Spermatocitni tumor – prikaz slučaja

Tonći Vodopić, Kristina Vnuk, Goran Štimac, Miroslav Tomić, Božo Krušlin, Monika Ulamec

Prema najnovijoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organization, WHO) tumori testisa dijele se na tumore zametnih stanica s neoplazijom in situ, tumore zametnih stanica koji nisu povezani s neoplazijom in situ, tumore spolnog tračka, tumore koji imaju elemente tumora zametnih stanica i spolnog tračka, hematolimfoidne tumore te ostale rijetke tumore testisa. Spermatocitni tumori su rijetke neoplazme koje se pojavljuju uglavnom u starijih muškaraca te spadaju u tumore testisa koji nisu povezani s neoplazijom in situ. Mikroskopski se sastoje od 3 tipa stanica bez prominentne limfocitne ili granulomske stromalne reakcije karakteristične za seminome. Imunohistokemijski su ovi tumori negativni na sve uobičajene markere tumora zametnih stanica, uz iznimku CD117 koji može biti pozitivan u 40% slučajeva. Ovdje donosimo prikaz bolesnika sa spermatocitnim tumorom koji u trenutku postavljanja dijagnoze niti do dovršetka pisanja ovog prikaza nije imao razvijenih metastaza. Vrijeme praćenja je iznosilo deset mjeseci.

According to the newest WHO classification tumors of the testis are divided into germ cell tumors derived from germ cell neoplasia in situ, germ cell tumors unrelated to germ cell neoplasia in situ, sex cord-stromal tumors, tumors containing both germ cell and sex cord-stromal elements, haematolymphoid tumors, and other rare tumors of the testis. Spermatocytic tumor is a rare neoplasm that occurs mainly in adults and is part of germ cell tumors unrelated to germ cell neoplasia in situ. Three cell populations without prominent lymphocytic nor granulomatous stromal reaction can be seen histologically.These tumors are negative for most usually used germ cell tumors immunohystochemical markers with the exception of CD117, which can be positive in about 40% of the cases. In the time of diagnosis or writing this report our patient had spermatocytic tumor without known metastases. Follow-up was ten months.