Deskriptivni rezultati pokazuju da su sudionice u prosjeku prijavile 0,84 simptoma (SD 1,65), koji su se kretali u rasponu od 0 do 8 simptoma. U grupi VP sudionice su u prosjeku prijavile 1,50 simptom (SD 2,10) u rasponu od 0 do 8 simptoma, a u grupi BVT tek 0,25 simptoma (SD 0,69), u rasponu od 0 do 4 simptoma. Ove kvantitativne podatke dopunjuje Figure 1, koja sadrži frekvencije ukupnih rezultata SIVD-HR u obje grupe i iz kojih je vidljiva razlika između grupa u ukupnom broju simptoma čije se pojavljivanje percipira „gotovo uvijek“ i „uvijek“.

Na Figure 2 prikazane su frekvencije odabira pojedinih simptoma SIVD-HR u obje grupe sudionica (VP i BVP). Kao najučestaliji simptomi u grupi VP prijavljeni su promuklost, sekret, sekrecija u grlu, suho grlo i napet govor, a grupa BVP također je često prijavljivala probleme sa sekretom te suhi kašalj, čak podjednako kao i grupa VP, a među njihovim češćim simptomima još se mogu vidjeti i suho grlo i promuklost.

Ukupni prosječni rezultati na VHI-HR, kao i na tri njegove podskale – funkcionalnoj (VHI-HRf), fizičkoj (VHI-HRp) i emocionalnoj (VHI-HRe), u čitavom uzorku ukazuju na blage bio-psiho-socijalne posljedice vokalnih problema. Međutim, iz Table 1 vidljivo je da su prosječne vrijednosti grupe VP na SIVD-HR i na tri od četiri mjere samprocjene utjecaja vokalnih teškoća na kvalitetu života (VHI-HR, VHI-HRp i VHI-HRe) bile statistički značajno više od onih u grupi BVP. Navedeno ukazuje na smisleno grupiranje sudionica prema kriteriju postavljene dijagnoze poremećaja glasa unatrag dvije godine.

Table 2 prikazuje značajne rezultate Spearmenove korelacijske analize, kojom je ispitivan odnos između prosječnih rezultata na SIVD-HR te na VHI-HR za sve sudionice, odnosno za VP i BVP grupe. Utvrđene su statistički značajne, umjerene i pozitivne korelacije između SIVD-HR i drugih mjera samoprocjene (VHI-HR i njegove tri podskale), što dokazuje konvergentnu valjanost SIVD-HR. Korelacije SIVD-HR s dobi, stažem i dnevnim radnim opterećenjem nisu bile izražene u stupnju niti značajne ni u jednoj grupi sudionica.

Kako se može vidjeti iz Table 3, rezultati primjene generaliziranoga linearnog modela potvrđuju prediktivnu valjanost SIVD-HR: Waldova statistika je značajna na odabranoj razini značajnosti, a s obzirom na to da je kod za grupu BVP bio 0, negativni predznak procjene ukazuje da sudionice s višim ukupnim rezultatom SIVD-HR imaju manju vjerojatnost pripadnosti grupi BVP, odnosno imaju veću vjerojatnost prisutnosti vokalnih teškoća. Analiza primjerenosti modela, prikazana u istoj tablici, potvrđuje njegovu primjerenost za predikciju pripadnosti grupi VP ili BVP, budući da su skalirane vrijednosti devijance i Personovog HI2 niske.

Cronbachova alfa za SIVD-HR iznosila je 0,80, a ICC 0,80 uz 95-postotni interval pouzdanosti (95% CI) između 0,74 i 0,85, indicirajući dobru internu konzistenciju skale. Korigirane korelacije pojedinih čestica s ukupnim rezultatom kretale su se između 0,39 (simptom „glas niske frekvencije“) i 0,62 (simptom „suhi kašalj“), a Cronbachova alfa uz izostavljanje pojedine čestice kretala se između 0,77 (simptom „suhi kašalj“) i 0,82 (simptom „glas niske frekvencije“).

Analiza krivulje operativnih karakteristika (ROC) (Figure 3) pokazala je da je najbolja proporcija pozitivnih i lažno pozitivnih rezultata između jednog i dva prijavljena simptoma, odnosno između ukupno jednog i ukupno dva ostvarena boda. Sukladno tomu, probirne osobine SIVD-HR analizirane su za bodovnu granicu od ≥2 kao indikaciju rizika poremećaja glasa, pri kojoj je područje ispod krivulje ili ukupna točnost predikcije skale (AUC) bilo 0,672 (95% CI 0,568-0,775), osjetljivost 0,462, a specifičnost 0,158. Dakle, rezultat od dva ili više bodova (dva ili više simptoma) na SIVD-HR smatran je indikacijom povećanog rizika od razvoja problema glasa, odnosno indikacijom za detaljniji pregled zdravlja glasa, pri čemu je opća točnost skale u diskriminaciji pojedinaca sa samoprocijenjenim vokalnim problemima i bez njih, u usporedbi sa slučajnom odlukom – slaba. (40)

Točnost klasifikacije sudionika u grupu VP ili BVP pomoću rezultata SIVD-HR može se analizirati iz Table 4. Sudionice bez postavljene dijagnoze poremećaja glasa u protekle dvije godine klasificirane su u grupu BVP s visokih 84% točnosti, dok je točnost klasifikacije sudionica s postavljenom dijagnozom poremećaja glasa u protekle dvije godine na slabih 46%, što je ukupnu točnost klasifikacije svelo na 66%.

U Table 5 nalaze se rezultati regresijske analize primijenjene za ispitivanje iskoristivosti SIVD-HR u predviđanju psihosocijalnih posljedica glasovnih teškoća kvanitificiranih s VHI-HR. Koeficijent multiple korelacije R iznosi 0,614, koeficijent determinacije (R2) iznosi 0,337, a korigirani koeficijent determinacije 0,371. Analiza varijance potvrđuje da je regresijski model značajan (F (1,107) = 64,802; p = 0,000). Snaga doprinosa rezultata SIVD-HR predikciji rezultata VHI-HR, utvrđena pomoću statistički značajne vrijednosti (p = 0,000) nestandardiziranoga regresijskog koeficijenta (B) od 5,976 upućuje da se sa svakim prijavljenim simptomom na SIVD-HR rezultat na VHI-HR u prosjeku poveća za oko pet bodova. Stoga, sigurno je reći da ukupni rezultati SIVD-HR značajno i snažno (beta = 0,614, p = 0,000) sudjeluju u predviđanju izraženosti psihosocijalnih posljedica vokalnih problema, i to na način da se 33,7% varijabilnosti rezultata na VHI-HR može objasniti rezultatima SIVD-HR.

Kako bi se utvrdila moguća pristranost regresijskog modela, istraženo je postoji li u podatcima problem multikolinearnosti, autokorelacije te ekstremnih sirovih vrijednosti reziduala. Multikolinearnosti u modelu nije bilo, budući da je vrijednost tolerancije u analizi parcijalnih korelacija iznosila 1, odnosno bila veća od 0,10. (41) Autokorelacije nije bilo, s obzirom na to da je izračunata vrijednost Durbin-Watsonovog testa bila blizu 2 (42), odnosno iznosila je 2,153. Sirovi reziduali nisu odstupali više od ±3 standardne devijacije, a analizom Cookovih udaljenosti među rezidualima utvrđena je maksimalna vrijednost od 0,133, što je manje od gornje dozvoljene granice od 0,5. (41) Prema tome, rezultati regresijske analize nisu pod utjecajem pojedinih ekstremnih rezultata.

Temeljem rezultata deskriptivne analize podataka moguće je uvidjeti da učiteljice na SIVD-HR u prosjeku prijavljuju manje od jednog simptoma poremećaja glasa, a one među njima koje već imaju povijest problema s glasom u prosjeku prijavljuju tek nešto više: jedan do dva simptoma poremećaja glasa. Njihova je percepcija utjecaja tih simptoma na kvalitetu života (rezultati VHI-HR) u prosjeku tek – blaga, no ipak je značajno snažnija među sudionicama s iskustvom poremećaja glasa, nego kod onih bez tog iskustva.

Analiza frekvencija ukupnih rezultata SIVD-HR u grupi VP i BVP, to jest broja simptoma poremećaja glasa čija se prisutnost percipira „gotovo uvijek“ ili „uvijek“ u pojedinoj grupi, otkriva da je modalna vrijednost, koja je u obje skupine iznosila 0, u grupi VP odabrana u 53,8% slučajeva, a u grupi BVP čak u 84,2% slučajeva. Ovaj podatak upućuje na to da je gotovo svaka druga osoba kojoj je u protekle dvije godine dijagnosticiran poremećaj glasa prijavila jedan ili više simptoma povezanih s poremećajem glasa koji se pojavljuju „gotovo uvijek“ ili „uvijek“, dok je isto učinila otprilike tek svaka osma osoba bez dijagnoze poremećaja glasa.

Frekvencije odabira pojedinih simptoma za skupinu učiteljica s glasovnim problemima djelomično se poklapaju s rezultatima ranijih istraživanja (3), koja izvještavaju da su među učiteljicama promuklost i suhoća grla najčešće pritužbe vezane za vokalno zdravlje. Čest odabir simptoma „sekret“ znakovit je jer se nakupljanje sekreta može dovesti u vezu s upalom glasnica uslijed hiperfunkcionalne produkcije glasa (43), karakterističnom za učiteljice (12), zatim s pojavom GERB-a i/ili LPR-a (44) koji mogu pratiti stres i anksioznost na poslu (7) te s infekcijama gornjih dišnih puteva, koje su među učiteljicama češće nego među ostalom populacijom (45).

Neočekivan rezultat je izostanak korelacije SIVD-HR s dobi, stažem i dnevnim radnim opterećenjem sudionica, koji se smatraju jakim i stabilnim doprinositeljima povećanju rizika razvoja simptoma poremećaja glasa među učiteljicama. (14)

Rezultati statističke analize podataka pokazuju da je SIVD-HR pouzdan (Cronbachova alfa od 0,80) te da posjeduje diskriminacijsku, konvergentnu i prediktivnu valjanost. Vrijednost Cronbachove alfe za SIVD-HR manja je od ranije prijavljenih vrijednosti od 0,86 (16), odnosno 0,87 (35). Ipak, uz ICC vrijednost od 0,80, interna konzistetnost SIVD-HR od 0,80 može se smatrati dobrom. Uz povoljne rezultate provjere valjanosti skala se može smatrati prihvatljivom za daljnju ograničenu uporabu te potencijalno korisnim kliničkim insrumentom, nakon rigoroznije validacije na većem uzorku sudionika. Međutim, analiza ROC krivulje ukazala je da su probirne karakteristike SIVD-HR nepovoljne u odnosu na podatke za originalan upitnik prema kojima je AUC 0,826, osjetljivost 0,94 i specifičnost 0,664 pri granici od pet ili više bodova kao indikacijom rizika postojanja poremećaja glasa (16), to jest na tursku adaptaciju za koju je AUC 0,758, osjetljivost 0,552, a specifičnost 0,860 pri granici od četiri ili više bodova kao indikacijom rizika postojanja poremećaja glasa (35). AUC od 0,672, izračunat za SIVD-HR pri granici od dva ili više bodova kao indikacijom rizika postojanja poremećaja glasa ne opravdava njegovu široku klinički primjenu jer sugerira (pre)skromnu točnost u diferenciranju osoba s poremećajem glasa i bez poremećaja glasa. (46) Osjetljivost SIVD-HR od 0,462 upućuje na to da se samoprocjenom simptoma poremećaja glasa među hrvatskim učiteljicama dobiva preko 50% lažno negativnih rezultata. Puno povoljniji podatak jest specifičnost SIVD-HR, prema kojoj se više od 84% sudionica bez dijagnoze zaista i identificiraju kao osobe koje nisu u riziku od poremećaja glasa. Drugim riječima, rezultat od dva ili više bodova na SIVD-HR ostvarilo je samo 34,62% sudionica u grupi VP, ali je čak 84,20% sudionica u grupi BVP ostvarilo manje od dva boda. Ovi podatci upućuju na činjenicu da nedostatak veće točnosti u identifikaciji učiteljica s ranije postavljenom dijagnozom poremećaja glasa kao rizičnih (onih koje postižu dva ili više bodova na SIVD-HR) može biti posljedica njihove niske percepcije učestalosti simptoma. Budući da je glas kulturalni konstrukt, percepcija poremećaja glasa i njegovih posljedica pod utjecajem je kulturalnih uvjerenja, odnosno kulturom uvjetovanog identiteta i sustava vrijednosti. (47) Primjerice, u anketi studenata završnih godina sveučilišnog studija primarnoga obrazovanja u Hrvatskoj ustanovljeno je da su obilježja idealnih učitelja, pored jasnoće i razgovijetnosti govora, i u tečnosti izražavanja, bogatstvu rječnika te uporabi pravilnoga književnog jezika, odnosno da su prilično šira od same kvalitete glasa. (48) Izgleda da budući učitelji idealnog govornika najprije povezuju s govorništvom i ukupnim govorničkim umijećem, to jest tek posredno s kvalitetom glasa. Istovremeno se u 65% slučajeva smatraju tek djelomično dobrim govornicima (49), što ističe njihovu usmjerenost na sadržajne i prezentacijske aspekte govora, prije nego na njegova akustička obilježja.

Moguće je i da je manja osjetljivost SIVD-HR, u odnosu na navode drugih autora, (16, 35) odraz prosječno većeg prihvaćanja utjecaja profesionalnih zahtjeva na kvalitetu glasa među sudionicama ovog istraživanja. Prema nekim autorima, preko 70% ispitanih učitelja u Hrvatskoj smatra kako je bavljenje učiteljskom profesijom uzrokovalo poteškoće u glasu koje osjećaju, ali ih tek 17% traži stručnu pomoć zbog tog problema. (50) Ovaj podatak može usmjeriti na zaključak da učiteljice u Hrvatskoj simptome poremećaja glasa smatraju uobičajenom posljedicom svojeg posla te im zato pridaju manju važnost, a tomu u prilog ide i nalaz ovog istraživanja o neznačajnim korelacijama između SIVD-HR te dobi, staža i dnevnoga radnog opterećenja, usprkos epidemiološkim potvrdama da među učiteljicama rizik razvoja poremećaja glasa raste s duljim trajanjem karijere. (51) Međutim, samo u 5% slučajeva, među svim sudionicama istraživanja, odgovor „nikada“ bio je odabran za svih dvanaest ili za jedanaest simptoma sadržanih u SIVD-HR, što ukazuje da gotovo sve sudionice imaju povremeno iskustvo s barem dva simptoma poremećaja glasa koje nije bodovano, a to je sukladno i blagim (52) bio-psiho-socijalnim posljedicama glasovnih teškoća na koje ukazuje njihov prosječni VHI. Ukupni rezultati SIVD-HR značajno i snažno (beta = 0,614, p = 0,000) sudjeluju u predviđanju izraženosti bio-psiho-socijalnih posljedica vokalnih problema, i to na takav način da se 33,7% varijabilnosti rezultata na VHI-HR može objasniti rezultatima SIVD-HR. Dakle, sudionice pokazuju tendenciju da simptome vokalnih problema i njihove bio-psiho-socijalne posljedice samoprocijene dosljedno (češću pojavu simptoma prati veća izraženost njihovih posljedica). Blaga osjetljivost na simptome i posljedice poremećaja glasa može biti potaknuta istim inherentnim razlogom: stvaranjem navike na pojavu simptoma poremećaja glasa, odnosno slabljenjem senzibiliteta za promjene kvalitete glasa i/ili razvojem kompenzacijskih mehanizama, uslijed čega sudionice tendiraju umanjiti njihov značaj.

Pri donošenju zaključaka o rezultatima ovog istraživanja u obzir treba uzeti i njegova ograničenja. Utvrđena skromna probirna obilježja SIVD-HR svakako trebaju biti provjerena na reprezentativnijem uzorku sudionika, a tu daljnju provjeru opravdavaju pouzdanost i valjanost potvrđene u ovom radu. Moguće je pretpostaviti da bi se na većem broju sudionika dobile jasnije informacije o odnosu samopercepcije simptoma poremećaja glasa i dobi, radnog staža, dnevnoga radnog opterećenja te vrste radnog ambijenta (vrtić, osnovna i srednja škola). Uputno je u budućim istraživanjima ispitati odnos rezultata SIVD-HR i: spola; različitih dijagnoza poremećaja glasa i različitih tretmana poremećaja glasa (poput konzumacije lijekova); različitih profila vokalnih profesionalaca (na primjer glumci, svećenici, sportski treneri, radijski i televizijski voditelji i drugi); različitih životnih navika (na primjer konzumacije alkohola, određenih vrsta hrane ili nikotina, psihofizičkog stanja); skupine sudionika s različitim stupnjevima informiranosti o higijeni glasa; drugih mjernih instrumenata (Indeksa vokalnih teškoća, Indeksa vokalnog zamora) i metoda procjene glasa (objektivnih i perceptivnih), a kako bi se stekao kritičan broj raznovrsnih informacija bitnih za organizaciju i provođenje kliničkog rada i preventivnih aktivnosti među vokalnim profesionalcima.

Epidemiološki gledajući, (51) među učiteljicama koje su sudjelovale u ovom istraživanju poremećaji glasa zastupljeni su u očekivanom omjeru. Usprkos tomu, one prosječno prijavljuju malu učestalost pojave simptoma poremećaja glasa i njihove blage posljedice. Utjecaj poremećaja glasa na profesionalnu učinkovitost te na fizičke, društvene, financijske, emocionalne i mentalne aspekte života učitelja desetljećima je znanstveno dokumentiran te je postao opće znanje, što upućuje na malu vjerojatnost da su učiteljice u Hrvatskoj jednostavno otpornije ili bolje pripremeljene na profesionalna opterećenja rizična za zdravlje njihovog glasa, nego njihove kolegice u drugim zemljama. Umjesto toga, razumnije je zaključiti da dobiveni podatci odražavaju neosviještenost sudionica o promjenama u kvaliteti glasa i prihvaćanje njihovih posljedica kao otegotne okolnosti njihovog posla. Navedeno upućuje na potrebu sustavnog obrazovanja učitelja o vokalnom zdravlju, ranim simptomima njegove ugroze te tehnikama vokalne higijene i drugim tehnikama samopomoći kojima se poremećaji glasa u ovoj visokorizičnoj populaciji mogu prevenirati ili ublažiti te time blagotvorno djelovati na radnu učinkovitost i kvalitetu života.