DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE LIMFOMA – HRVATSKI KONSENZUS

DIAGNOSIS AND THERAPY OF LYMPHOMAS – CROATIAN CONSENSUS

IGOR AURER, MARA DOMINIS, RANKA ŠTERN-PADOVAN, DRAŽEN HUIĆ, FEDOR ŠANTEK

Deskriptori: Limfom – dijagnoza, liječenje; Postupnik; Hrvatska

ŠTO ŽELE SPECIJALIZIRATI STUDENTI ŠESTE GODINE MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

SPECIALTY PREFERENCES AMONG FINAL-YEAR MEDICAL STUDENTS AT ZAGREB UNIVERSITY MEDICAL SCHOOL

OZREN POLAŠEK, IVANA KOLČIĆ, NADA ČIKEŠ

Deskriptori: Studenti medicine – psihologija; Medicinske specijalizacije – trend; Medicinska dodiplomska edukacija; Hrvatska
Sažetak. Cilj studije bio je ispitati želje vezane uz odabir specijalizacije među studentima šeste godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Studijom su bile obuhvaćene tri akademske godine (2003–2005), s ukupno 603 anketirana studenta (postotak odaziva 83,8%). Trećina studenata navela je da su već pri upisu na fakultet znali kojom specijalizacijom se žele baviti. Na kraju studija tri najčešće željene specijalizacije bile su interna medicina (12,6%), pedijatrija (10,2%) i kirurgija (8,7%), dok je četvrtina studenata (24,4%) prije kraja diplomske edukacije željela jednu od tzv. specijalizacija s mogućnošću kontrole životnog stila. Najbolji akademski uspjeh prijavili su studenti koji su željeli specijalizirati internu medicinu, dok su najlošiji uspjeh prijavili studenti koji žele specijalizirati obiteljsku medicinu. U odnosu na postotak specijalista u sustavu zdravstva Republike Hrvatske, studija pokazuje najmanji interes za specijalizacije iz obiteljske medicine, anesteziologije i radiologije, dok je najveći interes studenata zabilježen za specijalizacije iz otorinolaringologije i ortopedije.

UČESTALOST OSTEOPOROZE U MUŠKARACA U HRVATSKOJ – REZULTATI ULTRAZVUČNE DENZITOMETRIJE PETNE KOSTI

OSTEOPOROSIS PREVALENCE IN CROATIAN MALES – THE RESULTS OF CALCANEUS ULTRASOUND

DARKO KAŠTELAN, IVANA KRALJEVIĆ, MIRJANA KUJUNDŽIĆ-TILJAK, IVA KARDUM, JOSIPA MAZALIN, GORAN MARIČIĆ, MATILDA UJEVIĆ-STRIŽAK, MILJENKO GLIŠANOVIĆ, VLASTA URBAN TRIPOVIĆ, BLAŽENKA MIŠKIĆ, SONJA ŠVARC JANJANIN, ČOSIĆ DANIJELA, DEGMEČIĆ ANA, TINA DUŠEK, ZLATKO GILJEVIĆ, JOZO JELČIĆ, ZDRAVKO PERKOVIĆ, IZET AGANOVIĆ, MIRKO KORŠIĆ

Deskriptori: Osteoporoza – epidemija, ultrazvuk; Petna kost – ultrazvuk; Gustoća kosti; Hrvatska – epidemiologija; Referentne vrijednosti
Sažetak. Cilj istraživanja bio je odrediti referentne vrijednosti parametara kvantitativnog ultrazvuka petne kosti i na osnovi njih procijeniti učestalost osteoporoze u muškaraca u Hrvatskoj. U istraživanje su, u sedam istraživačkih centara (Zagreb, Ivanić Grad, Koprivnica, Šibenik, Pula, Slavonski Brod, Vukovar), uključena 1002 muškarca, dobi od 20 do 99 godina. Svim ispitanicima izmjerena je petna kost uređajem Sahara, a određivani su brzina ultrazvučnog vala (SOS), slabljenje ultrazvučnog vala pri prolasku kroz kost (BUA) i indeks kvantitativnog ultrazvuka (QUI). Vrijednosti svih parametara kvantitativnog ultrazvuka značajno su se smanjivale s dobi (p<0,001). Vršne vrijednosti SOS (1562,8±28,5 m/s) i QUI (103,6±16,5) postignute su u trećem desetljeću života, a BUA (86,2±19,2 db/MHz) u četvrtom desetljeću. Prema parametrima QUI, BUA ili SOS, 5,8%, 3,4% i 4,2% muškaraca, starijih od 50 godina, imalo je osteoporozu po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije za DXA, odnosno 16,2%, 11,7% i 17,2% kada smo kao kriterij za osteoporozu uzeli vrijednost T£–1,8.

TROGODIŠNJI DJEČAK – HOMOZIGOT ZA PORODIČNU HIPERKOLESTEROLEMIJU

THREE-YEAR-OLD BOY – A HOMOZYGOTE FOR FAMILIAR HYPERCHOLESTEROLEMIA

MIROSLAV DUMIĆ, ANITA ŠPEHAR UROIĆ, IGOR FRANCETIĆ, ZVONIMIR PURETIĆ,
DANICA MATIŠIĆ, PETAR KES, MARTINA MIKECIN, ŽELJKO REINER

Deskriptori: Obiteljska hiperkolesterolemija – genetika, krv, liječenje; Kolesterol, LDL – u krvi; Homozigot
Sažetak. Homozigotni oblik porodične hiperkolesterolemije (PH) uzrokovan mutacijama receptora za lipoproteine male gustoće (low density lipoprotein – LDL) rijetka je autosomno-dominantno nasljedna bolest s incidencijom oko 1/1000000. Karakterizirana je izrazitim povišenjem razine ukupnog i LDL-kolesterola te pojavom kožnih ksantoma već u male djece. Bolesnici su životno ugroženi od ranog djetinjstva zbog preuranjenog razvoja ateroskleroze i pojave koronarne bolesti, a njihovo je liječenje velik problem, posebno u našim uvjetima. Prikazujemo trogodišnjeg dječaka s kliničkim i laboratorijskim osobitostima homozigotnog oblika autosomno-dominantne PH (tuberozni ksantomi i vrlo visoka razina ukupnog i LDL-kolesterola). Heterozigotna hiperkolesterolemija nađena je u oba roditelja te u nekoliko članova šire obitelji. U dječaka se provodilo liječenje simvastatinom, a zatim i atorvastatinom, no bez značajnijeg uspjeha. Planira se započeti liječenje LDL-aferezom koja predstavlja terapiju izbora u djece homozigota za PH.

LEUKOCITOKLASTIČKI VASKULITIS U PRIMARNOME SJÖGRENOVU SINDROMU: PRIKAZ BOLESNIKA

LEUKOCYTOCLASTIC VASCULITIS IN PRIMARY SJÖGREN SYNDROME: A CASE REPORT

NADICA LAKTAŠIĆ-ŽERJAVIĆ, BRANIMIR ANIĆ, BOŽIDAR ĆURKOVIĆ, ĐURĐICA BABIĆ-NAGLIĆ, MARIN NOLA, DAVORIN LONČARIĆ

Deskriptori: Sjigrenov sindrom – dijagnoza, komplikacije, farmakoterapija; Leukocistoklastični vaskulitis – etiologija, patologija, farmakoterapija; Kožne vaskularne bolesti – etiologija, patologija, farmakoterapija
Sažetak. U radu je prikazana bolesnica s primarnim Sjögrenovim sindromom (SSjö) i kožnim leukocitoklastičkim vaskulitisom. Dijagnoza SS postavljena je na temelju klinički i objektivno utvrđene suhoće očiju i usta, karakterističnoga patohistološkog nalaza bioptata male slinovnice te pozitivnog nalaza protutijela SS-A. S obzirom na odsutnost znakova druge dobro definirane autoimune bolesti, postavljena je dijagnoza primarnog SSjö. Dijagnoza vaskulitisa potvrđena je patohistološki biopsijom kožne promjene. Bolesnica je uspješno liječena sustavnom primjenom niske doze glukokortikoida uz lokalnu simptomatsku terapiju sicca sindroma. Iako je SSjö jedna od najčešćih autoimunih bolesti, a vaskulitis jedna od karakterističnih ekstraglandularnih manifestacija bolesti, malo je podataka o kliničkim karakteristikama i raznolikosti vaskulitisa u primarnome SSjö.

LAPAROSKOPSKA TRANSGASTRIČNA CISTOGASTROSTOMIJA PSEUDOCISTE GUŠTERAČE: PRIKAZ BOLESNIKA

LAPAROSCOPIC TRANSGASTRIC CYSTOGASTROSTOMY OF PANCREATIC PSEUDOCYST: A CASE REPORT

IGOR STIPANČIĆ, DRAŽEN SERVIS, ŽELJKO BUŠIĆ, VALENTINA RATKAJEC

Deskriptori: Pseudocista gušterače – kirurgija; Gastrostomija – metode; Laparoskopija; Drenaža – metode
Sažetak. Pseudocista gušterače jedna je od najčešćih komplikacija akutnog pankreatitisa. Simptomatske pseudociste ili one u kojih dolazi do dodatnih komplikacija zahtijevaju liječenje. Temeljni način liječenja pseudocista je njihova drenaža. Najbolji način liječenja je unutarnja drenaža uspostavljanjem komunikacije između pseudociste i želuca ili crijeva. Razvojem endoskopskih tehnika danas je moguće uspješno načiniti unutarnju drenažu sa želucem ili dvanaesnikom endoskopskim putem, međutim kirurška unutarnja drenaža, koja se već desetljećima izvodi otvorenom operacijom, i dalje se smatra standardom prema kojem se uspoređuju drugi oblici liječenja pseudocista gušterače. Posljednjih godina opisano je više načina unutarnje drenaže pseudociste gušterače laparoskopskim načinom. Početni rezultati ovakvog načina liječenja ohrabruju sa svim prednostima koje pruža minimalno invazivna kirurgija, iako u do sada objavljenim radovima broj bolesnika operiranih ovim načinom nije velik i u skladu s tim ne postoje jasni dokazi da ovakav način operiranja pruža nedvojbene prednosti za bolesnika. Ovdje prikazujemo rezultat prve laparoskopske unutarnje drenaže pseudociste gušterače nakon akutnoga nekrotizirajućeg pankreatitisa, učinjene na našem odjelu 4. travnja 2005. godine. U bolesnika smo istodobno učinili laparoskopsku kolecistektomiju i transgastričnu cistogastrostomiju. Bolesnik se oporavio bez komplikacija i bez recidiva pseudociste, a praćen je godinu dana nakon operacije.

TEŠKA KRONIČNA BOLEST I LIAISON PSIHIJATRIJA

SEVERE CHRONIC ILLNESS AND LIAISON PSYCHIATRY

IVA NEMČIĆ-MORO, VANA KARŠIĆ, VESNA GRGIĆ

Deskriptori: Kronična bolest – psihologija; Upute i savjetovanje; Psihoterapija; Regresija (psihologija)
Sažetak. U radu su prikazana tri bolesnika koji su zbog kroničnih somatskih bolesti liječeni na odjelima dijalize, hematologije i ginekologije. Kod bolesnika koji boluju od kroničnih somatskih bolesti često se javljaju i psihičke smetnje. Kao veza između somatskog i psihološkog pojavila se novija grana psihijatrije – liaison (suradna) psihijatrija. Liaison psihijatar, s jedne strane, pomaže bolesniku da se lakše nosi sa svojom bolesti, a s druge, članovima tima pomaže da bolje razumiju bolesnikove psihološke potrebe. U opisanim slučajevima psihičke smetnje javile su se nakon završetka somatskog liječenja te je uloga liaison psihijatra bila da omogući bolesnicima adaptaciju na novonastalu situaciju te da se na taj način ne gubi na kvaliteti života. Cilj ovog rada je približiti ulogu liaison psihijatra u liječenju kroničnih bolesnika.

INFEKCIJE IZAZVANE NETUBERKULOZNIM MIKOBAKTERIJAMA

INFECTIONS DUE TO NONTUBERCULOUS MYCOBACTERIA

VERA KATALINIĆ-JANKOVIĆ, SANJA POPOVIĆ GRLE, MIHAELA OBROVAC, ŽELJKO CVETNIĆ, TAIDA ALFIREVIĆ

Deskriptori: Infekcije izazvane netuberkuloznim mikobakterijama – mikrobiologija, dijagnoza, farmakoterapija; Netuberkulozne mikobakterije – učinci lijeka; Antimikrobna sredstva – terapijska upotreba
Sažetak. Netuberkulozne mikobakterije (NTM) pripadaju rodu Mycobacterium, čiji je najpoznatiji predstavnik Mycobacterium tuberculosis. Nalaze se kao kolonizacijska flora dišnih putova, rjeđe su uzročnik bolesti, koja se, ako postoji, naziva mikobakterioza. Mikobakterioze su češće u imunokompromitiranih i u prijašnjih plućnih bolesnika. Budući da su NTM to češće što je niža incidencija tuberkuloze (u Hrvatskoj u padu zadnjih pola stoljeća), uza sve veću učestalost kronične ¬opstruktivne plućne bolesti (KOPB), valja očekivati veću pojavnost NTM-infekcija u Hrvatskoj. Dominantan put infekcije jest inhalacija čestica aerosola iz okoliša (NTM su ubikvitarne), a ne prenose se interhumano. Uz plućne infekcije i infekcije kože, opisane su i diseminirane infekcije. Mikrobiološka dijagnoza ima ključnu ulogu pri postavljanju točne dijagnoze, gdje treba povezati kliničke, radiološke i mikrobiološke kriterije. Terapija mikobakterioza je teška i dugotrajna, rabe se rifampicin, etambutol, fluorokinoloni, odnedavno i makrolidski antibiotici, što je poboljšalo ishod liječenja.

ARTROSKOPSKA KIRURGIJA GLEŽNJA

ARTHROSCOPIC SURGERY OF THE ANKLE

IVAN BOJANIĆ, MILJENKO FRANIĆ, ALAN IVKOVIĆ

Deskriptori: Gležanj – kirurgija; Artroskopija – metode, komplikacije; Ozljede gležnja – kirurgija, patologija; Bolest zglobova – kirurgija, patologija
Sažetak. Artroskopska kirurgija gležnja danas je standardna tehnika kojom se koristimo u suvremenoj ortopediji. Veliki zamah u razvoju i primjeni ove metode logičan je slijed tehnološkog napretka, kao i sve većeg iskustva samih artroskopičara. Metoda je minimalno invazivna i omogućava direktan pregled zgloba bez artrotomije ili osteotomije maleola. Brojne su postojeće indikacije za uporabu ove metode, a svakako možemo očekivati i pojavu novih indikacija u skoroj budućnosti. Gležanj možemo artroskopirati prednjim ili stražnjim pristupom, a osnovnim indikacijama za artroskopiju gležnja danas se smatraju: sindrom prednjeg sraza, sindrom sinovijalnog sraza, slobodna zglobna tijela, koštano-hrskavične ozljede, sinovitisi različitih etiologija (reumatoidni artritis, infektivni sinovitis, sinovitis kod hemofilije), sindrom stražnjeg sraza, poslijetraumatska stanja, osteoartritis (artroza), artrodeza gležnja, tvorbe slične tumorima (sinovijalna hondromatoza, pigmentni vilonodularni sinovitis) te razne kombinacije tih uzroka. U ovom članku opisat ćemo tehniku, osnovne indikacije, komplikacije, kao i perspektivu artroskopije gležnja, uz detaljan pregled suvremenih literaturnih podataka.

PRIJEDLOG PROGRAMA RANOG OTKRIVANJA RAKA VRATA MATERNICE U HRVATSKOJ

PROPOSAL OF CERVICAL CANCER EARLY DETECTION PROGRAMME IN CROATIA

ARIANA ZNAOR, DAMIR BABIĆ, ANTE ČORUŠIĆ, MAGDALENA GRCE, VESNA MAHOVLIĆ, MARIJA PAJTLER, ALAN ŠERMAN

Deskriptori: Tumori vrata maternice – dijagnoza, prevencija i kontrola; Nacionalni zdravstveni programi – organizacija; Probir – metode; Hrvatska – epidemiologija
Sažetak. U Hrvatskoj se oportunistički probir Papa-testom počeo provoditi još 1950-ih, što je rezultiralo znatnim padom incidencije i mortaliteta od raka vrata maternice sve do početka 1990-ih godina kada se trendovi stabiliziraju te još uvijek godišnje obolijeva u prosjeku 370, a umire 100 žena. Predložen je Program ranog otkrivanja raka vrata maternice koji bi obuhvatio sve žene u Hrvatskoj u dobi od 25 do 64 godine. U prvoj fazi programa provodilo bi se testiranje Papa-testom svake treće godine, dok bi se u drugoj fazi programa uvelo i testiranje HPV-testom za žene starije od 30 godina. Predložena je organizacija programa na razini županija, dok bi se evaluacija i monitoring programa provodili i na razini županija i centralno. S obzirom na sadašnje troškove liječenja i bolovanja žena liječenih od raka vrata maternice, procijenjeno je da bi uvođenje programa probira za rak vrata maternice u Hrvatskoj bilo isplativo već nakon prvih deset godina.