RANO OTKRIVANJE OŠTEĆENJA SLUHA U NOVOROĐENČADI METODOM AUTOMATSKOG ISPITIVANJA OTOAKUSTIČKE EMISIJE U RODILIŠTU OPĆE BOLNICE VIROVITICA 

EARLY DETECTION  OF HEARING IMPAIRMENT IN NEWBORNS USING AUTOMATIC
OTOACOUSTIC EMISSION IN VIROVITICA COUNTY HOSPITAL MATERNITY WARD

JADRANKO ŠEGREGUR

Deskriptori: Oštećenja sluha – dijagnoza; Probir novorođenčadi – metode, Spontana otoakustička emisija
Sažetak. Cilj: Ispitati učestalost oštećenja sluha u novorođenčadi i uspješnost ranog otkrivanja oštećenja sluha metodom automatskog ispitivanja otoakustičke emisije (A-OAE). Metode: Probirom na oštećenje sluha obuhvaćena su sva novorođenčad rođena u rodilištu Opće bolnice Virovitica u razdoblju 2004.–2006. godine. Sluh im je ispitan metodom A-OAE. Dijagnoza oštećenja sluha potvrđena je tercijarnom audiološkom obradom. Rezultati: Sluh je ispitan u 2422-je (98,9%) novorođenčadi pri čemu je otkriveno 199 (8,2%) pozitivnih nalaza na oštećenje sluha. Na kontrolnom pregledu 43-je (1,8%) novorođenčadi imalo je pozitivan nalaz i upućena su u sekundarnu ustanovu (Poliklinika SUVAG, Zagreb) gdje je u njih 11-ero (0,45%) potvrđeno oštećenje sluha. Značajno je bilo više oštećenja sluha u novorođenčadi s rizičnim čimbenicima. Zaključak: Rezultati potvrđuju opravdanost provođenja ranog probira na oštećenje sluha metodom A-OAE u sve novorođenčadi nakon rođenja u rodilištu, što omogućuje pravodobni početak liječenja i bolju rehabilitaciju.

SENTINELNA LIMFADENEKTOMIJA KOD PLANOCELULARNIH KARCINOMA LARINKSA I HIPOFARINKSA

SENTINEL LYMPH NODE BIOPSY IN SQUAMOUS CELL CARCINOMA OF THE PHARYNX AND LARYNX

DRAGO PRGOMET, DRAŽEN HUIĆ, ANDREA MUTVAR, ZORAN RAKUŠIĆ,
MARIO BILIĆ, VLADIMIR KATIĆ

Deskriptori: Laringealni tumori – patologija, kirurgija; Hipofaringealni tumori – patologija, krirugija; Planocelularni karcinom – patologija, kirurgija; Limfni čvorovi – patologija; Limfatičke metastaze – patologija; Biopsija sentinel limfnog čvora; Ekscizija limfnog čvora
Sažetak. Kod 20 bolesnika s karcinomom hipofarinksa i larinksa uspoređivani su učestalost metastaza u sentinelnim (»čuvarskim«) limfnim čvorovima s preostalim limfnim čvorovima u disektatu vrata. U studiju su uključeni bolesnici s prvim primarnim tumorom, koji je patohistološki preoperativno verificiran kao planocelularni karcinom uz klinički negativan vrat (cN0). Sentinelni limfni čvorovi prikazani su s pomoću humanoga serumskog albumina u obliku koloida, obilježenog radioaktivnim tehnecijem-99m (Tc-99m) aktivnosti 0,5 mCi (18 MBq). Ukupno su prikazana 32 sentinelna limfna čvora. Svi su nađeni u regijama II do IV, a najveći broj u regiji II. Kod tri bolesnika sentinelni limfni čvorovi su identificirani na obje strane vrata. Kod dva bolesnika (tumor hipofarinksa i glotisa) nisu se preoperativno prikazali scintigrafijski limfni čvorovi. Učinjeno je dvadeset i šest selektivnih disekcija vrata (u šest bolesnika disekcija je bila obostrana). Ukupno je u disektatima bilo izolirano 319 limfnih čvorova. Kod pet bolesnika, u sedam limfnih čvorova, nađene su metastaze. Kod tri bolesnika metastaze su u sentinelnome limfnom čvoru. Kod jednog pacijenta smo uz pozitivan patohistološki nalaz u sentinelnom limfnom čvoru našli metastaze i u drugim čvorovima (pN2b). Kod jednog bolesnika smo imali lažno negativni nalaz. Naime sentinelni limfni čvor bio je i na intraoperativnoj i definitivnoj patohistološkoj obradi bez metastaza, dok je u drugom čvoru u istom disektatu definitivni patohistološki nalaz bio pozitivan. Oba čvora bila su u regiji III. Ovo istraživanje je potvrdilo da su limfna drenaža gornjeg aerodigestivnog trakta, kao i regije metastaziranja kod planocelularnog karcinoma te lokalizacije konstantne i predvidljive.

PSIHONEUROIMUNOLOGIJA – REGULACIJA IMUNOSTI NA RAZINI ORGANIZMA KAO CJELINE

PSYCHONEUROIMMUNOLOGY – REGULATION OF IMMUNITYAT THE SYSTEMIC LEVEL

MILIVOJ BORANIĆ, ANTE SABIONCELLO, JELKA GABRILOVAC

Deskriptori: Psihoneuroimunologija; Neuroimunomodulacija; Neuroendokrini sustavi – imunologija; Imunološki sustav – imunologija; Stres – imunologija
Sažetak. Reakcije prirođene i stečene imunosti uvelike su regulirane vlastitim kontrolnim mehanizmima, to jest širokim spektrom različitih citokina kojima stanice imunosustava komuniciraju međusobno i kojima utječu na druge stanice u okolini, primjerice u područjima upale. Međutim, rad imunosustava kontroliraju i nadređeni kontrolni mehanizmi – vegetativni živčani sustav i hormoni jer stanice imunosustava izražavaju receptore za širok spektar neurotransmitora i hormona. Neuroendokrini signali mogu pojačati ili oslabiti, ubrzati ili usporiti imunoreakciju, ali ne djeluju na njezinu specifičnost. Putem sistemnih neuroendokrinih mehanizama mogu na imunoreakciju utjecati i različiti stresogeni činitelji, uključivši i psihosocijalne. Sa svoje strane, imunosustav utječe svojim citokinima na izlučivanje hormona i na središnji živčani sustav, što se očituje i specifičnim promjenama ponašanja u sklopu zaraznih i upalnih bolesti (»bolesničko ponašanje«, engl. sickness ¬behavior) koje uključuje pospanost, gubitak teka, depresiju ili tjeskobu i smanjenje kognitivnih sposobnosti, koncentracije i pamćenja. Lokalni imunosustavi u koži i sluznicama također su podložni neuroendokrinoj regulaciji na razini organizma kao cjeline, ali imaju i vlastite neuroendokrine mehanizme. Zato koža i sluznice dišnoga i probavnoga sustava reagiraju na različite stresogene utjecaje, što se očituje primjerice kod neurodermitisa, astme i ulceroznog kolitisa. U djece se imunosni i neuroendokrini sustav još razvijaju, poglavito u fetalnom razdoblju i tijekom prve godine života pa stresogeni utjecaji ¬kojima je dijete izloženo u to doba mogu ostaviti trajne posljedice u obliku slabosti imunosustava ili povećanog rizika od alergijskih ili autoimunosnih reakcija. Poznavanje neuroendokrinih mehanizama koji reguliraju funkcije imunosustava pomaže nam razumjeti promjene i poremećaje imunoreakcije pod utjecajem stresogenih činitelja, ali za sada nije dovelo do terapijskih implikacija. Psihosocijalne intervencije koje bi uključile dijete i njegovu obitelj mogu biti korisne.

POREMEĆAJI DISANJA TIJEKOM SPAVANJA

SLEEP DISORDERED BREATHING

ZORAN ĐOGAŠ, MAJA VALIĆ, RENATA PECOTIĆ, MARIJA ĆAVAR PUPIĆ,
MLADEN CAREV, LOVRE BOJIĆ, GORAN RAČIĆ

Deskriptori: Sindromi apneje za vrijeme spavanja – dijagnoza, komplikacije, liječenje
Sažetak. Apneja tijekom spavanja poremećaj je disanja koji karakteriziraju zastoj disanja za vrijeme spavanja, sniženje saturacije hemoglobina kisikom u krvi te buđenje tijekom noći. Postoji nekoliko vrsta poremećaja disanja za vrijeme spavanja. Opstrukcijsku apneju tijekom spavanja (engl. obstructive sleep apnea, OSA) osim zastoja disanja karakterizira i hrkanje noću te ¬pre¬komjerna pospanost tijekom dana. Središnja apneja tijekom spavanja (engl. central sleep apnea, CSA) manje je učestala, a karakterizira je slabiji respiracijski poticaj iz središnjega živčanog sustava. Sindrom povećanog otpora gornjih dišnih putova (engl. upper airway resistance syndrome, UARS) karakterizira prekomjerna dnevna pospanost, ali bez apneja, hipopneja ili desaturacije kisikom tijekom spavanja. Posljedice poremećaja disanja tijekom spavanja uključuju prekomjernu dnevnu pospanost, nastanak hipertenzije, ishemijske bolesti srca, neurokognitivne poremećaje, glaukomske optikoneuropatije, metaboličke poremećaje. Za ranu dijagnostiku i točno postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti dobru anamnezu, zamoliti bolesnika da odgovori na pitanja iz standardiziranih upitnika te načiniti cjelonoćno polisomnografsko snimanje u laboratoriju za spavanje. Opstrukcijska apneja tijekom spavanja može se liječiti primjenom kontinuiranoga pozitivnog tlaka zraka (engl. continuous positive airway pressure, CPAP), zatim s pomoću umetaka koji se stavljaju u usta ili kirurškim metodama (uvulopalatofaringoplastika, UPPP). Rano dijagnosticiranje bolesnika s OSA omogućuje njihovo brže liječenje, smanjenje tegoba te eventualno sprječavanje razvoja popratnih bolesti.

OPSTRUKCIJSKA APNEJA TIJEKOM SPAVANJA I ANESTEZIJA

OBSTRUCTIVE SLEEP APNEA AND ANESTHESIA

MLADEN CAREV, NENAD KARANOVIĆ, ZORAN ĐOGAŠ

Deskriptori: Opstrukcijska apneja za vrijeme spavanja – patofiziologija, kirurgija, komplikacije; Perioperacijska skrb – metode; Anestezija; Poslijeoperacijske komplikacije – prevencija i kontrola
Sažetak. Iako su još uvijek nedovoljno poznati učinci kirurškog zahvata i anestezije na spavanje, nepobitno je da bolesnici s apnejom tijekom spavanja mogu imati znakovitih perioperacijskih komplikacija. U tih bolesnika češća je incidencija otežanog uspostavljanja dišnog puta te produljenog buđenja. K tome, dokazana je povezanost apneje tijekom spavanja s pojavom hipertenzije i drugih kardiovaskularnih bolesti. Prijeoperacijska pitanja o spavanju, eventualnom hrkanju i pretjeranoj pospanosti tijekom dana trebala bi biti rutinska komponenta prijeanestezijskog pregleda. Nadalje, obrada bi trebala ¬uključiti fizikalni pregled dišnog puta te detaljnu kardiovaskularnu i plućnu evaluaciju. Tek se uporabom polisomnografije može precizno utvrditi težina apneje tijekom spavanja. Svakog bolesnika s OSA ili sa sumnjom na OSA trebalo bi smatrati rizičnim za anesteziju, te ga tretirati kao da ima otežani dišni put, ako se ne pokaže suprotno. Problemi mogu nastati pri trahealnoj intubaciji, ekstubaciji i pri poslijeoperacijskoj analgeziji, budući da opioidi povećavaju incidenciju faringalnog kolapsa. Kad god je moguće, prihvatljive su regionalne anestezijske metode. S druge strane, dokumentirajući svaku pojavu otežanog održavanja dišnog puta, otežane intubacije i prolongiranog buđenja, anesteziolozi mogu uraditi dobar probir (screening) na apneju tijekom spavanja.

NAVIKE SPAVANJA STUDENATA MEDICINE, LIJEČNIKA I MEDICINSKIH SESTARA – UTJECAJ DOBI, SPOLA, NOĆNOG RADA I KONZUMACIJE KOFEINA

SLEEP HABITS OF MEDICAL STUDENTS, PHYSICIANS AND NURSES REGARDING AGE, SEX, SHIFT WORK AND CAFFEIN CONSUMPTION

RENATA PECOTIĆ, MAJA VALIĆ, GORAN KARDUM, VANA ŠEVO, ZORAN ĐOGAŠ

Deskriptori: Spavanje – fiziologija; Navike; Studenti medicine – psihologija; Liječnici – psihologija; Medicinske sestre – psihologija; Kofein – farmakologija; Tolerancija prema rasporedu radnog vremena; Dobni čimbenici; Spolni čimbenici
Sažetak. Cilj rada bio je istražiti navike spavanja studenata medicine, liječnika i medicinskih sestara te utvrditi utjecaj dobi, spola, noćnog rada i konzumacije kofeina na navike spavanja. Korišten je dio upitnika MEDSleep Survey.1 Anketirana su 453 ispitanika: studenti medicine (130); liječnici polaznici poslijediplomskog studija (68); liječnici specijalisti (162); medicinske sestre (93). Rezultati našeg istraživanja pokazuju da duljina spavanja potrebna za postizanje osjećaja odmorenosti ovisi o dobi i spolu. Mlađi ispitanici i žene trebaju više sati spavanja (7,5 sati i više) kako bi se osjećali odmornima u usporedbi sa starijim ispitanicima i muškarcima koji trebaju manje od 7,5 sati spavanja. Isto tako rezultati pokazuju da unutar ¬medicinske profesije potrebe pojedinaca za spavanjem i postizanjem osjećaja odmorenosti nisu jednake. Medicinske sestre trebaju više sati spavanja od liječnika (2=38,57, p<0,001). Kada se usporede samo žene u obje profesije, rezultati pokazuju da medicinske sestre trebaju više sati spavanja od liječnica (2=18,18, p<0,001), ujedno dulje spavaju tijekom radnog tjedna (2=33,78, p<0,001) i vikenda (2=28,06, p<0,001). Ispitanici koji konzumiraju više kofeina imaju više teškoća u održavanju budnosti za vrijeme predavanja ili učenja (2=9,37, p=0,009) te za vrijeme vožnje automobila (2=14,56, p=0,001). Rezultati naše studije pokazuju da navike spavanja ovise o dobi, spolu i konzumaciji kofeina.

KIRURŠKO LIJEČENJE POREMEĆAJA DISANJA TIJEKOM SPAVANJA

SURGERY AS A TREATMENT MODALITY FOR SLEEP DISORDERED BREATHING

GORAN RAČIĆ, ŽELJKA ROJE

Deskriptori: Sindromi apneje za vrijeme spavanja – kirurgija; Otorinolaringološki kirurški zahvati – metode
Sažetak. Poremećajima disanja tijekom spavanja (engl. sleep disordered breathing – SDB) zajednička je djelomična ili potpuna opstrukcija gornjih dišnih putova. Prohodnost dišnog puta održava se djelovanjem dviju oprečnih sila: negativnog intraluminalnog tlaka i aktivnosti muskulature u gornjim dišnim putovima. Različite anatomske promjene u gornjim dišnim putovima mogu narušiti tu finu ravnotežu, što rezultira kompromitiranjem dišnog puta. Stoga je osnovni cilj liječenja, konzervativnog i kirurškog, ublažiti nastalu opstrukciju i povećati prohodnost dišnog puta. Izbor kirurške metode liječenja ovisi o mjestu opstrukcije dišnog puta. Ako je opstrukcija izmjerena na više razina, potreban je višestruki kirurški zahvat koji se može napraviti u jednom aktu ili u više njih ovisno o općem stanju bolesnika i vještini kirurga. Razvoj i uvođenje novih tehnika u svakodnevnu kiruršku praksu pojednostavnili su neke kirurške metode liječenja SDB-a te su postale ugodnije za bolesnika, moguće ih je izvesti u lokalnoj anesteziji u ambulantnim uvjetima, mogu se ponavljati bez posljedica uz ¬izrazito smanjenje postoperacijskog morbiditeta. Većina kirurških metoda liječenja SDB-a daje odlične rezultate u pravilno odabranih bolesnika. Zato je ključ uspjeha dobar dijagnostički postupak koji zahtijeva interdisciplinarni timski rad.

ADENOTONZILEKTOMIJA U LIJEČENJU POREMEĆAJA DISANJA TIJEKOM SPAVANJA U DJEČJOJ DOBI: PRIKAZ BOLESNIKA

ADENOTONSILLECTOMY AS A TREATMENT MODALITY FOR SLEEP DISORDERED BREATHING IN CHILDREN: CASE REPORT

ŽELJKA ROJE, VANA ŠEVO, MIRNES SELIMOVIĆ, GORAN RAČIĆ

Deskriptori: Sindromi apneje za vrijeme spavanja – kirurgija; Tonzilektomija; Adenoidektomija
Sažetak. Djeca s poremećajima disanja tijekom spavanja (engl. sleep disordered breathing – SDB) mogu imati vrlo različite simptome, od običnog hrkanja do opstrukcijske apneje za vrijeme spavanja (engl. obstructive sleep apnea – OSA) sa sekundarnim poremećajima u rastu, neurokognitivnim poremećajima i katkad kardiovaskularnim sekvelama koje mogu rezultirati smrtnim ishodom. Najčešći uzrok SDB-a u djece je hipertrofija adenoidnih vegetacija i palatinalnih tonzila. Terapija izbora za djecu koja pate od SDB-a koji nije vezan uz malformacije i bolesti jest kirurška, i to adenotonzilektomija. Prikazujemo slučaj petogodišnjeg dječaka s OSA u kojega je provedena suvremena dijagnostičko-terapijska obrada s rezultatima liječenja neposredno nakon operacije i praćenjem u razdoblju od 6 mjeseci.