HRVATSKE SMJERNICE ZA DIJAGNOSTIKU I LIJEČENJE BENIGNOGA PAROKSIZMALNOG POZICIJSKOG VERTIGA (BPPV-A)


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Smjernice

Autori: Siniša Maslovara, Silva Butković-Soldo, Petar Drviš, Marina Roje-Bedeković, Robert Trotić, Srećko Branica, Mario Habek, Tereza Cvjetko, Tihana Vešligaj, Ivan Adamec, Tereza Gabelić, Stjepan Jurić, Andrijana Včeva, Željko Vranješ, Ingrid Sarić, Olivera Čejić, Tihomir Živić

BPPV je općenito najčešći uzrok vrtoglavice, prouzročen otkidanjem sitnih kristalića kalcijeva karbonata, zvanih otokonije ili otoliti, iz otolitičke mrlje utrikulusa, najčešće zbog degenerativnih procesa ili traume. Djelovanjem sile teže, pri određenom položaju glave koji se podudara sa smjerom sile teže, otoliti dospijevaju u jedan od polukružnih kanalića labirinta, najčešće stražnji zbog postojećih anatomskih odnosa. Plutajući endolimfom, podražuju kupularno osjetilo, izazivajući simptome kratkotrajne, ali snažne vrtoglavice. Razlikuju se dva glavna klinička oblika BPPV-a: kanalolitijaza – nakupljanje otolita u kanalićima i kupulolitijaza – nakupljanje otolita neposredno uz sámo kupularno osjetilo. Dijagnoza bolesti postavlja se pozitivnom položavajućom probom, Dix-Hallpikeovom za stražnji polukružni kanalić, a supine roll za bočni kanalić. Premda se može očekivati spontani oporavak nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, različiti postupci repozicije otolita dovode do trenutačnog poboljšanja, smanjenjem ili potpunim povlačenjem simptoma bolesti. Ove smjernice namijenjene su svima koji se u svojem radu mogu susresti s BPPV-om, a cilj im je pomoć u postavljanju dijagnoze i primjeni odgovarajućeg načina liječenja oboljelih.



Članak


KLINIČKE UPUTE ZA DIJAGNOZU, LIJEČENJE I PRAĆENJE ODRASLIH BOLESNIKA OBOLJELIH OD GLIOMA SREDIŠNJEGA ŽIVČANOG SUSTAVA


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Smjernice

Autori: Ana Mišir Krpan, Antonio Juretić, Marijo Boban, Tomislav Omrčen, Josip Paladino, Sanja Hajnšek, Kamelija Žarković, Marko Radoš, Ira Pavlović-Ružić, Zoran Rakušić, Jasna Radić, Suzana Erić, Mihael Mišir, Gea Forenpoher, Krešimir Dolić

Gliome središnjega živčanog sustava čine tumori glijalnog podrijetla niskog i visokoga gradusa. Liječe se multidisciplinarnim pristupom kirurški, radioterapijom i kemoterapijom. Vrsta i redoslijed liječenja ovise o osobitostima tumora i bolesnika. U tekstu koji slijedi nalaze se kliničke upute za dijagnostičke postupke, operativno liječenje, onkološko liječenje i praćenje bolesnika s ovom vrstom tumora u Republici Hrvatskoj. Smjernice su pisane u ime Hrvatskoga onkološkog društva Hrvatskoga liječničkog zbora. Cilj je smjernica postići izjednačenost liječenja gliomskih tumora u onkološkim centrima Republike Hrvatske.



Članak


HRVATSKE POPULACIJSKE I KLINIČKE EPIDEMIOLOŠKE STUDIJE PRIROĐENIH SRČANIH GRJEŠAKA (1995. – 2011.): PRIMJENA POKAZATELJA ABC I KARDIOKIRURŠKOG MODELA RACHS-1 ZA PROCJENU KVALITETE ZBRINJAVANJA PRIROĐENIH SRČANIH GRJEŠAKA


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ivan Malčić, Daniel Dilber, Hrvoje Kniewald, Darko Anić, Dražen Belina, Dalibor Šarić, Dorotea Bartoniček, Alen Hodalin, Andrea Dasović-Buljević, Sanja Dorner, Vitomir Metličić, Karmen Markičević, Marija Sršen-Krstulović

Cilj: 1. Prikazati epidemiološku (populacijsku i kliničku) studiju prirođenih srčanih grješaka (PSG) u Hrvatskoj u razdoblju od 16 godina (1995. – 2011.). 2. Analizirati ishod operacijskog pristupa za sve bolesnike u petogodišnjem razdoblju (2002. – 2007.) i usporediti rezultate između Hrvatske i inozemnih centara. 3. Prikazati napredak u operacijskom zbrinjavanju PSG-a u Hrvatskoj uzimajući u obzir potrebu za postizanjem rane postoperacijske smrtnosti ispod 5%. 4. Ocijeniti projekciju pozitivnog razvoja zbrinjavanja PSG-a u Hrvatskoj u suradnji s razvijenijim kardiokirurškim centrima u susjednim zemljama. Metode: Populacijska studija obuhvaća svu djecu rođenu između 1995. – 2000. godine te između 2002. – 2007. godine na osnovi baze podataka sastavljene prema uzoru na EUROCAT i BWIS. Za analizu ishoda koristili smo se dvama modelima (ABC i RACHS-1) s ocjenom rane smrtnosti i vremena provedenog u jedinici intenzivnog liječenja. Rezultati: Srednja vrijednost prevalencije PSG-a na osnovi dviju odvojenih studija u Hrvatskoj jest 7,6 promila. Na temelju analize ishoda prema spomenutim evaluacijskim modelima za razdoblje od 2002. do 2007. godine u Hrvatskoj se operiraju djeca s nižim stupnjem kompleksnosti u odnosu prema kompleksnosti upućenih u inozemne centre, ali je zato rana smrtnost ispod zadane granice od 5%, a nema ni razlika u vremenu provedenom u jedinici intenzivnog liječenja. U tom je razdoblju u inozemstvu učinjeno čak 63% operacija, a u Hrvatskoj preostalih 37% (351 : 202). U sljedećem četvero­godišnjem razdoblju (2008. – 2011.) znatno se povećava broj operacija učinjenih u Hrvatskoj u odnosu prema inozemstvu (59 : 4% ili 380 : 264). Nezavisna analiza EACTS-a upućuje na pozitivan trend postupnog porasta broja operacija uz prihvaćanje više razine kompleksnosti u Hrvatskoj, ali uz očuvani cilj (rana smrtnost ispod 5%). Doprinos studije: Ispravni odabir bolesnika prema kompleksnosti kardiokirurškog zahvata preduvjet je za nisku smrtnost i rijetke postoperacijske komplikacije. Napredak u struci u uskoj suradnji s razvijenijim inozemnim centrima uspješniji je i prihvatljiviji nego s »krivuljama učenja«. Zaključak: Pedijatrijska kardijalna kirurgija mora se u zemljama u razvoju oslanjati na iskustva razvijenih kardiokirurških centara u susjednim zemljama zbog kompleksnosti prirođenih srčanih grješaka. Sama po sebi pedijatrijska je kardiologija javnozdravstveni problem, a on se povećava s pojavom velikog broja odraslih pacijenata s prirođenim srčanim grješkama.



Članak


UČESTALOST I KIRURŠKA VAŽNOST PIRAMIDALNOG REŽNJA I TUBERKULA ŠTITNE ŽLIJEZDE: PROSPEKTIVNA STUDIJA


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Marijan Kovačić, Ivan Kovačić

Piramidalni režanj i tuberkul česte su anatomske varijacije oblika štitne žlijezde te je njihova učestalost visoka. Dok piramidalni režanj nalaže dodatnu pozornost pri identifikaciji i njegovu odstranjenju, osobito kod bolesnika s hipertireozom i karcinomom štitne žlijezde, prisutnost tuberkula je poželjna. On redovito pokriva povratni živac grkljana i usmjerava kirurga pri njegovu traženju, a služi i za lakše otkrivanje gornje paratiroidne žlijezde. U ovoj prospektivnoj studiji obradili smo ukupno 342 bolesnika kojima je izvršena totalna tiroidektomija u razdoblju od siječnja 2009. do ožujka 2015. godine. Promatrali smo incidenciju i anatomske karakteristike piramidalnog režnja i tuberkula štitne žlijezde. Piramidalni režanj nađen je kod 52,3% bolesnika s čestim centralnim i ljevostranim smještajem. Obostrano prisutni tuberkul nađen je kod 14,9% bolesnika, njegova jednostrana desna pojava bila je zastupljena u 39,5%, a lijeva kod 18,5% bolesnika (ukupno 64,3% / 220 bolesnika). Njihova učestalost prema spolu nije pokazivala značajnu razliku (p = 0,59; p = 0,2). Udružena prisutnost piramidalnog režnja i tuberkula s jedne ili obje strane u našoj je grupi bolesnika visoko zastupljena (34%), također bez razlike prema spolu (p = 0,29). Dužina piramidalnog režnja kretala se od 1,3 do 4,7 cm (srednja vrijednost 2,3 cm), a veličina tuberkula bila je u 36% bolesnika veća od 1 cm. Povratni živac grkljana bio je u samo 1,8% postavljen ­lateralno od tuberkula, a gornja paratiroidna žlijezda nalazila se iznad tuberkula u 95,4%. S obzirom na to da samo 16,5% naših bolesnika nije imalo nijednu od ovih anatomskih varijacija, njihova prisutnost tijekom operacije može se smatrati pravilom, a ne izuzetkom.



Članak


LAPAROSKOPSKA PARCIJALNA PERICISTEKTOMIJA EHINOKOKNE CISTE SLEZENE – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Željko Bušić, Marijan Kolovrat, Antonija Đuzel, Mislav Rakić, Mislav Čavka, Amela Begović, Mario Kopljar, Leonardo Patrlj

Ehinokokna cista slezene redovito je posljedica infekcije parazitom Echinococcus granulosus. Slezena je treća najčešća lokalizacija ehinokoka, nakon jetre i pluća. Parcijalna laparoskopska pericistektomija može se učiniti bez gubitka krvi i rasapa skoleksa s prezervacijom slezene i očuvanjem njezine imunosne funkcije. Prikazana je pacijentica s velikom (18 × 16 × 12 cm) ehinokoknom cistom slezene koja je pritiskala okolne organe (želudac, poprečni kolon, pankreas i lijevi bubreg), onemogućavajući normalnu pasažu i izazivajući povraćanje nakon svakog obroka. Kod bolesnice su u nekoliko navrata neuspješno pokušani postupak PAIR (punkcija, aspiracija, injekcija, reaspiracija) i konzervativno liječenje te je naposljetku učinjena laparoskopska parcijalna pericistektomija s evakuacijom sadržaja ciste. Zahvat je trajao 120 minuta. Postoperacijski tijek protekao je bez komplikacija. Hospitalizacija je trajala 5 dana. Šest mjeseci kasnije bolesnica je bez tegoba. Ovakve ehinokokne ciste slezene nije moguće ukloniti tehnikom PAIR i konzervativnim liječenjem. Laparoskopska parcijalna pericistektomija bolje je rješenje od otvorene operacije zbog manje traume za organizam, osobito kod starijih ljudi.



Članak


PERKUTANA SKLEROTERAPIJA JEDNOSTAVNIH CISTA BUBREGA VOĐENA ULTRAZVUKOM: PRIMARNI USPJEH I SIGURNOST PROCEDURE


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dragica Obad Kovačević, Jelena Popić-Ramač, Vinko Vidjak

Svrha: Procijeniti primarni (tehnički) uspjeh i sigurnost procedure perkutane skleroterapije jednostavnih cista bubrega vođene ultrazvučno 96%-tnim etanolom. Bolesnici: 17 bolesnika sa simptomatskim jednostavnim cistama bubrega upućenih od nefrologa ili urologa. Metode: Perkutana punkcija ciste vođena UZ-om s 18 G (gauge) iglom i »pigtail« kateterom debljine 5 F (French), drenaža i inspekcija sadržaja ciste te instilacija etanola. Rezultati: Kod 2 upućena bolesnika punkcija nije učinjena zbog ciste Bosniak II i blizine hilusa bubrega. U 15 bolesnika učinjene su punkcija i drenaža sadržaja ciste. U 4 bolesnika etanol nije instiliran zbog gustog ili krvavog sadržaja ciste, blizine hilusa bubrega i jake boli pri pokušaju instilacije etanola. U 11 bolesnika uspješno je učinjena sklerozacija ciste. Prosječna veličina sklerozirane ciste bila je 8 cm (raspon 6 – 12 cm). Nije bilo znatnijih komplikacija. Zaključak: Perkutana sklerozacija jednostavnih cista bubrega vođena UZ-om lako je izvediva i za bolesnika sigurna metoda, uz prethodnu dobru selekciju cista pogodnih za sklerozaciju.



Članak


DOJENAČKE KOLIKE – NOVIJI PRISTUP STAROM PROBLEMU


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Pregledi

Autori: Katarina Vulin, Iva Hojsak

Dojenačke su kolike od davnina poznate i jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku u ranoj dojenačkoj dobi. Ipak, uzrok njihova pojavljivanja i njihova patogeneza i danas su nepoznanica. Dijagnoza dojenačkih kolika postavlja se podrobnom anamnezom i kliničkim statusom. Posebnu pozornost valja obratiti na znakove i simptome upozorenja koji bi mogli upućivati na neku drugu tešku bolest. Ako anamneza i klinički pregled ne otkriju druge abnormalnosti osim neutješnog plača, daljnji dijagnostički postupci nisu potrebni. Postoji opsežan spektar predloženih terapijskih mjera, ali sve one imaju uglavnom vrlo malenu znanstveno dokazanu terapijsku učinkovitost. Stoga je cilj ovog rada bio pregledno prikazati znanstvene dokaze za različite oblike liječenja te, naposljetku, predložiti terapijski algoritam za dojenačke kolike.



Članak


FIZIKALNA SVOJSTVA SADRENIH ZAVOJA


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Pregledi

Autori: Anko Antabak, Branimir Barišić, Matej Andabak, Lucija Bradić, Melita Brajčinović, Tatjana Haramina, Damir Halužan, Nino Fuchs, Selena Ćurković, Tomislav Luetić, Jerko Šiško, Ivica Prlić

Fizikalna svojstva sadrenih zavoja bitan su čimbenik u ostvarenju osnovne funkcije sadrenih imobilizacija (zadržavanje ulomaka kosti u dobrom položaju), a time izravno utječu na brzinu i kvalitetu cijeljenja prijeloma. U ovom radu mjere se fizikalna svojstva (masa, specifična težina, brzina sušenja, krutost i čvrstoća) i bilježe razlike sadrenog ­postupka, brzovežućih sadrenih zavoja širine 10 cm triju različitih proizvođača: Safix plus (Hartmann, Njemačka), Cellona (Lohman Rauscher, Austrija) i Gipsan (Ivo Lola Ribar d. o. o., Hrvatska). Sadreno je deset slojeva zavoja u pločice dimenzija 10 × 10 cm. Od svakog proizvoda načinjene su 24 pločice sadrene u vodi temperature 22 °C i isto toliko u vodi temperature 34 °C. Prosječna specifična težina originalnog pakiranja zavoja bila je: Cellona 0,52 g/cm3, Gipsan 0,50 g/cm3, Safix plus 0,38 g/cm3. Tri dana nakon sadrenja prosječna specifična težina pločica bila je: Gipsan 1,15 g/cm3, Safix plus 1,00 g/cm3, Cellona 1,10 g/cm3. Prosječna vlažnost od 50% pločicâ Safix i Cellona trajala je 18 sati, a pločicâ Gipsan 48 sati nakon sadrenja. Treći dan nakon sadrenja prosječna vlažnost pločica Gipsan bila je 30%, Safixa 24%, a Cellone 16%. Najveću krutost imale su pločice sadrenog zavoja Cellona sadrene vodom temperature 34 °C (11,75 ± 3,18 MPa), a najma­nju (7,21 ± 0,9 MPa) pločice sadrenog zavoja Gipsan sadrene vodom temperature 22 °C. Sadreni zavoj Cellona, sadren vodom temperature 34 °C, pokazuje najveću čvrstoću materijala (4390 ± 838 MPa), a najmanju (771 ± 367 MPa) pločice sadrenog zavoja Gipsan sadrene vodom temperature 22 °C. Sadrenjem zavoja Cellona i Gipsan u toplijoj vodi (34 °C) pločice su bile veće krutosti i čvrstoće. Pločice Safix plus nemaju ovo svojstvo. Sve tri vrste sadrenih zavoja razlikuju se prema fizikalnim svojstvima. S obzirom na masu i specifičnu težinu prije i nakon sadrenja razlike su minimalne. Prema brzini sušenja, čvrstoći i krutosti postoje veće razlike.



Članak


OSNIVANJE MUZEJA ZA POVIJEST ZDRAVSTVA U HRVATSKOJ 1944. GODINE I ULOGA NJEGOVA PRVOG KUSTOSA STANKA SIELSKOG


Broj: 11-12, 2015;
Rubrika: Pregledi

Autori: Stella Fatović-Ferenčić, Husref Tahirović

Muzej za povijest zdravstva u Hrvatskoj, prvi takav muzej na jugoistoku Europe, osnovan je u Zagrebu, pri Hrvatskomu liječničkom zboru 1944. godine. Uz Vladimira Ćepulića, tadašnjeg predsjednika Zbora liječnika, osobito je važno za realizaciju tog muzeja bilo djelovanje epidemiologa Stanka Sielskog. Rođen je u Gračanici u obitelji poljskog podrijetla 1891., a na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Beču diplomirao je 1919. godine. Isprva je radio u Kotarskom načelstvu Konjica, Prozora i Glamoča kao liječnik-epidemiolog na suzbijanju pjegavca i variole, potom u mnogim drugim bosanskim gradovima. Početkom Drugoga svjetskog rata nalazi se u Banjoj Luci na dužnosti ravnatelja Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa. Iz razdoblja 1942. – 1943. godine datira njegova korespondencija s Vladimirom Ćepulićem, sačuvana u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ona je u ovom radu poslužila kao temelj za rekonstrukciju pozadine ustrojstva Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj, načina prikupljanja građe za njegov postav te rasvjetljavanje uloge Stanka Sielskog u njegovanju medicinske baštine i diseminaciji znanja iz područja povijesti medicine na prostore šire regije.



Članak