ARTERIJSKA HIPERTENZIJA NAKON TRANSPLANTACIJE BUBREGA

SANJIN RAČKI

Srčanožilne bolesti (SZB) vodeći su uzrok smrti u bolesnika s transplantiranim bubregom. Učestalost i težina SZB-a u bolesnika s transplantiranim bubregom uvjetovane su brojnim čimbenicima, uglavnom kao i u općoj populaciji bolesnika, ali i onima koji su specifični za transplantaciju kao što su nefunkcionalni presadak i liječenje imunosupresivima. Arterijska hipertenzija učestala je nakon transplantacije bubrega i pridonosi riziku od srčanožilne bolesti i disfiinkcije presatka. Imunosupresivi, kao što su kortikosteroidi, ciklosporin i takrolimus, također pridonose nastanku posttrasplantacijske hipertenzije. Noviji podaci potvrđuju da se u transplantiranih pacijenata na liječenju takrolimusom razvija arterijska hipertenzija u manjoj mjeri nego u onih na liječenju ciklosporinom. Najnoviji imunosupresivi, kao što su mikofenolat mofetil i sirolimus, nisu nefrotoksični, nemaju hipertenzivni učinak i dopuštaju terapijske kombinacije kao alternativu klasičnim imunosupresijskim protokolima, a s ciljem smanjivanja pojavnosti i učinka posttransplantacijske arterijske hipertenzije. Ostali metabolički poremećaji, kao što su posttransplantacijska dislipidemija i dijabetes, trebaju biti pažljivo praćeni i liječeni što je prije moguće. Učestalost posttransplantacijske arterijske hipertenzije može se smanjiti njezinim ranim otkri­vanjem, primjenom adekvatnih imunosupresijskih protokola, izmjenom stila života i navika te snažnim antihipertenzivnim lijekovima.

Summary. Cardiovascular disease (CVD) is the leading cause of death among renal transplant recipients. The prevalence and severity of CVD in renal transplant recipients are related to numerous factors, most shared with the general population and others specific to transplant recipients, including effects of kidney dysfunction and immunosuppressive drugs. Arterial hypertension is highly prevalent after renal transplantation and may contribute to the risk of cardiovascular disease and graft failure. Immunosuppressive drugs such as corticosteroids, cyclosporine and tacrolimus may be important contributing factors to post-transplant hypertension. Recent data suggest that renal transplant patients under tacrolimus-based therapy showed less arterial hypertension compared with cyclosporine treated patients. New immunosuppressive drugs, including mycophenolate mofetil and sirolimus, are not nephrotoxic, do not have any hypertensive effect and may permit several combinations that offer important alternatives to classical immunosuppressive regimens to reduce the incidence and clinical impact of arterial hypertension after renal transplantation. Other metabolic disorders, such as post-transplant dyslipidemia and diabetes have to be closely monitored and treated as soon as possible. Incidence of arterial hypertension after kidney transplantation may be reduced by early detection, proper adjustment of immunosuppressive protocols and aggressive treat- ment with lifestyle modification and potent antihypertensive drugs.