HYPOTHERMIA AFTER CARDIAC ARREST – UNDERUSED METHOD THAT SAVES LIVES

Autori:

Ivan Gornik, Marina Peklić, Vladimir Gašparović

Sažetak

Sažetak. Zastoj rada srca i pluća dovodi do oštećenja, tj. kompromitacije svih organskih sustava, no najosjetljiviji je središnji živčani sustav. Poznato je da već nakon nekoliko minuta hipoperfuzije i ishemije dolazi do ireverzibilnih oštećenja mozga te je to danas glavna frustracija reanimatologije. Rezultati studija upućuju na pozitivan učinak hipotermije na preživljavanje i na neurološki oporavak bolesnika kod kojih je primijenjena terapijska hipotermija te je ova metoda uvrštena u smjernice za reanimaciju kao standardna metoda zbrinjavanja u postarestnom razdoblju. Metode za uvođenje i održavanje hipotermije su različite, u osnovi se dijele na neinvazivne i invazivne, a svaka metoda ima svoje prednosti i nedostatke koji su prikazani u radu. Unatoč prepoznatim pozitivnim učincima umjerene hipotermije nakon kardiorespiratornog aresta ona se do danas nije potpuno implementirala kao standardna metoda liječenja bolesnika koji su doživjeli kardiorespiratorni arest te su uspješno reanimirani u smislu uspostave spontane cirkulacije.

Summary

Summary. Cardiorespiratory arrest causes ischemia and lesion of all organ systems, but the central nervous system is the most vulnerable. It is known that only few minutes of hypoperfusion and ischemia can cause irreversible damage to the brain which is the major frustration of reanimatology. Results of clinical trials suggest positive effects of hypothermia on survival and neurological recovery which led to including this method to Guidelines for resuscitation as a recommended standard method in post-resuscitation period for patients who have not regained consciousness. Methods for induction and maintenance of hypothermia are numerous and various, basically divided into invasive and non-invasive, each with its own advantages and disadvantages which are described in this paper. Despite recognised positive effects of mild therapeutic hypothermia after resuscitation from cardiac arrest, the method is not fully implemented as a standard method in post-resuscitation period.

Volumen: 1-2, 2010

Liječ Vjesn 2010;132:25–30