SMJERNICE ZA DIJAGNOZU, LIJEČENJE I PRAĆENJE BOLESNIKA OBOLJELIH OD RAKA PLUĆA NEMALIH STANICA


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Miroslav Samaržija, Marko Jakopović, Marijo Boban, Lidija Bošković, Ingrid Belac Lovasić, Antonio Juretić, Damir Gugić, Jasna Radić, Sven Seiwerth, Snježana Tomić, Ksenija Lučin, Sanja Pleština, Mihovil Roglić, Joško Juričić, Silvana Smojver Ježek, Dinko Stančić-Rokotov, Ivica Mažuranić, Suzana Kukulj, Krešimir Dolić, Dragan Arar, Melita Kukuljan, Eduard Vrdoljak

Rak pluća najučestalija je zloćudna bolest u muškaraca, a pri vrhu je učestalosti i u žena. Među oboljelima 85% čine bolesnici s rakom pluća nemalih stanica. S obzirom na agresivnu prirodu ove bolesti i lošu prognozu ako se ne dijagnosticira u ranom stadiju bolesti, vrlo je važno definirati i provoditi standardizirani pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnika. Metode liječenja uključuju kirurgiju, kemoterapiju, radioterapiju, ciljanu biološku terapiju i imunoterapiju ovisno o stadiju bolesti, biološkim obilježjima tumora i općem stanju bolesnika.



Članak


SMJERNICE ZA DIJAGNOZU, LIJEČENJE I PRAĆENJE BOLESNIKA OBOLJELIH OD RAKA PLUĆA MALIH STANICA


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Miroslav Samaržija, Marko Jakopović, Marijo Boban, Lidija Bošković, Ingrid Belac Lovasić, Antonio Juretić, Damir Gugić, Jasna Radić, Sven Seiwerth, Snježana Tomić, Ksenija Lučin, Sanja Pleština, Mihovil Roglić, Joško Juričić, Silvana Smojver Ježek, Dinko Stančić-Rokotov, Ivica Mažuranić, Suzana Kukulj, Krešimir Dolić, Dragan Arar, Melita Kukuljan, Eduard Vrdoljak

Rak pluća najučestalija je zloćudna bolest u muškaraca, a pri vrhu je učestalosti i u žena. Među oboljelima 15% čine bolesnici s rakom pluća malih stanica. S obzirom na agresivnu prirodu ove bolesti i lošu prognozu, vrlo je važno definirati i implementirati standardizirani pristup dijagnostičkoj obradi, liječenju, kao i praćenju ovih bolesnika. Metode liječenja uključuju kemoterapiju, radioterapiju i, rijetko, kirurgiju ovisno o stadiju bolesti i općem stanju bolesnika.



Članak


AMBULANTNA KIRURGIJA DNEVNE BOLNICE KIRURŠKE KLINIKE


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Ira Fabijanić, Željka Gajdek, Igor Jelaska, Dino Papeš, Krešimir Bulić, Damir Halužan, Marko Bogović, Stanko Ćavar, Tomislav Luetić, Ivan Romić

Jednodnevna i ambulantna kirurgija dva su modaliteta izvanbolničkog liječenja koje se provodi u dnevnoj kirurškoj bolnici. Svrha ovog istraživanja, provedenog u Dnevnoj bolnici Kirurške klinike, bila je prikupiti i analizirati pokazatelje strukture bolesnika, dijagnoza, učinjenih zahvata i organizacije ambulantne kirurgije. Studija analizira 3409 ambulantnih kirurških zahvata i histoloških dijagnoza odstranjenog tkiva kod 2736 bolesnika (1457 ženskog i 1279 muškog spola). Specijalist dermatolog uputio je 408 (14,9%) bolesnika, a ostali su došli prema preporuci liječnika primarne zdravstvene zaštite. Prema uputnoj dijagnozi, benigne promjene imala su 2522 (92%) bolesnika, displastične 47 (2%), a maligne njih 167 (6%). Prosječna životna dob bila je 52,8 godina. Bolesnici s benignom novotvorinom bili su znatno niže prosječne dobi (44,2) od onih s malignom (66,5). Najčešća uputna dijagnoza bila je D22 – melanocitni madež. Od ukupno 38, deset najčešćih čini 87% svih uputnih dijagnoza. Prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10), to su: D22 (33,9%), D23 (21,3%), D21 (13,4%), D17 (6,9%), D21.0 (3,2%), C44 (2,4%), D21.1 (1,7%), L02 (1,6%), L08 (1,6%) i B07 (1,3%). Od kirurških postupaka najčešće su izvođeni ekstirpacija, ekscizija i biopsija pigmentne promjene ili novotvorine kože. Kada su ambulantni zahvati rađeni zbog sumnje na benignu bolest, patohistološka je dijagnoza potvrdila 94,6% uputnih i samo 48% sumnji na malignu novotvorinu. Od bolesnika upućenih s dijagnozom benigne novotvorine 114 (4,5%) imalo je maligni tumor kože. Malignih novotvorina ukupno je bilo 219 (8,0%), a melanoma 24 (0,8%). Od ukupno 16 anatomskih regija ljudskog tijela tri čine 56% svih lokalizacija izvođenja zahvata. To su leđa (750), glava (520) i prsište (260). Zahvate je radilo dvadeset i dvoje liječnika različitih specijalizacija, najčešće specijalisti opće kirurgije (64,2%). Specijalisti plastične i rekonstruktivne kirurgije ukupno su operirali 458 (16,0%) bolesnika. Dječji kirurzi operirali su 381 (13,9%), a ostali 130 (4,8%) bolesnika. Ambulantna je kirurgija kirurgija kože, potkožja i mekih tkiva koja su redovito zahvaćena benignim tumorima ili pigmentnim promjenama, pretežito lokaliziranim na trupu i glavi. Samo je 43,8% bolesnika s dokazanim malignitetom bilo klinički prepoznato, što uz veću pojavnost malignih histoloških (8%) nego uputnih dijagnoza (6%) upućuje da dobar dio bolesnika nije prošao temeljit dijagnostički postupak.



Članak


UTJECAJ GESTACIJSKE DOBI I BROJA PREGLEDA FETALNOM EHOKARDIOGRAFIJOM NA POBOLJŠANU DIJAGNOSTIKU PRIROĐENIH SRČANIH BOLESTI KOD FETUSA


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Rea Levicki, Slavica Sović, Ivan Malčić

Deskriptivno istraživanje: Utjecaj gestacijske dobi i broja pregleda fetalnom ehokardiografijom na poboljšano otkrivanje prirođenih srčanih bolesti kod fetusa. Prema literaturi, fetalna ehokardiografija (FE) ima najveću dijagnostičku osjetljivost za srčane bolesti fetusa između 22. i 24. tjedna gestacije. Osjetljivost pretrage ovisi o vremenu pretrage, iskustvu dijagnostičara, vrsti srčane bolesti i broju pregleda pojedine trudnice. Cilj našeg istraživanja jest odrediti najpogodnije vrijeme za FE respektirajući indikacijske smjernice te moguću potrebu za većim brojem pregleda radi povećanja senzitivnosti pretrage u prenatalnom otkrivanju srčanih bolesti. Želimo dati vlastiti doprinos povećanju senzitivnosti FE-a. Rezultati: Istraživanje je učinjeno na uzorku od 1380 trudnica koje su pregledane u Fetalnoj kardiološkoj ambulanti Kliničkoga bolničkog centra (KBC) Zagreb u razdoblju od 1. 1. 2012. do 1. 1. 2015. Učinjen je 2001 pregled (neke su trudnice pregledane 2 i više puta), što čini godišnji prosjek od 600 do 670 pregleda. Većinu indikacija određivali su opstetričari, manji dio uputili su reumatolozi, genetičari ili drugi supspecijalisti, dok je dio trudnica tražio pregled prema vlastitoj želji. Pozitivan nalaz PSG-a ili druge srčane bolesti imalo je 14,2% trudnica, odnosno 196 fetusa. Najveći broj grješaka u našem istraživanju otkriven je u indikacijskom razdoblju od 22. do 28. i od 32. do 36. gestacijskog tjedna (64 + 57 = 121 ili 61,7%). Kod većine je patološki nalaz utvrđen na prvom pregledu, a kod 27 trudnica (10,3%) na 2. ili 3. pregledu. Zaključak: U rizičnoj skupini trudnica FE bi trebalo prvi put raditi između 22. i 28. gestacijskog tjedna, a drugi put nakon navršenoga 32. tjedna gestacije. Da bismo postigli optimalnu senzitivnost pretrage, svaku trudnicu valjalo bi pregledati najmanje dva puta. Trudnice sa sistemskim bolestima vezivnog tkiva valja predložiti za FE prije navršenoga 15. tjedna trudnoće.



Članak


PRVA BIOPSIJA MOZGA U HRVATSKOJ VOĐENA NEURONAVIGACIJOM


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Krešimir Rotim, Tomislav Sajko, Ilijana Šumonja

U članku predstavljamo biopsiju mozga vođenu neuronavigacijom, prvi put izvedenu u Republici Hrvatskoj. Napredak tehnologije donosi nam mogućnost uzimanja uzoraka bez uporabe stereotaktičkog okvira, kontrolirajući položaj biopsijske igle s pomoću neuronavigacijskog uređaja. Pri izvođenju biopsije bez fiksnog okvira rabili smo kirurški navigacijski sustav Medtronic StealthStation® S7®. Zglobni krak Vertek® i uređaj za precizno usmjeravanje upotrijebljeni su za rigidnu i preciznu fiksaciju trajektorija igle. Biopsija bez uporabe stereotaktičkog okvira, pod kontrolom neuronavigacije, pokazala se pouzdanom metodom u pogledu vizualizacije prilikom planiranja trajektorija, uz mogućnost odabira višestrukih ciljnih točaka biopsije, a iziskuje manje vremena od biopsije uz uporabu stereotaktičkog okvira.



Članak


DIJAGNOSTIČKA METODA NAVIGACIJSKE TRANSKRANIJALNE MAGNETSKE STIMULACIJE (NTMS) U PREOPERATIVNOME NEUROKIRURŠKOM PLANIRANJU OPERACIJE ELOKVENTNIH REGIJA KORE MOZGA


Broj: 11-12, 2017;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Maja Rogić Vidaković, Zoran Đogaš

Kirurško uklanjanje tumora mozga smještenih u elokventnim regijama mozga često je povezano s visokim rizikom od izazivanja postoperativnih deficita. Preoperativne tehnike koje pomažu neurokirurgu u planiranju operacije jesu funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) i odnedavno navigacijska transkranijalna magnetska stimulacija (nTMS) koja se sve učestalije rabi na neurokirurškim klinikama u svijetu. U literaturi postoje dokazi o visokom stupnju anatomske i funkcionalne točnosti metode TMS-a u mapiranju mozga. U ovome preglednom radu opisuju se metoda i načela rada nTMS-a te obrazlažu dokazi koji pokazuju vrijednost preoperativne pretrage nTMS-om u kliničkoj praksi radi očuvanja motoričkih i govorno-jezičnih funkcija mozga od ozljeda koje mogu nastupiti tijekom resekcije tumora ili epileptičkog žarišta.



Članak


SMJERNICE ZA DIJAGNOSTIKU I LIJEČENJE GNOJNOG HIDRADENITISA (HIDRADENITIS SUPPURATIVA)


Broj: 9-10, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Ines Brajac, Neira Puizina Ivić, Zrinka Bukvić Mokos, Željana Bolanča, Melita Vukšić Polić, Rado Žic, Krešimir Martić, Davor Mijatović, Srećko Budi

Hrvatsko dermatovenerološko društvo i Hrvatsko društvo za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju ­Hrvatskoga liječničkog zbora ustrojili su radnu skupinu liječnika s kliničkim iskustvom u dijagnostici i liječenju gnojnog hidradenitisa (hidradenitis suppurativa). Skupina je kritički proučila mjerodavnu znanstvenu literaturu te je donijela smjernice za dijagnostiku i liječenje.



Članak


SMJERNICE ISKRA ZA DIJAGNOSTIKU I LIJEČENJE PROSTATITISA – HRVATSKE NACIONALNE SMJERNICE


Broj: 9-10, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Višnja Škerk, Goran Štimac, Ognjen Kraus, Jasmina Vraneš, Edita Sušić, Suzana Bukovski, Tvrtko Hudolin, Željko Kaštelan, Vesna Mađarić, Alemka Markotić, Suzana Mimica Matanović, Dragan Soldo, Dalibor Vukelić, Arjana Tambić Andrašević

Smjernice se odnose na klasifikaciju, dijagnostiku i liječenje sindroma prostatitisa. Njihov su cilj standardizacija, izjednačavanje i optimalizacija dijagnostike, liječenja i praćenja bolesnika s prostatitisom koji će dovesti do poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite ovih bolesnika te promovirati racionalnu potrošnju antibiotika. Namijenjene su ponajprije liječnicima opće prakse i specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske (RH) imenovalo je članove Radne grupe za izradu smjernica namijenjenih dijagnostici i liječenju prostatitisa. Smjernice se temelje na dokazima iz sistematski pregledane literature, na lokalnim podacima o osjetljivosti bakterija na antibiotike, na postojećim kliničkim protokolima za dijagnostiku i liječenje prostatitisa, kao i prijedlozima i komentarima kolega liječnika. One su putem tečajeva trajne edukacije široko predstavljene liječnicima obiteljske medicine te specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama – urolozima, infektolozima, mikrobiolozima i nefrolozima. Završnu verziju smjernica pregledali su i prihvatili članovi Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike. U smjernicama su predstavljene kliničke upute radi standardizacije postupaka i kriterija za postavljanje dijagnoze i liječenje bolesnika s prostatitisom u RH.



Članak


ULTRAZVUČNI NADZOR POSTERIORNOG PRISTUPA KOD MR ARTROGRAFIJA RAMENA


Broj: 9-10, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Vladka Salapura, Goran Mitrovič, Mislav Čavka

Nestabilnost glenohumeralnog zgloba najčešće je posljedica ozljede struktura u zglobu. Metoda izbora za prikaz jest artrografija magnetskom rezonancijom (MRA) glenohumeralnog zgloba. Pretraga omogućava ocjenu ozljeda labralno-ligamentarnog kompleksa, ozljede unutarnjeg dijela rotatorne manšete i strukture rotatornog intervala, procjenu zglobne hrskavice i procjenu postoperativnih stanja. Na Kliničkom institutu za radiologiju u Univerzitetnom kliničkom centru ­Ljubljana proveli smo istraživanje radi ocjene učinkovitosti, dijagnostičke vrijednosti i sigurnosti MR artrografija pod kontrolom ultrazvuka. Uključili smo 67 bolesnika s nestabilnošću ili ozljedom rotatorne manšete. Ocijenili smo tehničku uspješnost, trajanje zahvata, stupanj ekstravazacije i boli te komplikacije. Tehničku uspješnost zabilježili smo u 100% slučajeva; prosječno trajanje zahvata iznosilo je 8,8 min, stupanj izrazite ekstravazacije i komplikacije bio je u oba slučaja 7,5%. Prosječan stupanj boli iznosio je 3,6 stupnjeva. Rezultati našeg istraživanja potvrđuju da su MR artrografije pod kontrolom UZ-a posteriornim pristupom vrlo dobra alternativa MR artrografijama pod fluoroskopskom kontrolom s bitnim prednostima za bolesnike.



Članak


KIRURŠKO LIJEČENJE PREPONSKE KILE: AMBULANTNO ILI BOLNIČKI


Broj: 9-10, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Ivana Bešlić, Krešimir Bulić, Mate Škegro, Dino Papeš, Miram Pasini, Marko Bogović, Stanko Ćavar, Tomislav Luetić

Hernioplastika preponske kile kirurški je zahvat koji se može izvoditi u bolnici ili dnevnoj bolnici. Odabir ­bolesnika u jedan od ova dva načina liječenja nije jednostavan. Postoji više kriterija probira, no ponajprije se misli na ­sigurnost bolesnika. Ovaj rad analizira kriterije odabira te uspoređuje sigurnost bolesnika s pojavnošću komplikacija nakon operacije dviju skupina bolesnika (ukupno 590) kojima je načinjena hernioplastika preponske kile tijekom 2015. godine u KBC-u Zagreb. U prvoj je 226 (38,3%) pacijenata operiranih u dnevnoj bolnici, a u drugoj njih 364 (61,7%) bolnički liječena (69 hitno i 295 elektivno). Većina bolesnika dječje dobi (0 – 18 godina) operirana je bolnički. Bolesnici dobnih skupina 19 – 34 i 35 – 49 godina golemom su većinom operirani u jednodnevnoj kirurgiji, a stariji od 74 godine u bolničkim uvjetima. Bolesnici jednodnevne kirurgije bili su statusa ASA I ili II (samo troje bolesnika ASA III). Većina bolnički ­operiranih bolesnika bila je statusa ASA II (52,2%). ASA I bilo je 24%, ASA III 21%, a ASA IV 3% bolesnika. Lokalna anestezija bila je dominantan izbor kod pacijenata dnevne bolnice (68%), a u bolnički liječene skupine rijetko (8%). Učestalost poslijeoperacijske infekcije (2%) i boli (8%) bila je vrlo niska u obje skupine, a razlika između njih nije statistički značajna. Hematomi i seromi pojavljivali su se jednakim obrascem: vrlo rijetko i bez razlika između skupina. Recidiv se s neznatnom razlikom nešto češće pojavljivao u skupini pacijenata višednevne kirurgije. Od ukupno 226 bolesnika dnevne bolnice njih sedmero (3,0%) primljeno je na bolničko liječenje. Troje zbog mučnine, slabosti i hipotenzije, dvoje bolesnika zbog tahikardije i stenokardije, jedan zbog neurastenije, jedan zbog skrotalnog hematoma. Podjednako malen broj ranih komplikacija, recidiva i neplaniranih produžetaka liječenja bolesnika dnevne bolnice govori da su obje skupine liječene na siguran način, a probir bolesnika bio je primjeren.



Članak