EGZOTERMNA REAKCIJA SADRENJA – ANALIZA TRIJU VRSTA SADRENIH ZAVOJA


Broj: 9-10, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Melita Brajčinović, Lucija Bradić, Branimir Barišić, Matej Andabak, Damir Halužan, Nino Fuchs, Tatjana Haramina, Selena Ćurković, Tomislav Luetić, Jerko Šiško, Ivica Prlić

Egzotermna reakcija sadre iznimno je važno svojstvo koje treba poznavati s obzirom na komplikacije što mogu nastati zbog povišenja temperature u tijeku sadrenja. Razvoj komplikacija izravno utječe na tijek, duljinu i kvalitetu liječenja. U ovom radu bilježe se temperature površine sadrenih pripravaka veličine 10 × 10 cm, brzovežućim sadrenim zavojem širine 10 cm, triju različitih proizvođača: Safix plus (Hartmann, Njemačka), Cellona (Lohmann & Rauscher, Austrija) i Gipsan (Ivo Lola Ribar d. o. o., Hrvatska). Priređene su tri debljine sadrenih pločica (10, 15 i 30 slojeva). Sadrenje je načinjeno u vodi temperature 22 i 34 °C. Unatoč sličnom obrascu ponašanja svih triju sadrenih zavoja izmjerene su razlike. Sve tri vrste sadrenih zavoja koji se rabe u Hrvatskoj u standardnim uvjetima sadrenja imaju nisku razinu egzotermne reakcije, a prosječne su površne temperature niske te nema potencijalne opasnosti od opeklinskih ozljeda. Ako se sadrenje obavljalo u vodi temperature 34 °C, najviše srednje temperature zabilježene su na pločicama (u 15 slojeva) sadrenog zavoja Gipsan (46,2 °C), zatim Cellone (41,3 °C) i Safixa plus (38,9 °C). Pri istoj temperaturi vode sadrenja najviša srednja temperatura izmjerena je na površini pločice (30 slojeva) sadrenog zavoja Gipsan (48,4 °C), zatim Cellone (45,4 °C), a najniža kod pločica sadrenog zavoja Safix plus (41,7 °C). Kada se rabe u debljini od 15 do 30 slojeva, a sadre se vodom temperature 34 °C, sadrene pločice svih proizvođača razvijaju srednje temperature više od 40 °C, u trajanju od 8 do 12 minuta. Od ispitivanih sadrenih zavoja Gipsan (Ivo Lola Ribar d. o. o., Hrvatska) razvijao je najviše temperature, a neke pločice bile su ugrijane na 50 °C. Razine egzotermnih reakcija ispitivanih sadrenih zavoja međusobno se razlikuju prema svim ispitivanim uvjetima, posebice pri sadrenju vodom temperature 34 °C.


Članak


ZADOVOLJSTVO MLADIH LIJEČNIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ: IDEMO LI U PRAVOM SMJERU?


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Alen Babacanli, Ivan Balen, Ana Brechelmacher, Doris Dodig, Kristijan Đula, Saša Gulić, Vedran Hostić, Josip Juras, Matej Katavić, Tomislav Kopjar, Davor Kust, Vanja Pintarić Japec, Vesna Štefančić, Luka Vučemilo, Ksenija Vučur, Trpimir Goluža

Uvod: Zadovoljstvo mladih liječnika vezano je ponajprije uz edukaciju tijekom specijalizacije i uvjetima rada. S obzirom na znatan odljev liječnika iz Republike Hrvatske, cilj istraživanja bio je evaluirati zadovoljstvo mladih liječnika. Metode: Povjerenstvo za mlade liječnike Hrvatske liječničke komore izradilo je anketu o zadovoljstvu mladih liječnika. Anketa je bila dostupna za ispunjavanje u razdoblju od 1. 2. do 20. 3. 2016. godine putem interneta. Rezultati: Anketu je ispunila 1531 osoba, srednje dobi 32 godine (raspon 29 – 35), 67% ženskog spola. Pedeset osam posto ispitanika napustilo bi Republiku Hrvatsku ako bi im se pružila prilika. Glavni razlozi odlaska jesu bolji uvjeti rada (74%), uređenost zdravstvenog sustava (64%) i bolja plaća (64%). U budućnosti svoj profesionalni status i razvoj ostankom ocjenjuju većinom nepromijenjen (44%). Zaključak: Rezultati pokazuju visoku razinu nezadovoljstva zdravstvenim sustavom, segmentima specijalističkog usavršavanja i ulogom mentora. Analizom čimbenika koji utječu na zadovoljstvo mladih liječnika omogućuju se razrada i donošenje mjera kojima će se navedeni trend umanjiti.



Članak


EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE TETANUSA U HRVATSKOJ


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Martina Milat, Rosanda Mulić

Cilj rada bio je ispitati epidemiološke karakteristike tetanusa u Hrvatskoj te utvrditi do kakvih je promjena u dobnoj i spolnoj strukturi, broju oboljelih i umrlih dovelo uvođenje obvezne imunizacije, kao i dodatne imunizacije za osobe životne dobi ≥ 60 godina. Upotrijebljeni su podatci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i podatci iz Epidemiološkog vjesnika te oni iz stručne literature. Potvrđeno je smanjenje pobola, smrtnosti i stope smrtnosti od tetanusa nakon uvođenja obvezne imunizacije. Posljednjih je dvadeset godina prosječna stopa pobola 1,68 na milijun stanovnika. Dodatno uvođenje imunizacije osoba od 60 i više godina (2002.) rezultiralo je smanjenjem prosječne stope pobola od tetanusa na milijun stanovnika na 0,23 u 2014. godini. Prisutna je veća pojavnost tetanusa u osoba ženskog spola, a svi oboljeli bili su životne dobi od 60 i više godina. Zemljopisna je raspodjela oboljelih pokazala veću pojavnost tetanusa u Kontinentalnoj Hrvatskoj u odnosu prema priobalju (26/31; 84%). Najmanji broj oboljelih bilježi se tijekom zimskih mjeseci. Očito je da su nakon uvođenja imunizacije osoba životne dobi od 60 i više godina, unatoč niskom obuhvatu, značajno opali pobol i smrtnost od ove bolesti te da je ova javnozdravstvena mjera učinkovita i ekonomski opravdana.



Članak


PUŠENJE CIGARETA MEĐU ADOLESCENTIMA U DISTRIKTU BRČKO U BOSNI I HERCEGOVINI: PRESJEČNA STUDIJA


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anto Domić, Husref Tahirović, Mojca Čižek Sajko

Cilj: Cilj rada bio je utvrditi učestalost pušenja cigareta među adolescentima u javnim školama Distrikta Brčko u odnosu prema spolu, dobi i mjestu stanovanja. Ispitanici i metode: U presječnoj studiji, zasnovanoj na ESPAD-ovu upitniku (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) prilagođenom ovom istraživanju, sudjelovalo je 4188 ispitanika osnovnih i srednjih škola. Podaci su prikupljani s pomoću upitnika pripremljenih za svakog ispitanika. Rezultati: Značajno je manji broj ispitanika koji puše nego onih koji ne puše cigarete (p < 0,001), dok s obzirom na spol češće puše adolescenti od adolescentica (p = 0,012). U odnosu prema mjestu stanovanja utvrđeno je da značajno veći broj ispitanika sa sela puši cigarete od onih iz grada (p < 0,001). Više od polovice ispitanika koji puše, neovisno o spolu, popušilo je prvu cigaretu u dobi do 13. godine. Do te dobi adolescenti počinju pušiti češće nego adolescentice (p < 0,001). U dobi od 15 i 16 godina adolescentice počinju pušiti češće nego adolescenti (p < 0,001). Svaki drugi ispitanik koji je pušio cigarete, neovisno o mjestu stanovanja, činio je to u dobi do 13. godine, s tim što su u toj dobi češće pušili ispitanici sa sela (p < 0,001). Od 895 ispitanika koji su pušili u posljednjih 30 dana njih 259 ili 30,3% pušilo je samo jednu cigaretu na tjedan, 1 – 5 ­cigareta na dan pušila su 162 ili 18,1%, 168 ili 18,8% ispitanika pušilo je 6 – 10 cigareta na dan, 11 – 20 cigareta na dan puši 146 ili 16,3%, a svakodnevno puši 160 ili 17,9% ispitanika. Zaključak: Iako je 42,8% ispitanika koji su bilo kada pušili cigarete statistički značajno manje od 57,2% ispitanika koji nisu pušili, taj broj zabrinjava s obzirom na to da je riječ o osjetljivoj populaciji i činjenici da je svaki drugi počeo pušiti već u dobi do 13. godine.



Članak


PATOLOŠKE PROMJENE BUBREŽNIH ARTERIJA U BOLESNIKA S KARCINOMOM BUBREŽNIH STANICA


Broj: 5-6, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Alma Demirović, Hrvoje Čupić, Božo Krušlin

Karcinom bubrežnih stanica deveti je prema učestalosti maligni tumor u svijetu. Može imati različit mikroskopski izgled, a najčešći patohistološki tip je svjetlostanični karcinom. Najučestalije patološke promjene bubrežnih arterija jesu ateroskleroza i fibromuskularna displazija (FMD). Tijekom patohistološke obrade bubrega u kojem se nalazi karcinom ­rutinski se analizira bubrežna vena, dok se bubrežnoj arteriji većinom pridaje malo pozornosti. Rezultati nekoliko naših istraživanja pokazali su da su patološke promjene bubrežnih arterija statistički značajno učestalije u skupini pacijenata s karcinomom bubrežnih stanica u odnosu prema kontrolnoj skupini, kao i u skupini bolesnika s netumorskim bolestima bubrega. Utvrđeni odnosi ponajprije upućuju na zaključak da nastanak promjena bubrežnih arterija ne prethodi nastanku karcinoma ili netumorskih bolesti, nego nastaju istodobno s njima ili kao njihova posljedica. Daljnja bi istraživanja trebala biti usmjerena na utvrđivanje incidencije patoloških promjena bubrežnih arterija na većem broju uzoraka, kao i na otkrivanje njihove moguće uzročno-posljedične veze s karcinomom bubrega.



Članak


RAZLIKE SOCIODEMOGRAFSKIH KARAKTERISTIKA PERCEPCIJE BOLI U OBOLJELIH OD RAKA PLUĆA NEMALIH STANICA


Broj: 5-6, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Suzana Kukulj, Marina Serdarević, Katherina Bernadette Sreter, Ivana Ević, Bernard Budimir, Filip Popović, Gordana Drpa

Uvod: Karcinom pluća najčešća je maligna bolest u muškaraca, a u žena se nalazi na trećem mjestu. Nedvojbeno je da oboljeli, uz ostale simptome, trpe bol. Svrha rada: Istraživanje je provedeno kako bi se utvrdilo postoji li utjecaj ­sociodemografskih karakteristika na percepciju boli mjerenoj analogno-vizualnom ljestvicom među oboljelima od karci­noma pluća ne-malih stanica. Metode: Ovo primijenjeno, opservacijsko, unicentrično istraživanje imalo je dva kraka: 1) presječni krak, i 2) prospektivni, kohortni krak. Rezultati: U istraživanje je ukupno uključen 41 bolesnik s medijanom dobi 61 (56–68) godina. Ovo istraživanje pokazalo je da subjektivna percepcija boli jest povezana s dobi i urbaniziranošću ­mjesta boravka te kako su s intenzivnijim subjektivnim osjećajem boli bile povezane mlađa dob (≤ 60 godina vs. > 60 ­godina, p=0,026) i gradska naselja (grad vs. selo, p=0,031). Dob je bila neovisno i statistički značajno povezana i s relativnom promjenom boli nakon terapije (Wald=5,914; ss=1; p=0,015). Zaključci: Koliko dob, spol, način življenja, mjesto stanovanja pa i sam mentalitet mogu utjecati na doživljaj boli vrijedno je uzeti u obzir kako bi se takvim pacijentima omogućila što bolju skrb i kvaliteta života u godinama borbe s malignom bolešću.



Članak


IMA LI TENDOSKOPIJA MJESTO U KIRURŠKOM LIJEČENJU NEDOSTATNOSTI FUNKCIJE TETIVE TIBIJALIS POSTERIORA?


Broj: 5-6, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ivan Bojanić, Damjan Dimnjaković, Alan Mahnik, Tomislav Smoljanović

Nedostatnost funkcije tetive tibijalis posteriora (engl. posterior tibial tendon insufficiency – PTTI) danas se ­smatra glavnim uzrokom nastanka spuštenoga medijalnog uzdužnog svoda stopala u odraslih osoba (engl. adult-acquired flatfoot deformity – AAFD). Cilj je ovog istraživanja pokazati rezultate tendoskopskog liječenja tetive tibijalis posteriora (TP) kod 11 bolesnika s 1. ili 2. stadijem PTTI-a nakon neuspješnoga neoperacijskog liječenja. Tendoskopija kao samostalan kirurški zahvat provedena je kod 8 bolesnika, dok je kod 3 bolesnika bio potreban i dodatni zahvat poput mini-open tubularizacije TP-a ili artroskopske toalete prednjeg dijela gležnja. U jednog je bolesnika s kompletnom rupturom TP-a u drugom aktu načinjen transfer tetive fleksora digitorum longusa. Nisu zabilježene komplikacije tendoskopskih zahvata ni kod jednog bolesnika. Tendoskopija TP-a djelotvorna je i minimalno invazivna operacijska tehnika u liječenju ozljeda i oštećenja TP-a u početnim stadijima PTTI-a. Ta tehnički zahtjevna endoskopska tehnika iziskuje veliko iskustvo operatera u artroskopiji malih zglobova i odlično poznavanje regionalne anatomije.



Članak


DOPRINOS FIBERBRONHOSKOPIJE DIJAGNOSTICI PLUĆNE TUBERKULOZE U INICIJALNIM, DIREKTNO NEGATIVNIM UZORCIMA SPUTUMA


Broj: 3-4, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Boris Vrga

U radu su analizirane uloga i važnost fiberbronhoskopije u ranoj i konačnoj dijagnozi aktivne tuberkuloze pluća u 102 bolesnika liječena u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2012. godine na Odsjeku za plućne bolesti Opće bolnice »Dr. Ivo Pedišić« u Sisku – lokacija Petrinja, a čiji su inicijalni uzorci sputuma bili direktno negativni na acido­rezistentne bacile. Analizirana je dijagnostička uspješnost pojedinih bronhoskopskih procedura, kao i njihovih kombina­cija. Rana dijagnoza aktivne tuberkuloze pluća postavljena je kod 31 bolesnika (30,39%), a konačna dijagnoza kod 67 bolesnika (65,68%). Dijagnoza aktivne plućne tuberkuloze postavljena je jedino na bazi uzoraka uzetih tijekom fiber­bronhoskopije kod 28 bolesnika (9,65%). Statistički značajan broj bolesnika u kojih je dijagnoza postavljena fiberbronho­skopijom ističe važnost ove metode u dijagnostici aktivne tuberkuloze pluća u bolesnika čiji su sputumi mikroskopski ­direktno negativni i/ili u onih koji ne mogu spontano iskašljati primjeren uzorak.



Članak


PRIJELOMI NADLAKTIČNE KOSTI U DJECE – OKOLNOSTI I UZROCI NASTANKA


Broj: 3-4, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Matej Andabak, Branimir Barišić, Dino Papeš, Ivan Romić, Nino Fuchs, Tomislav Luetić

Zbog hiperaktivnosti djeca su često izložena ozljedama nadlaktice, a prijelomi nadlaktične kosti i nakon operativnog liječenja mogu ostaviti trajne posljedice. Visoka pojavnost prijeloma opravdava propitivanje o mogućoj prevenciji nastanka. Preventivna postupanja moguća su jedino uz poznavanje uzroka i okolnosti nastanka prijeloma. Cilj je ovog rada analizirati okolnosti nastanka, kritična mjesta i aktivnosti djece pri prijelomu nadlaktične kosti prema dobnim skupinama. U radu je analizirano 102-je djece liječene u KBC-u Zagreb zbog prijeloma nadlaktične kosti, u periodu od 2010. do 2014. U studiji je analizirano 45 djevojčica (44%) i 57 dječaka (56%). Prosječna dob djece iznosila je 8,3 godine. Prijelomi ­distalne trećine nadlaktične kosti čine 4/5 svih analiziranih prijeloma. Nešto je češće bila zahvaćena desna ruka. Gotovo 80% prijeloma bilo je nestabilno i oni su redovito nalagali operacijsko liječenje. Najviše ozlijeđenih bilo je u dobi od 5 do 9 godina. Najčešće su se ozljede događale na rekreacijskome mjestu (47%), zatim kod kuće (31%), na ulici ili cesti (15%) te u školi ili vrtiću (7%). Način nastanka ozljede uglavnom je pad na ruku (94%), a ostatak ozljeda posljedica je izravnog udarca. Gotovo polovina djece ozlijedila se u sportskim ili rekreacijskim aktivnostima. Daleko najčešće stradaju djeca u predškolskoj i ranoj školskoj dobi u igri i kontaktu s drugom djecom slične dobi. Kako bi se smanjila učestalost ovakvih ozljeda, preventivne aktivnosti treba usmjeriti prema najugroženijoj dobnoj skupini (5 – 9 godina) kod dnevnih aktivnosti pod nadzorom roditelja, ali i povećati nadzor u predškolskim i školskim ustanovama. Od svih aktivnosti najopasniji za nastanak prijeloma nadlaktične kosti jesu sportska igrališta i mjesta rekreativnih aktivnosti predškolske djece i djece u nižim razredima osnovne škole.



Članak


TIMPANIČNA, FRONTALNA I AKSILARNA TEMPERATURA U DJECE


Broj: 1-2, 2016;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Jerko Šiško, Ivan Romić, Dino Papeš, Miran Pasini, Damir Halužan, Marko Bogović, Suzana Sršen Medančić, Stanko Ćavar, Tomislav Luetić, Nino Fuchs, Matej Andabak, Ivica Prlić, Selena Ćurković

Svrha ovoga prospektivnog istraživanja, provedenog u jednom istraživačkom centru, bila je usporediti vrijednosti tjelesne temperature izmjerene dvjema metodama: standardnim staklenim termometrom u aksilarnoj regiji i infracrvenim temperaturama timpanične i frontalne regije u afebrilne djece. Studija obuhvaća 345-ero afebrilne djece životne dobi od 4 do 16 godina, koja su radi elektivnog zahvata boravila na odjelu dječje kirurgije. Temperature su mjerene u 1000 navrata simultano aksilarno, u slušnom kanalu i frontalno. Koristili smo se dvama različitim infracrvenim termometrima; jednom vrstom za timpaničnu, drugom za frontalnu temperaturu. Aksilarna temperatura definirana je kao standard i mjerena je klasičnim staklenim termometrom. Svaki je pacijent bio izložen konstantnoj temperaturi okoliša minimalno 10 minuta prije simultanog mjerenja temperatura. Prosječna frontalna temperatura bila je 36,9 ± 0,38 °C i jednaka je aksilarnoj tempera­turi, 36,9 ± 0,16 °C. Prosječna timpanična temperatura bila je 36,3 ± 0,98 °C. Srednja je razlika timpanične i aksilarne temperature –0,4 °C. Izmjereni niz timpaničnih temperatura u skupini naših ispitanika ima trostruko veću disperziju nego frontalni niz i pet puta veću nego aksilarne temperature. Aksilarne temperature, mjerene klasičnim staklenim termometrom, imaju najmanju disperziju izmjerenih vrijednosti, slijede frontalne temperature mjerene infracrvenim termometrom, a najmanje su pouzdane izmjerene timpanične temperature.



Članak