Dislocirani unutarmaternični uložak u pacijentice sa sumnjom na tumorski proces mokraćnog mjehura: prikaz slučaja i pregled literature

Porin Mašić, Martina Baličević Bošnjak, Ivan Jandrić, Tomislav Vlajnić

Unutarmaternični ulošci (engl. intrauterine devices, IUD) danas su jedna od najčešće primjenjivanih metoda kontracepcije zbog visoke sigurnosti i vrlo niske stope komplikacija. Najozbiljnija komplikacija pri ovoj metodi kontracepcije jest perforacija stijenke maternice s potencijalnom dislokacijom IUD-a u trbušnu šupljinu i oštećenjem visceralnih organa. Ovaj prikaz opisuje 37-godišnju bolesnicu s kroničnom suprapubičnom boli posljednjih osam mjeseci i sumnjom na tumorski proces mokraćnog mjehura, a kojoj je prije jedanaest godina u svrhu kontracepcije postavljen bakreni IUD. Tri mjeseca nakon insercije IUD-a pacijentica je zanijela, a trudnoća je dovršena instrumentalnim putem zbog inkompletnog pobačaja tijekom kojeg se pretpostavilo da je došlo do spontane ekspulzije IUD-a. Iduća trudnoća također je dovršena instrumentalno, ali na zahtjev pacijentice, dok je posljednja trudnoća postignuta nakon postavljanja IUD-a protekla uredno te je pacijentica rodila vaginalno u terminu bez komplikacija. Nakon učinjene laboratorijske, citološke i radiološke obrade aktualnih tegoba, CT-om je otkriven dislocirani IUD u mokraćnom mjehuru. Tumorska tvorba u lumenu mokraćnog mjehura prikazana za vrijeme cistoskopije bioptirana je, a u hitnom intraoperativnom nalazu patologa nisu opisane maligne promjene. Potom se u istom aktu pristupom preko otvorenog trbuha unutar omentuma djelomično navučenog na mokraćni mjehur prikazalo strano tijelo koje je odgovaralo IUD-u. Na vanjskoj stijenci maternice nije bilo znakova svježe perforacije. Mokraćni mjehur i zahvaćeni dio omentuma sa stranim tijelom resecirani su. Rani postoperativni tijek protekao je uredno, pacijentica je otpuštena kući osmoga dana po učinjenom zahvatu. U pacijentica u kojih se pri ginekološkom pregledu ne prikazuje končić IUD-a potrebno je slikovnim metodama prvo isključiti njegovu dislokaciju prije nego li se pretpostavi spontana ekspulzija, a kirurško uklanjanje dislociranog IUD-a predstavlja konačno terapijsko rješenje izbjegavajući time potencijalno opasne komplikacije.

Intrauterine devices (IUD) are one of the most commonly used methods of contraception today, due to their safety and low complication rate. The most serious complication of this contraception method is the uterine wall perforation with possible migration of the IUD into the abdominal cavity, and the damage of the visceral organs. This case report presents a 37-year-old patient with eight months long chronic suprapubic pain that rose a suspicion for neoplastic process. Eleven years ago she had a copper IUD insertion. Three months after the IUD insertion the patient got pregnant. The pregnancy ended up as an incomplete abortion that required dilatation and
curettage. It was assumed that the IUD was spontaneously expulsed from the uterus. The following pregnancy was an induced abortion that was terminated via dilatation and curettage. The third pregnancy was successful and the patient had an uncomplicated term vaginal birth. The patient’s complaint of pain triggered an extensive diagnostic work up. She underwent laboratory tests, urine cytology and CT study which revealed an IUD partially embedded in the patient’s bladder. Cystoscopic biopsy ruled out malignant process while the IUD was removed from the bladder and surrounding omentum via open abdomen. There were no signs of perforation on the uterine wall. The resected portions of the bladder and omentum were benign. Early postoperative course was uncomplicated and the patient
was discharged from the hospital on postoperative day eight. In patients in whom one cannot visualise the IUD string during the gynecological examination, it is necessary to rule out the IUD dislocation before assuming spontaneous expulsion. Surgical removal of a dislocated IUD is curative and prevents potentially dangerous complications.