UPOTREBA MAGNETSKE REZONANCIJE U DIJAGNOZI I PROGNOZI MULTIPLE SKLEROZE

ROBERT ŽIVADINOV, JURAJ SEPČIĆ

Múltipla skleroza autoimuna je bolest karakterizirana demijelinizacijom i gubitkom aksona. Konvencionalna magnetska rezonancijav(MR) dopušta prikaz prostorne i vremenske razasutosti oštećenja u multiploj sklerozi ranije nego kliničkom procjenom. Šarenilo protokola konvencionalne magnetske rezonancije, uz povijest bolesti, danas se rutinski upo­trebljava s ciljem točne dijagnoze i dugoročne prognoze bolesti. Oštećenja visokog intenziteta signala u T2-mjerenoj slici povezana su ponajprije s povećanim sadržajem vode u tkivima i ne razlikuju upalu od edema, drugih demijelinizacija, Wallerove degeneracije i gubitka aksona; dok, naprotiv, oštećenja obojena primjenom paramagnetskog kontrastnog sred­stva – gadolinija u T1 -mjerenoj slici odražavaju povećanu propusnost krvno-moždane barijere združenu s aktivnom upalom. Konvencionalna magnetska rezonancija nije dovoljno osjetljiva u otkrivanju nevidljivih oštećenja u »naizgled normalnoj bijeloj tvari« mozga i ne odlikuje se pouzdanim suodnosom s kliničkom procjenom invaliditeta. Brojna istraživanja, međutim, pokazuju da ta mjerenja mogu poboljšati točnost dijagnoze i prognoze multiple skleroze. U posljednje vrijeme uvedene su tehnike nekonvencionalne magnetske rezonancije – magnetization transfer imaging, diffusion-weighted ima­ging, diffusion-tensor imaging, spektroskopska magnetska rezonancija i funkcionalna magnetska rezonancija. U nekim studijama procijenjena je atrofija mozga i kralježnične moždine, volumen oštećenja nižeg intenziteta signala u T 1-mjerenoj slici. Te nove tehnike magnetske rezonancije omogućuju ne samo sigurniju dijagnozu, već testiranjem opsega i težine gubitka tkiva u oštećenjima, kao i u bijeloj i sivoj tvari živčane osi normalnog izgleda – u vremenu nastupa KIS-a – mogu biti i od prognostičke važnosti. Ove su tehnike moćno i nenasilno sredstvo istraživanja različitih patoloških podloga oštećenja i mikroskopskih promjena u živčanome tkivu. Dodatna kratkoročna i dugoročna prospektivna istraživanja poželjna su radi još boljeg utvrđivanja njihove dijagnostičke i prognostičke vrijednosti u multiploj sklerozi.

Summary. Multiple sclerosis is an autoimmune disease characterized by demyelination and axonal loss. Conventional magnetic resonance imaging allows the demonstration of spatial and temporal dissemination of multiple sclerosis lesions earlier than is possible from clinical assessments. A variety of conventional magnetic resonance imaging protocols, in conjunction with clinical assessment, are now routinely used to increase the accuracy of diagnosis and long-term prognosis of multiple sclerosis. T2-weighted hyperintense lesions are related primarily to increased water content and thus cannot distinguish between inflammation, edema, demyelination, Wallerian degeneration, and axonal loss, whereas the contrast gadolinium-enhanced lesions on T1-weighted images reflect increased blood-brain barrier permeability associated with active inflammatory activity. Conventional magnetic resonance imaging metrics are not sufficiently sensitive to detect invisible brain damage in the normal appearing brain tissue, and they do not show a reliable correlation with clinical measures of disability. However, numerous studies showed that they can improve accuracy in the diagnosis and prognosis of multiple sclerosis. Recently, non-conventional magnetic resonance imaging techniques have been introduced to increase the accuracy of diagnosis and prognosis of multiple sclerosis. Several studies have used brain atrophy, T1-hypointense lesion volume, magnetization transfer imaging, diffusion-weighted imaging and magnetic resonance spectroscopy to test whether the extent and severity of tissue loss in lesions and in normal appearing gray and white matter at the time of clinically isolated syndrome may have diagnostic and prognostic value. These magnetic resonance imaging techniques represent a powerful tool to non-invasively study different pathological substrates of lesions and microscopic tissue changes. Additional short- and long-term prospective studies are requested to establish their value in the diagnosis and prognosis of multiple sclerosis.