalnu terapiju streptokokne upale grla i razumne indikacije za tonzilektomiju, ali i preporučiti kako razlučiti streptokoknu infekciju, pri kojoj je primjena antibiotika opravdana, od brojnih drugih grlobolja gdje primjena antibiotika neće imati bitan utjecaj na tijek bolesti, ali će pridonijeti razvoju rezistencije bakterija na antibiotike. Smjernice su nastale na inicijativu Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i nastale su u skladu s principima AGREE (engl. Appraisal of Guidelines for Research and Evaluation) metodologije što podrazumijeva da su ove smjernice rezultat konsenzusa svih zainteresiranih stručnih društava i institucija. U dijagnostici streptokokne upale grla Radna grupa preporučuje procjenu kliničke slike prema Centorovim kriterijima te za pacijente s 0–1 bodova po Centoru ne preporučuje antibiotsku terapiju niti bakteriološko testiranje, a za pacijente sa zbrojem bodova od 2 do 4 po Centoru preporučuje učiniti bakteriološko testiranje (brzi test ili kultura) te propisati antibiotsku terapiju u slučaju pozitivnoga bakteriološkog testa. Prvi lijek izbora u liječenju streptokoknog tonzilofaringitisa je penicilin primijenjen peroralno tijekom 10 dana (penicilin V) ili u slučaju slabe suradljivosti pacijenta jednokratno parenteralno (benzatin penicilin G). Drugi antibiotici (makrolidi, klindamicin, cefalosporini, ko-amoksiklav) primjenjuju se iznimno u slučajevima preosjetjivosti na penicilin ili kod rekurirajućih infekcija. Tonzilektomija je prihvaćena kirurška metoda kojom se smanjuje broj grlobolja u djece, ali samo ako se poštuju indikacije za taj zahvat. Apsolutne indikacije uključuju pet ili više streptokoknih infekcija na godinu, pojavu komplikacija tonzilitisa, trajnu opstrukciju dišnih putova, sindrom opstruktivne apneje u spavanju te suspektni malignom tonzile. Relativ¬ne indikacije uključuju kronični tonzilitis i poremećaje okluzije.

Attachments:

SMJERNICE ISKRA ZA GRLOBOLJU- DIJAGNOSTICKI I TERAPIJSKI PRISTUP

188 Kb

MALARIJA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OD 1987. DO 2006.

MALARIA IN CROATIA IN THE PERIOD BETWEEN 1987 TO 2006

DAVORKA PERIĆ, IVANA ŠKROBONJA, ANTE ŠKROBONJA

Deskriptori: Malarija – epidemiologija, parazitologija, prevencija; Hrvatska – epidemiologija; Retrospektivne studije
Sažetak. Retrospektivna studija o incidenciji malarije u Hrvatskoj od 1987. do 2006. temeljena je na službenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. U tom razdoblju u Hrvatskoj je registriran 201 slučaj malarije. Najviše (79,6%) slučajeva bilo je importirano iz Afrike, znatno manje iz Azije (17%) te po nekoliko slučajeva iz Južne Amerike ili nepoznatih lokaliteta. Jedan slučaj završio je smrtnim ishodom. Od uzročnika utvrđeni su Plasmodium falciparum (64,7%), Plasmo¬dium vivax (19,9%), Plasmodium malariae (2,0%), Plasmodium ovale (0,5%), i miješane infekcije (6,0%), a u 6,9% slu¬čajeva uzročnik nije određen. U oboljelih je kemoprofilaksa primijenjena redovito i ispravno u 23,3% slučajeva, neredovito u 8,0%, neispravno u 9,5%, za 9,5% nije poznato, a preostalih 48,7% nije ju provodilo. Oko 70% oboljelih su pomorci, a preostali dio čine radnici na privremenom radu u tropskim zemljama i turisti. U zaključku se zagovaraju mjere prevencije u osoba koje borave u malaričnim područjima svim oblicima informiranja o bolesti, provođenje trajne kemoprofilakse te rigorozne kontrole i praćenje svih prispjelih iz rizičnih sredina. Zbog potencijalne opasnosti od razvoja endemije i širenja importiranih uzročnika pozornost valja usmjeriti ponajprije na održavanje svijesti u zdravstvu o potrebi prepoznavanja unesenih slučajeva i što brže adekvatne terapije.

Attachments:

MALARIJA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OD 1987. DO 2006

71 Kb

NEEPIDERMOIDNI TUMORI LARINKSA
– 15-GODIŠNJE ISKUSTVO U NAŠOJ USTANOVI

NONSQUAMOUS CARCINOMAS OF THE LARYNX
– 15 YEARS EXPERIENCE IN THE SINGLE INSTITUTION

MARIO BILIĆ, DRAGO PRGOMET, LANA KOVAČ, IVA TOPIĆ, VLADIMIR KATIĆ

Deskriptori: Laringealni tumori – dijagnostika, patologija, kirurgija; Karcinom – dijagnostika, patologija, kirurgija
Sažetak. Neepidermoidni tumori larinksa vrlo su rijetki. Pravodobna dijagnoza ovih tumora iznimno je važna zbog njihova različitog porijekla, izgleda, načina liječenja i prognoze. Polipoidne i submukozne lezije karakteristične su za ove tumore i vjerojatan razlog za relativno kasnu dijagnozu unatoč ranom postojanju simptoma. Prema porijeklu, neepidermoidni tumori larinksa mogu se podijeliti u one sekretornog porijekla, vezivnoga tkiva, limforetikularne, melanome i metastatske karcinome. U ovoj studiji tijekom 15 godina (1990–2005) u Klinici za bolesti uha, nosa i grla, kirurgiju glave i vrata, KBC-a Zagreb, liječen je 771 bolesnik s tumorom larinksa. Među njima bilo je 11 bolesnika s neepidermoidnim tumorom larinksa uključujući jedan slučaj neuroendokrinog tumora, leiomiosarkoma, fibrosarkoma, rabdomiosarkoma, adenoidnocističnog tumora, dva slučaja hondrosarkoma i tri slučaja mukoepidermoidnog karcinoma visokoga stupnja malignosti. Naše iskustvo u dijagnostici i liječenju ovih tumora predstavljeno je u ovom članku.

Attachments:

NEEPIDERMOIDNI TUMORI LARINKSA

80 Kb

PLUĆNA HISTIOCITOZA LANGERHANSOVIH STANICA – PRIKAZ BOLESNIKA

PULMONARY LANGERHANS’ CELL HISTIOCYTOSIS – CASE REPORT

IVAN ALERIĆ, MIROSLAV KRPAN, JASMINKA JAKIĆ-RAZUMOVIĆ, ZAGORKA BORAS, IVICA MAŽURANIĆ

Deskriptori: Histiocitoza Langerhansovih stanica – dijagnostika, patologija, liječenje; Pluća – radiografija, patologija; Rebra – patologija
Sažetak. U ovom radu prikazuje se slučaj plućne histiocitoze Langerhansovih stanica u 29-godišnjeg muškarca koji se pre¬zentirao bolima u prsištu kao posljedicom osteolize rebara. Učinjena je dijagnostička obrada koja je obuhvatila laboratorijsku i radiografsku analizu, funkcionalnuu obradu pluća, endoskopiju bronhalnog stabla, citološku i patohistološku analizu. Nakon postavljene dijagnoze, započeto je liječenje kortikosteroidom uz dugotrajno praćenje. U radu je prikazan i kra¬tak sustavni pregled plućne histiocitoze Langerhansovih stanica.

Attachments:

PLUCNA HISTIOCITOZA LANGERHANSOVIH STANICA

203 Kb

MARDEN-WALKEROV SINDROM – PRIKAZ BOLESNICE

MARDEN-WALKER SYNDROME – A CASE REPORT

MIROSLAV DUMIĆ, NATAŠA ROJNIĆ-PUTAREK, SNJEŽANA ŠKRABLIN-KUČIĆ, TONI MATIĆ, JASENKA ILLE, ANA RADICA

Deskriptori: Višestruke anomalije; Blefarofimoza; Kontrakture – prirođene; Zglobovi – patologija; Izgled
Sažetak. Marden-Walkerov sindrom (MIM # 248700) do sada je opisan u 36 bolesnika. Njegova etiologija nije jasna, no pretpostavlja se da se radi o poremećaju u razvoju središnjega živčanog sustava koji se nasljeđuje autosomno recesivno. Osnovni kriteriji za postavljanje dijagnoze uključuju tri glavna klinička znaka – blefarofimozu, kongenitalne kontrakture zglobova i bezizražajno lice, a u ovih se bolesnika može naći i niz drugih anomalija. Prikazujemo djevojčicu s kliničkim karakteristikama Marden-Walkerova sindroma koji do sada u nas nije opisan. Uz tri glavna znaka i niz drugih koji potvrđuju dijagnozu, naša bolesnica ima i vezikoureteralni refluks i umbilikalnu herniju, koji dosad nisu nađeni u ovih bolesnika.

Attachments:

MARDEN-WALKEROV SINDROM

99 Kb

VAŽNOST ELEKTROGASTROGRAFIJE U DIJAGNOSTICI POREMEĆAJA MOTILITETA ŽELUCA U DJEČJOJ DOBI

ELECTROGASTROGRAPHY IN DIAGNOSIS OF GASTRIC MOTILITY DISORDER IN CHILDREN

GORAN PALČEVSKI, MLADEN PERŠIĆ

Deskriptori: Gastrointestinalni motilitet – fiziologija; Želudac – fiziologija; Želučane bolesti – dijagnoza, patofiziologija; Elektrodijagnostika
Sažetak. Poremećaji motiliteta gastrointestinalnog (GI) sustava u djece česta su pojava. Suvremeni tehnološki razvoj omogućio je bolje razumijevanje, praćenje i liječenje tih smetnja. Anatomski su želučane strukture razvijene prije, dok mioelektrična aktivnost i motilitet sazrijevaju nakon rođenja. Elektrogastrografija (EGG) mjerenje je gastrične mioelektrične aktivnosti vanjskim, kožnim elektrodama. Frekvencija želučanih valova je od 0,5 do 9 c/min, uz uobičajenu od 2 do 4 c/min, a amplituda od 50 do 500 µV. Učestalost iznad 4 c/min naziva se tahigastrijom, ispod 2 c/min bradigastrijom, a ako se ne može odrediti dominantna frekvencija – gastričnom aritmijom. EGG se može rabiti u praćenju normalne funkcije želuca, utvrđivanju motornih bolesti u raznim stanjima, kao i pri procjeni uspješnosti liječenja nekoga patološkog stanja. Metoda je neinvazivna, jeftina, bezopasna, relativno se jednostavno provodi što ju čini pogodnom tehnikom u pedijatriji. Budućnost joj ovisi ponajprije o tehničkom napretku (unaprjeđenju mjerenja i analize dobivenih podataka) što je nužno za unaprjeđenje interpretacije rezultata.

Attachments:

VAZNOST ELEKTROGASTROGRAFIJE U DIJAGNOSTICI

112 Kb

DOPLER JETRENE CIRKULACIJE

COLOR DOPPLER ULTRASOUND OF THE LIVER CIRCULATION

IVICA GRGUREVIĆ, BITA BOOZARI, MILAN KUJUNDŽIĆ, BORIS BRKLJAČIĆ

Deskriptori: Jetrena cirkulacija – fiziologija; Jetra – prokrvljenost, ultrasonografija; Jetrene bolesti – ultrasonografija; Ul¬trasonografija obojenim doplerom
Sažetak. Primjenom ultrazvuka i obojenog doplera (CDUS – od engl. Color doppler ultrasound) mogu se analizirati morfološke i hemodinamske promjene jetrenog krvotoka koje nastaju u različitim patološkim stanjima. U nekim od ovih stanja obojeni dopler ima presudnu ulogu u postavljanju dijagnoze, čime se mogu izbjeći invazivne pretrage. Osim uloge u analizi vaskularnih bolesti jetre, kao i reperkusija općih cirkulacijskih poremećaja na jetru, ovom metodom mogu se dobiti informacije bitne za karakterizaciju difuznih i fokalnih bolesti jetre. Prednost ultrazvuka pred ostalim metodama je u njegovoj širokoj dostupnosti i neinvazivnosti, a nedostatak je u činjenici da se radi o metodi koja vrlo ovisi o vještini, znanju i iskustvu ultrasoničara. U ovom radu prikazali smo aktualni status CDUS-a u dijagnostici kongestivnih bolesti jetre (Budd-
-Chiarijev sindrom, bolesti desnog srca, venookluzivna bolest), promjena na razini jetrenog parenhima (vaskularne anomalije-fistule, solidni tumori, promjene koje nastaju kod difuznih parenhimskih bolesti jetre) te smetnja utoka krvi u jetru (stenoza i tromboza jetrene arterije i vene porte).

Attachments:

DOPLER JETRENE CIRKULACIJE

351 Kb

DIJABETIČKA NEFROPATIJA I PREVENCIJA KRONIČNOG BUBREŽNOG ZATAJENJA
UZROKOVANOG DIJABETIČKOM NEFROPATIJOM

DIABETIC NEPHROPATHY AND PREVENTION
OF DIABETIC NEPHROPATHY CAUSED CHRONIC RENAL INSUFFICIENCY

MARKO JAKIĆ, MARIJANA JAKIĆ, LADA ZIBAR, DUBRAVKA MIHALJEVIĆ, SANJA STIPANIĆ, TOMISLAV TESKERA

Deskriptori: Šećerna bolest – komplikacije; Dijabetička nefropatija – patofiziologija, komplikacije, prevencija; Kronično zatajenje bubrega – etiologija, prevencija
Sažetak. Broj bolesnika sa šećernom bolesti (ŠB), pogotovo onih sa ŠB tipa 2, vrlo brzo raste. Pod kraj 2. milenija bilo ih je u svijetu oko 150 milijuna, a pretpostavlja se da će se njihov broj do 2030. godine udvostručiti. Prati ih niz kroničnih komplikacija. Dominiraju one na malim i velikim krvnim žilama, mikrovaskularne i makrovaskularne komplikacije. U ovom radu prikazan je pregled literature vezan uz dijabetičku nefropatiju (DN), glavnu mikrovaskularnu komplikaciju bolesnika sa ŠB. Njezin najraniji znak je mikroalbuminurija, nalaz više od 30, a manje od 300 mg albumina u 24-satnom urinu. Bubrežna funkcija obično počinje padati kada bolesnici dobiju patološku proteinuriju. Posljedično bubrežno zatajenje prolazi kroz 5 stadija, a 5., završni razvija se na sreću samo u malog dijela bolesnika, u novije vrijeme, prema američkim izvorima, njih 232 na 100.000 bolesnika sa ŠB. Unatoč tomu, u nizu razvijenih zemalja 30–40% novih bolesnika počinje liječenje dijalizom zbog ŠB. Za nastanak DN nužne su hiperglikemija i hemodinamske promjene u glomerulima, glomerularna hiperfiltracija i porast intraglomerularnog tlaka. Važna uloga pripada i oksidativnom stresu, krajnjim proizvodima glikosilacije glukoze, citokinima, čimbenicima rasta i sorbitolu. Prevladava mišljenje da su uz hiperglikemiju genski čimbenici najvažniji u nastanku DN. Dio bolesnika sa ŠB čine osjetljivim za nastanak DN, a dio štite od nje. Kada se u bolesnika sa ŠB zabilježi patološka proteinurija, glomerularna filtracija u nekih od njih počinje padati prosječno za 7–14 ml/min/godinu na 1,73 m2 tjelesne površine. Poboljšanje kontrole glikemije, dobra regulacija krvnoga tlaka, korekcija bubrežne anemije rHu-Epom, regulacija poremećaja metabolizma lipoproteina plazme i smanjenje unosa bjelančevina, sve negenskih čimbenika, usporit će gubitak bubrežne funkcije samo u nekih od njih ili će dovesti do smanjenja udjela bolesnika u kojih će se razviti završni stadij kroničnoga bubrežnog zatajenja. Pri tome treba imati na umu da su morfološke i funkcionalne promjene bubrega ovih bolesnika reverzibilne samo do određenih granica i da je uspjeh renoprotekcije to veći što se ona započne ranije.

Attachments:

DIJABETICKA NEFROPATIJA I PREVENCIJA KRONICNOG BUBREZNOG

166 Kb

STRUČNA MEDICINSKA POGREŠKA – SLOVENSKA STAJALIŠTA I ISKUSTVA

MEDICAL ERROR – SLOVENIAN STANDPOINTS AND EXPERIENCE

MIRAN VRABL

Deskriptori: Medicinske pogreške; Nesavjesno liječenje, vještačenje; Informiran pristanak; Slovenija
Sažetak. Najrazličitiji izrazi primjenjuju se za nepoželjne posljedice koje nastaju tokom liječenja s trajnim posljedicama za bolesnika, a kako bi se izbjegao određeni postupak koji nije sukladan algoritmima, nazvani su stručnom medicinskom pogreškom. Sa stajališta pacijenta koji doživi trajne posljedice ili čak umre zbog nestručnih radnja potpuno je svejedno kako se ti postupci nazivaju. Dok ne nastupi smrt, moguće je ublažiti trajne posljedice odštetom na bazi osiguranja u okviru građanskopravne odgovornosti liječnika za štetu. Što brže priznanje da je do stručne pogreške došlo, otvoren razgovor s pacijentom i njegovom rodbinom i naknada štete baza su za održavanje povjerenja u kristalnom odnosu pacijent-liječnik. Posebna pažnja mora biti posvećena informiranom pristanku. Tek kad je pacijentu detaljno objašnjena situacija oko pojedinog liječenja ili kirurškog zahvata, i to pravodobno i u adekvatnom opsegu, može se pacijent slobodno i samostalno odlučiti o njegovu prihvaćanju. Liječnik je taj koji mora dokazati da je taj postupak bio adekvatno izveden.

Attachments:

STRUCNA MEDICINSKA POGRESKA

68 Kb

MEDICINSKA POGREŠKA – PROFESIONALNA ODGOVORNOST ZA ŠTETE U BOSNI I HERCEGOVINI

MEDICAL ERROR – PROFESSIONAL LIABILITY FOR MALPRACTICE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

NURKA PRANJIĆ

Deskriptori: Medicinske pogreške; Nesavjesno liječenje; Zakonska odgovornost; Bosna i Hercegovina
Sažetak. Zdravstvena se zaštita često uspoređuje s avijacijom jer mnogi faktori koji dovode do pogreške u oba su područja slični. U ovom revijalnom članku navode se literaturne činjenice u vezi s etičkim, zakonskim i praktičnim aspektima gra¬đanskopravne odgovornosti u slučaju medicinske pogreške. Građanskopravna odgovornost za štete u medicini jedan je od najvažnijih dijelova zakonodavstva koji regulira zdravstvenu zaštitu. Liječničke komore bi mogle imati vrlo važnu ulogu u alternativnoj metodi rješavanja medicinske pogreške. Da bi se smanjila učestalost pogrešaka, potrebno je imati konstruktivan pristup. Medicinske se pogreške moraju istraživati. Da bi se ovo postiglo, u vodiče prakse mora se uvesti da liječnici sami prijavljuju svoje pogreške pacijentima ili njihovim obiteljima.

Attachments:

MEDICINSKA POGRESKA – PROFESIONALNA ODGOVORNOST

69 Kb