Doktor House: Između stvarnosti i fikcije

Denis Čerimagić, Ervina Bili, Goran Ivkić

Cilj: Autori prikazuju rezultate „medicinske analize“ sadržaja pojedinih epizoda televizijske serije House, M.D. Materijal i metode: Analizom je obuhvaćeno svih 177 epizoda, pri čemu smo se fokusirali na dijagnoze glavnih kliničkih slučajeva, realnost prikaza kliničke prakse i medicinske pogreške. Utvrđene medicinske pogreške kategorizirali smo u sljedeće skupine: A) pogreške u obavljanju standardnih medicinskih postupaka; B) pogreške u liječenju; C) pogreške u korištenju medicinske terminologije; D) pogrešne informacije; E) bizarnosti. Rezultati: Dijagnoze glavnih kliničkih slučajeva u svakoj epizodi razvrstali smo prema pripadajućoj znanstvenoj grani. Najzastupljenije medicinske znanstvene grane bile su: infektologija (44 slučaja), neurologija (19 slučajeva) i toksikologija (17 slučajeva), a u svih osam sezona serije pojedinačno su prikazani jedino klinički slučajevi iz područja infektologije, neurologije i imunologije. Analiza realnosti prikaza kliničke prakse pokazala je sljedeća odstupanja: 1. članovi medicinskog tima dr. Housea, koji uključuje neurologa, intenzivista i imunologa, obavljaju medicinske postupke koje u stvarnosti obavljaju liječnici drugih specijalizacija; 2. nalazi kompleksnih laboratorijskih pretraga gotovi su kroz svega nekoliko sati; 3. medicinski tim dr. Housea raspolaže neograničenim resursima; 4. dijagnosticiranje bolesti temelji se na metodi pokušaja i pogreške; 5. zanemaren je prikaz rada neliječničkog medicinskog osoblja; 6. liječnici samoinicijativno, poput detektiva, ulaze u domove bolesnika tražeći okolišne (toksikološke, mikrobiološke) uzroke bolesti; 7. neetično postupanje i ovisnost o opijatima doktora Housea nije institucionalno sankcionirano. Utvrdili smo 24 medicinske pogreške iz kategorije A, 17 iz kategorije B, 10 iz kategorije C, 23 iz kategorije D i 3 iz kategorije E. Najviše pogrešaka detektirali smo u sedmoj sezoni (15), a najmanje u posljednjoj, osmoj sezoni (6). Zaključak: Serija House, M.D. može poslužiti kao temelj eventualnih kliničkih seminara za studente medicine. Pritom bi se trebalo usredotočiti na prepoznavanje medicinskih pogrešaka i nelogičnosti u sadržaju pojedinih epizoda te na usvajanje koncepta timskog rada liječnika i multidisciplinarnog pristupa u dijagnostici i liječenju.

Aim: The authors present the results of a “medical analysis” of the content of individual episodes of the television series “House, M.D.”. Material and methods: The analysis covered all 177 episodes, where we focused on the diagnoses of the main clinical cases, the reality of the presentation of clinical practice, and medical errors. We have categorized the established medical errors into the following groups: A) errors in performing standard medical procedures; B) errors in treatment; C) errors in the use of medical terminology; D) wrong information; E) bizarreness. Results: We classified the diagnoses of the main clinical cases in each episode according to the corresponding scientific branch. The most represented medical scientific branches were infectology (44 cases), neurology (19 cases), and toxicology (17 cases), and in all eight seasons of the series, only clinical cases from the fields of infectology, neurology, and immunology were shown. The following differences were revealed by an investigation of the clinical practice presentation reality: 1. members of Dr. House’s medical team, which includes a neurologist, an intensivist, and an immunologist, perform medical procedures that in reality are performed by specialists in other fields; 2. the findings of complex laboratory tests were completed in just a few hours; 3. Dr. House’s medical team has unlimited resources; 4. the diagnosis of the disease is guided by the trial-and-error approach; 5. the presentation of the work of non-medical medical staff was neglected; 6. doctors, on their own initiative, like detectives, enter patients’ homes looking for environmental (toxicological, microbiological) causes of illness; 7. Dr. House’s unethical behavior and addiction to opiates are not institutionally sanctioned. We identified 24 medical errors from category A, 17 from category B, 10 from category C, 23 from category D, and 3 from category E. We detected the most errors in season 7 (15) and the least in the last, season 8 (6). Conclusion: The “House, M.D.” series can be used as a basis for potential clinical seminars for medical students. In doing so, the focus should be on recognizing medical errors and illogicality in the content of individual episodes, as well as adopting the concept of teamwork among doctors and a multidisciplinary approach in diagnosis and treatment.