SMJERNICE ZA DIJAGNOZU I LIJEČENJE BOLESNIKA S MIJELODISPLASTIČNIM SINDROMOM


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Njetočka Gredelj Šimec, Gordana Kaić, Anita Škrtić, Zoran Šiftar, Ružica Lasan-Trčić, Toni Valković, Biljana Jelić Puškarić, Inga Mandac Rogulj, Viktor Zatezalo, Damir Nemet, Slobodanka Ostojić Kolonić

Radna skupina za mijelodisplastični sindrom Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti (KROHEM), Referalni centar Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za dijagnostiku i liječenje mijelodisplastičnog sindroma te Hrvatsko hematološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora izradili su hrvatske smjernice za dijagnozu i liječenje mijelodisplastičnog sindroma (MDS). MDS je heterogena grupa klonskih bolesti matične hematopoetske stanice karakteriziranih neučinkovitom hematopoezom, displazijom, citopenijom i rizikom od transformacije u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Dijagnoza se postavlja na temelju morfoloških karakteristika stanica hematopoeze uz nadopunu citogenetskom analizom i imunofenotipizacijom koštane srži. Zbog velikih razlika u prirodnom tijeku bolesti, odnosno u vremenu do progresije u AML i u očekivanom preživljenju razvijeno je više sustava bodovanja kojima se određuje stupanj rizika od bolesti. Liječenje pacijenta s MDS-om temelji se na stupnju rizika od bolesti i individualnom riziku od liječenja.



Članak


PRAĆENJE ONKOLOŠKIH BOLESNIKA – KLINIČKE PREPORUKE HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU HLZ-a IV. dio: planocelularni rak glave i vrata, rak jednjaka, rak želuca, rak debelog i završnog crijeva


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Autori uime HDIO-a: Tajana Silovski, Stjepko Pleština, Borislav Belev, Renata Dobrila Dintinjana, Sven Kurbel, Darko Županc, Danko Velemir Vrdoljak, Mate Škegro, Marina Vidović, Robert Šeparović, Damir Vrbanec

Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje praćenje uglavnom provode onkolozi, ali je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno definirati. Trenutačno većina preporuka za praćenje nije temeljena na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika, nakon završetka primarnog liječenja, u bolesnika s planocelularnim rakom glave i vrata, rakom jednjaka, rakom želuca te rakom debelog i završnog crijeva.



Članak


PRAĆENJE ONKOLOŠKIH BOLESNIKA – KLINIČKE PREPORUKE HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU HLZ-a V. dio: melanom, sarkomi, tumori središnjega živčanog sustava, rak pluća


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Autori uime HDIO-a: Davorin Herceg, Marko Jakopović, Natalija Dedić Plavetić, Miroslav Samaržija, Branka Čučević, Davor Mijatović, Igor Nikolić, Dragan Trivanović, Robert Šeparović, Damir Vrbanec

Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje praćenje uglavnom provode onkolozi, ali je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno definirati. Trenutačno većina preporuka za praćenje nije temeljena na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika, nakon završetka primarnog liječenja, u bolesnika s melanomom, sarkomima, tumorima središnjega živčanog sustava te rakom pluća.



Članak


PRIJELOMI BEDRENE KOSTI U DJECE – OKOLNOSTI I UZROCI NASTANKA


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Marija Čagalj, Nikolina Boršćak, Renato Ivelj, Dino Papeš, Damir Halužan, Ivan Romić, Tomislav Luetić

Djeca su zbog hiperaktivnosti često izložena ozljedama. Visoka pojavnost prijeloma i moguća invalidnost unatoč primjerenom liječenju opravdavaju istraživanja u području prevencije nastanka prijeloma. Preventivni postupci mogući su jedino uz poznavanje uzroka i okolnosti nastanka prijeloma. Cilj je ovog rada analizirati okolnosti i mjesta nastanka prijeloma bedrene kosti po dobnim skupinama djece. U ovu retrospektivnu studiju uključeno je 103-je djece u dobi do 18 godina, liječene u Kliničkome bolničkom centru Zagreb ili Klinici za dječje bolesti Zagreb u razdoblju 2012. – 2016. Analizirano je 35 djevojčica (33%) i 71 dječak (67%) s prijelomom femura. Prosječna dob djece iznosila je pet godina. Najveći broj ozlijeđene djece, 52 (55,2%) bio je u najmlađoj dobnoj skupini, od 0 do 4 godine života. Najčešći su bili prijelomi dijafize – 66 (62%), a najrjeđi distalne metafize – 14 (13%). Kod kuće je nastao 41 (38%), na ulici ili cesti 38 (36%), na rekreacijskome mjestu 22 (21%), a 3 (3%) prijeloma nastala su u školi ili vrtiću. Najčešći uzroci nastanka prijeloma bili su padovi – 38 (57,5%), nezgode s motornim vozilima – 35 (33,0%) te sudaranja ili izravni udarci – 10 (9,5%). Oko trećine djece s prijelomom femura imalo je pridružene ozljede, a četiri petine uzrokovane su nezgodama s motornim vozilima. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su prijelomi bedrene kosti najučestaliji u najmlađim dobnim skupinama, a najčešće nastaju kao posljedica nezgoda kod kuće, i to padovima, rjeđe na ulici i rekreacijskim mjestima. Roditelje predškolske djece treba poučiti o prevenciji padova kod kuće, a djecu školske dobi o opasnostima od prijeloma na rekreacijskim mjestima i u cestovnom prometu.



Članak


HBsAg-SEROKONVERZIJA U LIJEČENJU KRONIČNOG HEPATITISA B PEGILIRANIM INTERFERONOM


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Lejla Čalkić, Lejla Bajramović-Omeragić, Azra Husić-Selimović, Ibrahim Aličković

Idealni cilj antivirusne terapije ili izlječenje kroničnog hepatitisa B jesu gubitak HBsAg i HBsAg-serokonverzija. Prema suvremenim smjernicama svih udruga za bolesti jetre, pegilirani interferon alfa-2a i nukleoz(t)idni analozi (entekavir, tenofovir) prvi su izbor u liječenju kroničnog hepatitisa B. Cilj je rada bio ocijeniti uspjeh terapije bolesnika s kroničnim hepatitisom B, koji su primali pegilirani interferon. Na kraju desetogodišnjeg perioda HBV DNK < 50 IU/mL i HBsAg-serokonverziju postigla su 4 (4/55; 7,00%) bolesnika. Svi su bili HBeAg-negativni. Dodatno je prikazan slučaj bolesnika koji je nakon terapije imao najkraći period izlječenja. Bolesnik je muškarac, u dobi od 47 godina, s novootkrivenim HBeAg-negativnim kroničnim hepatitisom B i izraženom aktivnošću serumskih aminotransferaza. Liječen je pegiliranim interferonom alfa-2a, 180 µg jednput na tjedan, tijekom 48 tjedana. Nakon antivirusne terapije bolesnik je HBV DNK negativan, HBsAg-negativan i urednih aminotransferaza, a 12 mjeseci nakon završetka antivirusne terapije dolazi do HBsAg-serokonverzije. Stupanj izlječenja kroničnog hepatitisa B, nažalost, ni do danas ne zadovoljava potpuno, s izuzetkom rijetkih, pojedinačnih slučajeva.



Članak


ISPITIVANJE KVALITETE ŽIVOTA U PACIJENATA S GLAUKOMOM


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Goran Pelčić, Iva Glavina, Jelena Jakab

Glaukom je kronična, inicijalno asimptomatska degenerativna bolest, koja zahvaća 2% populacije starije od 40 godina. Uzrokuje znatna oštećenja vida s posljedicama za svakodnevne aktivnosti oboljelih čime se narušava kvaliteta njihova života (QoL). Cilj je ovog rada dati pregled instrumenata koji se rabe u određivanju QoL-a glaukomskih pacijenata i metoda s pomoću kojih se utvrđuje mogućnost funkcioniranja pacijenata u svakodnevnom životu. Istražena je relevantna literatura na PubMedu. Istraženo je 13 QoL-upitnika upotrebljavanih u glaukomskih pacijenata, metoda procjene funkcije vida pacijenata oboljelih od glaukoma na temelju izvedbe određenih radnja i tri mjere korisnosti. Iako nema „idealnog” instrumenta za ispitivanje QoL-a glaukomskih pacijenata, ono mora biti sadržano u planu liječenja glaukomskog pacijenta zbog višestruke koristi u liječenju, edukaciji i zadovoljstvu pacijenata, a time i smanjenju financijskog opterećenja zdravstvenog sustava. Upitnik The Glaucoma Quality of Life (GQL-15) prihvatljiv je u kliničkim uvjetima zbog kratkoće i lakoće ispunjavanja.



Članak


AUTONOMNA DISREFLEKSIJA


Broj: 1-2, 2017;
Rubrika: Pregledi

Autori: Dean Markić, Josip Šimičić, Nada Strčić, Marin Trošelj, Igor Grubišić, David Bonifačić

Autonomna disrefleksija (AD) jest sindrom koji se javlja u osoba s visokom lezijom kralježnične moždine. Posljedica je aktivacije simpatičkog sustava štetnim podražajem nastalim ispod nivoa ozljede (najčešće distenzija i/ili iritacija mokraćnog mjehura, konstipacija). Aktivacija simpatičkog sustava dovodi do porasta arterijskoga krvnog tlaka jer ga kompenzatorni mehanizmi, zbog oštećenja kralježnične moždine, ne mogu adekvatno regulirati. Najvažnija joj je manifestacija arterijska hipertenzija jer može dovesti do cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih komplikacija pa i smrti. Osnova liječenja jest što ranije prepoznavanje i uklanjanje uzroka AD-a. U bolesnika u kojih je tlak visok ili se ne spušta unatoč uklanjanju uzroka nužno je započeti s antihipertenzivnom terapijom (nifedipin, kaptopril ili nitroglicerin). Izuzetno je bitna i prevencija ovog stanja koja se sastoji u sprečavanju nastanka mogućih okidača, a u prvom redu to znači osiguravanje prikladnoga mikcijskog programa i rada crijeva. Također je nužna edukacija bolesnika, osoba koje se skrbe o njima i zdravstvenih radnika o ovom sindromu.



Članak