ANTICOAGULANT THERAPY IN PATIENTS WITH PERMANENT ATRIAL FIBRILLATION – EVIDENCE BASED MEDICINE AND CLINICAL PRACTICE

Autori:

Ivona Božić, Vesna Čapkun, Dorotea Božić, Svjetlana Karabuva, Krešimir Čaljkušić, Gorana Trgo, Vedran Carević, Damir Fabijanić

Sažetak

Cilj istraživanja bio je procijeniti usklađenost propisivanja tromboprofilaktičkog liječenja u bolesnika s permanentnom atrijskom fibrilacijom (pAF) s kliničkim smjernicama Europskoga kardiološkog društva. U prospektivno presječno istraživanje susljedno su uključena 674 bolesnika (59% muškaraca) otpuštenih s kardiološkog odjela s dijagnozom pAF. Težina tromboembolijskog (TE) rizika procijenjena je CHA2DS2-VASc-sustavom, a rizik od krvarenja HAS-BLED-sustavom. U skupinu velikog TE rizika klasificirano je 578 (86%), umjerenog 57 (8%), a malog 39 (6%) bolesnika. Tromboprofilaksa je primijenjena u 601 (89%) bolesnika: varfarin u 310 (46%), acetilsalicilna kiselina u 258 (38%), a klopidogrel u 33 (5%). Varfarin je propisan u 47% bolesnika velikog, 49% bolesnika umjerenog te u 26% bolesnika malog TE rizika (P=0,03), a acetilsalicilna kiselina u 39% bolesnika malog, 39% bolesnika umjerenog i 38% bolesnika velikog TE rizika (P=0,998). Acetilsalicilna kiselina (P<0,001) i varfarin (P=0,007) bili su značajno češće korišteni u skupini bolesnika s velikim rizikom od krvarenja, u kojoj je zabilježena jednaka učestalost propisivanja varfarina i acetilsalicilne kiseline (53% prema 47%; P=0,416). Dob ³75 godina bila je nezavisni prediktor neprimjenjivanja (OR 1,7; 95% CI 1,2–2,4; P=0,003), a anamneza moždanog infarkta primjenjivanja varfarina (OR 0,47; 95% CI 0,29–0,76;P=0,002). Prilikom propisivanja tromboprofilaktičkog liječenja bolesnicima s pAF liječnici se ne pridržavaju preporučenih smjernica. Unatoč nepostojanju kontraindikacija značajan udio bolesnika s velikim TE rizikom nije dobio varfarin. Istodobno, varfarin je propisivan bolesnicima s malim TE rizikom čime su nepotrebno izloženi neželjenim učincima antikoagulantnog liječenja.

Summary

Objective of study was to assess the concordance of the tromboprophylactic treatment in patients with permanent atrial fibrillation (pAF) with guidelines of the European Society of Cardiology. Prospective cross-sectional study consecutivelly included 674 patients (400 Š59%Ć male) discharged from cardiology department with the diagnosis pAF. The thromboembolic risk (TE) has been established according to CHA2DS2-VASc score, whereas the bleeding risk has been assessed according to HAS-BLED score. 578 (86%) belonged to the group of high, 57 (8%) to the group of moderate, and 39 (6%) patients to the group of low TE risk. 601 (89%) patients received thromboprophylaxis: 310 (46%) warfarin, 258 (38%) acetylsalicylic acid, and 33 (5%) patients clopidogrel. Warfarin has been prescribed to 47% of patients with high, 49% of patients with moderate and to 26% of patients with low TE risk (P=0.03). Acetylsalicylic acid (ASA) has equally been prescribed to patients of all TE risk groups: low, moderate and high (39% vs. 39% vs. 38%; P=0.998). ASA (P<0.001) and warfarin (P=0.007) have been used more frequently in the group of patients with high bleeding risk, in which the same incidence of warfarin and ASA administration has been registered (53% vs. 47%; P=0.416). Age ³75 has been an independent predictor of non-administration (OR 1.7; 95% CI 1.2–2.4; P=0.003), whereas the history of stroke was for warfarin administration (OR 0.47; 95% CI 0.29–0.76; P=0.002). In prescribing thromboprophylaxis to patients with pAF, cardiologists do not observe the recommended clinical guidelines. Despite nonexistence of contraindications, a significant number of patients with high TE risk has not been administered warfarin. At the same time, warfarin has been administered to the patients with low TE risk, exposing them unnecessarily to the undesired effect of anticoagulant treatment.