TRANSKATETERSKA IMPLANTACIJA AORTALNOG ZALISTKA (TAVI) U LIJEČENJU BOLESNIKA S TEŠKOM AORTALNOM STENOZOM: PRIKAZ METODE I REZULTATA U KLINIČKOME BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB


Broj: 3-4, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Joško Bulum, Zvonimir Ostojić, Maja Strozzi, Ivica Šafradin, Višnja Ivančan, Jadranka Šeparović-Hanževački, Vlatka Rešković-Lukšić, Bojan Biočina, Davor Miličić

Aortalna stenoza najčešća je bolest zalistaka u zemljama zapadne hemisfere. Njezina se prevalencija povećava sa starošću populacije te iznosi 2 – 4% u osoba starijih od 65 godina. Usprkos kardiokirurškoj operaciji gotovo trećina bolesnika nije operirana zbog visokog operativnog rizika i komorbiditeta. Transkateterska implantacija aortalnog zalistka (TAVI) danas je općepriznata metoda za liječenje teške aortalne stenoze kod bolesnika čiji je kardiokirurški rizik neprihvatljivo visok ili koji su iz nekoga drugog razloga proglašeni neoperabilnima. Tom se metodom, na kucajućem srcu, s pomoću katetera postavlja umjetna biološka valvula na mjesto degenerirane nativne valvule. U KBC-u Zagreb program TAVI provodi se od 2012. godine, od kada su učinjena 44 zahvata. Svi zahvati, kao i prijeoperacijske obrade, izvođeni su prema svim vrijedećim preporukama i smjernicama Europskog i Američkoga kardiološkog društva, što je rezultiralo jednakom uspješnošću zahvata. U ovom članku istaknute su najbitnije činjenice o metodi TAVI, nakon čega su prikazani rezultati KBC-a Zagreb.



Članak


MINIPERKUTANA NEFROLITOTRIPSIJA – NAŠA PRVA ISKUSTVA


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dean Markić, Stanislav Sotošek, Kristian Krpina, Juraj Ahel, Nino Rubinić, Marin Trošelj, Ivan Vukelić, Josip Španjol

Urolitijaza je važan problem u razvijenim zemljama svijeta jer se broj ljudi s konkrementima povećava. Prije nekoliko desetljeća kirurško liječenje urolitijaze provodilo se samo putem otvorene kirurgije, dok su danas dominantne minimalno-invazivne metode. Jedna od njih je i miniperkutana nefrolitotripsija. U ovom radu prikazana su četiri bolesnika u kojih je učinjena miniperkutana nefrolitotripsija. U svih bolesnika konkrement se nalazio u pijelonu desnoga bubrega. U troje bolesnika konkrement je bio u nativnom bubregu, a u jednoga u transplantiranome. U svih bolesnika uspješno je učinjena laserska litotripsija konkremenata. Na kontrolnom RDG pregledu nije bilo ostatnih fragmenata. Miniperkutana nefrolitotripsija jest minimalno-invazivna metoda koja se pokazala uspješnom u liječenju nefrolitijaze i u nativnim bubrezima i u transplantiranom bubregu.



Članak


LIJEČENJE OŠTEĆENJA PROBAVNE CIJEVI PRIMJENOM ENDOSKOPSKE STEZALJKE: PRIKAZ SERIJE BOLESNIKA


Broj: 3-4, 2016;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Hrvoje Iveković, Jadranka Brljak, Branko Bilić, Pave Markoš, Roland Pulanić, Rajko Ostojić, Nadan Rustemović

Oštećenja probavne cijevi terapijski su izazov za liječnike koji se bave gastrointestinalnom endoskopijom. Nedavno je u kliničku praksu uvedena endoskopska stezaljka za nekirurško liječenje fistula, perforacija, anastomotskih propuštanja i refraktornih krvarenja. U članku prikazujemo iskustva o primjeni stezaljke u našoj seriji bolesnika. Endo­skopska stezaljka primijenjena je kod devet ispitanika (šest muškaraca, tri žene, medijan dobi 72 godine, raspon 58 – 86 godina). Indikacije za primjenu stezaljke uključivale su: krvarenje iz gornjeg dijela probavne cijevi (neuspjeh endoskopske hemostaze kod pet ispitanika te velik promjer krvne žile kod jednog ispitanika), endoskopsko liječenje fistula probavne cijevi kod dva ispitanika te liječenje ijatrogene perforacije sigme kod jednog ispitanika. Upotrebljavane su stezaljke s oštrim i tupim zupcima i dvostruki hvatač. Kod svih ispitanika iskorištena je samo jedna stezaljka i nije se rabila dodatna endoskopska terapija. Registrirana je 100%-tna tehnička primjena stezaljke. U podgrupi bolesnika s krvarenjima klinički uspjeh iznosio je 50%, a kod ispitanika s perforacijama i fistulama 67%. Prosječno vrijeme praćenja bolesnika bilo je 34 dana (raspon 3 – 452). Endoskopska stezaljka siguran je i učinkovit pribor za endoskopsko liječenje oštećenja probavne cijevi. Ipak, klinički uspjeh procedure bio je manji u podgrupi bolesnika s krvarenjem iz gornjeg dijela probavne cijevi, uglavnom zbog primjene stezaljki s oštrim zupcima.



Članak


MIKCIJSKA UROSONOGRAFIJA POJAČANA KONTRASTOM (CEVUS) U DIJAGNOSTICI VEZIKOURETERALNOG REFLUKSA


Broj: 1-2, 2016;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Goran Roić, Andrea Cvitković Roić, Iva Palčić, Tonći Grmoja, Ana Tripalo Batoš

Vezikoureteralni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece i može biti povezan s refluksnom nefropatijom (RN). U nekih bolesnika s RN-om razviju se kronična bolest bubrega i hipertenzija, a u malog broja pacijenata bolest progredira i do kronične renalne insuficijencije. Što ranije postavljanje dijagnoze cilj je kliničke, biokemijske i radiološke procjene djece s hidronefrozom dijagnosticiranom prenatalno ili febrilnom infekcijom mokraćnog sustava. Cilj je slikovnih dijagnostičkih postupaka postaviti dijagnozu s visokim stupnjem osjetljivosti i specifičnosti kako bi se započelo ispravno liječenje i odredila prognoza. Dijagnostika vezikoureteralnog refluksa (VUR) relativno je jednostavan i dobro utvrđen postupak. Sve je viša svijest o potencijalnim štetnim učincima izloženosti zračenju kod nekih dijagnostičkih postupaka, kao i invazivnosti dijagnostike VUR-a, što može biti neugodno iskustvo za djecu i roditelje. Mikcijska urosonografija pojačana kontrastom metoda je bez ionizirajućeg zračenja, visoko osjetljiva za dijagnostiku ­vezikoureteralnog refluksa (VUR) i uretre u dječjoj dobi. Ona se koristi ultrazvučnom tehnologijom (softver specifičan za kontrast) u kombinaciji s komercijalno dostupnom drugom generacijom ultrazvučnog kontrasta koji se instilira intravezikalno nakon kateterizacije mokraćnog mjehura.



Članak


PERKUTANA SKLEROTERAPIJA JEDNOSTAVNIH CISTA BUBREGA VOĐENA ULTRAZVUKOM: PRIMARNI USPJEH I SIGURNOST PROCEDURE


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dragica Obad Kovačević, Jelena Popić-Ramač, Vinko Vidjak

Svrha: Procijeniti primarni (tehnički) uspjeh i sigurnost procedure perkutane skleroterapije jednostavnih cista bubrega vođene ultrazvučno 96%-tnim etanolom. Bolesnici: 17 bolesnika sa simptomatskim jednostavnim cistama bubrega upućenih od nefrologa ili urologa. Metode: Perkutana punkcija ciste vođena UZ-om s 18 G (gauge) iglom i »pigtail« kateterom debljine 5 F (French), drenaža i inspekcija sadržaja ciste te instilacija etanola. Rezultati: Kod 2 upućena bolesnika punkcija nije učinjena zbog ciste Bosniak II i blizine hilusa bubrega. U 15 bolesnika učinjene su punkcija i drenaža sadržaja ciste. U 4 bolesnika etanol nije instiliran zbog gustog ili krvavog sadržaja ciste, blizine hilusa bubrega i jake boli pri pokušaju instilacije etanola. U 11 bolesnika uspješno je učinjena sklerozacija ciste. Prosječna veličina sklerozirane ciste bila je 8 cm (raspon 6 – 12 cm). Nije bilo znatnijih komplikacija. Zaključak: Perkutana sklerozacija jednostavnih cista bubrega vođena UZ-om lako je izvediva i za bolesnika sigurna metoda, uz prethodnu dobru selekciju cista pogodnih za sklerozaciju.



Članak


HEMOGLOBIN A1c I KVALITETA SKRBI ZA OBOLJELE OD ŠEĆERNE BOLESTI


Broj: 9-10, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Marijana Vučić Lovrenčić, Lea Smirčić Duvnjak, Dario Rahelić

Globalna epidemija šećerne bolesti jedan je od najvećih izazova suvremene medicine i društva u cjelini. Hemoglobin A1c (HbA1c), biokemijski biljeg prosječne glikemije, već se više od 30 godina rabi kao klinički pokazatelj uspješnosti liječenja i rizika od razvoja komplikacija šećerne bolesti. HbA1c je nedavno preporučen i kao dijagnostički test za šećernu bolest. Redovito praćenje kontrole glikemije i prilagođavanje terapije prema odgovarajućim ciljnim vrijednostima HbA1c ključni je zahtjev svih suvremenih dijabetoloških smjernica te pokazatelj kvalitete zdravstvene skrbi brojnih nacionalnih zdravstvenih sustava. Standardizirana, dostupna i kvalitetna analitička metodologija, uz dobro poznavanje bioloških čim­benika koji mogu utjecati na nalaze testa, presudni su za sigurnu kliničku primjenu HbA1c. U ovom pregledu sažeto su prikazani ključni analitički i klinički čimbenici nužni za pouzdanu uporabu nalaza HbA1c u skrbi za oboljele od šećerne bolesti te razina usklađenosti hrvatske laboratorijske i kliničke prakse s relevantnim međunarodnim standardima.



Članak


VATS TIMEKTOMIJA U LIJEČENJU MIASTENIJE GRAVIS – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dragan Krnić, Joško Juričić, Nenad Ilić, Antonio Jerčić

Miastenija gravis (MG) kronična je autoimunosna bolest karakterizirana slabošću skeletnih mišića, osobito bulbomotornih. Povezanost između timusa i MG-a još nije potpuno jasna. Timektomija se preporučuje u osoba s timomom, a treba ju uzeti u obzir kod bolesnika s generaliziranim MG-om mlađih od 60 godina kod kojih nije dokazan timom. U radu smo prikazali slučaj 27-godišnje žene oboljele od okularnog tipa MG-a s radiološki potvrđenom tvorbom prednjeg medijastinuma koju smo podvrgli zahvatu torakoskopske timektomije. Zahvat smo izveli pristupom kroz desno prsište uz uporabu triju troakara. Prostor za rad osigurali smo primjenom dvolumenskog tubusa i insuflacijom CO2. Za disekciju i ligaciju rabili smo ultrazvučni rezač. Postoperacijski oporavak protekao je bez komplikacija te je bolesnica otpuštena treći poslijeoperacijski dan. Prikazali smo ovu bolesnicu kako bismo upozorili na brži oporavak i bolji kozmetički efekt kod primjene VATS-a u odnosu prema sternotomijskim postupcima.



Članak


MINIMALNO INVAZIVNA KIRURGIJA SLABINSKE KRALJEŽNICE U LIJEČENJU HERNIJE INTERVERTEBRALNOG DISKA


Broj: 3-4, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Krešimir Rotim, Tomislav Sajko, Marta Borić, Ante Subašić

Kirurško liječenje hernije intervertebralnog diska slabinske kralježnice ubrajamo u najčešće neurokirurške zahvate. Uz klasične operacijske tehnike unatrag više od 30 godina istražuju se i uvode metode s minimalnim oštećenjima neuromuskularnih struktura kralježnice kako bi se smanjila poslijeoperacijska bol u leđima. Kao prednosti minimalno invazivne kirurgije kralježnice ističu se: mogućnost izvođenja u lokalnoj anesteziji, skraćeni poslijeoperacijski boravak u bolnici (2 – 3 dana), znatno manji gubitak krvi te smanjeno poslijeoperacijsko stvaranje ožiljnog tkiva. Nakon operacije bolesnici su znatno brže sposobni za povratak na posao i za svakodnevne životne aktivnosti. S ekonomskoga gledišta ovakav pristup liječenju hernije intervertebralnog diska bitno pridonosi smanjenju troškova liječenja. Donosimo opis triju metoda koje se primjenjuju u liječenju hernije intervertebralnog diska slabinske kralježnice: perkutana laserska dekompresija diska (PLDD), mikrodiskektomija s pomoću sustava tubularnih retraktora i selektivna endoskopska diskektomija (SED). Dosadašnje prospektivne studije pokazale su da su minimalno invazivne metode prikladna alternativa klasičnim metodama.



Članak


HORMONSKO NADOMJESNO LIJEČENJE I VENSKE TROMBOEMBOLIJE


Broj: 1-2, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dinka Pavičić Baldani, Lana Škrgatić, Velimir Šimunić, Vesna Elveđi Gašparović, Blaž Geršak

Venska tromboembolija (VTE) najvažniji je neželjeni učinak hormonskoga nadomjesnog liječenja (HNL). Biološke i epidemiološke studije pokazale su da oralna primjena estrogena nosi povišen rizik od nastanka VTE-a u odnosu na transdermalnu primjenu. Dodatak progestagena još povisuje rizik od nastanka VTE-a. Različite farmakološke klase progestagena drugačije pridonose riziku od nastanka VTE-a. Opservacijske su studije pokazale da je primjena mikroniziranog progesterona i didrogesterona sigurnija glede rizika od VTE-a u odnosu na druge progestine. Ove je rezultate nužno provjeriti randomiziranim studijama. Osobna ili obiteljska anamneza opterećena VTE-om, postojanje nasljedne trombofilije i/ili multiplih rizičnih čimbenika za nastanak VTE-a kontraindikacije su za uporabu HNL-a. U takvih se osoba može razmatrati primjena transdermalnog estrogena nakon pomne individualne procjene koristi i rizika. Transdermalno primijenjeni estrogeni također bi trebali biti prvi izbor u žena s prekomjernom tjelesnom masom, odnosno pretilosti koje trebaju primjenu HNL-a.



Članak


MARIHUANA U MEDICINSKE SVRHE – JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Davorka Gazdek

Istraživanja pokazuju znatne negativne učinke pušenja marihuane na tjelesno i duševno zdravlje, kao i na socijalno te profesionalno funkcioniranje. Istodobno, sve se više razmatra mogućnost njezine uporabe u liječenju niza bolesti. Ovaj je rad rezultat pregleda najnovije literature koja daje spoznaje o učincima marihuane na zdravlje ljudi, s posebnim osvrtom na njezin potencijal u medicini. Marihuana ima niz dokazanih štetnih učinaka na zdravlje, a posebno se to odnosi na mlade ljude, zbog visokog rizika od psihoze, prometne nesreće, razvoja ovisnosti te zbog slabljenja kognitivnih funkcija. Marihuana može biti korisna u olakšavanju simptoma mučnine i povraćanja, porastu apetita te za ublažavanje boli kod osoba oboljelih od karcinoma, AIDS-a i multiple skleroze. Pušenje marihuane može donijeti znatne javnozdravstvene rizike. Ako postoji medicinska potreba za uporabom marihuane, ona leži u primjeni jasno definiranih medicinskih indikacija i protokola te definiranih i učinkovitih kemijskih spojeva, a ne u uzimanju neprerađene biljke kanabisa.



Članak