HRVATSKI POSTUPNIK ZA DIJAGNOSTIKU I TERAPIJU INFEKCIJE HELICOBACTEROM PYLORI


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Smjernice

Autori: Miroslava Katičić, Marko Duvnjak, Tajana Filipec Kanižaj, Željko Krznarić, Marinko Marušić, Silvijo Mihaljević, Vanda Plečko, Roland Pulanić, Miroslav Šimunić, Ante Tonkić

Dosadašnjim 30-godišnjim istraživanjima potvrđena je temeljna uloga bakterije Helicobacter pylori pri razvoju kroničnoga gastritisa, želučanog i duodenalnog ulkusa, a potom i njegova etiološka uloga u patogenezi želučanog karcinoma i MALT limfoma. Godine 1996. održan je prvi sastanak Europske grupe za istraživanje infekcije Helicobacterom pylori i publicirane prve smjernice za dijagnostiku i terapiju te infekcije, revidirane 2000., 2007. i 2010. godine. Već 1998. godine održan je i prvi sastanak hrvatskih liječnika s istim ciljem – stvaranja hrvatskih preporuka za dijagnostiku i terapiju infekcije Helicobacterom pylori u našoj zemlji. Posljednjih se godina nametnula potreba za revizijom starih smjernica. Godine 2012. osnovana je ekspertna grupa gastroenterologa koja je u prosincu 2012. godine održala u Zagrebu Konsenzusnu konferenciju za donošenje novog postupnika za dijagnostiku, liječenje i praćenje bolesnika s infekcijom Helicobacterom pylori u Hrvatskoj. Obrađene su ove teme iz problematike infekcije Helicobacterom pylori: 1. indikacije i kontraindikacije za dijagnostiku i liječenje, 2. dijagnostičke metode i 3. terapija primjerena za našu zemlju.



Članak


RADOVI DOKTORSKIH KANDIDATA S MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU U HRVATSKIM ČASOPISIMA


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Marijan Šember, Jelka Petrak

Na skupini kandidata koji su doktorirali na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2000. i 2010. godine ispitano je objavljuju li oni u hrvatskim časopisima i na hrvatskome jeziku. Podaci su prikupljeni pretraživanjem bibliografske baze podataka Medline/PubMed. Skupina doktorskih kandidata iz 2000. godine ukupno je u domaćim časopisima objavila 34% svih objavljenih radova, od čega na hrvatskome jeziku 29% radova. Skupina ispitanika iz 2010. godine u domaćim je časopisima objavila 44% svih radova, pri čemu je značajno porastao broj radova u hrvatskim časopisima koji izlaze na engleskome jeziku (s 5% na 31%). Broj radova u časopisima koji izlaze na hrvatskome jeziku smanjio se na 13%. Ti rezultati dokaz su globalnog trenda smanjenja broja radova na svim jezicima osim engleskoga. Zbog važnosti pritjecanja informacija na materinjem jeziku u sustave medicinske izobrazbe i zdravstvene skrbi znanstvena komunikacija na materinjem jeziku ne bi se smjela ugasiti.



Članak


OD NEJASNE VRUĆICE DO VISCERALNE LIŠMENIJAZE – PRIKAZ BOLESNIKA


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Ivan Marković, Ana Gudelj-Gračanin, Melanie-Ivana Čulo, Tajana Štoos-Veić, Ninoslava Vicković, Boško Desnica, Jadranka Morović-Vergles

Visceralna lišmenijaza ili kala-azar sustavna je infektivna bolest uzrokovana protozoama Leishmania donovani i Leishmania infantum koje prenose zaraženi insekti poznati kao nevidi ili papatači. Javlja se u endemskim područjima, uglavnom sporadično, a u Europi je prisutna na prostoru uz Sredozemno more. U Hrvatskoj se žarišta infekcije nalaze u južnim priobalnim područjima gdje su psi glavni izvor zaraze za ljude. Bolest se očituje dugotrajnim vrućicama, općom slabošću, hepatosplenomegalijom, pancitopenijom, albuminsko-globulinskom inverzijom. Izostanak liječenja većinom dovodi do smrtnog ishoda. U radu smo prikazali bolesnika iz Hrvatske koji je hospitaliziran zbog dugotrajne vrućice nepoznata uzroka u kojega smo dva mjeseca od pojave prvih simptoma na osnovi pregleda punktata koštane srži uz serološke testove dijagnosticirali visceralnu lišmenijazu. Diferencijalnodijagnostički pomišljali smo i na sekundarnu hemofagocitnu limfohistiocitozu. Nakon četverotjednog liječenja natrijevim stiboglukonatom došlo je do kliničke remisije uz potpuni oporavak hematopoeze. Prikazali smo svog bolesnika kako bismo upozorili na važnost pomišljanja i na visceralnu lišmenijazu u dugotrajnim vrućicama.



Članak


RIJETKI TUMOR PLUĆA U DJEČJOJ DOBI – INFLAMATORNI MIOFIBROBLASTIČNI TUMOR


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Mirko Žganjer, Igor Nikolić, Ante Čizmić, Marko Mesić, Božidar Župančić

Inflamatorni miofibroblastični tumor (IMT) benigna je novotvorina koja uglavnom zahvaća pluća kod djece. Od svih tumora pluća javlja se u 0,7%.1 Brunn je tumor prvi opisao 1939. godine.2 Postavljanje sigurne dijagnoze veoma je teško i često moguće tek nakon resekcije tumora. Mi želimo prikazati 13-godišnju bolesnicu s plućnim IMT-om koja je duže vrijeme kašljala, imala zaduhu i osjećaj nelagode u prsnom košu. Rendgenska snimka, kao i kompjutorizirana tomografija pokazale su prisutnost tumorske mase u donjem plućnom režnju s desne strane. Njezini klinički i radiološki nalazi nisu bili specifični da bi se mogla utvrditi dijagnoza pa se indicirao kirurški zahvat. Sam zahvat i postoperativni tijek protekli su bez komplikacija. Tumor je odstranjen u cijelosti, histološki je potvrđen upalni miofibroblastični tumor pluća. Bolesnica je 2 godine nakon operacije bila bez kliničkih znakova recidiva bolesti.



Članak


KAPILAROSKOPIJA U REUMATOLOŠKOJ PRAKSI – ISKUSTVO JEDNOG CENTRA


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Marko Barešić, Branimir Anić

Kapilaroskopija je metoda kojom se pod povećanjem dobiva uvid u morfološke karakteristike kapilara ležišta noktiju. Jednostavnost, neinvazivnost i lagana izvedivost omogućuju ovoj metodi gotovo svakodnevnu primjenu u reumatološkoj praksi. Glavna je indikacija za kapilaroskopiju Raynaudov sindrom (razlikovanje primarnog od sekundarnog oblika bolesti) i rano prepoznavanje sistemske skleroze (uz postojanje tipičnoga sklerodermijskog kapilaroskopskog uzorka). Vjerojatno je stručno opravdano uvrstiti kapilaroskopiju u algoritam obrade bolesnika s difuzno otečenim šakama i Raynaudovim sindromom. Ostale autoimunosne bolesti koje imaju patološki, ali nekarakterističan kapilaroskopski uzorak jesu sistemski eritemski lupus, dermatomiozitis/polimiozitis, miješana bolest vezivnog tkiva, antifosfolipidni sindrom te ostale bolesti koje zahvaćaju mikrovaskulaturu. U tekstu su analizirani rezultati vlastite prakse u punih godinu dana izvođenja pretrage.



Članak


MJERENJE ARTERIJSKOGA TLAKA – NE MARI ZA MALE STVARI I OSTAT ĆE MALE STVARI?! Preporuke Hrvatskoga referalnog centra za hipertenziju centra izvrsnosti Europskog društva za hipertenziju


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Ana Vrdoljak, Tajana Željković Vrkić, Jelena Kos, Ksenija Vitale, Vedran Premužić, Mario Laganović, Bojan Jelaković

Dijagnoza arterijske hipertenzije, uspješnost liječenja, procjena kardiovaskularnog rizika i epidemiološki podaci tradicionalno su bili bazirani na mjerenjima arterijskoga tlaka učinjenim u liječničkim ordinacijama s pomoću klasičnoga živina tlakomjera. Spoznaje o varijabilnosti tlaka, o utjecaju ambijenta ordinacije i prisutnosti medicinskog osoblja na postignute vrijednosti, ali i toksičnost žive i skoro povlačenje živinih tlakomjera iz kliničke upotrebe doveli su do sve raširenije upotrebe kućnog mjerenja tlaka samomjeračima (MATS) i kontinuiranoga 24-satnog mjerenja arterijskoga tlaka (KMAT). Kombinirana primjena svih triju načina mjerenja omogućava točniju klasifikaciju i precizniji dijagnostički i terapijski algoritam. U ovome preglednom članku opisana je jednostavna tehnika mjerenja tlaka u ordinaciji koja ne smije biti podcijenjena te su prikazani prednosti i nedostaci svakoga pojedinog načina mjerenja i upozoreno je na njihovu kompatibilnost s recentnim preporukama međunarodnih društava. U posebnom odlomku opisano je i mjerenje centralnog arterijskoga tlaka, brzine pulsnog vala i određivanje augmentacijskog indeksa, dodatnih čimbenika u procjeni ukupnoga kardiovaskularnog rizika.



Članak


POVEZANOST ALEKSITIMIJE I MORBIDITETA


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Pregledi

Autori: Zorana Kušević, Katarina Marušić

Aleksitimija je sindrom definiran kao nesposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija. To je česta odlika u pacijenata s problemom ovisnosti, posttraumatskim stresnim poremećajem i psihosomatskim poremećajima kao što su gastrointestinalne bolesti, migrena, dermatološki simptomi i sindrom iritabilnog kolona. Aleksitimija je usko povezana s poremećajem regulacije afekta kao što je modulacija uzbuđenja, odgovarajućom ekspresijom i supresijom emocija, tolerancijom bolnih emocija i kognitivnom asimilacijom. Pretpostavlja se da aleksitimija ima vrlo važnu ulogu i u patogenezi medicinski neobjašnjenih tjelesnih simptoma i faktor je rizika od nekih psihosomatskih stanja. Klinički je važna činjenica da je većina pacijenata s medicinski neobjašnjenim tjelesnim simptomima sposobna prepoznati da njihovi tjelesni simptomi mogu biti povezani s depresijom ili anksioznim poremećajem kao najčešćim psihičkim poremećajima.



Članak


INFORMACIJSKI MREŽNI SERVIS: POTPORA KNJIŽNICE U PROVOĐENJU PRAKSE UTEMELJENE NA ZNANSTVENIM DOKAZIMA


Broj: 1-2, 2014;
Rubrika: Osvrt

Autori: Helena Markulin, Jelka Petrak

Prema rezultatima brojnih istraživanja glavne su zapreke liječnicima u provođenju kliničke prakse utemeljene na znanstvenim dokazima nedostatak vremena i određenih informacijskih vještina. U uklanjanju tih zapreka svoju ulogu ima i medicinska knjižnica. Središnja medicinska knjižnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokrenula je informacijski mrežni servis čiji je prvenstveni cilj pomoći liječnicima da mogućnosti medicine utemeljene na znanstvenim dokazima primijene u svakodnevnome radu. Svaki korisnik, neovisno o institucijskoj pripadnosti, može poslati kliničko pitanje. Knjižničar postavlja strategiju pretraživanja, pretražuje sve dostupne informacijske izvore koji sadržavaju pouzdane znanstvene dokaze te korisnicima elektroničkom poštom šalje izabranu literaturu. Od 2008. do 2012. godine primljeno je 166 pitanja iz 12 kliničkih područja od kojih najviše s područja interne medicine (36,1%). Udio pitanja o učinku liječenja iznosi 70,5%. Zbog nedostatne informacijsko-komunikacijske infrastrukture na razini zdravstvenih ustanova i ograničene dostupnosti medicinskih informacijskih izvora ovaj informacijski mrežni servis može pomoći u prijenosu znanstveno utemeljenih medicinskih dokaza u kliničku praksu.



Članak