Akademik Željko Reiner rođen je u Zagrebu 1953g.. gdje je završio osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i 1976.g. diplomirao na Medicinskom fakultetu. 1978g.. je magistrirao, a 1982.g. i doktorirao u Zagrebu. Specijalizirao je od 1979. do 1983.g. internu medicinu u KBC “Sestre milosrdnice” u Zagrebu i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka. Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma City, USA 1984.-1985.g. Za docenta je izabran 1986.g., a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je prvi puta 1988.g. Od 1997.g. je redoviti profesor interne medicine u trajnom zvanju. Od 2009. g. je i redoviti profesor na Sveučilištu u Rijeci. Dodijeljen mu je naziv „Fellow of the Royal Society of Physicians” – FRCP (London), „Fellow of the European Society of Cardiology” – FESC i „Fellow of the American College of Cardiology” – FACC. Od 1986. do 1995g.  bio je pročelnik Kliničkog odjela Klinike za patofiziologiju KBC Zagreb, od 1995. do 2003g. i od 2011. do 2015.g. bio je predstojnik Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb. Od 2003.g. pročelnik je Zavoda za metaboličke bolesti KBC Zagreb. Od 2004. do 2012.g. bio je ravnatelj KBC Zagreb. Na toj se funkciji osobito istaknuo izgradnjom i opremanjem te naše najveće bolnice koja je danas jedan i pol puta veća nego što je bila prije njegovog mandata i najsuvremenije je opremljena.

Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) od 1990.g., a od 2004. do 2012.g. bio je njen predsjednik. Od 1992. do 2006.g. bio je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a od 2006.g.  je redoviti član HAZU – akademik. Voditelj je Odbora za aterosklerozu HAZU. Počasni je član Akademije medicinskih nauka Bosne i Hercegovine od 2011. Od 2000. do 2006.g. bio je pročelnik Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je 563 znanstvenih i stručnih radova i prema bazi podataka Google znalac ima više od 65 000 citata. Bio je gost-profesor na više sveučilišta u USA i Europi, pozvani predavač na nizu europskih i svjetskih kongresa, član znanstvenih odbora gotovo svih europskih i svjetskih kongresa iz područja ateroskleroze zadnjih 20tak godina te europskih i svjetskih kardioloških kongresa, a i u nas je organizirao i predsjedao više kongresa. Od 1983.g. do danas bio je voditelj više znanstveno-istraživačkih projekata. Član je uredništava više najuglednijih međunarodnih časopisa („Journal of the American College of Cardiology –JACC”, „Nature – Reviews Cardiology”,”Atherosclerosis”, „Nutrition, Metabolism and Cardiovascular Diseases” itd.) te domaćih (“Liječnički vjesnik” itd.) i recenzent najpoznatijih svjetskih znanstvenih časopisa („Lancet”, „European Heart Jorunal”, „Circulation Research”, „Annals of Medicine”, „Fundamental and Clinical Pharmacology”, „European Journal of Preventive Cardiology”,„Cardiovascular Drugs and Therapy” itd.).

U Upravnom odboru Europskog društva za aterosklerozu vodio je koordinaciju nacionalnih društava za aterosklerozu, bio je član Upravnog odbora Europske asocijacije za prevenciju i rehabilitaciju kardiovaskularnih bolesti (EACPR) te predsjednik Odbora za znanost i smjernice EACPR, član dva najvažnija odbora – Odbora za smjernice i Odbora za kongrese Europskog kardiološkog društva (ESC), osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva za aterosklerozu, osnivač Hrvatskog društva za hipertenziju, osnivač i bivši dopredsjednik Hrvatskog društva za debljinu, bio je član odbora za izbor novih „fellows” ESC itd, a bio je i glavni tajnik Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ). Jedan je od osnivača Hrvatskog katoličkog liječničkog društva 1991.g.

Prvi je Hrvat koji je glavni autor nekih ključnih europskih smjernica – Europskih smjernica za liječenje dislipidemija objavljenih 2011. godine te koautor drugog izdanja tih smjernica 2016. g. Koautor je Europskih smjernica za prevenciju kardiovaskularnih bolesti izdanih 2007.g. te onih  izdanih 2012.g. Bio je predsjednik Povjerenstva za lijekove RH od 1992.-2000. (član povjerenstva od 2004.-2008.g.), te predsjednik povjerenstva za dodjelu naziva primarijus (1998.-2000.g.). Bio je i predsjednik Europskog odbora za borbu protiv pušenja (2000.-2002.g.). Bio je član tročlanog međunarodnog komiteta za dodjelu jedne od najznačajnijih svjetskih nagrada iz medicine “Leon Bernard Prize”. Kao jedan od najistaknutijih hrvatskih znanstvenika svih vremena prema glasovanju građana Hrvatske dobio je i svoju zvijezdu na pločniku u Ulici slavnih u Opatiji na Slatini.

Od 1995. do 1998. bio je član Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – najvišeg upravljačkog tijela te organizacije kao drugi hrvat u povijesti i član tročlanog povjerenstva za izmjenu Statuta WHO. Od 2012. Do 2016. Goine bio je jedan od svega 6 članova Upravnog odbora Svjetske udruge za aterosklerozu (International Atherosclerosis Society – IAS) u kojem je predstavljao čitavu Europu. Za Europsku komisiju bio je recenzent  znanstvenih projekata u sklopu FP 6 i FP 7 predloženih za financiranje Europskoj Uniji.

Autor je niza poglavlja u tridesetak knjiga i udžbenika objavljenih u inozemstvu i u nas, bio je voditelj više kolegija na dodiplomskom i 7 postdiplomskih studija. Bio je urednik 28 knjiga i priručnika (“Farmakoterapijski priručnik”, „Interna medicina”itd.). Od 2010. do 2018. godine bio je član Savjeta Sveučilišta u Zagrebu.

Od prvih dana sudjelovao je kao dragovoljac u Domovinskom ratu kao član Glavnog sanitetskog stožera u kojem je najprije bio pomoćnik zapovjednika zadužen za edukaciju, a zatim za medicinske kadrove. Odlikovan je brojnim  civilnim i vojnim odličjima: Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red bana Jelačića, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenica Domovinskog rata, Medalja Bljesak,  Medalja Oluja, Medalja Ljeto ’95, Spomen medalja Vukovar. Pričuvni je pukovnik Hrvatske vojske. Nagrađen je nagradom “Ladislav Rakovac“ HLZ te Nagradom grada Zagreba 2010.g., dobitnik je najvišeg priznanja AMZH „Laureat” 2012.g. , počasni je građanin grada Korčule od 2007.g. Od inozemnih odličja dobio je španjolsko Odličje Izabele Katoličke, talijansko Odličje Talijanske zvijezde  te papinsko Odličje Reda vitezova Svetoga groba. Od 1993. do 1998.g. bio je zamjenik ministra zdravstva, a od 1998. do 2000.g. ministar zdravstva RH. Od 2010. do 2015. godine bio je predsjednik Nacionalnog zdravstvenog vijeća RH.

2008.g. izabran je za člana Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Hrvatskoga sabora, od 2011. do 2012.g. bio je podpredsjednik Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu Hrvatskog Sabora (danas je član tog odbora), bio je član Odbora za međuparlamentarnu suradnju, bio je zamjenik člana Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj dimenziji Srednjoeuropske inicijative. Od 2012. do 2016.g. bio je podpredsjednik Hrvatskog sabora, od 2016 do 2017. predsjednik, a od 2017.g. je ponovno potpredsjednik Hrvatskog sabora ali i dalje radi na Medicinskom fakultetu i KBC Zagreb.