Akustička i perceptivna analiza glasa u bolesnika s puberfonijom prije i nakon glasovne terapije

Ivana Šimić, Ana Bonetti, Juraj Slipac

Uvod: Puberfonija je funkcionalni glasovni poremećaj karakteriziran nemogućnošću promjene glasa iz frekvencijski višeg, predadolescentnog, u frekvencijski niži glas adolescencije i odrasle dobi. Cilj ovog istraživanja bio je napraviti usporedbu parametara akustičke i perceptivne analize karakteristika glasa kod bolesnika s puberfonijom prije i nakon provedene glasovne terapije te evaluirati ishode terapije. Metode: U istraživanje je uključeno 19 bolesnika s dijagnosticiranom puberfonijom. Svim su ispitanicima karakteristike glasa procijenjene objektivnom i subjektivnom procjenom glasa u dva navrata – prije i nakon provođenja glasovne terapije. Objektivna procjena karakteristika glasa obuhvatila je parametre akustičke analize glasa zadržane fonacije samoglasnika /a/ i obrađena je pomoću programa PRAAT, kojim su izračunati F0, jitter, shimmer te omjer harmoničnog i šumnog dijela spektra (HNR). Perceptivna procjena karakteristika glasa napravljena je pomoću skale GRBAS. Za bolesnikovu samoprocjenu kvalitete glasa korištena je hrvatska verzija upitnika Indeks vokalnih teškoća (VHI). Uspoređivane su vrijednosti navedenih parametara prije i nakon završetka logopedskoga terapijskog postupka. Rezultati: Frekvencija fonacije statistički se značajno smanjila (p < 0,0001) po provođenju terapije sa 209,16 (± 8,80) Hz na 132,32( ± 7,48) Hz. Usporedba ostalih parametara akustičke analize glasa (jitter, shimmer te omjer harmoničnog i šumnog dijela spektra) prije i nakon terapije također pokazuju statistički značajno smanjenje. Rezultati skale GRBAS i upitnika VHI po terapiji pokazuju statistički značajno smanjenje. Zaključak: Akustička i perceptivna analiza glasa adekvatne su metode za potpunu analizu karakteristika glasa bolesnika s puberfonijom te za procjenu učinka logopedske terapije na promjene karakteristika glasa. Glasovna terapija je iznimno učinkovita u liječenju puberfonije i smatra se metodom izbora liječenja.

Background: Puberphonia is a functional voice disorder characterised by inability to change voice frequency from higher, pre-adolescent voice, to lower frequency of adolescent and adult voice. Aim: The aim of this study was to evaluate the outcomes of speech pathologist voice therapy in patients with puberphonia. Methods: This study included 19 patients suffering from puberphonia. Voice characteristics of all patients were assessed by objective and subjective methods before and after voice therapy. Objective assessment of voice included acoustic analysis of phonation of the vowel /a/ and was done using the PRAAT program, which calculated the following parameters: fundamental frequency (F0), jitter, shimmer, and harmonics to noise ratio. The perceptual assessment of voice quality was evaluated using GRBAS scale. Validated Croatian version of the Voice Handicap Index-10 (VHI) was used for subjective self assessment of the severity of vocal symptoms. Results: Patients phonation frequency statistically significantly decreased after the therapy from 209.16 (± 8. 80) Hz to 132.32 ( ±7.48) Hz, (p < 0.0001). There were statistically significant differences between pre- and post-treatment values of other parameters of acoustic analysis (jitter, shimmer, harmonic to noise ratio). Results of GRBAS scale and VHI questionnaire also showed statistically significant reduction after the treatment. Conclusion: Acoustic analysis and perceptual assessment of voice are adequate methods for analysis of voice characteristics of patients suffering from puberphonia and for evaluation of the effects of voice therapy. Voice therapy is highly effective in the treatment of puberphonia and is considered a method of choice.