Novonastala pseudoaneurizma potključne arterije u politraumatiziranog bolesnika s prijelomom lijeve ključne kosti i ozljedom brahijalnog pleksusa

Mirela Dobrić, Goran Sabo, Ana Miletić, Stjepan Dokuzović, Tomislav Krpan, Tatjana Beker, Morana Banić, Romana Hodalin Vidović

Ozljede potključne arterije nastaju rijetko, u manje od 5% bolesnika s višestrukim ozljedama. Najčešće nastaju kao posljedica penetrantnih, rjeđe tupih ozljeda. Postavljanje dijagnoze otežava prisutnost drugih ozljeda koje imaju prioritet u dijagnostici i liječenju. Prethodno zdrav muškarac u dobi od 34 godine zadobio je u prometnoj nesreći višestruke ozljede, s obostranim serijskim prijelomom rebara, kontuzijom pluća, ozljedom torakalne i vratne kralježnice, lijeve lopatice, ključne kosti i brahijalnog pleksusa. CT angiografijom prsnog koša isključena je ozljeda vaskularnih struktura. Bolesnik je podvrgnut kirurškom liječenju u više navrata, uključujući splenektomiju, stražnju fiksaciju prijeloma torakalne kralježnice (Th 3 – Th 10), a 25. dana od ozljede uslijedila je stabilizacija prijeloma vratnih kralježaka (C 5 – C 7) prednjim pristupom. Devetog dana nakon operacijskog zahvata na vratnoj kralježnici bolesnik je razvio otok na lijevoj strani vrata, sa širenjem u područje mastoidnog nastavka temporalne kosti, uz smetnje gutanja, disfagiju i smetnje disanja. Pristupilo se revizijskom kirurškom zahvatu kojim se isključio hematom kao pretpostavljena kirurška komplikacija prethodnog zahvata, ali je ustanovljena novonastala pulsirajuća tvorba uz lijevu potključnu arteriju. Učinjena je CT angiografija krvnih žila vrata kojom je dijagnosticirana novonastala pseudoaneurizma potključne arterije s aktivnim punjenjem, promjera 7 cm, s polazištem iz lijeve vertebralne arterije. Bolesniku je nakon postavljene dijagnoze uspješno postavljen stent-graft u lijevu potključnu arteriju, bez daljnjih komplikacija. Postavljanje dijagnoze pseudoaneurizme zbog prisutnosti i zbrinjavanja drugih teških ozljeda može biti odgođeno. Simptomi ovise o mjestu nastanka i veličini pseudoaneurizme. Endovaskularni postupci sve češće uspješno zamjenjuju kirurško liječenje pseudoaneurizme.

Subclavian artery injury is a rare occurrence found in less than 5% of trauma patients. The majority of subclavian artery trauma is typically attributed to a penetrating mechanism, whereas blunt mechanisms are less prevalent. The prompt diagnosis remains obscured by the presence of severe associated injuries, which require prioritization for treatment. A healthy 34-year-old man sustained polytrauma in a car accident, with bilateral serial rib fractures, pulmonary contusion, thoracic and cervical spine injury, shoulder girdle fractures with brachial plexus injury. Initial radiologic examination included thoracic CT angiography with no specific findings. The patient underwent several surgical treatments including splenectomy, Th 3 to Th 10 posterior thoracic spine fixation and C5 to C7
anterior cervical spine fixation. Nine days after cervical spine surgery the patient developed left neck swelling propagating to the temporal bone mastoid process, with dysphagia, dysphonia, and difficulty breathing. Revision surgery excluded hematoma as a surgical complication but revealed a new pulsating mass adjacent to the subclavian artery. Cervical digital subtraction angiography confirmed subclavian artery pseudoaneurysm with active filling, 7 cm in diameter, by the origin of the left vertebral artery. The patient underwent successful subclavian artery stent-graft placement, with no further complications. Prompt diagnosis remains obscured by the presence of severe associated injuries, the treatment of which requires prioritization. Symptoms of subclavian artery aneurysm vary depending on its location and size. Endovascular repair is increasingly replacing surgical treatment of pseudoaneurysm.