KIRURŠKA SLUŽBA U BJELOVARU TIJEKOM II. SVJETSKOG RATA


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Iz Hrvatske medicinske prošlosti

Autori: Dubravko Habek

Sažetak. Tijekom II. svjetskoga rata malobrojni kirurzi, sekundarni liječnici i drugo medicinsko osoblje kirurško-ginekološkog odjela bjelovarske bolnice danonoćno su pružali redovitu kiruršku i ratnokiruršku pomoć civilima i vojnicima svih postrojbi grada Bjelovara i okolice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, poštujući medicinsko-deontološke i ratne klauzule. Liječeno je 850 strijelnih i eksplozivnih ratnih rana u bjelovarskoj bolnici tijekom 1941.–1945.; učinjena su 53 velika kirurška zahvata u općoj i lumbalnoj anesteziji i velik broj u lokalnoj anesteziji. U bolnici je od posljedica strijelnih i eksplozivnih rana umrlo 116 ljudi.



Članak


PREPORUKE HRVATSKIH STRUČNIH DRUŠTAVA O LIJEČENJU MAKROVASKULARNIH I MIKROVASKULARNIH KOMPLIKACIJA U BOLESNIKA S METABOLIČKIM SINDROMOM I ŠEĆERNOM BOLESTI TIPA 2 – LIJEČENJE PREOSTALOGA KARDIOVASKULARNOG RIZIKA


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Uvodnik

Autori: Željko Reiner, Veljko Božikov, Nikica Car, Aleksandar Knežević, Slaven Kokić, Željko Metelko, Davor Miličić, Stojan Polić, Luka Zaputović, Vanja Zjačić-Rotkvić

Sažetak. Rezultati više istraživanja pokazali su da usprkos postizanju ciljeva za ukupni i LDL-kolesterol, arterijski tlak i glikemiju sukladno smjernicama, mnogi bolesnici i dalje imaju velik preostali rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti, kako onih makrovaskularnih tako i mikrovaskularnih. To se osobito odnosi na bolesnike koji imaju dokazanu kardiovaskularnu bolest, šećernu bolest tipa 2, pretilost i/ili metabolički sindrom. Naime, oni često imaju aterogenu dislipidemiju koja je obilježena smanjenim koncentracijama HDL-kolesterola i povećanim trigliceridima u krvi. Kako bi se skrenula pozornost na taj problem, skupina stručnjaka napisala je ove preporuke o terapijskim mogućnostima smanjenja preostalog rizika. Preporuke su prihvatila hrvatska stručna i znanstvena društva (Hrvatsko društvo za aterosklerozu, Hrvatsko društvo za arterijsku hipertenziju, Hrvatsko kardiološko društvo, Hrvatsko dijabetološko društvo, Hrvatsko endokrinološko društvo, Hrvat¬sko društvo za debljinu, Hrvatsko internističko društvo i Hrvatsko društvo za kliničku farmakologiju).



Članak


BUBREŽNE PROMJENE U VASKULITISU: PRIKAZ BOLESNIKA


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Krešimir Galešić, Jadranka Morović-Vergles, Danica Ljubanović

Sažetak. U radu je prikazano petnaestero bolesnika s vaskulitisom i bubrežnim promjenama: u šestero bolesnika dijagnosticiran je mikroskopski poliangitis, u četvero Wegenerova granulomatoza, u dvoje mikroskopski poliangitis ograničen na bubrege, a u troje nodozni poliarteritis. U trinaestero bolesnika učinjena je biopsija bubrega, a nije u dvoje: u jedne bolesnice zbog uznapredovale bubrežne insuficijencije i smanjenih bubrega, a u drugog bolesnika jer je dijagnoza nodoznog poliarteritisa postavljena na osnovi drugih kliničkih i laboratorijskih nalaza. U jedanestero bolesnika biopsijom bubrega utvrđen je pauciimuni tip glomerulonefritisa. Zastupljenost polumjeseca u histološkim nalazima bila je 20–100%. Polumjeseci su bili celularni, odnosno fibrocelularni, rjeđe fibrozni. U četrnaestero bolesnika bubrežna insuficijencija (vrijednosti kreatinina 215–1224 µmol/L) bila je prisutna pri postavljanju dijagnoze, a samo je u jednog bolesnika koncentracija kreatinina u krvi tijekom dijagnostičkog postupka bila granična (115 µmol/L). Bolesnici s glomerulonefritisom liječeni su primjenom glukokortikoida i ciklofosfamida, a petero bolesnika s plućnim manifestacijama bolesti i/ili uznapredovalom bubrežnom insuficijencijom i plazmaferezom. Tijekom liječenja dijalizirano je osmero bolesnika. Godinu dana nakon početka liječenja kompletna ili parcijalna remisija postignuta je u devetero bolesnika, a petero bolesnika nastavilo je liječenje dijalizom zbog kronične bubrežne insuficijencije. Bolesnik s Wegenerovom granulomatozom i ulceroznim kolitisom koji je operiran zbog toksičnog megakolona umro je sedmoga postoperativnog dana zbog sepse.



Članak


UČESTALOST PRIJELOMA KUKA U HRVATSKOJ U PACIJENATA U DOBI OD 65 I VIŠE GODINA


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Tanja Potočki Karačić, Branko Kopjar

Sažetak. Uvod: Učestalost prijeloma kuka u Hrvatskoj nije dovoljno poznata, kao ni varijacije među regijama. Cilj našeg istraživanja bio je 1) procijeniti učestalost prijeloma kuka u Hrvatskoj i 2) analizirati razlike učestalosti između priobalne i kontinentalne Hrvatske. Metode: Slučajevi prijeloma kuka u 2003. godini u dobnoj skupini od 65 godina i više identificirani su iz nacionalne baze podataka bolničkih računa. Podaci o promatranoj populaciji dobiveni su iz popisa stanovništva Republike Hrvatske. Stopa učestalosti između priobalne i kontinentalne Hrvatske uspoređivana je metodom direktne standardizacije za dob i spol. Rezultati: Ustanovljen je 3.261 slučaj prijeloma kuka u 2003. godini, ili 4,70 slučajeva na 1.000 stanovnika (95% CI 4,54–4,87 na 1.000). Dobno i spolno standardizirana stopa učestalosti statistički je značajno veća <0,05) u kontinentalnoj (5,01 na 1.000, 95% CI 4,81–5,21 na 1.000) nego u priobalnoj Hrvatskoj (4,04 na 1.000, 95% CI 3,78–4,31 na 1.000). Zaključak: Učestalost prijeloma kuka u Hrvatskoj slična je onima u drugim europskim zemljama, ali niža nego na Skandinaviji. U priobalnoj Hrvatskoj učestalost je 20% niža u odnosu na kontinentalni dio. Uzroci ovih razlika zahtijevaju daljnje istraživanje.



Članak


TAKO-TSUBO KARDIOMIOPATIJA; REVERZIBILNA DISFUNKCIJA LIJEVE KLIJETKE KOJA OPONAŠA AKUTNI INFARKT MIOKARDA SA ST-ELEVACIJOM


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Valentina Slivnjak, Nenad Lakušić, Duško Cerovec, Davor Richter

Sažetak. Tako-Tsubo kardiomiopatija entitet je još uvijek nepoznate etiologije i nepotpuno razjašnjene patofiziologije koji se klinički manifestira naglo nastalom boli u prsima i/ili dispnejom kojoj obično prethodi epizoda emocionalnog ili fizičkog stresa. Češće se javlja kod žena u postmenopauzi. Elektrokardiografske promjene identične su kao kod akutnog infarkta miokarda sa ST-elevacijom, laboratorijski biljezi lezije miokarda obično su blago do umjereno povišeni, a koronarografijom se ne nalaze značajne patomorfološke promjene epikardijalnih koronarnih arterija. Ventrikulografski i ehokardiografski se vidi akinezija i baloniranje apeksa lijeve klijetke uz reduciranu istisnu frakciju što se obično normalizira unutar 2–4 tjedna od početka bolesti. Tako-Tsubo kardiomiopatija većinom ima dobru prognozu s bolničkim mortalitetom oko 1%. U radu su pregledno prikazane dosadašnje spoznaje o navedenom entitetu.



Članak


VISOKOREZOLUTNI B-MOD I DOPLERSKI ULTRAZVUK U DIJAGNOSTICI CROHNOVE BOLESTI


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Ivica Sjekavica, Vinka Barbarić-Babić, Marko Kralik, Željko Krznarić, Ranka Štern-Padovan

Sažetak. U evaluaciji proširenosti i komplikacija te pri određivanju stupnja aktivnosti Crohnove bolesti rabe se raznovrsne dijagnostičke metode s primjenom ionizirajućeg zračenja. U našem svakodnevnom radu visokorezolutni B-mod i doplerski ultrazvuk s procjenom zadebljanja i hiperemije stijenke crijeva te mjerenjima indeksa otpora u muralnim arterijama, kao i prikazom ekstramuralnih promjena, pokazao se vrijednim dijagnostičkim oruđem u otkrivanju, procjeni aktivnosti i praćenju bolesnika s Crohnovom bolesti. Time se smanjuje izlaganje bolesnika ionizirajućem zračenju, što je od izuzetne važnosti jer bolest zahvaća pretežno mlađu populaciju.



Članak


DEBLJINA: ČIMBENIK RIZIKA I PREDIKTOR RAZVOJA OSTEOARTRITISA


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Osvrt

Autori: Simeon Grazio, Diana Balen

Sažetak. Osteoartritis (OA) najčešća je zglobna bolest razvijenog svijeta i glavni je uzrok kronične onesposobljenosti, veći¬nom kao posljedica OA koljena i/ili kuka. Unatoč neprepoznavanju točnog uzroka više je studija pokazalo da je prekomjerna tjelesna težina jedan od najvažnijih čimbenika rizika, a i prediktor je progresije OA ponajprije koljenskog zgloba, u manjoj mjeri zgloba kuka. Odnos indeksa tjelesne mase (BMI) i OA koljena uglavnom je linearan, a značajni su trajanje povećanog opterećenja i dobivanje na tjelesnoj težini. Studije povezanost debljine i OA šaka su kontradiktorne, dok se čini da je gradijent rizika između tjelesne težine i OA kuka negdje između onog za koljena i šake. Onesposobljenost se može značajno ublažiti ako se tjelesna težina smanji za više od 5,1%. Dvadeset sedam posto slučajeva ugradnje endoproteze kuka i 69% endoproteze koljena može se pripisati debljini. Nefarmakološko liječenje OA uključuje i liječenje debljine.



Članak


TROFIČKI SINDROM TRIGEMINALNOG ŽIVCA – DIJAGNOZA, LIJEČENJE I PROGNOZA


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Pregledi

Autori: Stjepan Grabovac, Ivica Lukšić

Sažetak. Trigeminalni trofički sindrom rijedak je klinički entitet koji se javlja kod bolesnika s centralnom ili perifernom lezijom petoga kranijalnog živca. Iako mu je simptomatologija jasno vidljiva, dijagnozu nije lako postaviti. Do danas je u anglosaksonskoj literaturi opisano stotinjak slučajeva. U Hrvatskoj su prema našim saznanjima samo 4 prepoznata bolesnika kod kojih je postavljena dijagnoza trigeminalnoga trofičkog sindroma. Cilj je rada olakšati postavljanje dijagnoze te dati smjernice liječenja ovog za bolesnike veoma neugodnog sindroma.



Članak


STENT, ENDOVASKULARNA PROTEZA, MREŽICA ILI PODUPIRAČ? ŠTO BI NA SVE TO REKAO BRITANSKI STOMATOLOG CHARLES STENT (1807.–1885.)?


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Osvrt

Autori: Josip Lukenda, Dolores Biočina-Lukenda

Sažetak. Riječ stent pojavljuje se u Indexu Medicusu od 1952. godine, a u hrvatskim člancima od 1993. godine. Riječ se povezuje s britanskim stomatologom Charlesom T. Stentom (1807.–1885.), tvorcem smjese za uzimanje dentalnih otisaka (Stentova smjesa). Bečki kirurg Johannes F. S. Esser (1877.–1946.) koristio se tom smjesom u plastičnoj kirurgiji lica nazivajući je eponimom »stentov odljev«. William H. ReMine i John H. Grindlay 1950-ih rabili su »Stentov princip« za plastične cjevčice obložene omentumom u žučovodu psa. Današnji vaskularni stentovi razvijaju se od 1912. godine kada je francuski nobelovac Alexis Carrel (1873.–1944.) implantirao staklene cjevčice u arterije psa. Prve metalne spirale u arterije psa ugradio je Charles T. Dotter (1920.–1985.), a prve stentove u ljudske arterije ugradili su francuski liječnici Ulrich Sigwart i Jacques Puel u Toulouseu 1986. godine. Neki autori tvrde da je izvorište riječi stent povezano s riječnim ribarskim mrežama u Škotskoj koje tijekom ribolova moraju ostati rastegnute u vodi, za što Škoti rabe riječ »stynt« ili stent.



Članak


REEVALUACIJA EPISTEMIČKOG UTEMELJENJA BAGLIVIJEVE LIJEČNIČKE DOKTRINE I NJEGOVE ANATOMSKO-FIZIOLOŠKE TEORIJE


Broj: 1-2, 2009;
Rubrika: Iz Hrvatske medicinske prošlosti

Autori: Neva G. Mihalić

Sažetak. Gjuro Baglivi (1668–1707) hrvatski je liječnik i prirodni filozof koji je bogatu znanstvenu karijeru i europsku slavu ostvario u periodu znanstvene revolucije, radeći u Rimu kao suradnik i osobni tajnik M. Malpighija, kao osobni liječnik dvaju papa i podučavajući medicinu na Sveučilištu Sapienza. Baglivijev život i djelo temeljito su istraživani zbog njihovih povijesnih i povijesnomedicinskih aspekata, dok su Baglivijevi drugi znanstveni i filozofski stavovi samo principijelno dotaknuti. Sa stajališta povijesti i filozofije znanosti istražila sam epistemičke osnove Baglivijeve medicinske prakse i njegove anatomsko-fiziološke teorije, budući da su one bile rezultat ne samo medicinskog znanja, liječničke prakse i anatomskih promatranja, nego su proizašle iz Baglivijeve konceptualizacije strukture i funkcija ljudskog tijela u kontekstu prirodne povijesti, odnosno prirodne filozofije toga vremena. Gjuro Baglivi želio je zasnovati medicinu na eksperimentalnim i empirijskim temeljima te upozoriti na predmet i svrhu medicinskog istraživanja – ljudsko tijelo. Unatoč svojoj pripadnosti iatrofizičarima, na taj je način Baglivi odvojio medicinu od matematičkih i fizikalnih znanosti koje su u 16. i 17. stoljeću doživjele procvat. Budući da su izvedene iz njegovih empirijskih promatranja i eksperimenata uz velik oprez pri filozofiranju, Baglivijeve koncepcije čak i kada nude pogrešna objašnjenja, sadržavaju analitički korektnu spoznajnu kvalitetu.



Članak