VATS TIMEKTOMIJA U LIJEČENJU MIASTENIJE GRAVIS – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dragan Krnić, Joško Juričić, Nenad Ilić, Antonio Jerčić

Miastenija gravis (MG) kronična je autoimunosna bolest karakterizirana slabošću skeletnih mišića, osobito bulbomotornih. Povezanost između timusa i MG-a još nije potpuno jasna. Timektomija se preporučuje u osoba s timomom, a treba ju uzeti u obzir kod bolesnika s generaliziranim MG-om mlađih od 60 godina kod kojih nije dokazan timom. U radu smo prikazali slučaj 27-godišnje žene oboljele od okularnog tipa MG-a s radiološki potvrđenom tvorbom prednjeg medijastinuma koju smo podvrgli zahvatu torakoskopske timektomije. Zahvat smo izveli pristupom kroz desno prsište uz uporabu triju troakara. Prostor za rad osigurali smo primjenom dvolumenskog tubusa i insuflacijom CO2. Za disekciju i ligaciju rabili smo ultrazvučni rezač. Postoperacijski oporavak protekao je bez komplikacija te je bolesnica otpuštena treći poslijeoperacijski dan. Prikazali smo ovu bolesnicu kako bismo upozorili na brži oporavak i bolji kozmetički efekt kod primjene VATS-a u odnosu prema sternotomijskim postupcima.



Članak


MINIMALNO INVAZIVNA KIRURGIJA SLABINSKE KRALJEŽNICE U LIJEČENJU HERNIJE INTERVERTEBRALNOG DISKA


Broj: 3-4, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Krešimir Rotim, Tomislav Sajko, Marta Borić, Ante Subašić

Kirurško liječenje hernije intervertebralnog diska slabinske kralježnice ubrajamo u najčešće neurokirurške zahvate. Uz klasične operacijske tehnike unatrag više od 30 godina istražuju se i uvode metode s minimalnim oštećenjima neuromuskularnih struktura kralježnice kako bi se smanjila poslijeoperacijska bol u leđima. Kao prednosti minimalno invazivne kirurgije kralježnice ističu se: mogućnost izvođenja u lokalnoj anesteziji, skraćeni poslijeoperacijski boravak u bolnici (2 – 3 dana), znatno manji gubitak krvi te smanjeno poslijeoperacijsko stvaranje ožiljnog tkiva. Nakon operacije bolesnici su znatno brže sposobni za povratak na posao i za svakodnevne životne aktivnosti. S ekonomskoga gledišta ovakav pristup liječenju hernije intervertebralnog diska bitno pridonosi smanjenju troškova liječenja. Donosimo opis triju metoda koje se primjenjuju u liječenju hernije intervertebralnog diska slabinske kralježnice: perkutana laserska dekompresija diska (PLDD), mikrodiskektomija s pomoću sustava tubularnih retraktora i selektivna endoskopska diskektomija (SED). Dosadašnje prospektivne studije pokazale su da su minimalno invazivne metode prikladna alternativa klasičnim metodama.



Članak


HORMONSKO NADOMJESNO LIJEČENJE I VENSKE TROMBOEMBOLIJE


Broj: 1-2, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dinka Pavičić Baldani, Lana Škrgatić, Velimir Šimunić, Vesna Elveđi Gašparović, Blaž Geršak

Venska tromboembolija (VTE) najvažniji je neželjeni učinak hormonskoga nadomjesnog liječenja (HNL). Biološke i epidemiološke studije pokazale su da oralna primjena estrogena nosi povišen rizik od nastanka VTE-a u odnosu na transdermalnu primjenu. Dodatak progestagena još povisuje rizik od nastanka VTE-a. Različite farmakološke klase progestagena drugačije pridonose riziku od nastanka VTE-a. Opservacijske su studije pokazale da je primjena mikroniziranog progesterona i didrogesterona sigurnija glede rizika od VTE-a u odnosu na druge progestine. Ove je rezultate nužno provjeriti randomiziranim studijama. Osobna ili obiteljska anamneza opterećena VTE-om, postojanje nasljedne trombofilije i/ili multiplih rizičnih čimbenika za nastanak VTE-a kontraindikacije su za uporabu HNL-a. U takvih se osoba može razmatrati primjena transdermalnog estrogena nakon pomne individualne procjene koristi i rizika. Transdermalno primijenjeni estrogeni također bi trebali biti prvi izbor u žena s prekomjernom tjelesnom masom, odnosno pretilosti koje trebaju primjenu HNL-a.



Članak


MARIHUANA U MEDICINSKE SVRHE – JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Davorka Gazdek

Istraživanja pokazuju znatne negativne učinke pušenja marihuane na tjelesno i duševno zdravlje, kao i na socijalno te profesionalno funkcioniranje. Istodobno, sve se više razmatra mogućnost njezine uporabe u liječenju niza bolesti. Ovaj je rad rezultat pregleda najnovije literature koja daje spoznaje o učincima marihuane na zdravlje ljudi, s posebnim osvrtom na njezin potencijal u medicini. Marihuana ima niz dokazanih štetnih učinaka na zdravlje, a posebno se to odnosi na mlade ljude, zbog visokog rizika od psihoze, prometne nesreće, razvoja ovisnosti te zbog slabljenja kognitivnih funkcija. Marihuana može biti korisna u olakšavanju simptoma mučnine i povraćanja, porastu apetita te za ublažavanje boli kod osoba oboljelih od karcinoma, AIDS-a i multiple skleroze. Pušenje marihuane može donijeti znatne javnozdravstvene rizike. Ako postoji medicinska potreba za uporabom marihuane, ona leži u primjeni jasno definiranih medicinskih indikacija i protokola te definiranih i učinkovitih kemijskih spojeva, a ne u uzimanju neprerađene biljke kanabisa.



Članak


KLASIFIKACIJA GLOMERULOPATIJA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Bojan Jelaković, Marijana Ćorić, Jelena Kos, Marijana Živko, Živka Dika, Mario Laganović

Postoje brojne klasifikacije glomerulonefritisa prema kojima se oni dijele na akutne i kronične, primarne i sekundarne, nasljedne i stečene, proliferativne i neproliferativne i dr. U kliničkoj praksi najčešće se služimo klasifikacijom prema patohistološkom nalazu. Za mnoge glomerulonefritise histološka slika, kao i klinička prezentacija, jako variraju. Nijedna podjela glomerulonefritisa nije utemeljena na razumijevanju patogeneze pojedinih oblika bolesti glomerula. Kako nova znanstvena otkrića rasvjetljavaju patogenetske mehanizme, tako se mijenjaju i klasifikacije pojedinih glomerulopatija. Najbolji primjer za to je membranoproliferativni glomerulonefritis.



Članak


LIJEČENJE REZISTENTNIH PRIMARNIH GLOMERULOPATIJA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Mario Laganović, Ana Vrdoljak, Vedran Premužić, Jelena Kos, Tajana Željković VrkiĆ, Živka Dika, Bojan Jelaković

Posljednjih godina svjedočimo znatnom napretku u razumijevanju patogeneze glomerularnih bolesti. Te spoznaje dovele su do preciznije klasifikacije pojedinih glomerulonefritisa, omogućile razvoj novih dijagnostičkih testova, kao i novih terapijskih postupaka. Navedena dostignuća omogućit će uspješnije liječenje glomerulonefritisa te manju učestalost terapijski rezistentne bolesti. U ovom pregledu bit će prikazani noviteti u dijagnostici, algoritam liječenja, osobine rezistentne bolesti i mogućnosti specifičnog liječenja pojedinih oblika glomerulonefritisa.



Članak


LIJEČENJE LUPUSNOG NEFRITISA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Srđan Novak

U oko 50% bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom razvije se lupusni nefritis. Znakovi zahvaćenosti bubrega kao što su proteinurija ³0,5 g/24 h, osobito uz glomerularnu hematuriju i/ili cilindre u sedimentu indikacija su za biopsiju. Cilj imunosupresivne terapije u lupusnom nefritisu jest remisija uz nastojanje da se izbjegnu oštećenja uzrokovana lijekovima. Inicijalni lijekovi u LN-u razreda III (±V) i IV (±V) jesu intravenski ciklofosfamid (ukupna doza 3 g tijekom 3 mjeseca) ili mikofenolat mofetil (ili mikofenolična kiselina) u ciljnoj dozi od 3 g/dan tijekom 6 mjeseci, uvijek u kombinaciji s glukokortikoidima, dok se u membranskom nefritisu preporučuje mikofenolat mofetil u kombinaciji s glukokortikoidima. U bolesnika u kojih se prati poboljšanje nakon inicijalnog liječenja preporučuje se ili nastaviti s mikofenolat mofetilom u nižoj dozi (2 g/dan) ili uvesti azatioprin (2 mg/kg/dan), oba u kombinaciji s niskim dozama glukokortikoida najmanje tijekom 3 godine. U rezistentnim ili relapsirajućim oblicima lupusnog nefritisa preporučuje se zamijenti ciklofosfamid mikofenolat mofetilom, ili obrnuto, ili primijeniti rituksimab.



Članak


TRANSPLANTACIJA BUBREGA U BOLESNIKA S LUPUSNIM NEFRITISOM


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Lea Katalinić, Emma Eliasson, Ljubica Bubić-Filipi, Petar Kes, Branimir Anić, Nikolina Bašić-Jukić

Zahvaćanje bubrega teška je komplikacija sistemskog eritemskog lupusa, praćena visokim pobolijevanjem i smrtnošću. Do razvoja lupusnog nefritisa dolazi u do 60% oboljelih, a unatoč primjeni novih i potentnijih terapijskih protokola u 5 do 22% ove specifične populacije razvije se završni stadij kronične bubrežne bolesti unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze. Kako je SLE ponajprije vezan uz mlađu životnu dob, izuzetno je važno odabrati optimalan modalitet nadomještanja bubrežne funkcije. Brojne su studije provedene ne bi li se odgovorilo na kontroverzna pitanja vezana uz ovu specifičnu populaciju. Veća sklonost infekcijama, rizik od povratka osnovne bolesti u presadak, nedefinirani kriteriji praćenja aktivnosti bolesti nakon transplantacije te veća učestalost epizoda odbacivanja i trombotskih događaja rizični su čimbenici zbog kojih se ovoj skupini dugo vremena onemogućavalo liječenje transplantacijom. Rezultati studija nedvojbeno pokazuju da je dugoročno preživljenje podjednako u liječenih hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, no transplantacija bubrega nametnula se kao mnogo bolja metoda koja omogućava dulje preživljenje i veću kvalitetu života, umanjujući istodobno aktivnost samog SLE-a. Iako postoje brojna neistražena i neodgovorena pitanja vezana uz zbrinjavanje ove imunosno vrlo osjetljive i zahtjevne skupine bolesnika, pažljiva skrb prije i nakon transplantacije te uska suradnja nefrologa i imunologa omogućavaju dobar ishod uz znatno povećanje kvalitete života.



Članak


SINDROM VASKULITISA – UVOD


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dušanka Martinović Kaliterna, Dijana Perković

Vaskulitis je rijetko upalno zbivanje stijenke krvne žile koje dovodi do potpune ili djelomične okluzije krvne žile te ishemije tkiva ili organa koje ta krvna žile opskrbljuje. Vaskulitisi su složena grupa bolesti uglavnom autoimunosnog podrijetla. Vaskulitični proces može biti primaran ili sekundaran i može zahvatiti jedan ili više organa. Upala zahvaća dio ili cijelu stijenku krvne žile s posljedičnim gubitkom vaskularnog integriteta. Vaskulitisi se klasificiraju na temelju upalnog oštećenja malih, srednjih ili velikih krvnih žila.



Članak


NOVA KLASIFIKACIJA VASKULITISA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Branimir Anić

Sindrom vaskulitisa obuhvaća heterogenu skupinu upalnih reumatskih bolesti kojima je zajedničko obilježje upala u stijenci krvne žile. Postavljanje dijagnoze vaskulitisa jedan je od najvećih izazova u medicini. Klinička slika vaskulitisa ovisi o opsegu zahvaćanja pojedinog organa ili organskog sustava kao i o ukupnom broju zahvaćenih organa. Veliki raspon kliničkih očitovanja vaskulitisa te niska incidencija bolesti otežavaju sustavno kliničko istraživanje vaskulitisa. Potrebe kliničke rutine kao i potreba provođenja sustavnih kliničkih istraživanja nameću potrebu jasnog razlikovanja pojedinih kliničkih entiteta. Predlagane su različite podjele vaskulitičnih sindroma: prema etiologiji, patogenezi, histološkom nalazu u zahvaćenim žilama, zahvaćenosti pojedinih organa i organskih sustava. U tekstu su kratko prikazane i komentirane novosti te recentne podjele i nomenklatura vaskulitičnih entiteta predloženi na drugoj konferenciji u Chapel Hillu.



Članak