MEDICAL ERROR – SLOVENIAN STANDPOINTS AND EXPERIENCE

Autori:

Miran Vrabl

Sažetak

Sažetak. Najrazličitiji izrazi primjenjuju se za nepoželjne posljedice koje nastaju tokom liječenja s trajnim posljedicama za bolesnika, a kako bi se izbjegao određeni postupak koji nije sukladan algoritmima, nazvani su stručnom medicinskom pogreškom. Sa stajališta pacijenta koji doživi trajne posljedice ili čak umre zbog nestručnih radnja potpuno je svejedno kako se ti postupci nazivaju. Dok ne nastupi smrt, moguće je ublažiti trajne posljedice odštetom na bazi osiguranja u okviru građanskopravne odgovornosti liječnika za štetu. Što brže priznanje da je do stručne pogreške došlo, otvoren razgovor s pacijentom i njegovom rodbinom i naknada štete baza su za održavanje povjerenja u kristalnom odnosu pacijent-liječnik. Posebna pažnja mora biti posvećena informiranom pristanku. Tek kad je pacijentu detaljno objašnjena situacija oko pojedinog liječenja ili kirurškog zahvata, i to pravodobno i u adekvatnom opsegu, može se pacijent slobodno i samostalno odlučiti o njegovu prihvaćanju. Liječnik je taj koji mora dokazati da je taj postupak bio adekvatno izveden.

Summary

Summary. Different terms are used for adverse events which occur during the treatment with permanent consequences for a patient, in order to avoid calling a procedure not in concord with the algorithm a medical error. From the viewpoint of a patient suffering lasting consequences or even dying because of malpractice, it is totally irrelevant what these procedures are called. Until death occurs, lasting consequences may be alleviated through indemnity insurance related to civil liability of physicians for malpractice. Prompt admission that medical error has occurred, candid discussion with the patient and his family and indemnity payment are essential for maintenance of trust in the relation patient-physician. Special attention should be paid to informed consent. Only when the details of a particular treatment or surgical procedure have been explained to a patient, timely and in adequate extent, can the patient freely and independently decide upon its acceptance. Physician is the one who should prove that the procedure has been properly performed.

Volumen: 7-8, 2009

Liječ Vjesn 2009;131:226–229