Temeljne odrednice i izazovi u izobrazbi iz gerijatrije

Arnela Redžović, Ksenija Arbanas Kovačević, Miroslav Hanževački, Robert Likić Venija Cerovečki

Do produljenja životne dobi dolazi zahvaljujući velikom napretku medicine. Više je od 900 milijuna ljudi starijih od 65 godina, a sredinom stoljeća bit će ih oko dvije milijarde. U starijoj životnoj dobi, međutim, raste broj kroničnih bolesti, stoga je jasno da načela gerijatrije moraju biti sastavni dio kontinuirane izobrazbe u svim zdravstvenim obrazovnim institucijama i institucijama koje se bave srodnim specijalnostima. Nastavni programi u gerijatriji moraju biti prilagođavani novim smjernicama i trendovima izobrazbe. Potrebno je uvoditi raznovrsne metode izobrazbe i inovativne programe te unaprjeđivati znanja i vještine nastavnika u poučavanju iz gerijatrije. U današnjem društvu prisutan je ageizam, stereotipni podcjenjivački stav o starijim osobama. Stariji se percipiraju kao manje vrijedni zbog činjenice da se procesom starenja povećavaju zdravstvene tegobe. Liječnici se susreću s neizvjesnošću kada se brinu o starijim osobama ili se javlja depresija i frustracija zbog smrti njihovih pacijenata. Razvijanje multidisciplinarnosti i izobrazba otklanjaju predrasude i diskriminacijske prakse prema starijima. Sveobuhvatna gerijatrijska procjena i strateški planovi za individualizirano liječenje stoga moraju postati imperativ zdravstvenog sustava jer utječu na izbor, vrstu, potrebu i trajanje liječenja. Cilj je rada prikazati važnost kontinuiranog provođenja gerijatrijske izobrazbe tijekom diplomskog, specijalističkog i poslijediplomskog studija te neophodnost multidisciplinarnosti u skrbi za starije.

The extension of life expectancy is due to significant advancements in medicine. More than 900 million people are over the age of 65, and by the middle of the century, this number will reach around two billion. In older age, however, the number of chronic illnesses increases, making it clear that the principles of geriatric medicine must be an integral part of ongoing education in all healthcare educational institutions and those dealing with related specialties. Geriatric curricula must be adapted to new guidelines and educational trends. It is necessary to introduce diverse teaching methods and innovative programs, as well as to improve the knowledge
and skills of educators in teaching geriatrics. Ageism – a stereotypical and dismissive attitude toward older people – is present in today’s society. Older individuals are perceived as less valuable due to the increase in health problems that come with aging. Physicians often face uncertainty when caring for older patients or may experience depression and frustration due to the death of their patients. Developing multidisciplinarity and education helps eliminate prejudice and discriminatory practices toward the elderly. Comprehensive geriatric assessment and strategic plans for individualized treatment must become priorities in the healthcare system, as they influence the choice, type, need, and duration of treatment. The aim of this paper is to highlight the importance of continuous geriatric education during undergraduate, specialist, and postgraduate studies, as well as the necessity of a multidisciplinary approach to elderly care.