ZVONIMIR SUŠIĆ – DOYEN OF CROATIAN NEUROPSYCHIATRY IN THE 20th CENTURY

Autori:

Juraj Sepčić, Eduard Pavlović, Olivio Perković, Ante Škrobonja

Sažetak

Sažetak. U životu Zvonimira Sušića – neurologa, psihijatra, sudskoga vještaka, edukatora, nastavnika, prevoditelja i erudita enciklopedijskoga općeg i stručnog znanja – razabiru se tri jasna razdoblja: zagrebačko, riječko i zadarsko razdoblje. U Zagrebu (1926.–1946.) promoviran je za liječnika (1932.), bio je demonstrator, potom asistent Fiziološkog instituta Medicinskoga fakulteta, volonter, sekundarni liječnik (specijalizirao je 1938.), asistent i primarni liječnik Bolnice za duševne bolesti u Vrapču te docent (1941.) na Neuropsihijatrijskoj katedri Zagrebačkoga sveučilišta. U Rijeci (1947.–1959.) reorganizirao je Psihijatrijski odjel te osnovao Neurološki odjel Opće bolnice »Braće dr. Sobol«. Bio je najprije honorarni nastavnik, potom docent te izvanredni profesor neurologije i psihijatrije na riječkome Medicinskome fakultetu. U Zadru (1960.–1968.) bio je ravnatelj bolnice u Ugljanu. Objavio je približno 100 radova iz područja kliničke neurologije, neuropatologije, psihijatrije i sudske psihijatrije. Radovi o predstavljanju sheme tijela u moždanoj kori, obmanama osjetila, tuberoznoj sklerozi, trudnoći i multiploj sklerozi, patohistologiji demijelinizacije, toksičnim neuritisima, epilepsijama, živčanim manifestacijama bruceloze, herpetičkim infekcijama, patogenezi konvulzivnoga sindroma, psihijatrijskoj terminologiji, terapiji Parkinsonove bolesti i shizofrenije, sposobnosti sastavljanja oporuke, organizaciji psihijatrijske službe, objavljeni su u domaćim i prestižnim europskim časopisima te često bili citirani. Obrađivao je zasebna poglavlja u udžbenicima iz psihijatrije i posebne natuknice u enciklopedijskim izdanjima. Začetnik je (uza Stanislava Župića) psihodrame u Hrvatskoj. Među pionirima je neuropatologije u Hrvatskoj, jer je davne godine 1936. u Bolnici u Vrapču razvio Neuropatološki laboratorij. Odlikovao se čudesnom preciznošću i pedantnošću u ispitivanju bolesnika. Bio je čest i dosjetljiv predavač u raznim sekcijama Zbora liječnika Hrvatske i u drugim javnim institucijama. Obdareni poliglot, nakon umirovljenja bavio se pre¬vodilačkim radom. U naše medicinsko okruženje, do tada pretežno srednjoeuropske medicinske kulture, unio je vrijednosti i obrasce rada francuske neurološke i njemačke neuropatološke škole.

Summary

Summary. There are three distinct phases in the life of Zvonimir Sušić – neurologist, psychiatrist, forensic expert, educator, teacher, translator, and erudite of general and professional knowledge – Zagreb, Rijeka and Zadar phase. In Zagreb (1926–1946) he was promoted to physician (1932), there he was a student tutor, then the assistant at the Physiology Institute of the Medical Faculty; volunteer, hospital doctor (he got the specialization in 1938), assistant and head doctor of the Hospital for Mental Diseases in Vrapče, and the assistant professor (1941) at the Neuropsychiatric Department of the Zagreb University. In Rijeka (1947–1959) he reorganized Psychiatric and established the Neurology Department of the General Hospital »Brothers Dr. Sobol« and, at first, he was the honorary professor, then assistant professor and associate professor of neuro¬logy and psychiatry at the Medical Faculty of Rijeka. In Zadar (1960–1968) he was the manager of the Ugljan Hospital. He published approximately 100 works in the field of clinical neurology, neuropathology, psychiatry, and forensic psychiatry. His works on cortical presentation of the body scheme, hallucinations, tuberous sclerosis, pregnancy and multiple sclerosis, pathohistology of demyelisation, toxic neuritis, epilepsies, nervous manifestations of Malta fever, herpetic infections, pathogenesis of convulsive syndromes, psychiatric terminology, therapies of Parkinson disease and schizophrenia, ability of making will, organization of the psychiatric service, were published in national and prestigious European journals, and often cited. He wrote chapters in psychiatric handbooks and special notes in encyclopedic editions. Together with Stanislav Župić he was the author of the first and only psychodrama in Croatia. He was one of the pioneers of neuropathology in Croatia because he founded the Neuropathology Laboratory in Vrapče Hospital in 1936. He had a remarkable preciseness in examining the patient. He was frequent and imaginative lecturer in various sections in Croatian Medical Association and other public institutions. As a gifted polyglot he was occupied by the translation work when retired. In our, till then Middle-European culture-oriented medical area, he introduced values and patterns of French neurological and German neuropathological schools.