„Liječnički vjesnik“ – stručno glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora/
Politika otvorenog pristupa
Nekoliko godina nakon utemeljenja Hrvatski liječnički zbor počinje objavljivati svoje stručno glasilo – Liječnički vjesnik. Prvi broj Liječničkog vjesnika izišao je 1877. godine, zaslugom i zalaganjem tadašnjeg predsjednika Zbora dr. A. Schwarza. Liječnički vjesnik jedan je od svega stotinjak svjetskih časopisa koji su izlazili krajem 19. stoljeća i održali kontinuitet tijekom 20. stoljeća te potom ušli u 21. stoljeće. Također je najstariji hrvatski medicinski časopis prema trajnosti izlaženja te redovito bilježi sva važna dostignuća, stručna i strukovna događanja. Godine 1935. u Liječnički vjesnik nadodan je inozemni prilog u kojemu će se na stranim jezicima objavljivati članke i predavanja Zbora, a 1962. godine godine na zamolbu Američke nacionalne biblioteke odlučeno je da Liječnički vjesnik počinje izlaziti, uz hrvatski, i na engleskom jeziku. Početkom osamdesetih godina 20. stoljeća dolazi do kratkog prekida izdavanja, no 1985. godine ponovno se pokreće objavljivanje Liječničkog vjesnika.
Teme kojima su se autori tekstova bavili mijenjale su se s vremenom, odražavale su trenutačne interese i preokupacije liječničke struke u zemlji. Objavljivanjem znanstvenih i stručnih izvornih radova domaćih autora Liječnički vjesnik utječe na poboljšanje zdravstvene zaštite. Jednako je važno nova znanja i spoznaje suvremene medicinske znanosti u svijetu učiniti općedostupnima našoj medicinskoj zajednici. U Liječničkom vjesniku objavljuju se uvodnici, stručni i znanstveni radovi, pregledni članci, prikazi bolesnika, lijekova i metoda, preliminarna znanstvena i stručna priopćenja, osvrti, pisma uredništvu, prikazi knjiga, referati iz literature i drugi prilozi. Liječnički vjesnik obavještava i o djelatnostima Hrvatskoga liječničkog zbora i njegovih stručnih društava te o društvenim problemima s kojima se susreću liječnici.
*Tekst preuzet iz knjige “Hrvatski liječnički zbor od 1874. – 2014.”
Autori: Vladimir Dugački, Željko Krznarić
______________________________________________________________________________________________________________
Liječnički vjesnik časopis je otvorenog pristupa (engl. open access – OA), što znači slobodan, besplatan i neometan mrežni pristup digitalnim stručnim i znanstvenim radovima. Objavljuje izvorne i pregledne radove, prikaze bolesnika, lijekova i metoda, prethodna znanstvena i stručna priopćenja, osvrte, pisma uredništvu, prikaze knjiga te druge priloge u svrhu širenja znanstvenih i obrazovnih informacija i sadržaja. Takav pristup omogućuje čitanje, pohranjivanje, distribuciju, pretraživanje, dohvaćanje, indeksiranje i/ili drugo zakonito korištenje tih informacija i sadržaja (Hrvatska deklaracija o otvorenom pristupu).
Pod znanstvenim i obrazovnim informacijama i sadržajima podrazumijevaju se svi rezultati istraživačkog, razvojnog, stručnog i obrazovnog rada. Posebnu kategoriju informacija u otvorenom pristupu čine otvoreni obrazovni sadržaji (engl. open educational resources – OER), koji obuhvaćaju nastavne, obrazovne i druge materijale u bilo kojem mediju, digitalnom ili drugom, dostupne u javnoj domeni ili pod otvorenom licencom. Takva licenca omogućuje besplatan pristup materijalima te njihovo korištenje, prilagodbu i redistribuciju, uz nikakva ili minimalna ograničenja.
Liječnički vjesnik objavljuje radove bez naknade, uz licencu Creative Commons Attribution- NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International. Svi su članci slobodno dostupni pod uvjetima te licence, koja dopušta preuzimanje i dijeljenje radova uz obvezno navođenje izvora, ali ne dopušta njihovu izmjenu niti komercijalnu uporabu (https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/legalcode).
Licence Creative Commons pravni su instrumenti kojima se autorima i drugim nositeljima prava (davateljima licence, u ovom slučaju Liječnički vjesnik) omogućuje da odrede uvjete korištenja svojih autorskih djela, uključujući umnožavanje, distribuciju i objavljivanje.
Sadržaj časopisa Liječnički vjesnik smije se bez naknade koristiti u nastavne i istraživačke svrhe, uz obvezno navođenje izvora.
Urednici „Liječničkog vjesnika“
| Godina | Urednici |
| 1877. – 1879. | Antun Schwarz |
| 1880. | Antun Schwarz (1 – 2), Ladislav Rakovac (3 – 7), Josip Fon i Josip Šepić (8 – 9) |
| 1881. | Josip Fon i Josip Šepić |
| 1883. | Bohuslav Jiruš |
| 1885. | Viktor Gjurkovečki (1 – 2), Bogdan Jakopović (3 – 4), Antun Lobmayer (5 – 9) |
| 1886. – 1896. | Antun Lobmayer |
| 1897. | Antun Lobmayer (1), Miroslav Čačković (2 -12) |
| 1898. – 1904. | Miroslav Čačković |
| 1905. – 1907. | Radovan Marković |
| 1908. | Radovan Marković (1 – 2), Vatroslav Florschütz (3 – 12) |
| 1909. – 1910. | Vatroslav Florschütz |
| 1911. | Miroslav Čačković (1), Gjuro Butorac (2 – 9), Radenko Stanković (10 – 12) |
| 1912. | Srećko Šilović (1 – 10), Vladimir Jelovšek (11 – 12) |
| 1913. – 1914. | Vladimir Jelovšek |
| 1915. | Vladimir Jelovšek (1), Miroslav Čačković (2 – 12) |
| 1916. – 1917. | Miroslav Čačković |
| 1918. | Miroslav Čačković (1 – 9), Lazar Novković (10 – 12) |
| 1919. | Lazar Novković (1), Lazar Novković i Vladimir Jelovšek (2 – 12) |
| 1920. | Lazar Novković (1 – 10), Lujo Thaller (11 – 12) |
| 1921. | Vladimir Jelovšek i Lujo Thaller |
| 1922. | Vladimir Jelovšek i Vlaho Novaković |
| 1923. – 1928. | Vladimir Jelovšek |
| 1929. | Miroslav Čačković, Kamilo Farkaš, Vladimir Jelovšek |
| 1930. – 1931. | Vladimir Jelovšek |
| 1932. | Fran Bubanović, Ivan Herzog i Vladimir Jelovšek |
| 1933. | Vladimir Jelovšek |
| 1934. | Vladimir Jelovšek (do 3. svibnja), Edo Deutsch (od 4. svibnja) |
| 1935. – 1945. | Ante Vuletić |
| 1946. | Ante Vuletić i Zlatko Supek |
| 1947. | Zlatko Supek (1 – 2), Stanko Ibler (3 – 12) |
| 1948. – 1950. | Stanko Ibler |
| 1951. – 1952. | Pavao Tomašić |
| 1953. | Pavao Tomašić i Ljubomir Božović |
| 1954. – 1957. | Mirko Dražen Grmek |
| 1958. – 1974. | Tihomil Beritić |
| 1975. – 1979. | Predrag Drobnjak |
| 1980. – 1992. | Ivan Bakran |
| 1992. | V.D. Marko Pećina |
| 1993. – 2005. | Nada Čikeš |
| 2005. | Branimir Anić |
Napomena: u zagradi se nalaze brojevi Liječničkog vjesnika te se odnose na to koliko je brojeva pojedini autor uredio u navedenoj godini