ZASTUPLJENOST TJELESNIH MINOR ANOMALIJA U DJECE OŠTEĆENA SLUHA

Zlatko Ulovec, Zvonko Šošić, Ilija Škrinjarić, Lajos Szirovicza, Jelka Jukić

Sažetak. Prevencija tjelesnih minor anomalija istraživana je u uzorku od 116 djece s idiopatskim oštećenjem sluha (66 dječaka i 50 djevojčica). Kontrolnu skupinu činilo je 246 djece uredna sluha (123 dječaka i 123 djevojčice) u dobi od 8 do 12 godina. Komparirani su brojevi nađeni minor anomalija po djetetu WV 1) i zbrojevi težina anomalija po M. F. Waldrop WV 2) u djeceuredna sluha (DUS) i djece oštećena sluha (DOS). Utvrđen je veći broj minor anomalija po djetetu u djece oštećena sluha. U skupini DOS bilo ih je 33,6% s 4 i više anomalija, dok je u DUS svega 7,7% imalo 4 ili više anomalija. Visoka vrijednost W2 od 5 ili više utvrđena je u 18,9% DOS, a ni u jednog ispitanika kontrolne skupine. Razlike između DOS i DUS skupina u prosječnoj vrijednosti W1 i W2 bile su visoko značajne. Prosječna vrijednost W1 za DOS bila je 2,90 i 1,70 za DUS. Prosječna vrijednost W2 bila je za DOS 2,93, a za DUS 1,46. Sudeći prema dobivenim rezultatima, u DOS su tijekom ranog razvoja vjerojatno djelovali zajednički etiološki faktori, koji dovode do tjelesnog i slušnog poremećaja. Nalaz visoke zastupljenosti multiplih minor anomalija u DOS pretpostavlja važr1u ulogu genskih faktora u etiologiji temeljnog poremećaja u skupini analizirane djece.

Summary. The prevalence of minor physical anomalies was studied on a sample of 116 children with idiopathic hearing impairment (66 boys and 50 girls). The control group consisted of 246 children with normal hearing (123 boys and 123 girls) aged from 8 to 12 years. The number of minor anomalies found per child (W1) was compared and the sum of the weighted scores according to Waldrop (W2) in children with normal hearing (CNH) and children with impaired hearing (CIH). A higher minor physical anomalies score was determined per child in the CIH group. In the CNH group there were 4 or more (33.6%) with multiple anomalies, while in the CNH group there were only 7.7% with four or more anomalies. A high score (W2) of five or more anomalies was determined in 18.9% of children in the CIH group and not one subject in the control group. Differences between the CIH and CNH groups for the mean score W1 and W2 were highly significant. The mean score W1 for CIH was 2.90 and for CNH 1.70. The mean score W2 for CIH was 2.93 and for CNH 1.46. According to the obtained results etiological factors probably had a parallel effect in CIH during early development, which lead to physical and hearing impairment. The high incidence found of multiple minor anomalies in CIH suggests a significant role of genetic factors in the aetiology of the basic disorder in the group of analysed children.