ARTROSKOPIJA PRVOGA METATARZOFALANGEALNOG ZGLOBA


Broj: 7-8, 2018;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Ivan Bojanić, Ivan Levaj, Damjan Dimnjaković, Tomislav Smoljanović

Artroskopija prvoga metatarzofalangealnog zgloba (1. MTF zglob) danas je neizostavna metoda kirurškog zbrinjavanja ozljeda i njihovih posljedica te oštećenja koja zahvaćaju taj zglob. Prednosti artroskopske kirurgije 1. MTF zgloba u odnosu prema klasičnoj otvorenoj metodi operacijskog liječenja višestruke su. U prvome redu artroskopija nam omogućuje izvanredan prikaz unutarzglobnih struktura i time detaljan pregled čitavog zgloba te potpuno izvođenje zahvata bez otvaranja zgloba. Nadalje, morbiditet je znatno niži, rehabilitacija brža, a brži je i povratak svakodnevnim aktivnostima. Osnovni preduvjeti za uspješnu primjenu artroskopije 1. MTF zgloba jesu pažljivo prijeoperacijsko planiranje, izvanredno dobro poznavanje regionalne anatomije, striktno praćenje pravila izvođenja zahvata, dobra tehnika te iskusan operater. Osnovnim indikacijama za artroskopiju 1. MTF zgloba danas se smatraju početni stadiji haluksa rigidusa, osteohondritis disekans glave 1. metatarzalne kosti, sinovitisi različite etiologije te patološki procesi sezamskih kostiju palca stopala. U ovom članku opisujemo indikacije, tehniku, komplikacije, kao i perspektivu artroskopije 1. MTF zgloba, uz detaljan pregled suvremenih literaturnih podataka.

Članak


PRVA BIOPSIJA MOZGA U HRVATSKOJ VOĐENA NEURONAVIGACIJOM


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Krešimir Rotim, Tomislav Sajko, Ilijana Šumonja

U članku predstavljamo biopsiju mozga vođenu neuronavigacijom, prvi put izvedenu u Republici Hrvatskoj. Napredak tehnologije donosi nam mogućnost uzimanja uzoraka bez uporabe stereotaktičkog okvira, kontrolirajući položaj biopsijske igle s pomoću neuronavigacijskog uređaja. Pri izvođenju biopsije bez fiksnog okvira rabili smo kirurški navigacijski sustav Medtronic StealthStation® S7®. Zglobni krak Vertek® i uređaj za precizno usmjeravanje upotrijebljeni su za rigidnu i preciznu fiksaciju trajektorija igle. Biopsija bez uporabe stereotaktičkog okvira, pod kontrolom neuronavigacije, pokazala se pouzdanom metodom u pogledu vizualizacije prilikom planiranja trajektorija, uz mogućnost odabira višestrukih ciljnih točaka biopsije, a iziskuje manje vremena od biopsije uz uporabu stereotaktičkog okvira.

Članak


DIJAGNOSTIČKA METODA NAVIGACIJSKE TRANSKRANIJALNE MAGNETSKE STIMULACIJE (NTMS) U PREOPERATIVNOME NEUROKIRURŠKOM PLANIRANJU OPERACIJE ELOKVENTNIH REGIJA KORE MOZGA


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Maja Rogić Vidaković, Zoran Đogaš

Kirurško uklanjanje tumora mozga smještenih u elokventnim regijama mozga često je povezano s visokim rizikom od izazivanja postoperativnih deficita. Preoperativne tehnike koje pomažu neurokirurgu u planiranju operacije jesu funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) i odnedavno navigacijska transkranijalna magnetska stimulacija (nTMS) koja se sve učestalije rabi na neurokirurškim klinikama u svijetu. U literaturi postoje dokazi o visokom stupnju anatomske i funkcionalne točnosti metode TMS-a u mapiranju mozga. U ovome preglednom radu opisuju se metoda i načela rada nTMS-a te obrazlažu dokazi koji pokazuju vrijednost preoperativne pretrage nTMS-om u kliničkoj praksi radi očuvanja motoričkih i govorno-jezičnih funkcija mozga od ozljeda koje mogu nastupiti tijekom resekcije tumora ili epileptičkog žarišta.

Članak


VIDEO HEAD IMPULSE TEST – „OČNI EKG“


Broj: 9-10, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Tin Pavičić, Berislav Ruška, Ivan Pavlović, Luka Crnošija, Magdalena Krbot Skorić, Ivan Adamec, Mario Habek

U dijagnostici akutnoga vestibularnog sindroma (AVS) nužno je brzo i pouzdano razlikovanje između perifernih i centralnih uzroka. Novost u dijagnostici AVS-a jest metoda video head impulse testa (vHIT), koja se temelji na testiranju rotacijskog vestibulo-okularnog refleksa. vHIT je pokazao visoku specifičnost za periferno vestibularno oštećenje, ali i nešto nižu osjetljivost u usporedbi s kalorijskim testiranjem, što mu je glavna mana. Dosadašnja istraživanja pokazala su višestruku primjenjivost ove metode s naglaskom na potencijalnoj primjeni u hitnoj službi. Zbog svoje brzine i jednostavnosti primjene ova metoda naziva se i „očni EKG“. Ipak, metoda vHIT nije zamjena za dosadašnje metode testiranja vestibularnog sustava, već njihova nadopuna. U sklopu protokola HINTS (engl. Head impulse, Nystagmus, Test of Skew) pokazala je višu osjetljivost i specifičnost od difuzijskih sekvencija MR-a mozga pri detekciji moždanog udara s izoliranom vrtoglavicom. Primjena vHIT-a u hitnoj ambulanti i dalje je premalena u odnosu prema potencijalnoj dobiti koju ona donosi.

Članak


TRANSKATETERSKA IMPLANTACIJA AORTALNOG ZALISTKA (TAVI) U LIJEČENJU BOLESNIKA S TEŠKOM AORTALNOM STENOZOM: PRIKAZ METODE I REZULTATA U KLINIČKOME BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB


Broj: 3-4, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Joško Bulum, Zvonimir Ostojić, Maja Strozzi, Ivica Šafradin, Višnja Ivančan, Jadranka Šeparović-Hanževački, Vlatka Rešković-Lukšić, Bojan Biočina, Davor Miličić

Aortalna stenoza najčešća je bolest zalistaka u zemljama zapadne hemisfere. Njezina se prevalencija povećava sa starošću populacije te iznosi 2 – 4% u osoba starijih od 65 godina. Usprkos kardiokirurškoj operaciji gotovo trećina bolesnika nije operirana zbog visokog operativnog rizika i komorbiditeta. Transkateterska implantacija aortalnog zalistka (TAVI) danas je općepriznata metoda za liječenje teške aortalne stenoze kod bolesnika čiji je kardiokirurški rizik neprihvatljivo visok ili koji su iz nekoga drugog razloga proglašeni neoperabilnima. Tom se metodom, na kucajućem srcu, s pomoću katetera postavlja umjetna biološka valvula na mjesto degenerirane nativne valvule. U KBC-u Zagreb program TAVI provodi se od 2012. godine, od kada su učinjena 44 zahvata. Svi zahvati, kao i prijeoperacijske obrade, izvođeni su prema svim vrijedećim preporukama i smjernicama Europskog i Američkoga kardiološkog društva, što je rezultiralo jednakom uspješnošću zahvata. U ovom članku istaknute su najbitnije činjenice o metodi TAVI, nakon čega su prikazani rezultati KBC-a Zagreb.

Članak


MINIPERKUTANA NEFROLITOTRIPSIJA – NAŠA PRVA ISKUSTVA


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dean Markić, Stanislav Sotošek, Kristian Krpina, Juraj Ahel, Nino Rubinić, Marin Trošelj, Ivan Vukelić, Josip Španjol

Urolitijaza je važan problem u razvijenim zemljama svijeta jer se broj ljudi s konkrementima povećava. Prije nekoliko desetljeća kirurško liječenje urolitijaze provodilo se samo putem otvorene kirurgije, dok su danas dominantne minimalno-invazivne metode. Jedna od njih je i miniperkutana nefrolitotripsija. U ovom radu prikazana su četiri bolesnika u kojih je učinjena miniperkutana nefrolitotripsija. U svih bolesnika konkrement se nalazio u pijelonu desnoga bubrega. U troje bolesnika konkrement je bio u nativnom bubregu, a u jednoga u transplantiranome. U svih bolesnika uspješno je učinjena laserska litotripsija konkremenata. Na kontrolnom RDG pregledu nije bilo ostatnih fragmenata. Miniperkutana nefrolitotripsija jest minimalno-invazivna metoda koja se pokazala uspješnom u liječenju nefrolitijaze i u nativnim bubrezima i u transplantiranom bubregu.



Članak


LIJEČENJE OŠTEĆENJA PROBAVNE CIJEVI PRIMJENOM ENDOSKOPSKE STEZALJKE: PRIKAZ SERIJE BOLESNIKA


Broj: 3-4, 2016;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Hrvoje Iveković, Jadranka Brljak, Branko Bilić, Pave Markoš, Roland Pulanić, Rajko Ostojić, Nadan Rustemović

Oštećenja probavne cijevi terapijski su izazov za liječnike koji se bave gastrointestinalnom endoskopijom. Nedavno je u kliničku praksu uvedena endoskopska stezaljka za nekirurško liječenje fistula, perforacija, anastomotskih propuštanja i refraktornih krvarenja. U članku prikazujemo iskustva o primjeni stezaljke u našoj seriji bolesnika. Endo­skopska stezaljka primijenjena je kod devet ispitanika (šest muškaraca, tri žene, medijan dobi 72 godine, raspon 58 – 86 godina). Indikacije za primjenu stezaljke uključivale su: krvarenje iz gornjeg dijela probavne cijevi (neuspjeh endoskopske hemostaze kod pet ispitanika te velik promjer krvne žile kod jednog ispitanika), endoskopsko liječenje fistula probavne cijevi kod dva ispitanika te liječenje ijatrogene perforacije sigme kod jednog ispitanika. Upotrebljavane su stezaljke s oštrim i tupim zupcima i dvostruki hvatač. Kod svih ispitanika iskorištena je samo jedna stezaljka i nije se rabila dodatna endoskopska terapija. Registrirana je 100%-tna tehnička primjena stezaljke. U podgrupi bolesnika s krvarenjima klinički uspjeh iznosio je 50%, a kod ispitanika s perforacijama i fistulama 67%. Prosječno vrijeme praćenja bolesnika bilo je 34 dana (raspon 3 – 452). Endoskopska stezaljka siguran je i učinkovit pribor za endoskopsko liječenje oštećenja probavne cijevi. Ipak, klinički uspjeh procedure bio je manji u podgrupi bolesnika s krvarenjem iz gornjeg dijela probavne cijevi, uglavnom zbog primjene stezaljki s oštrim zupcima.



Članak


MIKCIJSKA UROSONOGRAFIJA POJAČANA KONTRASTOM (CEVUS) U DIJAGNOSTICI VEZIKOURETERALNOG REFLUKSA


Broj: 1-2, 2016;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Goran Roić, Andrea Cvitković Roić, Iva Palčić, Tonći Grmoja, Ana Tripalo Batoš

Vezikoureteralni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece i može biti povezan s refluksnom nefropatijom (RN). U nekih bolesnika s RN-om razviju se kronična bolest bubrega i hipertenzija, a u malog broja pacijenata bolest progredira i do kronične renalne insuficijencije. Što ranije postavljanje dijagnoze cilj je kliničke, biokemijske i radiološke procjene djece s hidronefrozom dijagnosticiranom prenatalno ili febrilnom infekcijom mokraćnog sustava. Cilj je slikovnih dijagnostičkih postupaka postaviti dijagnozu s visokim stupnjem osjetljivosti i specifičnosti kako bi se započelo ispravno liječenje i odredila prognoza. Dijagnostika vezikoureteralnog refluksa (VUR) relativno je jednostavan i dobro utvrđen postupak. Sve je viša svijest o potencijalnim štetnim učincima izloženosti zračenju kod nekih dijagnostičkih postupaka, kao i invazivnosti dijagnostike VUR-a, što može biti neugodno iskustvo za djecu i roditelje. Mikcijska urosonografija pojačana kontrastom metoda je bez ionizirajućeg zračenja, visoko osjetljiva za dijagnostiku ­vezikoureteralnog refluksa (VUR) i uretre u dječjoj dobi. Ona se koristi ultrazvučnom tehnologijom (softver specifičan za kontrast) u kombinaciji s komercijalno dostupnom drugom generacijom ultrazvučnog kontrasta koji se instilira intravezikalno nakon kateterizacije mokraćnog mjehura.



Članak


PERKUTANA SKLEROTERAPIJA JEDNOSTAVNIH CISTA BUBREGA VOĐENA ULTRAZVUKOM: PRIMARNI USPJEH I SIGURNOST PROCEDURE


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dragica Obad Kovačević, Jelena Popić-Ramač, Vinko Vidjak

Svrha: Procijeniti primarni (tehnički) uspjeh i sigurnost procedure perkutane skleroterapije jednostavnih cista bubrega vođene ultrazvučno 96%-tnim etanolom. Bolesnici: 17 bolesnika sa simptomatskim jednostavnim cistama bubrega upućenih od nefrologa ili urologa. Metode: Perkutana punkcija ciste vođena UZ-om s 18 G (gauge) iglom i »pigtail« kateterom debljine 5 F (French), drenaža i inspekcija sadržaja ciste te instilacija etanola. Rezultati: Kod 2 upućena bolesnika punkcija nije učinjena zbog ciste Bosniak II i blizine hilusa bubrega. U 15 bolesnika učinjene su punkcija i drenaža sadržaja ciste. U 4 bolesnika etanol nije instiliran zbog gustog ili krvavog sadržaja ciste, blizine hilusa bubrega i jake boli pri pokušaju instilacije etanola. U 11 bolesnika uspješno je učinjena sklerozacija ciste. Prosječna veličina sklerozirane ciste bila je 8 cm (raspon 6 – 12 cm). Nije bilo znatnijih komplikacija. Zaključak: Perkutana sklerozacija jednostavnih cista bubrega vođena UZ-om lako je izvediva i za bolesnika sigurna metoda, uz prethodnu dobru selekciju cista pogodnih za sklerozaciju.



Članak


HEMOGLOBIN A1c I KVALITETA SKRBI ZA OBOLJELE OD ŠEĆERNE BOLESTI


Broj: 9-10, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Marijana Vučić Lovrenčić, Lea Smirčić Duvnjak, Dario Rahelić

Globalna epidemija šećerne bolesti jedan je od najvećih izazova suvremene medicine i društva u cjelini. Hemoglobin A1c (HbA1c), biokemijski biljeg prosječne glikemije, već se više od 30 godina rabi kao klinički pokazatelj uspješnosti liječenja i rizika od razvoja komplikacija šećerne bolesti. HbA1c je nedavno preporučen i kao dijagnostički test za šećernu bolest. Redovito praćenje kontrole glikemije i prilagođavanje terapije prema odgovarajućim ciljnim vrijednostima HbA1c ključni je zahtjev svih suvremenih dijabetoloških smjernica te pokazatelj kvalitete zdravstvene skrbi brojnih nacionalnih zdravstvenih sustava. Standardizirana, dostupna i kvalitetna analitička metodologija, uz dobro poznavanje bioloških čim­benika koji mogu utjecati na nalaze testa, presudni su za sigurnu kliničku primjenu HbA1c. U ovom pregledu sažeto su prikazani ključni analitički i klinički čimbenici nužni za pouzdanu uporabu nalaza HbA1c u skrbi za oboljele od šećerne bolesti te razina usklađenosti hrvatske laboratorijske i kliničke prakse s relevantnim međunarodnim standardima.



Članak