PATOLOŠKE PROMJENE BUBREŽNIH ARTERIJA U BOLESNIKA S KARCINOMOM BUBREŽNIH STANICA

Alma Demirović, Hrvoje Čupić, Božo Krušlin

Karcinom bubrežnih stanica deveti je prema učestalosti maligni tumor u svijetu. Može imati različit mikroskopski izgled, a najčešći patohistološki tip je svjetlostanični karcinom. Najučestalije patološke promjene bubrežnih arterija jesu ateroskleroza i fibromuskularna displazija (FMD). Tijekom patohistološke obrade bubrega u kojem se nalazi karcinom ­rutinski se analizira bubrežna vena, dok se bubrežnoj arteriji većinom pridaje malo pozornosti. Rezultati nekoliko naših istraživanja pokazali su da su patološke promjene bubrežnih arterija statistički značajno učestalije u skupini pacijenata s karcinomom bubrežnih stanica u odnosu prema kontrolnoj skupini, kao i u skupini bolesnika s netumorskim bolestima bubrega. Utvrđeni odnosi ponajprije upućuju na zaključak da nastanak promjena bubrežnih arterija ne prethodi nastanku karcinoma ili netumorskih bolesti, nego nastaju istodobno s njima ili kao njihova posljedica. Daljnja bi istraživanja trebala biti usmjerena na utvrđivanje incidencije patoloških promjena bubrežnih arterija na većem broju uzoraka, kao i na otkrivanje njihove moguće uzročno-posljedične veze s karcinomom bubrega.

Renal cell carcinoma is the ninth most common cancer in the world. It may have a varied microscopic appearance, and the most common histopathological type is clear cell carcinoma. The most common pathological changes of renal arteries are atherosclerosis and fibromuscular dysplasia (FMD). During histopathological evaluation of a kidney specimen containing carcinoma, the renal vein is routinely analyzed, while the renal artery is usually given little attention. Our studies have shown that pathological changes of renal arteries are significantly more frequent in the group of patients with renal cell carcinoma compared with the control group and the group of patients with non-tumor kidney diseases. These relations led us to the conclusion that the onset of renal artery changes is not prior to the carcinoma or non-tumor diseases and that they are formed simultaneously or as a consequence. Further studies should be aimed at determining the incidence of these changes in a larger number of samples and the detection of their possible correlation with renal cell carcinoma.