Peripartalno zbrinjavanje rodilje s dekompenziranom nealkoholnom masnom bolešću jetre i teškom koagulopatijom: prikaz slučaja

Krešimir Reiner, Anita Lukić, Marina Katalinić Novak, Ana Vuzdar Trajkovski, Gloria Mamić, Nikolina Džaja, Zvonimir Marko Škugor

Uvod: Ciroza jetre tijekom trudnoće rijetko je, ali sve češće prepoznato stanje, ponajprije zbog napretka u metodama potpomognute oplodnje te poboljšanja u zbrinjavanju kroničnih bolesti jetre. Ovo stanje nosi značajne rizike za majku i plod, poput prijevremenog porođaja, koagulopatije te krvarenja iz varikoziteta jednjaka. Prikaz slučaja: Dekompenzirana ciroza uzrokovana nealkoholnom masnom bolesti jetre dijagnosticirana je u četvrtom mjesecu trudnoće kod dvadesetšestogodišnje prvorotke. Nakon dodatne obrade, utvrđeni su i portalna hipertenzija, varikoziteti jednjaka drugog stupnja i teška trombocitopenija refraktorna na terapiju intravenskim imunoglobulinima. Unutar multidisciplinarnog tima sastavljenog od gastroenterologa, hematologa, opstetričara i anesteziologa, dogovoren je elektivni carski rez u 32. tjednu trudnoće zbog hepatalne dekompenzacije. Preoperativna optimizacija uključivala je primjenu fibrinogena, koncentrata faktora XIII, transfuzije trombocita te primjenu remifentanila tijekom indukcije u opću anesteziju radi održavanja hemodinamske stabilnosti. Rođeno je muško dijete težine 1950 g (Apgar 7/9), uz procijenjeni gubitak krvi od 700 mL tijekom zahvata. Postoperativni oporavak bio je uredan uz značajno poboljšanje jetrene funkcije unutar četiri mjeseca nakon porođaja. Rasprava: Uspješna multidisciplinarna suradnja i ciljana hemostatska terapija bili su ključni za minimaliziranje perioperativnog rizika od krvarenja. Primjena remifentanila omogućila je hemodinamsku stabilnost tijekom indukcije u opću anesteziju. Zaključak: Povoljni ishodi za majku i novorođenče mogu se postići individualiziranim preoperativnim planiranjem, korekcijom koagulopatije te koordiniranom multidisciplinarnom skrbi, čak i u prisutnosti dekompenzirane ciroze jetre.

Introduction: Liver cirrhosis during pregnancy is an uncommon but increasingly recognized condition, largely due to advances in assisted reproductive technologies and improved management of chronic liver disease. It carries significant maternal and fetal risks, including variceal hemorrhage, coagulopathy, and preterm delivery. Case report: A 26-year-old primigravida with decompensated non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD)- related cirrhosis was diagnosed during the fourth month of pregnancy. She developed portal hypertension, grade II esophageal varices, and severe thrombocytopenia refractory to intravenous immunoglobulin therapy. Following
multidisciplinary consultation among gastroenterology, hematology, obstetrics, and anesthesiology teams, cesarean delivery was planned at 32 weeks’ gestation due to hepatic decompensation. Preoperative optimization included the administration of fibrinogen, factor XIII concentrate, platelet transfusions, and the use of remifentanil during induction of general anesthesia to maintain hemodynamic stability. A male infant weighing 1950 g (Apgar 7/9) was delivered with estimated blood loss of 700 mL during procedure. Postoperative recovery was uneventful, with significant improvement in liver function within four months after delivery. Discussion: Effective multidisciplinary collaboration and targeted hemostatic management were essential in minimizing perioperative bleeding
risk. The use of remifentanil provided hemodynamic stability during induction. Conclusion: Even in decompensated cirrhosis, favorable maternal and neonatal outcomes are achievable with individualized perioperative planning, correction of coagulopathy, and coordinated multidisciplinary care.