HRVATSKE SMJERNICE ZA PREHRANU OSOBA STARIJE DOBI, DIO II – KLINIČKA PREHRANA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Smjernice

Autori: Željko Krznarić, Darija Vranešić Bender, Dina Ljubas Kelečić, Željko Reiner, Spomenka Tomek Roksandić, Domina Kekez, Tajana Pavić

Malnutricija i sarkopenija često se javljaju u osoba starije dobi koje su hospitalizirane ili su smještene u institucijama. Takav loš nutritivni status povećava pobol i smrtnost te negativno utječe na svakodnevne aktivnosti, funkcije i kvalitetu života. Uporaba enteralne i parenteralne prehrane opravdana je kod pothranjenih bolesnika starije dobi, i u bolnici i kod kuće. Bolesnici starije dobi dijele indikacije s bolesnicima ostalih dobnih skupina, iako se veće značenje kod ovih bolesnika daje kvaliteti života. U ovim Smjernicama predstavljamo indikacije i posebna razmatranja pri primjeni enteralne i parenteralne prehrane u osoba starije dobi te smjernice za kliničku prehranu kod tri česta patološka zbivanja u gerijatriji: dekubitalnih ulkusa, disfagije i demencije.



Članak


USPOREDBA CIJENA SEKUNDARNE PREVENCIJE I LIJEČENJA MOŽDANOG UDARA – COST-EFFECTIVENESS ANALIZA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ivana Ceronja, Zvonko Šošić

Moždani je udar teška komplikacija neliječene arterijske hipertenzije. Uvod: Cilj je ovog rada usporediti cijenu sekundarne prevencije i liječenja na primjeru moždanog udara (CVI) kao posljedice neliječene arterijske hipertenzije. Metode: Cost-effectiveness analiza troškova dijagnostike i terapije arterijske hipertenzije s jedne strane i zbrinjavanja CVI-a s druge strane. Rezultati: Cijena sekundarne prevencije CVI-a za jednog pacijenta za jednu godinu, po cijenama iz 2006. iznosi 1.589,19 kn, što za 30 godina terapije znači trošak od 15.107,75 kn (uz primjenu discount faktora), dok zbrinjavanje jednog CVI-a iznosi prosječno 17.207,54 kn. Uz primjenu NNT 850, potrebno je liječiti 850 hipertoničara da bi se spriječilo jedan CVI, što iznosi 1.350.811,5 kn. Zaključak: Sekundarna je prevencija skupa, ali ima i veće koristi. Prevencija ima dugoročni protektivni učinak, poboljšava kvalitetu života pacijentima i sprječava potencijalnu invalidnost nakon moždanog udara, kao i odlazak u prijevremenu mirovinu. Prednost prevencije nije u nižoj cijeni nego u većoj koristi za pacijenta, što je teško novčano vrednovati.



Članak


ANALIZA DOBNE DISTRIBUCIJE I STUPNJA LOKALNE PROŠIRENOSTI RAKA DOJKE KOD BOLESNICA OPERIRANIH U 11-GODIŠNJEM RAZDOBLJU U KLINIČKOJ BOLNICI »DUBRAVA«


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Smiljka Lambaša, Čedna Tomasović Lončarić, Zdenko Stanec, Karmen Trutin Ostović, Šimun Križanac

U retrospektivnoj studiji analizirali smo i usporedili faktore lokalne proširenosti raka dojke, odnosno veličinu tumora i status regionalnih limfnih čvorova u razdoblju od 1997. do 2007. Također smo uspoređivali zastupljenost pojedinih dobnih skupina i prosječnu dob bolesnica u promatranom razdoblju. Studijom su obuhvaćene samo one bolesnice kod kojih je dijagnoza postavljena na otvorenoj kirurškoj biopsiji, a bilo je moguće odrediti lokalnu proširenost tumora u vrijeme postavljanja dijagnoze (pT i pN stadij), ukupno 1202 bolesnice. Prosječna veličina tumora u vrijeme postavljanja dijagnoze bila je 2,2 cm, a kretala se između 1,7 cm (2005.) i 2,4 cm (1997., 1999.). Učestalost metastaza u pazušnima limfnim čvorovima varirala je između 37% (2001.) i 50% (2000. i 2006.). Prosječno u 6% svih slučajeva rak dojke dijagnosticiran je u neinvazivnom (in situ)stadiju. Srednja dob bolesnica bila je 56,8 godina, a prema promatranim godinama kretala se između 54,3 (1999.) i 59,1 (2004.) godina. Nije bilo statistički značajne razlike u odnosu prema stadiju bolesti ili dobi bolesnica u vrijeme postavljanja dijagnoze u cijelome promatranom razdoblju. Isto tako nije bilo statistički značajnih razlika u proširenosti bolesti u vrijeme dijagnoze kod bolesnica mlađih i starijih od 50 godina.



Članak


FIBRILARNI GLOMERULONEFRITIS I IMUNOTAKTOIDNA GLOMERULOPATIJA: PRIKAZ BOLESNIKA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Krešimir Galešić, Ivica Horvatić, Miroslav Tišljar, Stela Bulimbašić, Borka Božić, Danica Galešić Ljubanović

Fibrilarni i imunotaktoidni glomerulonefritis dio su rijetke skupine bubrežnih bolesti sa stvaranjem organiziranih depozita u glomerulima. Njihova patogeneza još nije razjašnjena, a mogu se javiti kao primarni oblici bolesti ili u sklopu drugih sustavnih, ponajprije limfoproliferativnih bolesti. Klinički se prezentiraju proteinurijom, hematurijom, hipertenzijom te progresivnim razvojem kronične bubrežne insuficijencije unutar nekoliko godina. U ovom radu prikazali smo bolesnika s primarnim fibrilarnim glomerulonefritisom i bolesnicu sa sekundarnim imunotaktoidnim glomerulonefritisom u sklopu ne-Hodgkinova limfoma. Cilj je rada upozoriti na obilježja ovih bolesti i važnost elektronske mikroskopije u njihovoj dijagnostici.



Članak


HISTRELIN ACETAT – PRVI LHRH-AGONIST S PRIMJENOM JEDNOM NA GODINU


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Silvio Altarac

Dugodjelujući hormon oslobađanja luteinizirajućeg hormona postao je osnova u postizanju supresije androgena, budući da se njime izbjegava fizička i psihička nelagoda prisutna kod orhidektomije, kao i potencijalna kardiotoksičnost prisutna kod liječenja estrogenima poput dietilstilbestrola. Danas dostupni analozi agonista hormona oslobađanja luteinizirajućeg hormona uključuju leuprolid, goserelin, triptorelin, degareliks i buserelin, koji se primjenjuju u mišić ili potkožno kao depo injekcije svakih 1, 2, 3 ili 6 mjeseci. Histrelin acetat prvi je dugodjelujući agonist hormona oslobađanja luteinizirajućeg hormona koji se potkožno implantira jednom na godinu.

Članak


ENDOSKOPSKA MUKOZNA RESEKCIJA SESILNIH POLIPOIDNIH LEZIJA DEBELOG CRIJEVA: DVOGODIŠNJA RETROSPEKTIVNA ANALIZA, PRIKAZ TEHNIKE, INDIKACIJA I KOMPLIKACIJA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Pave Markoš, Tomislav Brkić, Roland Pulanić, Jasenka Jakić-Razumović, Hrvoje Iveković, Marina Premužić, Mirjana Kalauz, Milorad Opačić, Nadan Rustemović, Boris Vucelić

Uvod: Endoskopska mukozna resekcija (EMR) terapijska je metoda resekcije premalignih lezija i intramukoznih karcinoma probavne cijevi. Do sada nisu objavljeni podaci o EMR-u u Hrvatskoj. Materijali i metode: Pacijenti uključeni u retrospektivnu analizu liječeni su u Kliničkome bolničkom centru Zagreb od prosinca 2006. do prosinca 2008. g. Za izvođenje EMR-a upotrebljavana je strip metoda s pomoću submukozne injekcije adrenalina (razrjeđenje s fiziološkom otopinom 1:5.000–10.000). Rezultati: EMR sesilnih polipoidnih lezija debelog crijeva izvedena je u 95 pacijenata. Najčešća lokalizacija lezija bio je rektum (52 pacijenta – 54,7%), a najčešća veličina bila je između 16 i 25 mm (43 pacijenta – 45%). U 75 pacijenata učinjena je en-bloc, a u ostalih piecemeal resekcija. Neposredno nakon EMR-a krvarenje je nastupilo kod 5 pacijenata (5,3%). Najčešća patohistološka dijagnoza bila je vilotubularni adenom (67 pacijenata – 70%). U 6 pacijenata (6,3%) verificiran je invazivni, a u 20 pacijenata (21%) intramukozni karcinom. Na kontrolnoj endoskopiji nije nađen recidiv lezije u 73 (77%) pacijenata. Kirurški zahvat bio je potreban kod 6 pacijenata zbog dijagnoze invazivnog karcinoma. Zaključak: EMR je sigurna i pouzdana metoda odstranjenja premalignih lezija i intramukoznih karcinoma debelog crijeva s malim rizikom od teških komplikacija i prihvatljivim postotkom rezidua osnovne lezije.



Članak


TRZAJNA OZLJEDA VRATNE KRALJEŽNICE


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Roman Pavić

Rad prikazuje najnovije podatke u svjetskoj literaturi o trzajnoj ozljedi vratne kralježnice. Dan je povijesni pregled od starog Egipta, 19. stoljeća, vremena prije upotrebe automobila pa sve do danas. Opisan je i mehanizam ozljeđivanja, novosti u liječenju te prikaz učestalosti ove ozljede u različitim dijelovima svijeta, kao i utjecaj sociokulturnih, ekonomskih, nacionalnih i geografskih čimbenika. Također su prikazani utjecaji prometnih zakonitosti, automobilske proizvodnje i automobilskih sjedala da bi se upozorilo na mogućnost sprečavanja nastanka i posljedica trzajne ozljede vratne kralježnice.



Članak


LUMBOSAKRALNI FASETNI SINDROM: FUNKCIJSKI I ORGANSKI POREMEĆAJI LUMBOSAKRALNIH FASETNIH ZGLOBOVA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Vjekoslav Grgić

Poremećaji lumbosakralnih (LS) fasetnih zglobova manifestiraju se križoboljom s prenesene boli u nozi ili bez nje i smanjenom pokretljivošću LS kralježnice (LS fasetni sindrom). Najčešći uzroci LS fasetnog sindroma jesu funkcijski poremećaji (funkcijska blokada ili disfunkcija fasetnog zgloba = reverzibilno ograničenje pokreta fasetnog zgloba uzrokovano uklještenjem meniskoida) i degenerativne promjene fasetnih zglobova, dok su drugi poremećaji rjeđi (spondiloartropatije, infekcija, tuberkuloza, sinovijalna cista, ozljeda). Iako je dokazano da su fasetni zglobovi jedno od najčešćih izvorišta kronične boli u križima (15–45%), činjenica je da se fasetni sindrom često previdi u bolesnika s kroničnom križoboljom. Glavni razlozi kojima se može objasniti zašto se fasetni sindrom previdi u bolesnika s kroničnom križoboljom jesu ovi: 1. poremećaji fasetnih zglobova manifestiraju se nespecifičnom kliničkom slikom, 2. dijagnoza fasetnog sindroma ne može se postaviti uobičajenim kliničkim pregledom, a ni radiološkim pretragama, 3. malen broj liječnika prakticira manualni funkcijski pregled kojim se može postaviti dijagnoza disfunkcije fasetnog zgloba i 4. dijagnostička anestetička blokada kojom se može potvrditi dijagnoza fasetnog sindroma nije široko dostupna metoda. Nedostaju istraživanja o učestalosti fasetnog sindroma u bolesnika s akutnom križoboljom. Kronična mehanička bol u križima uzrokovana disfunkcijom više strukturno nepromijenjenih fasetnih zglobova može imati ista obilježja kao upalna bol, što može rezultirati pogrešnom dijagnozom spondiloartropatije. Akutni LS fasetni sindrom uzrokovan disfunkcijom fasetnih zglobova vrlo dobro reagira na manualnu terapiju. Najvažnije terapijske opcije u bolesnika s kroničnim LS fasetnim sindromom uzrokovanim degenerativnim promjenama i/ili disfunkcijom fasetnih zglobova jesu: manualna terapija, kineziterapija (fleksijske vježbe), terapijske blokade i radiofrekventna denervacija. U članku su opisane etiopatogeneza, kliničke manifestacije, dijagnoza, diferencijalna dijagnoza i terapija LS fasetnog sindroma s naglaskom na funkcijske poremećaje fasetnih zglobova koji mogu zadavati osobite dijagnostičke i terapijske teškoće.



Članak


ASPIRINSKA REZISTENCIJA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Davor Miličić, Boško Skorić

Iako je acetilsalicilna kiselina u farmakoterapiji prisutna već više od 100 godina, i dalje je kamen temeljac primarne i sekundarne prevencije u kardiovaskularnih bolesnika. Unatoč nedvojbenoj koristi od njezine uporabe, u jednog dijela liječenih ipak će doći do nepovoljnih aterotrombotskih manifestacija poput tromboze u stentu, infarkta miokarda, moždanog udara ili kardiovaskularne smrti. Posljednjih godina sve je više znanstvenog interesa usmjereno na ispitivanje povezanosti ovih događaja s laboratorijskim dokazom slabijeg antitrombocitnog učinka acetilsalicilne kiseline, što je i dovelo do nastanka koncepta tzv. aspirinske rezistencije. Osim nedostatka zajedničke definicije ove pojave, važan je problem u njezinu istraživanju i velik broj različitih te slabo standardiziranih laboratorijskih metoda. Unatoč velikom broju objavljenih studija koje govore u prilog njezinoj kliničkoj važnosti, još ne postoje preporuke struke o potrebi rutinskog testiranja bolesnika na aspirinsku rezistenciju, kao ni prilagođavanja doza ili vrste antiagregacijskih lijekova u slučaju pozitivnog nalaza.



Članak


ČETRDESET GODINA UGRADNJE TOTALNE ENDOPROTEZE ZGLOBA KUKA U HRVATSKOJ, U KLINICI ZA ORTOPEDIJU ZAGREB – ORTOPEDSKA OPERACIJA 20. STOLJEĆA


Broj: 9-10, 2011;
Rubrika: Iz Hrvatske medicinske prošlosti

Autori: Robert Kolundžić, Dubravko Orlić

Četrdeset je godina prošlo od prve ugradnje totalne endoproteze zgloba kuka (TEP) u Hrvatskoj, što je revolucioniralo liječenje niza stanja koja za posljedicu imaju disfunkciju kuka i rezultiralo znatnim poboljšanjem sposobnosti i kvalitete života oboljelih. Suvremeni napredak u razvoju endoproteza zgloba kuka usko je vezan s rastućom primjenom biotehnologije u ortopediji, što rezultira implantatima koji su biološki, konstrukcijski i biomehanički prihvatljiviji nego što je to bilo na samom početku. Također, razvijaju se i operacijske tehnike, poput mini invazivne kirurgije ili kompjutorski asistirane operacije koje omogućuju gotovo idealnu ugradnju endoproteze. U Hrvatskoj se, od 1970. godine kada je ugrađena prva totalna endoproteza, razmjerno mogućnostima prate noviteti u primjeni endoproteze zgloba kuka.



Članak