DIJAGNOSTIČKO-TERAPIJSKI PRISTUP U BOLESNIKA S ESENCIJALNOM TROMBOCITEMIJOM Smjernice Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti – KROHEM


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Smjernice

Autori: Boris Labar, Rajko Kušec, Branimir Jakšić, Ljubica Škare-Librenjak, Antica Načinović-Duletić, Jasminka Petričević-Sinčić, Dubravka Čaržavec, Božena Coha, Velka Gverić-Krečak, Elizabeta Čorović, Nada Lang, Zlata Lojen-Nemet, Renata Babok-Flegarić

Sažetak. Esencijalna trombocitopenija (ET) klonski je mijeloproliferativni zloćudni tumor. Hrvatska kooperativna grupa za hematološke bolesti, KROHEM, predlaže smjernice dijagnostičkog i terapijskog pristupa. Dijagnoza ET temelji se na kriterijima dijagnostike i podjele mijeloidnih zloćudnih tumora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Razina terapijskih preporuka polazi od pokazatelja predloženih od elektronskog izvora medicinskih informacija, UpToDate®. Za dijagnozu ET potrebno je dokazati trajan porast broja trombocita (>450×109/L), uz tipičnu histološku sliku megakariocitopoeze u koštanoj srži te isključiti postojanje sekundarne trombocitoze ili drugih kroničnih mijeloproliferativnih zloćudnih tumora. Liječenje se temelji na pokazateljima rizika od bolesti koji je određen brojen trombocita, dobi bolesnika te prisutnošću rizika ili znakova tromboze i krvarenja. Bolesnike niskog rizika (dob 60 godina) prva linija terapije je hidroksiureja, a anagrelid se primjenjuje u bolesnika s nepotpunim odgovorom na hidroksiureju. U trudnica, kada je potrebno liječenje, preporučuje se alfa-interferon.



Članak


SMJERNICE ZA PREVENCIJU, KONTROLU I LIJEČENJE INFEKCIJA KOJE UZROKUJE METICILIN-REZISTENTNI STAPHYLOCOCCUS AUREUS (MRSA) Izmjena i dopuna poglavlja 7.0.: Liječenje bolesnika s MRSA – infekcijom


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Smjernice

Autori: Smilja Kalenić, Marina Payerl Pal, Vera Vlahović Palčevski, Jasminka Horvatić, Tomislav Meštrović, Bruno Baršić, Valerija Stamenić, Ivan Burcar, Anđelko Korušić, Marinko Vučić, Rok Čivljak, Marin Stančić, Ana Budimir

Sažetak. Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je bolnički patogen u cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se pristupilo izradi smjernica, kojih je svrha smanjiti broj bolesnika inficiranih/koloniziranih sojevima MRSE u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemoćne osobe u Republici Hrvatskoj te na taj način smanjiti morbiditet i mortalitet koji uzrokuje ova bakterija. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koristeći se internacionalnim publikacijama i smjernicama koje govore o prevenciji i kontroli MRSE, te liječenju i laboratorijskoj dijagnostici MRSE. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon široke rasprave u stručnim društvima Smjernice su prihvaćene. Nakon toga došlo je do određenih izmjena u mogućnostima liječenja infekcija koje uzrokuje MRSA u Republici Hrvatskoj te je poglavlje 7.0. Liječenje bolesnika s infekcijama koje uzrokuje MRSA izmijenjeno i nadopunjeno prema novim mogućnostima liječenja. Preostali dio Smjernica zasada nije izmijenjen.



Članak


ANALIZA SAMOUBOJSTAVA NA PODRUČJU BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJE U RAZDOBLJU OD 1988. DO 2005. GODINE


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Vinko Čatipović, Gorana Bilonić, Darko Novalić

Sažetak. Podaci WHO-a pokazuju da u svijetu svakih 40 sekundi jedan čovjek izvrši samoubojstvo, svake godine ubije se gotovo milijun ljudi, najčešće muškaraca u šezdesetim godinama života, ali se zadnjih godina bilježi porast samoubojstava mladih muškaraca (dobi 15–29 godina). Posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj godišnji se broj samoubojstava kreće između 871 i 1142. Bjelovarsko-bilogorska županija pokazuje stopu samoubojstva značajno višu od tog prosjeka. Na uzorku od 804 samoubojstva izvršena u razdoblju od 1988. do 2005. godine na području naše županije analizirali smo broj samoubojstava, stopu, način, mjesto i vrijeme izvršenja, spol, dob i zanimanje izvršitelja te međuodnos mjesta, načina i zanimanja. Rezultati istraživanja pokazuju visoku stopu samoubojstva (31/100.000), ubijaju se pretežno starije osobe, stare životne dobi, muškarci više nego žene, a 2,49% ukupnog broja samoubojstava počinile su maloljetne osobe. Najčešći način izvršenja je vješanje, većina samoubojstava izvršena je početkom radnog tjedna, u jutarnjim satima, više u proljetnim i ljetnim mjesecima, način izvršenja samoubojstva povezan je s dostupnošću sredstva, mjestom izvršenja i zanimanjem izvršitelja. Motivi izvršenja mijenjaju se ovisno o dobi izvršitelja, najčešći vjerojatni motiv samoubojstva je bolest.



Članak


PRIKAZ BOLESNIKA S KOMBINIRANIM PENETRIRAJUĆIM OZLJEDAMA SRCA, TRBUHA I TRUPA


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Željko Martinović, Cvita Martinović

Sažetak. Prikazan je četrdesetogodišnji muškarac s kombiniranim penetrirajućim ubodnim ozljedama lijevog prsišta, srca, trbuha i trupa nanesenima nožem. Izložena je klinička slika, tijek pružanja prve i sveobuhvatne kirurške pomoći ozlijeđenomu s multiplim ubodnim ozljedama, upozoreno je na učinkovitost brze dijagnostike i kirurškog pristupa ubodnoj penetrirajućoj ozljedi srca, a iznesen je i postoperacijski tijek te konačni ishod liječenja.



Članak


RADIOAKTIVNI JOD-131 ILI KIRURŠKI ZAHVAT U LIJEČENJU GRAVESOVE HIPERTIREOZE


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Tomislav Jukić, Josip Staničić, Vlado Petric, Zvonko Kusić

Sažetak. Najčešći uzrok hipertireoze u djece i odraslih osoba je autoimunosna Gravesova (Basedowljeva) bolest. U liječenju Gravesove hipertireoze primjenjuju se više od 60 godina tireostatici, kirurški zahvat i radiojodna terapija. Najraširenija je primjena tireostatika. Međutim, remisija uz tireostatike može se očekivati u 20–50% odraslih osoba i 20–30% djece. Metode definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze su jod-131 (radiojod) ili kirurški zahvat. Obje metode liječenja imaju prednosti i nedostatke, a odabir uglavnom ovisi o dobi, osobnom izboru, popratnim bolestima i drugim individualnim osobinama bolesnika, ali i dostupnosti pojedine metode liječenja. Radiojodna terapija je jednostavan, siguran, efikasan i ekonomičan postupak definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze. Primjenjuje se ambulantno i može se primijeniti u bolesnika u hipertireozi. Zbog toga se u odraslih osoba s Gravesovom hipertireozom većinom preferira liječenje jodom-131, a vrlo malo bolesnika upućuje se na kirurški zahvat. Radiojod je osobito metoda izbora u starijih bolesnika i kardiopata u kojih je indiciran odmah nakon postizanja eutireoze tireostaticima. Kirurški zahvat uglavnom je indiciran u mlađih bolesnika, u slučaju individualnog izbora ili u posebnim indikacijama. Jasne indikacije za operativno liječenje Gravesove hipertireoze su: suspektni ili dokazani malignitet, koegzistirajuća patologija koja zahtijeva kirurški zahvat, trudnoća ili dojenje, velika guša (teža od 80 grama) ili guša sa simptomima i znakovima kompresije, teške toksične nuspojave na tireostatike, potreba brze kontrole bolesti, dob do 5 godina i aktivna oftalmopatija. Rizik od kirurškog liječenja obrnuto je proporcionalan s iskustvom operatera, a danas se preferira gotovo totalna odnosno totalna tireoidektomija. Konačni ishod obaju oblika liječenja često je hipotireoza koju ne treba smatrati posljedicom liječenja jer se nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače postiže hormonski ekvilibrij.



Članak


ULOGA STANIČNE CITOTOKSIČNOSTI POSREDOVANE PERFORINOM U PSORIJAZI


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Pregledi

Autori: Marija Kaštelan, Larisa Prpić Massari, Sandra Peternel

Sažetak. Psorijaza je kronično-recidivirajuća upalna bolest kože obilježena poremećajem diferencijacije i proliferacije keratinocita te upalnim infiltratom, mahom T-limfocita u dermisu i epidermisu. Dosadašnje spoznaje upućuju da je psorijaza genski poremećaj proliferacije keratinocita posredovan T-limfocitima koji nastaje zbog poremećene aktivacije čimbenika stečene, ali i prirođene imunosti. Glavne populacije izvršnih stanica u psorijatičnom imunosnom odgovoru su pomagački CD4+ i citotoksični CD8+ T-limfociti. Obje vrste izvršnih T-limfocita djeluju na ciljne stanice, bilo putem lučenja citotoksinâ (perforina i granzima) ili pak putem molekula vezanih na membranu citotoksičnih stanica poput liganda za molekulu Fas (FasL). Za sada, uloga mehanizama stanične citotoksičnosti u patogenezi psorijaze, napose onih posredovanih perforinom, još nije dovoljno istražena. Perforin je citolitički protein pohranjen u citoplazmatskim granulama citotoksičnih T-limfocita i prirođeno ubilačkih stanica s osnovnom ulogom stvaranja perforinskih pora čime se otvara prolaz za ulaz granzima i drugih proapoptotskih molekula u ciljnu stanicu i izaziva njezina smrt apoptozom. Povećana ekspresija molekula perforina utvrđena je u oboljelih od nekih autoimunosnih bolesti kao što su multipla skleroza, autoimunosni tireoiditis te reumatoidni artritis. Novija istraživanja govore u prilog uključenosti ovih mehanizama i u imunopatogenezu psorijaze. Nakupljanje perforin-pozitivnih (P+) stanica u psorijatičnom epidermisu tik do apoptotski promijenjenih keratinocita upućuje da upravo T-limfociti oslobađanjem citolitičkih molekula uništavaju psorijatične keratinocite. S druge strane, apoptotski keratinociti mogli bi aktivirati regenerativni program cijeljenja uzrokujući hiperplaziju keratinocita, što je ujedno i glavno obilježje psorijaze. Napredak u poznavanju izvršnog dijela stanične citotoksičnosti u psorijatičnom plaku možda će u budućnosti omogućiti da se odabirno zaustave određeni citolitički mehanizmi i molekule čime se uspostavlja potpuno nov i specifičniji pristup u liječenju psorijaze.



Članak


LIJEČENJE ALOPECIJE AREATE: SUVREMENI PRINCIPI I PERSPEKTIVE


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Farmakoterapijski savjetnik

Autori: Ines Brajac, Marija Kaštelan, Darinka Periša, Edita Simonić, Lilijana Stojnić-Soša, Larisa Prpić Massari

Sažetak. Alopecija areata (AA) česta je bolest koja se očituje neožiljnim gubitkom dlake na vlasištu i/ili tijelu. Folikul dlake u alopeciji areati nije nepovratno uništen, stoga potencijal za ponovni rast kose ostaje. Budući da je etiopatogeneza nepoznata, liječenje AA je simptomatsko i usmjereno na zaustavljanje aktivnosti bolesti. Limfociti oko dlačnog folikula, povišena razina autoprotutijela, poremećaj citokina te udruženost s drugim autoimunosnim bolestima, podupiru hipotezu da je AA organ-specifična autoimunosna bolest. Nova su istraživanja stoga usmjerena na razvoj lijekova koji bi imunomodulatornim ili imunosupresivnim djelovanjem potaknuli rast dlake. Proučavanje utjecaja novih bioloških lijekova na rast kose, kao i razvoj genske terapije u tijeku su. U radu će biti raspravljeni suvremeni principi i dostupne metode liječenja alopecije areate.



Članak


ZBRINJAVAMO LI ISPRAVNO ODRASLE BOLESNIKE S ASTMOM U OBITELJSKOJ MEDICINI?


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Farmakoterapijski savjetnik

Autori: Biserka Bergman Marković, Davorka Vrdoljak

Sažetak. Iako je učestalost astme u porastu, pogotovo u djece, astma je danas nedovoljno dijagnosticirana, ali i nedovoljno dobro i neadekvatno liječena bolest. Najveći broj bolesnika zbrinjava i prati liječnik obiteljske medicine (LOM). Prema smjernicama Global Initiative For Asthma (GINA) iz 2006. liječenje se određuje prema stupnju kontrole bolesti, umjesto dosad preporučene klasifikacije prema težini bolesti. Temelj liječenja trajne astme, bilo kojeg stupnja u odraslih i djece su inhalacijski kortikosteroidi (ICS) u monoterapiji, a dugodjelujući 2-agonist (LABA), montelukast (LTRA) ili teofilin su dodatna terapija ako se s ICS ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti. Fiksne kombinacije (ICS + LABA) mogu se rabiti u liječenju samo umjerene i teške trajne astme, ne i kod blage astme, ili kada se s ICS u monoterapiji ne postigne kontrola bolesti. Postoji neopravdani trend sve većeg propisivanja fiksnih kombinacija. Iako postoje jasne smjernice profesionalnih i nacionalnih stručnih društava, javlja se razmimoilaženje između smjernica i prakse.



Članak


KRŠTENJE U NUŽDI – MEDIKOHISTORIOGRAFSKO VIĐENJE


Broj: 11-12, 2010;
Rubrika: Iz Hrvatske medicinske prošlosti

Autori: Dubravko Habek, Domagoj Dokozić, Sani Lukić

Sažetak. Krštenja iz nužde u životnoj opasnosti novorođenčadi bila su proklamirana crkvenim zakonima i primaljskim pravilnicima vezanim uz njih od druge polovice 16. stoljeća. Primalje su stoljećima bile jedina svjetovna bića uz trudnicu, rodilju i novorođenče, tako da su imale obvezu krštenja novorođenčadi u životnoj opasnosti, tada učestale s visokim pomorom. Ova obveza primalja dokazana je medikohistoriografski u gradu Bjelovaru i bjelovarskom kraju, gdje se u župnim Maticama rođenih i umrlih iščitavaju brojna krštenja novorođenčadi u nuždi.



Članak


4. SMJERNICE O DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU DEBLJINE


Broj: 9-10, 2010;
Rubrika: Smjernice

Autori: Jozo Jelčić, Maja Baretić, Mirko Koršić

Sažetak. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjeg svijeta. Situacija nije ništa bolja ni u našoj zemlji. Republika Hrvatska je pri vrhu po učestalosti debljine u svijetu. Svi pokušaji zaustavljanja progresije pandemije debljine do sada nisu dali zadovoljavajuće rezultate. S druge strane, liječenje debljine je dugotrajan, iscrpljujući i vrlo složen proces čiji su rezultati skromni. U cilju boljeg upoznavanja s epidemiologijom, etiopatogenezom, komplikacijama i liječenjem debljine i razmjene mišljenja i iskustava liječnika koji se bave liječenjem debljine i bolesnika koji boluju od debljine u Umagu je od 15. do 18. travnja 2010. održan 4. hrvatski kongres o debljini s međunarodnim sudjelovanjem. Kongresu je prisustvovalo oko 200 liječnika. Na kongresu su prihvaćene nove Smjernice o dijagnostici i liječenju debljine koje bi trebale pomoći u praktičnom radu s bolesnicima koji boluju od debljine.



Članak