KLINIČKE UPUTE ZA DIJAGNOZU, LIJEČENJE I PRAĆENJE BOLESNIKA OBOLJELIH OD KARCINOMA PLUĆA NEMALIH STANICA


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Smjernice

Autori: Miroslav Samaržija, Damir Gugić, Jasna Radić, Eduard Vrdoljak, Marko Jakopović, Marijo Boban, Ingrid Belac Lovasić, Nabil Chalfe, Sanja Pleština, Zoran Slobodnjak, Silvana Smojver Ježek, Nives Jonjić, Melita Kukuljan

Karcinom pluća najučestalija je maligna bolest u muškaraca, a treća po učestalosti u žena u Hrvatskoj. 85% oboljelih čine bolesnici s karcinomom pluća nemalih stanica. S obzirom na važnost ove bolesti nužno je definirati i implementirati standardizirani pristup dijagnostičkoj obradi, liječenju, kao i praćenju ovih bolesnika. Da bi se to postiglo održano je više multidisciplinarnih sastanaka čiji su rezultati prikazani u tekstu koji slijedi.



Članak


KLINIČKE UPUTE ZA DIJAGNOZU, LIJEČENJE I PRAĆENJE BOLESNIKA OBOLJELIH OD KOLOREKTALNOG RAKA


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Smjernice

Autori: Eduard Vrdoljak, Stjepko Pleština, Renata Dobrila Dintinjana, Ilijan Tomaš, Hrvoje Šobat, Robert Šeparović, Ante Bolanča, Željko Vojnovič, Marijo Boban, Nikica Družijanić, Dražen Kovač, Liana Cambj Sapunar, Damir Miletić

Rak kolorektuma treći je najčešći maligni tumor muškaraca i četvrti najčešći maligni tumor žena u Republici Hrvatskoj. Klinički se najčešće očituje poremećajem formiranja stolice, osjećajem nedovoljnog pražnjenja crijeva, prisutnošću krvi u stolici te gubitkom tjelesne težine i umorom. Pravodobna dijagnoza, potvrđena patohistološkim nalazom, temelj je uspješnog liječenja. Odluka o liječenju donosi se temeljem kliničke procjene stadija bolesti te drugih čimbenika rizika, a nakon provedene dijagnostičke obrade. Ovisno o tome, mogućnosti liječenja uključuju kirurški zahvat i primjenu sistemske terapije (kemoterapija, imunoterapija) te radioterapiju. U tekstu koji slijedi predstavljene su kliničke upute s ciljem standardizacije postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, upravljanja i liječenja te praćenja bolesnika s kolorektalnim rakom u Republici Hrvatskoj

Članak


ETIOLOGIJA NODOZNOG ERITEMA U BOLESNIKA U REUMATOLOŠKOJ AMBULANTI


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Dominik Kralj, Mislav Cerovec, Branimir Anić

Nodozni eritem (erythema nodosum, EN) kožna je promjena uzrokovana reaktivnim imunosnim procesom koja se prezentira akutnom pojavom crvenih čvorastih eflorescencija. EN spontano regredira u periodu od 3 do 6 tjedana, ali nerijetko recidivira. Ovaj je rad uključio 98 bolesnika s područja Republike Hrvatske koji su ambulantno liječeni kod istog specijalista internista-reumatologa. Analizirana je prezentacija i definirane razlike između sekundarnog i idiopatskog oblika EN u spomenutoj populaciji. Rezultati pokazuju da je udio EN-a povezanog sa sekundarnom etiologijom bio 47/98. Većinu EN-a sekundarne etiologije činile su infektivne bolesti (23/98), sarkoidoza (18/98) i upalna bolest crijeva (4/98). Usporedbom brojnih kliničkih i laboratorijskih parametara utvrđen je manji broj statistički značajnih razlika (grlobolja, nedavne respiratorne infekcije, promjena titra ASO-a, uzimanje antibiotika). Na temelju rezultata zaključak je da je u pristupu bolesniku s EN-om potrebno uzeti dobru anamnezu s naglaskom na nedavne upale gornjeg dijela respiratornog sustava i pojavu dijareje. Treba učiniti fizikalni pregled, odrediti osnovne hematološke i biokemijske nalaze, odrediti upalne biljege (SE, CRP), napraviti rendgenogram srca i pluća i PPD-test te na taj način odrediti komu je potrebna daljnja obrada. Također, potrebno je napraviti i obrisak ždrijela i/ili odrediti titar ASO-a u dva navrata u razmaku od 2 do 4 tjedna i nastaviti pratiti bolesnika. S obzirom na regionalne razlike u etiologiji EN-a koje su dokazane u literaturi, potrebno je za svaku populaciju utvrditi prevalenciju pojedinih uzroka EN-a i tomu prilagoditi standardiziranu obradu.



Članak


LIJEČENJE HISTIOCITOZE LANGERHANSOVIH STANICA U DJECE


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ernest Bilić, Katarina Bojanić, Maja Pavlović, Josip Konja, Ranka Femenić, Tomislav Đapić, Anko Antabak, Darko Antičević, Slobodna Murat-Sušić, Karmela Husar, Kristina Potočki, Ljubica Rajić

Histiocitoza Langerhansovih stanica (HLS) jest bolest karakterizirana patološkim nakupljanjem i umnožavanjem stanica monocitno-makrofagnog sustava u tkivima. Bolest može zahvatiti bilo koji organski sustav. U ovoj retrospektivnoj studiji analizirani su podatci pacijenata liječenih u Zavodu za dječju hematologiju i onkologiju Klinike za pedijatriju Medicinskog fakulteta u Zagrebu kojima je potvrđena dijagnoza HLS-a u petnaestogodišnjem razdoblju od 1. 1. 1996 do 31. 12. 2010. g. Liječeno je 22-je djece oboljele od HLS-a kod koje je bilo potrebno sustavno liječenje. Izliječeno je 19-ero (86%), a umrlo je troje (14%) djece, sve troje mlađe od 2 godine s multisustavnom bolešću. Kod postavljanja dijagnoze 12-ero djece imalo je bolest samo jednog organskog sustava (55%), i to u najvećoj mjeri zahvaćen je bio koštani sustav, kod 8 bolesnika (36%). Sva su djeca liječena prema protokolima LCH-I i LCH-III. Blaže posljedice bolesti i liječenja imalo je osmero djece. Kod četvero djece zaostao je dijabetes insipidus.



Članak


MULTIPLI PRIMARNI TUMORI


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Vesna Bišof, Martina Bašić-Koretić, Antonio Juretić, Ana Mišir Krpan, Kristina Ruža Samarđić, Zoran Rakušić, Fedor Šantek, Zdenko Krajina, Paula Podolski, Nera Šarić, Tanja Badovinac Črnjević

Multipli primarni tumori koji se javljaju kod istog bolesnika, metakrono ili sinkrono, relativno su rijedak događaj s porastom učestalosti posljednjih desetljeća. Cilj je ovog istraživanja utvrditi njihovu učestalost kod bolesnika liječenih hospitalno u Zavodu za radioterapijsku onkologiju Klinike za onkologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb u periodu od 2003. do 2009. godine. Učestalost je multiplih malignih tumora u navedenom periodu bila 2,4%. Od ukupno 103 bolesnika 97 je imalo dva, a 6 tri primarna tumora. Metakronih je tumora bilo 88, a sinkronih 20. Učestalost im je bila veća kod žena nego kod muškaraca, a i pojavljivali su se ranije kod žena nego kod muškaraca. Najčešće su kombinacije prvog i drugoga metakronog tumora kod muškaraca bile: rak prostate-maligni tumor probavnog sustava (osobito rak rektuma i debelog crijeva) i obrnutim redoslijedom te hematološke zloćudne bolesti-maligni tumor probavnog sustava; a kod žena: rak dojke-rak kontralateralne dojke i hematološke zloćudne bolesti (osobito ne-Hodgkinov limfom)-rak dojke. Valja očekivati da će učestalost bolesnika s višestrukim primarnim tumorima rasti, i zbog programa ranog otkrivanja tumora i zbog uspješnijeg liječenja i dužeg očekivanog trajanja života.



Članak


DIJAGNOSTIČKI PRISTUP, PRAĆENJE I LIJEČENJE CITOMEGALOVIRUSNE (CMV) INFEKCIJE NAKON ALOGENE TRANSPLANTACIJE KRVOTVORNIH MATIČNIH STANICA


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Nataša Beader, Smilja Kalenić, Boris Labar

Unatoč napretku u dijagnostici i sprječavanju CMV-bolesti u posljednjih nekoliko desetljeća, CMV-infekcija i dalje je velik dijagnostički i terapijski problem u primatelja alogenih krvotvornih matičnih stanica (aloKMS). Pored znatnog pobola koji se očituje u izravnim učincima CMV-infekcije (hepatitis, gastrointestinalna bolest, pneumonija, retinits), CMV neizravnim djelovanjem povećava osjetljivost prema oportunističkim infekcijama te povećava rizik od odbacivanja presatka i smrtnosti pridružene presadbi. Također, zbog mijelosupresije, nefrotoksičnosti ili pojave CMV-rezistentnih sojeva javljaju se ograničenja u upotrebi antivirusnih tvari koje se rabe za kontrolu CMV-infekcije. Cilj je ovoga rada prikazati probleme vezane uz CMV-infekciju koji se javljaju u primatelja aloKMS s posebnim naglaskom na dijagnostiku i liječenje odnosno sprječavanje nastanka CMV-bolesti.



Članak


USPOREDBA NOVE I STARE DIJAGNOSTIKE LATENTNE TUBERKULOZNE INFEKCIJE (QuantiFERON i PPD)


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dubravka Majić Milotić, Sanja Popović-Grle, Vera Katalinić-Janković, Aleksandar Šimunović

Tuberkuloza (TBC) druga je najčešća zarazna bolest na svijetu, uzrokovana bacilom Mycobacterium tuberculosis. Uz rijetku laringalnu, plućna tuberkuloza jedini je zarazni oblik bolesti, iako može zahvatiti bilo koji organ ljudskog tijela. Tuberkuloza je ponovni izazov liječnicima, jer se javlja uz brojne kronične bolesti i imunokompromitirana stanja, u starijoj životnoj dobi i jer neprikladno liječenje može dovesti do pojave rezistentnih oblika tuberkuloze. Stoga je dobra rana dijagnostika bolesti ključna za sve programe sprječavanja i suzbijanja tuberkuloze. Prije nego što je QuantiFERON odobren 2001. godine, tuberkulinski kožni test (PPD) bio je jedini test za otkrivanje latentne tuberkuloze. Za razliku od PPD-a, koji je test in vivo, postoje novi krvni testoviin vitro, tzv. IGRA-testovi (QuantiFERON i EliSPOT.TB). U radu su prezentirane prednosti i nedostaci obiju metoda, a pokazalo se da IGRA-testovi u odnosu prema PPD-u imaju višu specifičnost i osjetljivost.



Članak


ULOGA MUTACIJE GENA KRAS U KOLOREKTALNOM KARCINOMU – PREDIKTIVNI ČIMBENIK ODGOVORA NA LIJEČENJE INHIBITORIMA EGFR-a


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Ivana Rako, Jasminka Jakić-Razumović, Domagoj Caban, Jadranka Sertić, Darko Katalinić, Hilda Golem, Stjepko Pleština

Aktivacija onkogena KRAS značajna je u kolorektalnoj karcinogenezi, a prisutnost KRAS-mutacije može se dokazati u više od 30% uzoraka kolorektalnog karcinoma (CRC). Među novijim lijekovima za liječenje metastatskog CRC-a jesu i pripravci koji sadržavaju protutijela na receptor za epidermalni čimbenik rasta (EGFR), cetuksimab i panitumumab. Nedavna istraživanja pokazuju da bolesnici s metastatskim CRC-om s mutacijama gena KRAS na 12. i 13. kodonu nemaju koristi od terapije inhibitorima EGFR-a. S ciljem određivanja statusa gena KRAS kao prediktivnog biomarkera testirana su 44 uzorka CRC-a na sedam poznatih mutacija gena KRAS. Nakon izdvajanja DNA iz tumorskog tkiva uklopljenog u parafinske blokove, prisutnost KRAS-mutacija određena je metodom PCR u stvarnom vremenu postupkom apsolutne kvantifikacije prvi put u Hrvatskoj, međunarodno certificiranom metodom. Mutacije su dokazane u 12 uzoraka tumora: pet bolesnika imalo je mutaciju Gly12Val (GGT>GTT), tri bolesnika Gly12Asp (GGT>GAT), dva bolesnika Gly13Asp (GGC>GAC) te po jedan bolesnik mutaciju Gly12Ser (GGT>AGT) i Gly12Cys (GGT>TGT). Naši nalazi pokazuju da je incidencija KRAS-mutacije u uzorcima bolesnika oboljelih od CRC-a 27%, što je podudarno s do sada objavljenim rezultatima u svijetu. Testiranje na KRAS-mutaciju prije primjene imunoterapije inhibitorima EGFR-a jedini je ispravni put u liječenju bolesnika s metastatskim CRC-om čime se poboljšava klinički ishod bolesti, a izbjegavaju se nepotrebne toksičnosti lijeka, nuspojave i financijski troškovi.



Članak


ZAŠTO SE ZANEMARUJE KLORTALIDON, TIJAZIDSKI ANTIHIPERTENZIV IZBORA?


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika:

Autori: Zvonko Rumboldt

Diuretici, u prvom redu tijazidi i njima slični spojevi, ubrajaju se u antihipertenzive prvog izbora. Posebno mjesto u toj skupini pripada klortalidonu zbog više farmakoloških (npr. duži biološki poluvijek) i kliničkih prednosti (npr. bolje suzbijanje srčanožilnih komplikacija). Ipak, prednost se, navlastito u fiksnim tvorničkim kombinacijama, daje hidroklorotijazidu, što po svemu sudeći nije dobro.



Članak


KONGRESI HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA U povodu neobjavljena zbornika X. kongresa u Zadru 25.–28. rujna 1996.


Broj: 11-12, 2011;
Rubrika: Iz Hrvatske medicinske prošlosti

Autori: Ante Dražančić

Prvi, sveopći sastanak hrvatskih liječnika, s obilježjima kongresa, održan je 1899. godine, prigodom 25. obljetnice osnutka Zbora liječnika Hrvatske. Od 1954. do 1997. u gotovo 60 godina postojanja Hrvatskoga liječničkog zbora održano je deset kongresa hrvatskih liječnika, posvećenih raznim medicinskim pitanjima, uključujući neke probleme nacionalne patologije te strukturi i restrukturiranju zdravstvene zaštite pučanstva. Rad i sadržaj kongresa objavljeni su u tiskanim zbornicima, osim VIII. kongresa održanog 1987. i X. kongresa 1996. godine. Čitanjem glavnih referata, koreferata i slobodnih priopćenja danas se može steći uvid u ondašnja zbivanja, a mnogi su referati i danas svježi, iz njih se i danas može mnogo naučiti. Podrobnije su opisani prvi sastanak iz 1899. godine te IX. i X. kongres, na temelju objavljenog zbornika IX. kongresa i na temelju sačuvanog programa i kratkog osvrta na X. kongres u Liječničkom vjesniku te na temelju brojne sačuvane korespondencije. Nacionalni liječnički kongresi posvećeni tehnološkom napretku i brojnim problemima nacionalne patologije i danas mogu biti aktualni i pomoći rješavanju postojećih problema zdravstvene zaštite, njezinu unapređenju i donošenju dogovora o njezinu daljnjem razvoju.



Članak