Izvanbolnička pneumonija (IBP) jest pneumonija stečena u svakodnevnom životu. Uzročnici su bakterije ili virusi, a najčešće se liječi empirijski, budući da se uzročnik pozitivno identificira u samo 5% slučajeva. Njezin klinički tijek može varirati od blage do teške upale, čak i životno ugrožavajuće. Danas se IBP rutinski dijagnosticira klasičnim rendgenogramom srca i pluća. Kompjutorizirana tomografija (CT) koristi se kao jedna od slikovnih metoda, uz ultrazvuk toraksa, da se utvrde plućne komplikacije IBP poput pleuralnog izljeva, empijema, pneumotoraksa, pneumatokele i plućnog apscesa. Empijem i izljev se slikovno prezentiraju kao kolekcija tekućeg sadržaja u pleuralnom prostoru, a ako se kolekcija nalazi u plućnom parenhimu omeđena debelom stijenkom, radi se o apscesu. Cistična lezija plućnog parenhima ispunjena zrakom zove se pneumatokela čijom rupturom može nastati pneumotoraks, odnosno patološko nakupljanje zraka u pleuralnom prostoru. U ovom pregledom članku predstavit ćemo slikovni prikaz CT nalaza plućnih komplikacija IBP kod bolesnika s plućnim apscesom, empijemom, pneumotoraksom i pneumatokelom s bronhogenom fistulom.
Community-acquired pneumonia (CAP) is a pneumonia acquired in normal, daily life. The causes of CAP are bacteria and viruses, and the treatment is usually empiric since the pathogen is positively identified in only 5% of the cases. Its course can vary from mild to severe and even life-threatening. Today CAP is readily diagnosed by chest radiogram. Computed tomography (CT) and transthoracic ultrasound are used as imaging methods to diagnose pulmonary complications of CAP like pleural effusion, empyema, pneumothorax, pneumatocele and lung abscess. The empyema and effusion are presented as a collection of fluid in the pleural space, and if the collection is located in the pulmonary parenchyma bounded by a thick wall, it is called an abscess. An air-filled cystic lesion of the pulmonary parenchyma is called pneumocele, which can rupture to cause pneumothorax - pathological presence of air in the pleural space. In this review article we present an image series of CT findings of pulmonary complications of CAP in patients with lung abscess, empyema, pneumothorax, and pneumatocele with bronchogenic fistula.
Pneumonija se definira kao infekcija donjih dišnih putova koja zahvaća plućni parenhim. Danas je klasificiramo kao izvanbolničku pneumoniju, pneumoniju stečenu u bolničkim uvjetima ili nozokomijalnu pneumoniju i oportunističku pneumoniju kod imunokompromitiranih pacijenata. (
U sljedećim redcima prezentirat će se CT snimke komplikacija IBP-a poput apscesa, empijema, pneumotoraksa i pneumatokele s bronhogenom fistulom.
Plućni apsces (
Axial view of the pulmonary abscess of the upper right lobe, measuring 6.5 cm in diameter a) and its coronal reconstruction b). The abscess is presented as a sharply demarcated lesion with thickened wall, filled with an air-fluid level.
Iako se može dijagnosticirati klasičnim rendgenom kao oštro ograničena i kavitirajuća lezija plućnog parenhima, za postavljanje točne dijagnoze i precizne lokalizacije najčešće koristimo CT. Kompjutorizirana tomografija pogotovo nam je značajna u diferencijalnoj dijagnozi, gdje će se na CT-u apsces tipčno prezentirati kao ovalna tvorba debele stijenke koja može sadržavati samo tekućinu ili aerolikvidnu razinu, za razliku od empijema s aerolikvidnom razinom koji nema debelu stijenku i drugih neinfektivnih stanja koja se morfološki slično prezentiraju poput granuloma kod vaskulitisa, kavitirajućih malignoma ili aspiracije stranog tijela, ali pokazuju dodatne CT karakteristike. (
Plućni apsces liječi se posturalnom drenažom i antibioticima, dok se apsces promjera većeg od 4 cm otežano liječi medikamentno i ima veći mortalitet neovisno o liječenju. (
Pleuralni izljev je nakupljanje tekućine u pleuralnom prostoru. Pleuralni izljev se može nakupljati u bolesnika s pneumonijom kao rezultat pojačane permeabilnosti uslijed same upale te se u tom slučaju najčešće radi o eksudatu. Kada izljev sadrži infektivne organizme i upalne stanice kažemo da se radi o empijemu (
Axial a) and coronal b) images of pleural effusion of denser fluid content of the right lung, corresponding to empyema with characteristic split pleura sign. In addition to empyema, an inflammatory infiltrate of the parenchyma is also seen.
Empijem je potencijalno životno ugrožavajuće stanje i zahtijeva brzu dijagnozu i terapiju.
Prisutnost inokuliranog plina u kolekciji gustog sadržaja unutar pleuralnog prostora sa zadebljanom i razdvojenom visceralnom i parijetalnom pleurom (engl.
Zbrinjavanje empijema uključuje perkutanu drenažu toraksa i intravensko davanje antibiotika. (
Pneumatokela (
Large pneumatocele with bronchogenic fistula of the left lung formed after resolution of abscessed pneumonia. The smaller pneumatocele of the right apex is also visible in coronal view a) and sagittal reconstruction b).
Osim kao komplikacija pneumonije, pneumatokela može nastati i kao komplikacija kronične opstrukivne bolesti pluća, traume prsnog koša i kod aspiracije hidroklorida. (
Većina pneumatokela ipak ne uzrokuje ozbiljne simptome te se povuku kad se izliječi osnovni proces koji je uzrokovao njihov nastanak. (
Međutim, ruptura pneumokele može dovesti do pneumotoraksa (
Pneumothorax of the right thorax with visible percutaneous thoracic drainage and adjacent inflammatory parenchyma infiltration. Axial view a) and coronal view b).
U tom slučaju terapija je žurna perkutana drenaža prsišta uvođenjem torakalnog drena.
Izvanbolnička pneumonija je među najčešćim uzrocima morbiditeta i mortaliteta kod odraslih i djece, kako u zemljama trećeg svijeta, tako sve više i u razvijenim zemljama.
Kompjutorizirana tomografija često je potrebna u slučajevima kada se pneumonija nije mogla sigurno dokazati klasičnim rendgenom, odnosno za praćenje njezinih komplikacija.
Od plućnih komplikacija IBP-a (kako navode Cilloniz, et al.) najčešći je pleuralni izljev (52%), zatim empijem (18%), dok 20% bolesnika ima više od jedne plućne komplikacije. (
Poznavajući činjenicu da se pneumonija ipak najčešće dijagnosticira klasičnim rendgenom koji se ponovno učini 4–6 tjedana po završetku terapije u smislu kontrole te da kontrolni rendgen nerijetko izostaje ako je odgovor na terapiju bio povoljan, postavlja se pitanje: promaknu li nam ipak neke od komplikacija?
Plućne komplikacije IBP-a mogu biti ozbiljne i potencijalno životno ugrožavajuće te pridonose visokoj stopi hospitalizacije bolesnika, pogotovo onih starije dobi. Također pridonose ukupnom mortalitetu; danas je smrtnost od IBP-a među prvih pet globalnih uzroka smrtnosti. (
Autori žele zahvaliti Ani Coce, dipl. ing. arh., na intelektualnoj i tehničkoj podršci.