LIJEČNICI SPECIJALISTI U HRVATSKOJ: OPĆI PREGLED, MOGUĆNOST PLANIRANJA I IZOBRAZBE U BUDUĆNOSTI

MARIO TROŠELJ, NADA ČIKEŠ, LUKA KOVAČIĆ, VLADIMIR MAYER

U radu je prikazana dinamika kretanja broja specijalista i razlike koje su nastale izme|u specijalista pojedinih specijalizacija u 14-godišnjem razdoblju. Posebno su prikazani i analizirani osnovni demografski podaci o specijalistima sa zaposlenjem 2000. godine u Hrvatskoj koji su dobiveni iz državnog Registra zdravstvenih djelatnika. Navedeni podaci iskorišteni su za prikaz dvije mogućnosti njihova planiranja: statističkom metodom za analizu vremenskog niza i predvi|anjem potrebnih specijalista prema očekivanom odlasku u starosnu mirovinu. Krajem 2000. godine bila su 7383 specijalista, što je 65,8% od ukupnog broja liječnika zaposlenih u zdravstvu Hrvatske. Među njima je bilo 3664 ili 49,6% žena, medijan za žene iznosi 47, a za muškarce 50 godina. U odnosu na 1986. godinu, dvostruko ili više povećao se broj specijalista maksilofacijalne kirurgije (bazični indeks 260, prosječna godišnja stopa rasta 7,1%), zatim psihijatrije, epidemiologije, dječje kirurgije i medicinske citologije. Podaci o broju specijalista na 100.000 stanovnika od 1980. do 1999. godine obrađeni su Holtovom dvoparametarskom metodom eksponencijalnog izglađivanja. Ovim prognostičkim postupkom, uz uvjet zadržavanja prosječnog rasta od 3 specijalista na godinu, određena je gustoća specijalista koja bi za 2009. godinu iznosila 185 na 100.000 stanovnika. Mogućnost direktnijeg planiranja prikazana je korištenjem podataka o spolu i broju pojedinih specijalista po godinama života. Uz postavljeni kriterij navršavanja 60 godina za žene i 65 godina za muškarce, za svaku specijalizaciju predviđen je godišnji broj specijalista koji će u razdoblju do 2020. godine otići u starosnu mirovinu, što je najčešći razlog prestanka rada u zdravstvu. Za neke specijalizacije razlika u broju specijalista predviđenom za umirovljenje u dvije uzastopne godine iznosi blizu, pa i nešto više od 50%. Tako se mogu uočiti »kritične« godine u kojima bi zbog varijacija u dobnoj zastupljenosti mogao otići veći broj specijalista. Za te bi godine trebalo osigurati adekvatan broj specijalista vodeći računa o dužini izobrazbe i programima koji vrijede u zemljama Europske unije. Broj i struktura specijalista mijenjati će se i u odnosu na strateško rješenje u sustavu zdravstva o potrebi rada specijalista u službi obiteljske medicine.

Summary. The paper describes the dynamics of trends in the number of specialists and the differences that have arisen over a 14-year period among individual specialties. Shown and analysed separately is the basic demographic information (obtained from the National Health Workers Registry) about the specialists working in Croatia in 2000. The data were used to illustrate the two options for planning them: by statistical method for analysing a time sequence and by prediction of specialist needs by anticipated old age retirement. At the end of 2000 there were 7,383 specialists, or 65.8% of the physician total employed in Croatian health service. Of these, 3,664 (49.6%) were females, with the median for females and males being 47 and 50 years, respectively. In relation to 1986, there was a twofold increase or greater in the number of maxillofacial surgeons (basic index 260; average rate of annual increase 7.1%), followed by psychiatrists, epidemiologists, child surgeons and medical cytologists. The paper uses the Holt two-parameter method of exponential smoothing of the time sequence made up of the number of medical specialists per 100,000 population in 1980–99. Assuming maintained average annual growth of three specialists, this prognostic procedure predicted specialist density of 185/100,000 population for 2009. The feasibility of a more direct planning is illustrated with individual specialist sex and age data at certain age of life. It permits estimating the number of specialists to leave the health system for the most common reason, i.e. old-age retirement. On the set criterion of lady doctors reaching the age of 60 and their male colleagues 65 years, we predicted for each medical speciality the annual number of specialists due to retire for old age by the year 2020. In some specialties, the difference in the number of specialists anticipated to go into old-age retirement in two successive years will reach close to 50% or even slightly higher. In this way, the necessary number of replacement specialists for the retired can be estimated for each medical specialty by taking note of the critical years when, because of great variation in age composition, a larger number of specialists could simultaneously leave their posts. For these critical years, a sufficient number of specialists should be ensured by harmonizing our length of education and training curricula with those in force in the EU countries. The number of specialists and their composition will also be changing, depending on the health system’s strategic solution to the need for specialist work in the Family Medicine Service.