U ovom radu kao opservacijskoj longitudinalnoj studiji prikazani su podatci baze korisnika Savjetovališta za promicanje spolnog zdravlja HZJZ-a prikupljeni u razdoblju od 9. studenog 2004. do 31. prosinca 2024. Korisnici su Savjetovališta za promicanje spolnog zdravlja svi zainteresirani građani. Dolazak u savjetovalište moguć je u redovnom radnom vremenu te tijekom javnozdravstvenih kampanja kada je redovno radno vrijeme savjetovališta produljeno, bez najave i uputnice, a savjetovanje i testiranje provodi se anonimno pod nasumičnom šifrom. Savjetovalište je u cijelom svom radu imalo radno vrijeme dva dana u tjednu, tako da jedan dan osigurava dostupnost prijepodne (tijekom 2024. to je bilo utorkom od 11 do 15 sati), a drugi dan poslijepodne (tijekom 2024. četvrtkom od 15 do 19 sati). U sklopu Savjetovališta bilo je moguće testiranje na HIV od samog početka njegova rada, potom na hepatitis B (HBV) i hepatitis C (HCV) od 2005. godine te na sifilis od 2009. godine. Testiranje je provođeno prema procjeni rizika od strane savjetnika (liječnika specijalista i educiranih zdravstvenih djelatnika) HZJZ-a imajući u vidu „period prozora“ te uz suglasnost samog korisnika za sve punoljetne osobe (18 godina i više), dok je za maloljetne osobe ono bilo moguće uz pratnju roditelja/skrbnika djeteta.

Pri inicijalnom savjetovanju savjetnici ispunjavaju anketni upitnik koji sačinjavaju opći demografski podatci, podatci o izloženosti i rizičnom ponašanju korisnika te odabiru vrste testa koji će se provoditi u bazi podataka pod nasumičnom šifrom za svakog korisnika.

U ovom radu uključeni su podatci testiranja iz kapilarne krvi/seruma na HIV, HBV, HCV i sifilis. Testiranja iz urina na 7 SPI uvedena su tek 2023. godine i to kroz pojedinačne kampanje, a ne kao redovna usluga, te stoga nisu prikazana u ovom radu. Testiranje na HIV, HBV i HCV provođeno je brzim imunokromatografskim testom ili serološkim testovima, a na sifilis samo serološkim testom do lipnja 2024. godine, kada je i za njega uveden brzi imunokromatografski test. Serološki testovi provodili su se u sklopu laboratorija Službe za mikrobiologiju HZJZ-a: HIV p24 Ag/anti HIV1/2, HBsAg i anti-HBc, anti-HCV enzimsko fluorescentni test (ELFA, Mini Vidas, Marcy l’etoile, Francuska) te sifilis-enzimski povezani imunosorbentni test. S obzirom na vrstu korištenog testa, na sifilis su testirani samo korisnici koji nisu nikada imali infekciju sifilisom. Po provedenom testiranju u bazu su upisani rezultati testa. Podatci su do 2020. godine upisivani u elektroničku bazu podataka u sučelju Epi info, a potom u LimeSurvey. Za potrebe analize podataka svi upisani podatci prebačeni su u Microsoft Excel kako bi se formirala jedna baza. Kako bi bilo moguće spojiti baze, izbačena su pitanja koja nisu bila u svim godinama ili je bilo značajnijih odstupanja u vrsti pitanja i mogućih odgovora te je ujednačeno kodiranje odgovora. U ovom radu analizirani su podatci o spolu, dobi, rizičnom ponašanju i rezultatima testiranja za 9.612 korisnika te neke karakteristike korisnika koji su imali HIV-pozitivan nalaz (spol, muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima – MSM, koinfekcija sifilisom, ranije pozitivan sifilis, broj spolnih partnera). U statističkoj analizi korištene su metode deskriptivne statistike kao apsolutni brojevi i udjeli. Za analizu podataka upotrijebljen je računalni program za tabličnu pohranu i obradu podataka Microsoft Excel.

U bazu Savjetovališta za promicanje spolnog zdravlja HZJZ-a u razdoblju od 9. studenog 2004. do 31. prosinca 2024. upisano je ukupno 9.612 korisnika, od čega je 6.303 (65,6%) njih bilo muškog spola, a 3.262 (33,9%) ženskog spola, dok za preostalih 47 (0,5%) spol nije bio naznačen. Nije se bilježio podatak o transrodnim osobama.

Raspodjela broja korisnika po godinama prikazana je na Figure 2. Godine koje su obilježile specifične promjene u radu Savjetovališta ili javnozdravstveno značajne okolnosti označene su drugim bojama kako bi se jasnije prikazale. Tako je 2004. godina, kada je otvoreno Savjetovalište, označena zelenom bojom. Savjetovalište je otvoreno u studenom, zbog čega je i broj korisnika te godine (N 112) manji u odnosu na druge godine praćenja. Godine 2013. (svijetlozelena boja) Savjetovalište započinje s radom u sklopu Službe za promicanje zdravlja. Broj korisnika je od 2011. do 2015. bio u kontinuiranom padu te je 2015. godine zabilježen najmanji broj korisnika (N 229) u ukupnom praćenju osim godine otvaranja koja nije bila cjelovita. Godine 2019. Savjetovalište je po prvi put aktivno obilježilo Europski tjedan testiranja na HIV (ETW) krajem studenog, ususret 1. prosincu – Svjetskom danu borbe protiv AIDS-a (ljubičasta boja). Provedena je medijska javnozdravstvena kampanja pod sloganom Nema maženja bez paženja te je Savjetovalište radilo povećanim obujmom rada (svih radnih dana u periodu obilježavanja). Navedeno je rezultiralo većom vidljivošću rada Savjetovališta i boljom osviještenošću o važnosti testiranja te stoga 2019. godine bilježimo porast broja korisnika (N 519) u odnosu na 2018. godinu (N 355). Od 2020. do 2022. godine uslijedio je period pandemije COVID-19 (narančasta boja), no unatoč tomu Savjetovalište je nastavilo s radom kao i s obilježavanjem ETW-a te je broj korisnika u tom periodu bio tek nešto manji u odnosu na 2019. godinu (N 464 – 512). Pandemija COVID-19 završava u svibnju 2023. godine odlukom SZO-a, a potom i epidemija u Hrvatskoj odlukom Vlade Republike Hrvatske. (13)

Savjetovalište je nastavilo s jačanjem rada i širenjem mogućnosti usluge. Osim obilježavanja ETW-a u 2023. godini (ružičasta boja) provedena je i javnozdravstvena kampanja Znanje pobjeđuje – Imam li SPI? od 5. lipnja do 28. srpnja, te je tada po prvi put omogućeno i anonimno i besplatno (bez uputnice) savjetovanje i testiranje na 7 SPI iz uzorka urina (SPI uzrokovane mikrobiološkim uzročnicima Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Trichomonas vaginalis, Ureaplasma urealyticum, Ureaplasma parvum, Mycoplasma hominis, Mycoplasma genitalium). (14)

U 2024. godini (ljubičasta boja) pokrenuto je obilježavanje nacionalnog Tjedna spolnog zdravlja od 10. do 14. lipnja u kojem je također bio povećan obujam rada Savjetovališta, provođeno je i testiranje na 7 SPI, te je nastavljeno s obilježavanjem ETW-a. Kao rezultat navedenih aktivnosti 2024. godine je zabilježen najveći broj korisnika (N 903) od početka rada.

Prema raspodjeli po spolu veći je udio korisnika muškog spola, njih 65,6%, dok je korisnika ženskog spola bilo 33,9% (Table 1).

Raspodjela po dobi prikazana je u Table 2. Najveći udio korisnika bio je dobi od 25 do 44 godine, njih 61,4%, te od 18 do 24 godine, njih 27,6%.

U procjeni rizika korisnika bilježila se vrsta rizičnog ponašanja. Broj i udio korisnika Savjetovališta u kojih je zabilježena pojedina vrsta rizičnog ponašanja prikazan je u Table 3. Najveći udio korisnika imao je heteroseksualni spolni odnos bez zaštite (66,2%), potom homoseksualni spolni odnos bez zaštite (19,1%), a najmanji udio činili su intravenski (IV) korisnici droga (1,7%).

Udio korisnika prema broju spolnih partnera u posljednjih dvanaest mjeseci prikazan je na Figure 3. Budući da navedeno pitanje nije obvezno u upitniku, vidljiv je veći udio korisnika s nepoznatim brojem spolnih partnera, njih 24,2%. Samo jednoga spolnog partnera u posljednjih dvanaest mjeseci imalo je 22,9% korisnika, dva spolna partnera imalo je njih 16,4%, dok je tri i više spolnih partnera imao svaki treći korisnik (33,1%).

U dvadeset godina rada Savjetovališta (do 31. prosinca 2024.) zabilježena su ukupno 73 pozitivna nalaza na HIV, 78 na HBV, 26 na HCV i 125 na sifilis. Raspodjela broja pozitivnih nalaza korisnika prema vrsti infekcije i godini testiranja prikazana je na Figure 4. Broj pozitivnih HIV-nalaza pokazuje varijabilnost kroz godine (0 – 8), najveći broj pozitivnih nalaza bio je 2013. godine u osam korisnika. Pozitivni nalazi na HBV-infekciju bilježe pad od 2017. godine, kada je zabilježeno deset pozitivnih nalaza. U razdoblju 2021. – 2023. bio je zabilježen po jedan pozitivan HBV-nalaz, a 2024. godine nije zabilježen niti jedan.

Broj pozitivnih nalaza na HCV pokazuje varijabilnost kroz godine s rasponom od 0 do 5 pozitivnih nalaza. U zadnjih pet godina bilježi se stagnacija s jednim do dva pozitivna HCV-nalaza.

Najveći broj pozitivnih nalaza zabilježen je za sifilis s rasponom od jednoga do dvadeset pozitivnih nalaza. Vidljiva je ciklička pojava povećanog broja infekcija sifilisom. Od 2009. do 2013. godine bilježi se porast, a zatim pad do 2019. godine (četiri pozitivna nalaza), nakon čega slijedi ponovno porast do 2022. godine s jedanaest pozitivnih nalaza.

Karakteristike korisnika u kojih je zabilježen pozitivan HIV-test navedene su u Table 4.

U ovom radu prikazane su aktivnosti i razvoj Savjetovališta za promicanje spolnog zdravlja HZJZ-a kroz dvadeset godina uz prikaz karakteristika korisnika. Prema prikazanim rezultatima uočava se značajna uloga javnozdravstvenih aktivnosti i kampanja u povećanju vidljivosti i javljanju na testiranje, kao i rastući interes za uslugama savjetovanja i testiranja te potrebe za njihovim proširenjem.

Jedan od glavnih motiva za otvaranje Savjetovališta jest njegovo djelovanje kao centra CST i odgovor prije svega na pandemiju HIV-a/AIDS-a. Cilj okončanja AIDS-a kao prijetnje javnom zdravlju postavljen je i u okviru Agende održivog razvoja (SDG) (14) i zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS). Nakon ciljeva 90 – 90 – 90 oni su 2014. godine pokrenuli nove ciljeve 95 – 95 – 95 do 2030. godine: dijagnosticirati 95% svih HIV-pozitivnih osoba, osigurati antiretrovirusnu terapiju (ART) za 95% dijagnosticiranih i postići supresiju virusa za 95% liječenih do 2030. godine. (15) Kroz više od četrdeset godina borbe učinjeni su pozitivni pomaci prema okončanju pandemije HIV/AIDS-a i postizanju ciljeva održivog razvoja. Ipak, HIV-infekcija i dalje predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Prema podatcima UNAIDS-a krajem 2020. godine 84% osoba koje žive s HIV-om znalo je svoj HIV-status, 87% osoba koje žive s HIV-om koje su znale svoj HIV-status dobivalo je ART, a 90% osoba na liječenju imalo je učinkovitu supresiju virusa. (16) Naizgled male praznine do ostvarenja ciljeva 90 – 90 – 90 postavljenih do 2020. znače s druge strane više od jedne četvrtine (27%) ljudi koji žive s HIV-om u svijetu koji nisu uključeni u liječenje, a približno jedna trećina nije postigla supresiju virusa, a uz to treba imati na umu i razlike u određenim regijama svijeta te unutar subpopulacija, uključujući djecu, mlade i muškarce. (16)

Kvalitetno epidemiološko praćenje HIV/AIDS-a u Hrvatskoj omogućeno je osnivanjem Nacionalnog registra osoba oboljelih od HIV-infekcije i AIDS-a HZJZ-a još 1985. godine te uz zakonsku regulaciju i obvezu prijave infekcije HIV/AIDS-om u Hrvatskoj za sve liječnike koji dijagnosticiraju zaraznu bolest, na svim razinama zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj (RH) u okviru nacionalnog nadzora nad zaraznim bolestima. (6, 7, 17, 18) Mali broj pozitivnih slučajeva na HIV zabilježenih u Savjetovalištu za promicanje spolnog zdravlja HZJZ-a prati podatke niske pojavnosti Nacionalnog registra osoba oboljelih od HIV-infekcije i AIDS-a HZJZ-a, kao i zabilježena dominantna pojavnost u MSM populaciji. Prema podatcima Nacionalnog registra osoba oboljelih od HIV-infekcije i AIDS-a od početaka praćenja do 2015. godine bilježio se blagi trend porasta novodijagnosticiranih osoba (2015. je zabilježen najveći broj novih prijava HIV/AIDS-a – 117), a potom pad sve do 2022. godine. (19) Blagi trend porasta novodijagnosticiranih slučajeva infekcije HIV-om u razdoblju od 2003. do 2015. godine dijelom možemo objasniti upravo uspješnijim otkrivanjem infekcije većom dostupnošću testiranja otkako su od 2003. do 2006. godine otvoreni centri CST osim u HZJZ-u i u županijskim zavodima za javno zdravstvo, zatvorskom sustavu (Zatvorska bolnica u Zagrebu) te Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ te je anonimno testiranje bilo dostupno u osam gradova u Hrvatskoj (Zagrebu, Puli, Rijeci, Splitu, Zadru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Dubrovniku). (19) Što se tiče podataka o HBV-u, HCV-u i sifilisu, broj pozitivnih nalaza u Savjetovalištu za promicanje spolnog zdravlja HZJZ-a po godinama također prati promjene broja oboljelih zabilježenih prema prijavama zaraznih bolesti. (20–22)

Ovi podatci kao i rezultati rada Savjetovališta za promicanje spolnog zdravlja prikazani u ovom radu potvrđuju kako su razvoj i osnivanje centara CST od početka pandemije HIV/AIDS-a značajno doprinijeli osvještavanju o važnosti testiranja, pravovremenom otkrivanju infekcije kao i uključenju u skrb. (23)

Osim što se rezultati rada centara CST i savjetovališta mogu oslikavati u podatcima registra, isto tako i podatci registra mogu nam pružiti i smjernice za daljnji razvoj preventivnih mjera i aktivnosti.

Pojavnost infekcije HIV-om u Hrvatskoj je bila i zadržala se na niskoj razini. U razdoblju od 2019. do 2023. godine prosječan broj godišnjih novodijagnosticiranih slučajeva HIV-a/AIDS-a bio je 93 (raspon 75 – 113), što sa stopom od 2,9 na 100.000 stanovnika Hrvatsku svrstava među zemlje s niskom učestalošću HIV-infekcije (3,7/100.000 prosjek je za zemlje EU/EEA u 2021. godini). Ono što se bilježi zadnjih godina jest porast broja oboljelih od HIV-infekcije u Republici Hrvatskoj (19) s jedne strane, a pad novodijagnosticiranih slučajeva HIV/AIDS-a s druge strane. To se povezuje s migracijom stranih državljana u zemlju i/ili osobama koje od prije imaju HIV-pozitivan status. U 2023. godini osobe s prethodno poznatom dijagnozom činile su gotovo 33% među oboljelima od HIV-a u Hrvatskoj u odnosu na ukupan broj za 2023. godinu (19), a udio s prethodno postavljenom dijagnozom infekcije HIV-om u 2024. bio je 39,7%. Navedeno je u skladu s podatcima Državnog zavoda za statistiku, budući da se posljednjih godina u Hrvatskoj bilježi velik udio osoba doseljenih iz inozemstva (24), a unazad nekoliko godina posebno je porastao broj doseljenih osoba iz zemalja Azije i Afrike. Tako je primjerice, 2019. godine iz Azije doseljeno 3.084, a iz Afrike 139 osoba, dok je 2023. godine zabilježeno 17.923 doseljene osobe iz Azije te 1.673 osobe iz Afrike. Također, velik broj doseljenih osoba iz inozemstva došao je i iz Ukrajine (13.101 osoba 2023. godine). (24)

Stoga, u cilju održavanja niske pojavnosti HIV-infekcije nužno je daljnje ulaganje u javnozdravstvene aktivnosti osvještavanja o ostvarivanju pozitivnih partnerskih odnosa, mogućnostima zaštite, cijepljenja, korištenja predekspozicijske profilakse kao i postekspozicijske profilakse, a potom i o mogućnostima testiranja te smanjenju stigme vezane uz spolno prenosive infekcije, ali i spolno i reproduktivno zdravlje općenito. Također, nužnost je i potreba za ovim aktivnostima i u odgovoru na raširenost drugih SPI (posebice gonoreje i sifilisa) te njihov porast u Europi (25) koji se jednim dijelom objašnjava porastom upuštanja u nezaštićene spolne odnose (manja upotreba kondoma). (25, 26)

Rezultati dugogodišnjeg rada Savjetovališta za promicanje spolnog zdravlja HZJZ-a potvrđuju važnu ulogu centara CST i savjetovališta te doprinos i značaj javnozdravstvenih kampanja u kreiranju društva otvorenog za razgovor o temama spolnog i reproduktivnog zdravlja kao i smanjenju stigme vezano uz testiranje na SPI. Značajan udio osoba muškog spola te MSM osoba u populaciji osoba s dobivenim HIV-pozitivnim nalazom upućuje kako je u planiranju preventivnih aktivnosti i dalje nužno poseban naglasak stavljati na ove ključne populacije. SPI i dalje predstavljaju javnozdravstveni problem kako u svijetu tako i u Hrvatskoj te se ističe potreba za širenjem usluga u okviru rada centara CST i savjetovališta kroz ulaganja u usluge testiranja kao i u provedbu javnozdravstvenih aktivnosti i edukacija usmjerenih na podizanje osviještenosti o spolnom i reproduktivnom zdravlju.