HRVATSKI POSTUPNIK ZA PREVENCIJU ŽELUČANOG RAKA ERADIKACIJOM INFEKCIJE HELICOBACTEROM PYLORI


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Smjernice

Autori: Miroslava Katičić, Marko Banić, Marija Crnčević Urek, Slavko Gašparov, Željko Krznarić, Marija Prskalo, Davor Štimac, Anita Škrtić, Boris Vucelić

Želučani je rak četvrti po učestalosti karcinom u svijetu i drugi po učestalosti uzrok mortaliteta izazvanog malignim bolestima. Iako je etiologija tog karcinoma multifaktorska, infekcija Helicobacterom pyloriizrazito je povezana sa želučanom karcinogenezom. Na karcinogenezu utječu i neki čimbenici okoliša, kao i genska raznolikost, koji mogu dovesti do različitih upalnih odgovora te time utjecati na klinički ishod bolesti. Kronični gastritis izazvan infekcijom Helicobacterom pylori najjači je poznati čimbenik rizika od razvoja adenokarcinoma distalnog dijela želuca premda učinak bakterijske eradikacije na samu karcinogenezu ostaje zasad nedovoljno istražen. Iako se čini da eradikacija infekcije Helicobacterom pylori smanjuje rizik od nastanka želučanog karcinoma, više novijih terapijskih pokušaja prevencije nastanka tog tumora eradikacijom infekcijeHelicobacterom pylori postiglo je razočaravajuće rezultate. U pokušaju razjašnjenja tog problema u populacijama s visokim rizikom istraživači su započeli provoditi prospektivne randomizirane, dvostruko slijepe populacijske studije. Rezultati prethodnih studija upozorili su na važnost dugotrajnog i pomnog praćenja bolesnika nakon provedene eradikacijske terapije. Čini se da je eradikacija infekcije u svrhu prevencije želučanog karcinoma djelotvorna samo onda kada se provede prije razvoja premalignih promjena/lezija: atrofije, metaplazije i displazije želučane sluznice. Osim toga, značajna učinkovitost izlječenja uočena u mlađih bolesnika sugerira potrebu provođenja eradikacije infekcije Helicobacterom pylori što je moguće ranije.



Članak


CISTINSKA UROLITIJAZA: PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU, LIJEČENJE I PREVENCIJU RECIDIVA


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Smjernice

Autori: Hrvoje Kuveždić, Dalibor Šimunović, Danijel Mrazovac, Davor Librenjak, Romano Oguić, Bojan Jelaković, Dubravka Mihaljević, Ante Reljić

Cistinska litijaza dijagnostički je i terapijski izazov, a u našoj literaturi do sada nije bilo ujedinjenih prikaza kako valja postupati s ovakvim bolesnicima. Ovaj dokument rezultat je rasprava na tom sastanku uz nadogradnju nakon simpozija putem elektroničkih sjednica i ekspertno je mišljenje stručnjaka. Nadamo se da će članak biti od praktične koristi brojnim kolegama koji se susreću s problemom litijaze, a one koji to rjeđe imaju prilike, podsjetit će na ovaj oblik kamenaca mokraćnog sustava. Ovaj dokument namijenjen je primarno urolozima i nefrolozima, ali i svim općim internistima te liječnicima obiteljske medicine jer će svima, vjerujemo, olakšati razmišljanja kada se suoče s takvim bolesnikom.



Članak


PREVALENCIJA SIMPTOMA ALERGIJSKIH BOLESTI U MLAĐE ŠKOLSKE DJECE NA PODRUČJU MEĐIMURSKE ŽUPANIJE (ISAAC FAZA I)


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Helena Munivrana Škvorc, Davor Plavec, Štefanija Munivrana, Marko Škvorc, Boro Nogalo, Mirjana Turkalj

Cilj rada: procjena učestalosti simptoma astme, alergijskog rinitisa/rinokonjunktivitisa i atopijskog dermatitisa na području Međimurske županije u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Metode i ispitanici: ispitivanje je provedeno od siječnja do travnja 2005. godine među djecom mlađe školske dobi u 27 osnovnih škola izabranih metodom slučajnog odabira. Podaci su prikupljeni standardiziranim pisanim upitnikom ISAAC faze I. Rezultati: u ispitivanje je uključeno 3106-ero djece mlađe dobne skupine (7 – 9 godina), s odazivom od 96,94%. 712-ero (22,9%) djece imalo je do tada simptome alergijskih bolesti. Učestalost simptoma tijekom života iznosila je: piskanje 14,91%, simptomi alergijskog rinitisa 8,88% i simptomi atopijskog dermatitisa 10,66%. Učestalost simptoma unatrag 12 mjeseci iznosila je: piskanje 6,92%, simptomi alergijskog rinitisa 8,40%, simptomi alergijskog rinokonjunktivitisa 4,67%, simptomi atopijskog dermatitisa 5,76%. Zaključak: rezultati pokazuju da je Međimurska županija područje s umjerenim stupnjem prevalencije simptoma alergijskih bolesti među djecom mlađe školske dobi.



Članak


UČESTALOST SINDROMA BURNOUT KOD LIJEČNIKA U SVEUČILIŠNOJ KLINIČKOJ BOLNICI MOSTAR


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Mladenka Vukojević, Jerko Brzica, Božo Petrov

Cilj: Utvrditi učestalost sindroma burnout u kliničkih liječnika SKB-a Mostar. Ispitanici i postupci: U istraživanje su uključena 94 ispitanika od 131 liječnika koji su radili u ustanovama obuhvaćenim istraživanjem. Oni su bili upoznati sa svrhom istraživanja te su svrstani u tri skupine specijalizacija. Prvu skupinu činili su liječnici Klinike za unutarnje bolesti i Odjela za dječje bolesti, drugu skupinu činili su liječnici Odjela za kirurgiju i Odjela za ginekologiju i porodništvo, dok su treću skupinu (CL-specijalizacije) činili liječnici Klinike za kožne i spolne bolesti, Odjela za otorinolaringologiju i Odjela za oftalmologiju. Svim ispitanicima podijeljen je anonimni upitnik za procjenu izgaranja na poslu. Upitnik se sastojao od 18 tvrdnji uz koje se nalaze brojevi od 1 do 3 od kojih 1 znači rijetko, 2 često, 3 uvijek, a zadatak ispitanika bio je zaokružiti odgovarajući broj ovisno o tome koliko ih određena tvrdnja opisuje. Uz ove tvrdnje upitnik je sadržavao podatke o mjestu zapošljavanja, godinama radnog iskustva i spolu. Rezultati: U istraživanom uzorku ispitanici najučestalije (n = 81; 86,2%) nisu imali simptome sindroma izgaranja. Što se tiče osoba koje su imale navedene simptome svi su pripadali umjerenom intenzitetu (c2-test = 49,19; s.s. = 1; P < 0,001). Teške simptome navedenog sindroma nije imao nijedan ispitanik. Intenzitet simptoma izgaranja ispitanika nije bio značajno različit između muškog i ženskog spola (c2-test = 0,85; s.s. = 1; P = 0,355) niti se statistički značajno razlikovao ovisno o broju godina radnog staža (egzaktni test; P = 0,888). Nakon formiranja triju skupina iz sedam Klinika uključenih u istraživanje prema dosad percipiranom intenzitetu stresnih situacija nije se pokazala značajna razlika u intenzitetu simptoma izgaranja između novoformiranih skupina klinika (egzaktni test; P = 0,536). Promatrajući individualno čestice upitnika u cjelokupnom uzorku, u 5 čestica postojao je češće zaokružen visoki intenzitet simptoma izgaranja, s tim da je najučestalije prijavljen visok intenzitet simptoma bio osjećaj nemoći za promjenu nečega u poslu (c2-test = 78,04; s.s. = 14; P < 0,001). Zaključak: Najveći broj ispitanika nema simptome sindroma burnout, a oni koji ih imaju nalaze se u umjerenoj fazi izgaranja. Nema statistički značajne razlike u učestalosti sindroma burnoutizmeđu novoformiranih skupina specijalizacija.



Članak


KRVARENJE IZ NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE U PERINATALNOM PERIODU – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Zora Zakanj, Neven Tučkar

Krvarenje iz nadbubrežne žlijezde javlja se s učestalošću od 0,2 do 0,5% u perinatalnom periodu. Rijetko se zamjećuje prenatalno. Uglavnom se krvarenje potvrdi tijekom šire dijagnostičke obrade u novorođenčadi koja su vitalno ugrožena ili teško bolesna. Prikazujemo slučaj ženskoga donošenog novorođenčeta kod kojeg je u 32. tjednu trudnoće postavljena sumnja na cističnu intraabdominalnu tvorbu. Nakon rođenja učinjen je ultrazvučni (UZ) pregled abdomena i nađena nehomogena tvorba iznad gornjeg pola desnog bubrega. Magnetskom rezonancijom (MR) prikazana je ekspanzivna tvorba u loži desne nadbubrežne žlijezde, dimenzija 3,8 x 2,8 x 3,5 cm, koja odgovara krvarenju iz nadbubrežne žlijezde. Širokom diferencijalnodijagnostičkom obradom isključene su druge bolesti, posebno maligne. Dijete je od rođenja tijekom perinatalnog perioda bilo bez ikakvih kliničkih odstupanja. Redovito se UZ-om pratila rezolucija opisane tvorbe, do njezina potpunog nestanka u dobi od dva mjeseca života.



Članak


ORTOTOPNA TRANSPLANTACIJA BUBREGA – PRIKAZ BOLESNIKA


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Dean Markić, Maksim Valenčić, Anton Maričić, Romano Oguić, Stanislav Sotošek, Josip Španjol, Antun Gršković, Nino Rubinić, Branka Sladoje-Martinović, Željko Fučkar

Transplantacija bubrega najbolji je oblik liječenja bolesnika u završnom stadiju kroničnoga bubrežnog zatajenja. Najčešće se radi heterotopna transplantacija bubrega s implantacijom presatka u ilijakalnu ložu. U nekih bolesnika, zbog prethodnih transplantacija ili izražene ateroskleroze ilijakalnih krvnih žila, heterotopna transplantacija nije moguća. Prikladna alternativa za te pacijente jest ortotopna transplantacija. U članku izvješćujemo o bolesniku s jako izraženom aterosklerozom ilijakalnih arterija, kojemu smo učinili uspješnu ortotopnu transplantaciju bubrega.



Članak


INDIKACIJE I KONTRAINDIKACIJE ZA PRIMJENU TROMBOCITNIH TRANSFUZIJA U BOLESNIKA S TROMBOCITOPENIJOM


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Maja Tomičić, Tomislav Vuk, Željka Hundrić-Hašpl

Više od 40 godina trombocitne transfuzije potporno su liječenje koje spašava život hematološkim bolesnicima s poremećajem hematopoeze, u aplaziji koštane srži nakon kemoterapije, kirurškim bolesnicima i u drugim bolestima s poremećajima broja i funkcije trombocita. U Europi se na godinu transfundira više od 2,9 mil. doza trombocitnih pripravaka, a u Republici Hrvatskoj oko 57.000. Poseban izazov u liječenju jesu bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja s trombocitopenijom i udruženom koagulopatijom. Prije odluke o trombocitnoj transfuziji u ovih bolesnika važno je procijeniti potencijalnu opasnost od trombogenog učinka transfuzije u odnosu na korist u sprječavanju krvarenja. Primjena trombocitnih transfuzija, uključujući indikacije i kontraindikacije, dozu i transfuzijski prag znatno se razlikuju u kliničkoj praksi i još uvijek postoje brojna neriješena pitanja. Pri tome pridržavanje preporuka za transfuzijsko liječenje može umnogome pridonijeti kvaliteti, sigurnosti i ostvarenju osnovnih ciljeva u liječenju trombocitnim krvnim pripravcima.



Članak


KARBAPENEMAZE GRAM-NEGATIVNIH BAKTERIJA


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Pregledi

Autori: Branka Bedenić, Sanda Sardelić, Mirna Vranić-Ladavac, Nada Barišić, Ranko Ladavac

Karbapenemi su često jedina terapijska opcija za liječenje teških infekcija. Stabilni su prema većini b-laktamaza gram-negativnih bakterija, ali neke b-laktamaze, koje se zovu karbapenemaze, mogu ih djelotvorno hidrolizirati. Nalazimo ih u izolatima enterobakterija i nefermentativnih bakterija kao što su Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumannii. Dijele se u klase A (KPC, SME, IMI, NMC), B (VIM, IMP, SPM, GIM, NDM, SIM, DIM, AIM) i D (OXA-23, OXA-24, OXA-48, OXA-58, OXA-143). Pravilna i brza identifikacija karbapenem-rezistentnih izolata u laboratoriju važna je kako bi se spriječilo širenje takvih sojeva unutar bolnica i kako bi se izbjegao terapijski neuspjeh. Terapijske opcije vrlo su ograničene zbog toga što prenosivi genski elementi koji kodiraju te b-laktamaze obično sadržavaju i gene rezistencije na ostale antibiotike i često ostaje kolistin kao jedini lijek izbora.



Članak


PRISTANAK OBAVIJEŠTENOG PACIJENTA S POSEBNIM OSVRTOM NA HRVATSKU


Broj: 3-4, 2014;
Rubrika: Zdravstvena zaštita

Autori: Luka Vučemilo, Sanja Babić-Bosanac, Silvio Altarac, Ana Borovečki

Poštivanje i provođenje prava pacijenata na obaviještenost i na suodlučivanje jedan su od temeljnjih dijelova visokokvalitetne zdravstvene zaštite. U radu se problematizira institut pristanka obaviještenog pacijenta uz pregled hrvatskih i međunarodnih pravnih dokumenata te znanstvenih istraživanja koja se bave ovim pitanjem. Na temelju pregledane literature može se zaključiti da ovo važno pitanje sadržava nekoliko ključnih dijelova kojima treba posvetiti pozornost i istražiti ih. Potrebno je evaluirati svrhovitost i kvalitetu provedbe pristanka obaviještenog pacijenta, sustavno ispitati poštuje li se pravo pacijenta na obaviještenost o medicinskom postupku tijekom liječenja, istražiti model odlučivanja liječnika i pacijenata u hrvatskim bolnicama, utvrditi sadržaj i količinu informacija izmijenjenih između liječnika i pacijenta, utvrditi sadržaj i razumljivost obrazaca za suglasnost i pisanih obavijesti o medicinskom postupku. U svrhu kvalitetnijeg provođenja procesa pristanka obaviještenog pacijenta potrebno je zakonski definirati popis medicinskih postupaka koji zahtijevaju pisanu suglasnost te uniformirati obrasce za suglasnost za iste medicinske postupke na razini Hrvatske.



Članak