Kvartarna prevencija. Predijabetes: rizik, bolest ili suvišna dijagnoza? Bolesti koje ne donose veliku opasnost ne treba dražiti ljekarijama. (Platon, 5. st. pr. n. e. U: Timej: Matica hrvatska 2017., str. 27., prijevod Damira Barbarića)

Marija Vrca Botica, Ivana Pavlić-Renar

Kvartarna prevencija suvremen je, kritički pristup moderne medicine. Usmjerena je na zaštitu pacijenata od medicinskih intervencija koje su suvišne pri zdravstvenoj zaštiti i mogu nanijeti više štete nego koristi. Kvartarna prevencija sastavni je dio svih triju prevencija: primarne, sekundarne i tercijarne. Cilj je zaštita pacijenta od mogućega suvišnog probira, suvišne dijagnoze bolesti, što pacijenta može uvesti u suvišnu medikalizaciju i postupke. Dijabetes je kronična, doživotna bolest s dijagnozom na temelju dogovorene točke razgraničenja kontinuirane varijable i pod visokim je rizikom od suvišnih postupaka. S druge strane, prepoznavanjem i intervencijom u graničnim području (u predbolesti) može se odgoditi nastanak bolesti. Izazov je prepoznati rizike i uvesti intervenciju samo ondje gdje su oni visoki, gdje je nastanak bolesti siguran, a odgovarajuća intervencija može ga odgoditi. Čini li se to za osobe niskog rizika od nastanka bolesti i komplikacija, pacijentu se ne mijenja prognoza, ali mu se dodaju suvišna dijagnoza i dodatni postupci te izaziva dodatni stres. O ovomu treba voditi računa na svim razinama zdravstvene zaštite, no poglavito u obiteljskoj medicini, što je prepoznala i Svjetska udruga obiteljskih liječnika (WONCA).

Quaternary prevention is a contemporary critical approach to modern medicine. Its goal is the protection of patients from unnecessary medical intervention which can do more harm than good. Quaternary prevention is a part of all three preventions: primary, secondary and tertiary. Its aim is to protect a patient from overscreening and overdiagnosis which can lead to overmedicalization. As a life-long disease with diagnosis based on the agreed cutoff point of a continuous variable, diabetes is in a great risk of over-intervention. However, with a right intervention in pre-disease it is possible to postpone the disease. The challenge is to recognize the risks and intervene if they are high, the risk of disease progression is substantial, and appropriate intervention can diminish it. If the same is done for low risk it is a waste of energy and means, and the patient gains nothing but additional stress due to overdiagnosis. It has to be considered at all levels of health care, but mostly in primary care, which has been recognized by the international association of family physicians (WONCA).