HIPOKALIEMIJSKA METABOLIČKA ALKALOZA: PRIKAZ 6 SLUČAJEVA


Broj: 9-10, 2016;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Krešimir Galešić, Ivica Horvatić, Mario Ilić, Martin Ćuk, Matija Crnogorac, Danica Galešić Ljubanović

U ovom radu prikazano je 6 bolesnika s hipokaliemijskom metaboličkom alkalozom kod kojih je postavljena dijagnoza Bartterova ili Gitelmanova sindroma. Oba su sindroma posljedica mutacija gena za prijenosnike uključene u reapsorpciju natrija, klorida i kalija u epitelnim stanicama debelog uzlaznog kraka Henleove petlje i distalnih zavijenih kanalića. Tipično se ovi sindromi, uz hipokaliemiju i metaboličku alkalozu, očituju hiperreninemičnim hiperaldosteronizmom bez hipertenzije te poliurijom i mišićnom slabošću. Ostale kliničke manifestacije bolesti su varijabilne i ovise o fenotipskoj ekspresiji mutiranih gena. Točna dijagnoza ovih dvaju sindroma moguća je samo na osnovi skupih i rutinski najčešće nedostupnih genetičkih analiza. Rutinske laboratorijske pretrage, vezane ponajprije uz nalaze elektrolita u serumu i urinu, mogu pomoći u prepoznavanju obaju sindroma, njihovu međusobnom razlikovanju i pravodobnom početku liječenja. Najvažniji razlikovni nalazi između Bartterova i Gitelmanova sindroma jesu koncentracija magnezija u serumu i kalciurija. Za Bartterov sindrom tipična je hiperkalciurija, dok su za Gitelmanov sindrom tipične hipokalciurija i hipomagneziemija. Pravodobno prepoznavanje i liječenje bolesnika s Bartterovim i Gitelmanovim sindromom važno je jer elektrolitska neravnoteža, karakteristična za ove sindrome, dovodi do povećanog morbiditeta i mortaliteta.

Članak


VLASIŠTE KAO DONOR TRANSPLANTATA DJELOMIČNE DEBLJINE KOŽE U LIJEČENJU MASIVNE TERMALNE OZLJEDE


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Rok Kralj, Zoran Barčot, José Alejandro Varas Fuenzalida, Tomislav Kifer, Diana Butković, Ivo Vukasović, Božidar Župančić

Prikazujemo svoje inicijalno iskustvo u uporabi vlasišta kao davatelja presatka djelomične debljine kože pri liječenju masivnih opeklinskih ozljeda. Brzina cijeljenja donora, odsutnost razvoja hipertrofičnih ožiljaka na davateljskim regijama, nezamjetne donorske regije te velika površina koja se, posebice u dječjoj dobi, može iskoristiti kao donor prednosti su ove tehnike koje se navodi u literaturi. Ishod kod trogodišnjeg dječaka s opeklinskom ozljedom nastalom u plamenu u obiteljskoj kući pri čemu mu je opečeno 57% tjelesne površine (48% tjelesne površine opeklina pune debljine kože) ­pokazao je da je prihvat transplantata u odsutnosti masivne lokalne infekcije bio oko 80% te da se vlasište može ponovo iskoristiti kao donorska regija nakon perioda od 14 dana. Folikulitis i alopecija jesu komplikacije o kojima treba voditi računa pri uporabi ove tehnike.



Članak


RASCJEP PRSNE KOSTI – PRIKAZ TROJE BOLESNIKA


Broj: 7-8, 2016;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Božidar Župančić, Marko Bašković, Andro Gliha, Ljudevit Sović

U posljednjih 25 godina operirali smo troje bolesnika s rascjepom prsne kosti, u dobi od 6 tjedana do dvije godine. Cilj je serije prikazati ovu izrazito rijetku kongenitalnu anomaliju te razlike u operativnom pristupu rascjepu prsne kosti ovisno o dobi bolesnika zbog fleksibilnosti prsnog koša. Bolesnici su se prezentirali znakovima rascjepa prsne kosti, dispozicioniranim sternoklavikularnim zglobovima te paradoksalnim gibanjem kože iznad samog defekta. Preoperativno su učinjeni rendgenogram i kompjutorizirana tomografija prsnog koša koji su pokazali dispozicionirane sternoklavikularne zglobove uz nepotpun rascjep u gornjem dijelu prsne kosti, te ehokardiografija kojom je nađeno ortotropično srce bez ­malformacija velikih krvnih žila. Kirurško liječenje sastojalo se od primarnog zatvaranja u dojenačkoj dobi, odnosno ­Sabistonove tehnike primijenjene u dvogodišnje djevojčice. Sve troje bolesnika uspješno je operirano bez komplikacija.



Članak


GIGANTOCELULARNI AORTITIS DIJAGNOSTICIRAN PET/CT-OM – PARANEOPLASTIČKI SINDROM?


Broj: 5-6, 2016;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Marija Bakula, Mislav Cerovec, Miroslav Mayer, Dražen Huić, Branimir Anić

Vaskulitisi se ubrajaju u skupinu sistemskih autoimunosnih bolesti vezivnog tkiva i često se teško pravodobno dijagnosticiraju. Gigantocelularni arteritis zahvaća velike i srednje velike krvne žile. Najčešće se očituje simptomima vezanim uz zahvaćanje temporalne arterije, a može se prezentirati i općim simptomima. U kliničkoj praksi vaskulitisi se u ­nekim slučajevima smatraju paraneoplastičkim sindromom, no dokaz povezanosti ovih entiteta ostaje tema rasprave. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze gigantocelularnog arteritisa jest biopsija temporalne arterije. U praksi je pak rezultat pretrage često lažno negativan, a u više od polovice bolesnika zahvaćeni su aorta i njezini glavni ogranci. Važnu ulogu u dijagnosticiranju vaskulitisa velikih krvnih žila imaju neinvazivne slikovne metode, među kojima se PET/CT pokazao ­visoko osjetljivim. Prikazan je slučaj 70-godišnje pacijentice koja je zbog općih simptoma i upalnih parametara, nakon u nekoliko navrata učinjene opsežne obrade, ponovo hospitalizirana. PET/CT-om verificiran je abdominalni aortitis te je uz terapiju glukokortikoidima brzo došlo do kliničke i laboratorijske remisije bolesti. Kratko nakon postavljene dijagnoze aortitisa verificiran je malignom zbog kojeg je bolesnica preminula, a za koji u vrijeme ekstenzivne dijagnostičke obrade nije bilo dokaza. Prema našim saznanjima, nema novijih radova koji su u kontekstu mogućnosti suvremene neinvazivne dijagnostike (tj. PET/CT-a) promatrali povezanost gigantocelularnog arteritisa i neoplazma. Nadalje, skrećemo pozornost na činjenicu da osjetljivost PET/CT-a ne zadovoljava ako je riječ o diseminaciji malignoma u nepovećane limfne čvorove te da se vrijednost ove pretrage u kliničkoj praksi nerijetko precjenjuje.



Članak


PRVI REZULTATI DIJAGNOSTIČKE PRIMJENE ENDOBRONHALNOG ULTRAZVUKA U KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA


Broj: 1-2, 2016;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Nevenka Piskač Živković, Karmen Trutin Ostović, Danica Bošnjak, Neven Tudorić

Endobronhalni ultrazvuk (engl. Endobronchial ultrasound – EBUS) omogućuje vizualizaciju medijastinalnih i hilusnih limfnih čvorova, a prema potrebi i njihovu punkciju (engl. Transbronchial Needle Aspiration – TBNA). Metodom doplera moguće je istodobno pregledati i krvne žile. Najčešće indikacije za ovu pretragu jesu povećanje medijastinalnih i/ili hilusnih limfnih čvorova nejasna uzroka te procjena proširenosti plućnoga nemikrocelularnog karcinoma (engl. Non-Small Cell Lung Cancer – NSCLC). U radu su prikazani prvi rezultati primjene ove dijagnostičke metode u Zavodu za pulmologiju Interne klinike Kliničke bolnice Dubrava. S obzirom na visoku osjetljivost i specifičnost te dobru podnošljivost, EBUS-TBNA pokazala se temeljnom pretragom u dijagnostici medijastinalne limfadenopatije.



Članak


LAPAROSKOPSKA PARCIJALNA PERICISTEKTOMIJA EHINOKOKNE CISTE SLEZENE – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Željko Bušić, Marijan Kolovrat, Antonija Đuzel, Mislav Rakić, Mislav Čavka, Amela Begović, Mario Kopljar, Leonardo Patrlj

Ehinokokna cista slezene redovito je posljedica infekcije parazitom Echinococcus granulosus. Slezena je treća najčešća lokalizacija ehinokoka, nakon jetre i pluća. Parcijalna laparoskopska pericistektomija može se učiniti bez gubitka krvi i rasapa skoleksa s prezervacijom slezene i očuvanjem njezine imunosne funkcije. Prikazana je pacijentica s velikom (18 × 16 × 12 cm) ehinokoknom cistom slezene koja je pritiskala okolne organe (želudac, poprečni kolon, pankreas i lijevi bubreg), onemogućavajući normalnu pasažu i izazivajući povraćanje nakon svakog obroka. Kod bolesnice su u nekoliko navrata neuspješno pokušani postupak PAIR (punkcija, aspiracija, injekcija, reaspiracija) i konzervativno liječenje te je naposljetku učinjena laparoskopska parcijalna pericistektomija s evakuacijom sadržaja ciste. Zahvat je trajao 120 minuta. Postoperacijski tijek protekao je bez komplikacija. Hospitalizacija je trajala 5 dana. Šest mjeseci kasnije bolesnica je bez tegoba. Ovakve ehinokokne ciste slezene nije moguće ukloniti tehnikom PAIR i konzervativnim liječenjem. Laparoskopska parcijalna pericistektomija bolje je rješenje od otvorene operacije zbog manje traume za organizam, osobito kod starijih ljudi.



Članak


C1Q-NEFROPATIJA: PRIKAZI BOLESNIKA I PREGLED LITERATURE


Broj: 9-10, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Krešimir Galešić, Ivica Horvatić, Danica Batinić, Danko Milošević, Marijan Saraga, Merica Glavina Durdov, Danica Galešić Ljubanović

C1q-nefropatija oblik je glomerulonefritisa definiran dominantnim nalazom C1q-imunosnih depozita u glomerulima. Bolest je rijetka. Najčešće se javlja u djece i mlađih odraslih. Klinički se najčešće očituje nefrotskim sindromom premda su opisani i drugi klinički sindromi kojima se ova bolest može manifestirati. Etiologija bolesti nije poznata, a patogeneza je najvjerojatnije imunosne prirode. Bolest je često rezistentna na glukokortikoide i druge imunosupresive i tada obično uzrokuje kronično zatajenje bubrega. U ovom radu prikazano je deset bolesnika s C1q-nefropatijom koja je potvrđena karakterističnim histološkim promjenama u tkivu bubrega koje je dobiveno biopsijom. Nijedan bolesnik nije imao kliničkih ni laboratorijskih nalaza karakterističnih za sistemski eritemski lupus. U svih su bolesnika komponente komplementa C3 i C4, kao i nalaz ANA, anti-dsDNA te ANCA-protutijela bili uredni.



Članak


NENAMJERNO OTROVANJE BILJKOM MRAZOVCEM (COLCHICUM AUTUMNALE): PRIKAZ DVOJICE BOLESNIKA


Broj: 9-10, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Lejla Bajramović-Omeragić, Lejla Čalkić, Eldira Hadžić, Ibrahim Aličković

Otrovanja kolhicinom teška su i veoma opasna stanja koja nastaju kao posljedica otrovanja hranom s biljkama koje sadržavaju ovaj alkaloid ili predoziranja lijekom koji sadržava kolhicin. Lišće jestivoga medvjeđeg luka (srijemuša) zbog svoje se sličnosti često zamijeni s vrlo otrovnim listovima mrazovca (lat. Colchicum autumnale) koji uzrokuju otrovanja. Opisana su dva slučaja otrovanja hranom s mrazovcem, koji su imali slične simptome u početnoj fazi, ali različit klinički tijek i ishod. Znakovi otrovanja zahtijevaju rano prepoznavanje i intenzivnu potpornu terapiju, što povećava izglede za preživljavanje.



Članak


OPERACIJA PRIMARNOG TUMORA MOZGA U BUDNOM STANJU BOLESNIKA


Broj: 7-8, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Krešimir Rotim, Tomislav Sajko, Inga Mladić Batinica, Marina Zmajević Schoenwald, Marta Benko, Marinko Kovačević

Operacije tumora u elokventnom području mozga u budnom stanju bolesnika izvode se s ciljem maksimalnog odstranjenja tumora i istodobnog očuvanja neurološke funkcije. U ovom radu autori opisuju slučaj bolesnika s primarnim tumorom mozga u području primarne motoričke kore koji je operiran u budnom stanju. Opisani neurokirurško-anesteziološko-neurofiziološki zahvat prvi je takve vrste izveden u Republici Hrvatskoj.



Članak


SUBUNGVALNA EGZOSTOZA PALCA STOPALA – PRIKAZ OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE


Broj: 7-8, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Anko Antabak, Tomislav Đapić, Sven Seiwerth, Dino Papeš, Robert Karlo, Tomislav Luetić

Subungvalna egzostoza (SE) osteokartilaginozni je benigni tumor distalne falange prsta. Većinom je lokaliziran na palcu stopala, puno rjeđe na drugim prstima. SE se pojavljuje u oba spola, u pravilu u drugom i trećem desetljeću života, a vrlo rijetko u djece mlađe od osam godina. U radu je prikazana osmogodišnja djevojčica sa subungvalnom egzostozom distalne falange palca desnog stopala. Prezentirala se postupnim rastom bezbolnog, subungvalno smještenoga tvrdog čvora palca desnog stopala, veličine 12 mm u promjeru. Na rendgenogramu stopala koštani izdanak raste iz terminalne falange palca desnog stopala, bez lokalne reakcije periosta. Tumor je kirurški odstranjen pristupom kroz ležište nokta. Histopatološka analiza potvrđuje da se radi o SE-u. Poslijeoperativno u deset mjeseci nije zamijećen recidiv.



Članak