Autori:

Duška Martinović, Mislav Radić, Damir Fabijanić, Antonija Fabijanić

Sažetak

Sažetak. Antifosfolipidni sindrom (APS) protrombotski je poremećaj posredovan specifičnim antifosfolipidnim protutijelima (aPL). Bolesnici s APS-om imaju povećan rizik od nastanka arterijske i/ili venske tromboembolije. Ipak, unatoč brojnim istraživanjima stvarna povezanost između aPL i nastanka tromboembolije još je nepoznata. Naime, nije sa sigurnošću potvrđeno jesu li antifosfolipidna protutijela tek biljeg protrombotskog stanja ili pak aktivni sudionik u procesu trom¬bogeneze. Značajan postotak bolesnika s aPL nikad ne dobije trombotsku ili embolijsku komplikaciju. Stoga do danas nisu donesene smjernice za primarnu profilaksu tromboembolija u pacijenata s povećanim razinama aPL. Nasuprot tomu, u sekundarnoj prevenciji smjernice nalažu primjenu trajnog antikoagulantnog liječenja. U ovom pregledu iznosimo trenutačne spoznaje o trajanju, jačini i primjerenosti antikoagulantne i/ili antitrombocitne terapije u bolesnika s različitim kliničkim manifestacijama APS-a.

Volumen: 8-9, 2007

Liječ Vjesn 2007;129:281–285

Preuzmi PDF