COMPARISION OF COSTS OF SECONDARY PREVENTION AND TREATMENT OF STROKE – COST-EFFECTIVENESS ANALYSIS

Autori:

Ivana Ceronja, Zvonko Šošić

Sažetak

Moždani je udar teška komplikacija neliječene arterijske hipertenzije. Uvod: Cilj je ovog rada usporediti cijenu sekundarne prevencije i liječenja na primjeru moždanog udara (CVI) kao posljedice neliječene arterijske hipertenzije. Metode: Cost-effectiveness analiza troškova dijagnostike i terapije arterijske hipertenzije s jedne strane i zbrinjavanja CVI-a s druge strane. Rezultati: Cijena sekundarne prevencije CVI-a za jednog pacijenta za jednu godinu, po cijenama iz 2006. iznosi 1.589,19 kn, što za 30 godina terapije znači trošak od 15.107,75 kn (uz primjenu discount faktora), dok zbrinjavanje jednog CVI-a iznosi prosječno 17.207,54 kn. Uz primjenu NNT 850, potrebno je liječiti 850 hipertoničara da bi se spriječilo jedan CVI, što iznosi 1.350.811,5 kn. Zaključak: Sekundarna je prevencija skupa, ali ima i veće koristi. Prevencija ima dugoročni protektivni učinak, poboljšava kvalitetu života pacijentima i sprječava potencijalnu invalidnost nakon moždanog udara, kao i odlazak u prijevremenu mirovinu. Prednost prevencije nije u nižoj cijeni nego u većoj koristi za pacijenta, što je teško novčano vrednovati.

Summary

Cerebrovascular accident (CVA) is a serious complication of untreated arterial hypertension. Introduction: The aim of this paper is to compare the cost of secondary prevention and treatment of CVA caused by untreated arterial hypertension. Methods: Cost-effectiveness analysis of diagnosis and therapy of arterial hypertension in comparison with CVA treatment. Results: The cost of secondary prevention of CVA per patient per year in 2006. was 1.589,19 kunas, which comes to 15.107,75 kunas in thirty years of treatment (discount factor included), whereas a single CVA treatment was 17.207,54 kunas on average. In every 850 treatments of hypertension (NNT) comes a prevented CVA which is 1.350.811,5 kunas, and is therefore more expensive than a single CVA treatment. Conclusion: Secondary prevention has a long-term protective effect improving the patients’ quality of life, inhibiting the potential post-CVA handicap and pre-retirement. Thus, the main advantage of both primary and secondary prevention is in their greater benefit for patients.

Volumen: 9-10, 2011

Liječ Vjesn 2011;133:308–311