Hormonska kontracepcija u liječenju benignih ginekoloških poremećaja

Dora Pavlić, Nika Baldani, Magdalena Karadža, Luca Zaninović, Lana Škrgatić

Hormonska kontracepcija danas predstavlja važan dio liječenja brojnih benignih ginekoloških poremećaja. Razvoj novih formulacija, različitih putova primjene i fleksibilnih režima doziranja omogućio je njezinu široku terapijsku primjenu, koja nadilazi isključivo kontracepcijsku svrhu. Cilj ovoga preglednog rada jest prikazati terapijsku primjenu hormonske kontracepcije u liječenju najčešćih benignih ginekoloških poremećaja te analizirati mjesto pojedinih hormonskih pripravaka u suvremenoj ginekološkoj praksi. Dostupni dokazi pokazuju da kombinirani hormonski kontraceptivi i metode koje sadrže samo progestagen učinkovito smanjuju intenzitet dismenoreje, ublažavaju simptome predmenstrualnog sindroma i predmenstrualnoga disforičnog poremećaja te smanjuju obilnost menstrualnih krvarenja. U žena s endometriozom hormonsko liječenje predstavlja temelj dugotrajne terapije boli i prevencije recidiva simptoma nakon kirurškog liječenja. U žena s poliendokrinim metaboličkim ovarijskim sindromom kombinirani hormonski kontraceptivi predstavljaju terapiju prvog izbora za regulaciju menstrualnog ciklusa i liječenje kliničkog hiperandrogenizma, uz istodobnu zaštitu endometrija od dugotrajne neoponirane estrogenske stimulacije. Intrauterini sustav s levonorgestrelom predstavlja najučinkovitiju konzervativnu terapijsku opciju za liječenje obilnih menstruacijskih krvarenja te važnu terapijsku metodu za žene s kroničnom anovulacijom i poremećajima hemostaze. Hormonsku kontracepciju stoga treba promatrati kao važan terapijski modalitet u liječenju benignih ginekoloških poremećaja. Odabir pojedine metode treba individualizirati uzimajući u obzir etiologiju bolesti, komorbiditete, reproduktivne planove i preferencije žene.

Hormonal contraception currently represents an important therapeutic option in the management of several benign gynecological disorders. The development of new formulations, routes of administration and dosing regimens has considerably expanded its clinical use beyond contraception alone. The aim of this review was to summarize the role of hormonal contraception in the treatment of most common benign gynecological disorders and to analyze the role of different hormonal preparations in modern gynaecological practice. Available evidence indicates that combined hormonal contraceptives and progestin-only methods effectively reduce dysmenorrhea, alleviate symptoms of premenstrual syndrome and premenstrual dysphoric disorder, and decrease menstrual blood loss. In women with endometriosis, hormonal therapy represents the cornerstone of long-term pain management and prevention of symptom recurrence following surgery. In women with polyendocrine metabolic ovarian syndrome, combined hormonal contraceptives remain first-line therapy for menstrual irregularities and clinical hyperandrogenism, while simultaneously providing endometrial protection. The levonorgestrel-releasing intrauterine system has emerged as the most effective conservative treatment for heavy menstrual bleeding and an important therapeutic option in women with chronic anovulation and bleeding disorders. Hormonal contraception should therefore be regarded as an important therapeutic modality in the management of benign gynecological disorders, with treatment selection individualized according to the etiology of the disorder, comorbidities, reproductive plans and patient preferences.