HRVATSKE SMJERNICE ZA PERIOPERATIVNU ENTERALNU PREHRANU KIRURŠKIH BOLESNIKA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Smjernice

Autori: Marko Zelić, Darija Vranešić Bender, Dina Ljubas Kelečić, Željko Župan, Tedi Cicvarić, Branka Maldini, Iva Durut, Velimir Rahelić, Mate Škegro, Mate Majerović, Zdravko Perko, Alan Šustić, Tomislav Madžar, Borna Kovačić, Tihomir Kekez, Željko Krznarić

Nutritivni status bolesnika znatno utječe na ishod kirurškog liječenja, bilo da se radi o prekomjernoj težini i debljini ili o pothranjenosti uz gubitak mišićne mase. Neadekvatna nutritivna potpora u perioperativnom periodu ugrožava kirurške postupke čak i u bolesnika koji su adekvatno uhranjeni. U ovom smo radu osobitu pozornost posvetili pothranjenim bolesnicima kojih je oko 30% u populaciji hospitaliziranoj na kirurškim odjelima. Posebnu pozornost posvetili smo pitanju svrhovitosti preoperativnoga gladovanja i prihvaćanju novih spoznaja u ovom segmentu liječenja. Cilj ove radne skupine bio je sastaviti smjernice za perioperativnu nutritivnu potporu različitim modalitetima enteralne prehrane. U izradi smjernica sudjelovali su predstavnici društava Hrvatskoga liječničkog zbora: Hrvatskog društva za digestivnu kirurgiju, Hrvatskog društva za kliničku prehranu, Hrvatskoga kirurškog društva, Hrvatskog društva za endoskopsku kirurgiju, Hrvatskoga traumatološkog društva te Hrvatskog društva za anesteziologiju i reanimatologiju. Smjernice su oblikovane kao skup pitanja koja se pojavljuju svakodnevno u kliničkom radu tijekom pripreme bolesnika za kirurški zahvat te nakon samoga kirurškog liječenja, a odnose se na procjenu nutritivnog statusa, perioperativnu nutritivnu potporu, trajanje preoperativnog razdoblja gladovanja te odabir načina unosa hrane. Procjena nutritivnog statusa i primjena različitih modaliteta enteralne prehrane trebale bi ući u standardne postupnike dijagnostike i liječenja u hrvatskim bolnicama.



Članak


DESCENDENTNI NEKROTIČNI MEDIJASTINITIS ISKUSTVO JEDNOG CENTRA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ivan Kovačić, Marijan Kovačić

Descendentni nekrotični medijastinitis rijetka je, ali za život opasna upala, koja nastaje kao komplikacija dubokih upala vrata. Mortalitet bolesnika i dalje je visok (do 40%), bez obzira na upotrebu raznovrsnih antimikrobnih lijekova i kirurških intervencija. U ovom radu opisujemo 7 bolesnika s descendentnim nekrotičnim medijastinitisom, liječenih u našoj bolnici tijekom posljednjih 12 god. Kod 5 bolesnika primarno mjesto upale bile su tonzile i ždrijelo, a u ostala 2 bolesnika odontogena upala donjih molara. Većina bolesnika pripadala je rizičnim skupinama (dijabetes, alkoholizam), prosječne životne dobi od 60,4 god. Nakon dijagnoze postavljene kompjutoriziranom tomografijom (CT) kirurški smo intervenirali kod svih bolesnika. Duboke upale vrata tretirane su kirurški agresivnom cervikotomijom, a kvalitetna medijastinalna drenaža napravljena je kod svih bolesnika transcervikalnim putem. Perioperativna traheotomija (n = 3) izvršena je zbog otoka gornjega dišnog puta, a postoperativna zbog produžene intubacije (n = 1). Samo kod jednog bolesnika naknadno smo izvršili sekundarni kirurški zahvat, odnosno lateralnu torakotomiju radi dekortikacije pleure. Svi su bolesnici uspješno izliječeni, s prosječnom dužinom bolničkog liječenja od 24,6 dana. Za uspješno liječenje descendentnoga nekrotičnog medijastinitisa što prije se mora postaviti dijagnoza, i to uz primjenu kompjutorizirane tomografije. Liječenje zahtijeva istodobnu primjenu snažnih antimikrobnih lijekova, agresivni kirurški debridman vrata i kvalitetnu drenažu medijastinuma, koja se može ostvariti, osim standardnim torakalnim pristupima, i transcervikalnim putem.



Članak


MARIHUANA U MEDICINSKE SVRHE – JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Davorka Gazdek

Istraživanja pokazuju znatne negativne učinke pušenja marihuane na tjelesno i duševno zdravlje, kao i na socijalno te profesionalno funkcioniranje. Istodobno, sve se više razmatra mogućnost njezine uporabe u liječenju niza bolesti. Ovaj je rad rezultat pregleda najnovije literature koja daje spoznaje o učincima marihuane na zdravlje ljudi, s posebnim osvrtom na njezin potencijal u medicini. Marihuana ima niz dokazanih štetnih učinaka na zdravlje, a posebno se to odnosi na mlade ljude, zbog visokog rizika od psihoze, prometne nesreće, razvoja ovisnosti te zbog slabljenja kognitivnih funkcija. Marihuana može biti korisna u olakšavanju simptoma mučnine i povraćanja, porastu apetita te za ublažavanje boli kod osoba oboljelih od karcinoma, AIDS-a i multiple skleroze. Pušenje marihuane može donijeti znatne javnozdravstvene rizike. Ako postoji medicinska potreba za uporabom marihuane, ona leži u primjeni jasno definiranih medicinskih indikacija i protokola te definiranih i učinkovitih kemijskih spojeva, a ne u uzimanju neprerađene biljke kanabisa.



Članak


KLASIFIKACIJA GLOMERULOPATIJA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Bojan Jelaković, Marijana Ćorić, Jelena Kos, Marijana Živko, Živka Dika, Mario Laganović

Postoje brojne klasifikacije glomerulonefritisa prema kojima se oni dijele na akutne i kronične, primarne i sekundarne, nasljedne i stečene, proliferativne i neproliferativne i dr. U kliničkoj praksi najčešće se služimo klasifikacijom prema patohistološkom nalazu. Za mnoge glomerulonefritise histološka slika, kao i klinička prezentacija, jako variraju. Nijedna podjela glomerulonefritisa nije utemeljena na razumijevanju patogeneze pojedinih oblika bolesti glomerula. Kako nova znanstvena otkrića rasvjetljavaju patogenetske mehanizme, tako se mijenjaju i klasifikacije pojedinih glomerulopatija. Najbolji primjer za to je membranoproliferativni glomerulonefritis.



Članak


LIJEČENJE REZISTENTNIH PRIMARNIH GLOMERULOPATIJA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Mario Laganović, Ana Vrdoljak, Vedran Premužić, Jelena Kos, Tajana Željković VrkiĆ, Živka Dika, Bojan Jelaković

Posljednjih godina svjedočimo znatnom napretku u razumijevanju patogeneze glomerularnih bolesti. Te spoznaje dovele su do preciznije klasifikacije pojedinih glomerulonefritisa, omogućile razvoj novih dijagnostičkih testova, kao i novih terapijskih postupaka. Navedena dostignuća omogućit će uspješnije liječenje glomerulonefritisa te manju učestalost terapijski rezistentne bolesti. U ovom pregledu bit će prikazani noviteti u dijagnostici, algoritam liječenja, osobine rezistentne bolesti i mogućnosti specifičnog liječenja pojedinih oblika glomerulonefritisa.



Članak


LIJEČENJE LUPUSNOG NEFRITISA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Srđan Novak

U oko 50% bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom razvije se lupusni nefritis. Znakovi zahvaćenosti bubrega kao što su proteinurija ³0,5 g/24 h, osobito uz glomerularnu hematuriju i/ili cilindre u sedimentu indikacija su za biopsiju. Cilj imunosupresivne terapije u lupusnom nefritisu jest remisija uz nastojanje da se izbjegnu oštećenja uzrokovana lijekovima. Inicijalni lijekovi u LN-u razreda III (±V) i IV (±V) jesu intravenski ciklofosfamid (ukupna doza 3 g tijekom 3 mjeseca) ili mikofenolat mofetil (ili mikofenolična kiselina) u ciljnoj dozi od 3 g/dan tijekom 6 mjeseci, uvijek u kombinaciji s glukokortikoidima, dok se u membranskom nefritisu preporučuje mikofenolat mofetil u kombinaciji s glukokortikoidima. U bolesnika u kojih se prati poboljšanje nakon inicijalnog liječenja preporučuje se ili nastaviti s mikofenolat mofetilom u nižoj dozi (2 g/dan) ili uvesti azatioprin (2 mg/kg/dan), oba u kombinaciji s niskim dozama glukokortikoida najmanje tijekom 3 godine. U rezistentnim ili relapsirajućim oblicima lupusnog nefritisa preporučuje se zamijenti ciklofosfamid mikofenolat mofetilom, ili obrnuto, ili primijeniti rituksimab.



Članak


TRANSPLANTACIJA BUBREGA U BOLESNIKA S LUPUSNIM NEFRITISOM


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Lea Katalinić, Emma Eliasson, Ljubica Bubić-Filipi, Petar Kes, Branimir Anić, Nikolina Bašić-Jukić

Zahvaćanje bubrega teška je komplikacija sistemskog eritemskog lupusa, praćena visokim pobolijevanjem i smrtnošću. Do razvoja lupusnog nefritisa dolazi u do 60% oboljelih, a unatoč primjeni novih i potentnijih terapijskih protokola u 5 do 22% ove specifične populacije razvije se završni stadij kronične bubrežne bolesti unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze. Kako je SLE ponajprije vezan uz mlađu životnu dob, izuzetno je važno odabrati optimalan modalitet nadomještanja bubrežne funkcije. Brojne su studije provedene ne bi li se odgovorilo na kontroverzna pitanja vezana uz ovu specifičnu populaciju. Veća sklonost infekcijama, rizik od povratka osnovne bolesti u presadak, nedefinirani kriteriji praćenja aktivnosti bolesti nakon transplantacije te veća učestalost epizoda odbacivanja i trombotskih događaja rizični su čimbenici zbog kojih se ovoj skupini dugo vremena onemogućavalo liječenje transplantacijom. Rezultati studija nedvojbeno pokazuju da je dugoročno preživljenje podjednako u liječenih hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, no transplantacija bubrega nametnula se kao mnogo bolja metoda koja omogućava dulje preživljenje i veću kvalitetu života, umanjujući istodobno aktivnost samog SLE-a. Iako postoje brojna neistražena i neodgovorena pitanja vezana uz zbrinjavanje ove imunosno vrlo osjetljive i zahtjevne skupine bolesnika, pažljiva skrb prije i nakon transplantacije te uska suradnja nefrologa i imunologa omogućavaju dobar ishod uz znatno povećanje kvalitete života.



Članak


SINDROM VASKULITISA – UVOD


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dušanka Martinović Kaliterna, Dijana Perković

Vaskulitis je rijetko upalno zbivanje stijenke krvne žile koje dovodi do potpune ili djelomične okluzije krvne žile te ishemije tkiva ili organa koje ta krvna žile opskrbljuje. Vaskulitisi su složena grupa bolesti uglavnom autoimunosnog podrijetla. Vaskulitični proces može biti primaran ili sekundaran i može zahvatiti jedan ili više organa. Upala zahvaća dio ili cijelu stijenku krvne žile s posljedičnim gubitkom vaskularnog integriteta. Vaskulitisi se klasificiraju na temelju upalnog oštećenja malih, srednjih ili velikih krvnih žila.



Članak


NOVA KLASIFIKACIJA VASKULITISA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Branimir Anić

Sindrom vaskulitisa obuhvaća heterogenu skupinu upalnih reumatskih bolesti kojima je zajedničko obilježje upala u stijenci krvne žile. Postavljanje dijagnoze vaskulitisa jedan je od najvećih izazova u medicini. Klinička slika vaskulitisa ovisi o opsegu zahvaćanja pojedinog organa ili organskog sustava kao i o ukupnom broju zahvaćenih organa. Veliki raspon kliničkih očitovanja vaskulitisa te niska incidencija bolesti otežavaju sustavno kliničko istraživanje vaskulitisa. Potrebe kliničke rutine kao i potreba provođenja sustavnih kliničkih istraživanja nameću potrebu jasnog razlikovanja pojedinih kliničkih entiteta. Predlagane su različite podjele vaskulitičnih sindroma: prema etiologiji, patogenezi, histološkom nalazu u zahvaćenim žilama, zahvaćenosti pojedinih organa i organskih sustava. U tekstu su kratko prikazane i komentirane novosti te recentne podjele i nomenklatura vaskulitičnih entiteta predloženi na drugoj konferenciji u Chapel Hillu.



Članak


KLINIČKA OBILJEŽJA VASKULITISA POVEZANIH S ANTINEUTROFILNIM CITOPLAZMATSKIM PROTUTIJELIMA


Broj: 7-8, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Jadranka Morović-Vergles, Melanie-Ivana Čulo, Anamarija Sutić

ANCA vaskulitisi su rijetke bolesti, koje se u prosjeku javljaju u 30 na milijun stanovnika. Riječ je o sistemskim nekrotizirajućim vaskulitisima (histološki se nalazi nekroza medije uz upalu intime i adventicije), a u pojedinim ANCA vaskulitisima granulomi okružuju krvne žile. U skupinu ANCA vaskulitisa ubrajaju se poliangiitis s granulomatozom (GPA), nekad nazivan Wegenerovom granulomatozom, mikroskopski poliangiitis (MPA) i poliangiitis s eozinofilnim granulomima (EGPA), prije poznat kao Churg-Straussov vaskulitis. Prema novoj nomenklaturi eponimi se zamjenjuju odgovarajućim opisnim nazivima za pojedine entitete. ANCA vaskulitisi čine zasebnu skupinu vaskulitisa s obzirom na to da najčešće zahvaćaju malene, katkad i srednje velike krvne žile, obično su udruženi s ANCA protutijelima i povezani s visokim rizikom od nastanka glomerulonefritisa te dobrim odgovorom na imunosupresivno liječenje ciklofosfamidom.



Članak