KLINIČKE UPUTE HRVATSKOGA ONKOLOŠKOG DRUŠTVA ZA DIJAGNOZU, LIJEČENJE I PRAĆENJE BOLESNICA/KA OBOLJELIH OD INVAZIVNOG RAKA DOJKE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Smjernice

Autori: Robert Šeparović, Marija Ban, Tajana Silovska, Lidija Beketić Orešković, Željko Soldić, Paula Podolski, Stjepko Pleština, Damir Gugić, Marija Petković, Jasminka Jakić-Razumović, Željko Vojnović, Branka Petrić Miše, Snježana Tomić, Zdenko Stanec, Danko Velemir Vrdoljak, Ivan Drinković, Boris Brkljačić, Elvira Mustać, Ivan Utrobičić, Eduard Vrdoljak

Rak dojke najčešći je zloćudni tumor u žena koji se može probirom, redovitim kontrolama i zdravstvenim odgojem otkriti u ranim stadijima bolesti i uspješno liječiti. Metode liječenja uključuju kirurgiju, kemoterapiju, radioterapiju, hormonsku terapiju i ciljanu biološku terapiju ovisno o stadiju bolesti, biološkim obilježjima tumora i općem stanju bolesnice. Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim. S obzirom na važnost ove bolesti, potrebno je definirati i provoditi standardizirani pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. U tekstu koji slijedi iznesene su kliničke smjernice s ciljem implementacije standardiziranih postupaka u radu s bolesnicama s rakom dojke u Republici Hrvatskoj.



Članak


RAZLIKE U UČESTALOSTI POJAVE SINDROMA IZGARANJA U NASTAVNIKA PRETKLINIČARA I KLINIČARA MEDICINSKOG FAKULTETA U MOSTARU


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Mladenka Vukojević, Anđelka Antunović, Božo Petrov

Cilj rada: Cilj ovoga rada bio je utvrditi razlike u učestalosti pojavnosti sindroma izgaranja u nastavnika pretkliničara i kliničara Medicinskog fakulteta u Mostaru u akademskoj godini 2011./2012. Pozornost je također bila usmjerena na uočavanje razlika u učestalosti pojavljivanja sindroma ovisno o spolu i godinama radnog staža. Hipoteza rada bila je da je vjerojatnost učestalosti sindroma izgaranja veća u nastavnika kliničara ženskog spola s dugogodišnjim radnim stažem. Ispitanici i postupci: U istraživanje su bila uključena 62 ispitanika, nastavnika s visokom akademskom naobrazbom, zaposlena na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Razdoblje anketiranja bilo je tri nasumično izabrana susjedna mjeseca u akademskoj godini 2011./12. Podaci su prospektivno prikupljeni anketiranjem uz pomoć standardiziranog upitnika. Istraživani parametri bili su spol, godine radnog iskustva i rad u pretkliničkoj ili kliničkoj nastavi na Medicinskom fakultetu. Rezultati: Istraživanje je pokazalo da između 62 ispitanika 43 od njih (69,4%) nisu imala simptome sindroma izgaranja, dok je u 19 ispitanika (30,6%) zabilježen sindrom u umjerenu stupnju. Nijedan ispitanik nije imao teške simptome navedenog sindroma. Razlika u distribuciji ispitanika prema tome jesu li ili nisu imali sindrom izgaranja nije bila statistički značajna (c2-test=9,29; df=1; P=0,002). Ni s obzirom na spol ispitanika nije utvrđena statistički značajna razlika u intenzitetu sindroma izgaranja između muškog i ženskog spola (c2-test=0,587; df=1;P=0,444). Distribucija učestalosti sindroma izgaranja nije se statistički značajno razlikovala između skupina ispitanika sastavljenih prema dužini radnog staža (c2-test=4,339; df=3; P=0,271). Sindrom je zabilježen u 13 (21%) nastavnika kliničara i 6 (9,7%) pretkliničara. Razlika u učestalosti intenziteta izgaranja među navedenim skupinama nije bila statistički značajna (c2-test=3,718; df=1; P=0,054). Zaključak: Rezultatima ovog istraživanja nije dokazano da se sindrom izgaranja javlja učestalije u ispitanika uključenih u klinički dio nastave nego u onih na pretkliničkoj nastavi. Nije uočena ni razlika u učestalosti sindroma s obzirom na spol i godine radnog staža.



Članak


PRETKAZATELJI LOŠE PRIPREME BOLESNIKA ZA KOLONOSKOPIJU: MONOCENTRIČNO PROSPEKTIVNO ISPITIVANJE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Jadranka Brljak, Hrvoje Iveković, Branko Bilić, Ivana Kovačić, Pave Markoš, Tomislav Brkić, Rajko Ostojić, Nadan Rustemović

Adekvatna priprema za kolonoskopiju ključna je za uspjeh procedure. Cilj istraživanja bio je saznati koji čimbenici utječu na adekvatnu pripremu crijeva u našoj populaciji ispitanika upućenih na kolonoskopiju. Očišćenost crijeva bila je vrednovana ljestvicom »Boston Bowel Preparation Scale« (BBPS), pri čemu su vrijednosti ³7 uzete kao kriterij uspješne pripreme. U ispitivanje je bilo uključeno 286-ero ispitanika (61,5% muških, medijan dobi 61 godinu, interkvartilni raspon 50 – 71 godine). BBPS ³7 registriran je u 145 ispitanika (50,7%). Multivarijatnim predviđanjem utvrđeno je da je prisutnost komorbiditeta (ASA-status ³3, OR = 0,29; 95%-tni CI: 0,12 – 0,72; p = 0,008) čimbenik rizika od neprikladne pripreme. Režimi s polietilen-glikolom (PEG) bili su bolji od drugih protokola pripreme (OR = 2,54; 95%-tni CI: 1,27 – 5,10; p = 0,008), pri čemu vrijeme proteklo od posljednje doze laksativa do početka pretrage također pridonosi boljoj pripremi crijeva (OR = 5,50; 95%-tni CI: 2,07 – 14,67; p = 0,001). Prisutnost komorbiditeta i neuporaba PEG-a u pripremi povezani su s lošom očišćenosti crijeva u ispitanika upućenih na kolonoskopiju.



Članak


PRIJELOM KLAVIKULE U DJECE – OKOLNOSTI I UZROCI NASTANKA


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Nikša Matković, Dino Papeš, Robert Karlo, Ivan Romić, Nino Fuchs, Miroslav Mađarić, Marina Stilinović, Lana Stanić, Tomislav Luetić

Prijelomi ključne kosti u djece dva su puta češći nego u odraslih i čine 10 – 15% svih prijeloma dječje dobi. Velika pojavnost ovog prijeloma opravdava propitivanja o okolnostima i uzrocima nastanka, odnosno lokacijama na kojima se djeca ozljeđuju. U radu se analizira 256-ero djece s prijelomom klavikule liječene u razdoblju od 2008. do 2013. godine. Način, uzrok i mjesto ozljede kodirani su MKB-10 klasifikacijom s pomoću šifara vanjskih uzroka pobola. Prema okolnostima, svi prijelomi klavikule nastali su u okolnostima nenamjernog ozljeđivanja. Vanjski uzroci pripadaju jednoj od dvije podskupine: šifre (V01-V99) ozljede u prometu ili šifre (W00-X59) nezgode i nesreće. U prometu je prijelome zadobilo 24-ero (9,4%), a u nezgodama 232-je (90,6%) djece. Od prijeloma nastalih nezgodom u 204-ero djece prijelom je izazvan padom (W00-W19), 123-je njih palo je u razini, a 81 dijete s visine. Izravni udarac druge osobe ili udarac tupim predmetom bili su uzrok prijelomu kod 28-ero djece. Prema mjestu na kojem su prijelomi nastali, dominiraju ozljede zadobivene kod kuće, zatim na ulici pa ozljede na rekreacijskome mjestu, a najmanju skupinu čine ozljede u školi ili vrtiću. Bicikl je uzrok nastanka prijeloma ključne kosti u 48-ero djece i čini 18,7% svih prijeloma klavikule u naše djece. Od 256-ero djece njih 47-ero (18,4%) prijelom je zadobilo u sportskim aktivnostima: na nogometu 30-ero, na borilačkim sportovima (hrvanje, judo, karate) 10-ero, na hokeju troje, na košarci i gimnastici po dvoje djece. Predškolska djeca najčešće se ozljeđuju dok se za njih doma skrbe roditelji. Školska su djeca za trajanja škole primjereno zaštićena, a izvan škole i dalje često stradavaju u prometu i sportskim aktivnostima. U adolescenata najčešće su ozljede u prometu i na cesti (vožnja bicikla), slijede sportske, a ozljede kod kuće tek sporadično.



Članak


IZDUŽENI SLUZNIČNO-PODSLUZNIČNI POLIP DEBELOG CRIJEVA: PRIKAZ BOLESNIKA I PREGLED LITERATURE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Marina Peklić Iveković, Bojana Radulović, Iva Brčić, Jasminka Jakić Razumović, Nadan Rustemović, Hrvoje Iveković

U članku prikazujemo bolesnika s izduženim sluznično-podsluzničnim polipom debelog crijeva (engl.colonic mucosal-submucosal elongated polyp, CMSEP). Radi se o recentno opisanoj vrsti polipa koja se ne uklapa u tradicionalnu podjelu kolorektalnih polipa. CMSEP je makroskopski karakteriziran duguljastim, crvolikim izgledom s pokrovom od normalne sluznice debelog crijeva, a mikroskopski sadržava mukozu i ekspandiranu submukozu s dilatiranim krvnim i limfnim žilama. Prema našim saznanjima radi se o prvom slučaju takve vrste u našoj sredini, a s obzirom na očekivani porast kolonoskopija u sklopu Nacionalnog programa za rano otkrivanje kolorektalnog karcinoma, namjeravamo upoznati gastrointestinalne patologe i endoskopičare s ovim rijetkim fenomenom.



Članak


GOODPASTUREOV SINDROM – PRIKAZI BOLESNIKA


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Gordana Kotur, Goran Kotur, Ivica Horvatić, Danica Galešić Ljubanović, Krešimir Galešić

Goodpastureov sindrom rijedak je klinički entitet karakteriziran brzoprogresivnim glomerulonefritisom (BPGN), difuznim plućnim hemoragijama i prisutnošću cirkulirajućih autoprotutijela na glomerularnu bazalnu membranu (GBM). Autoprotutijela se vežu na reaktivne epitope nekolagene domene a-3 lanca kolagena tipa IV, sastavnog dijela alveolarne i glomerularne bazalne membrane, te aktiviraju kaskadu komplementa, što rezultira oštećenjem tkiva po tipu II reakcije preosjetljivosti prema Coombsu i Gellu. Prognostički faktori uključuju patohistološke promjene i promjene ekskrecijske funkcije bubrega te stupanj plućnog oštećenja u trenutku očitovanja bolesti. Brzo postavljena dijagnoza i što ranije provedeno adekvatno liječenje osobito su važni za bolesnike. Agresivno liječenje kombinacijom imunosupresivne terapije i plazmafereze ima najbolje izglede za uspjeh. U ovom radu prikazano je troje bolesnika koji su se klinički očitovali renopulmonalnim sindromom: bubrežnim zatajenjem, hematurijom, proteinurijom i hemoptizama. Histološki u tkivu bubrega dobivenom biopsijom u svih bolesnika radilo se o glomerulonefritisu s polumjesecima uzrokovanom protutijelima na GBM. U sve troje bolesnika provedeno je liječenje glukokortikoidima, ciklofosfamidom i plazmaferezom. Svi bolesnici preživjeli su uz remisiju plućne bolesti. U dva bolesnika koja su u trenutku kliničke prezentacije imala znatno sniženu ekskrecijsku bubrežnu funkciju i visok postotak polumjeseca u tkivu bubrega dobivenog biopsijom došlo je do trajnoga gubitka bubrežne funkcije. U jednog bolesnika koji je u trenutku očitovanja bolesti pokazivao lakše bubrežno oštećenje te manji postotak polumjeseca došlo je do potpunog oporavka bubrežne funkcije.



Članak


VATS TIMEKTOMIJA U LIJEČENJU MIASTENIJE GRAVIS – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Dragan Krnić, Joško Juričić, Nenad Ilić, Antonio Jerčić

Miastenija gravis (MG) kronična je autoimunosna bolest karakterizirana slabošću skeletnih mišića, osobito bulbomotornih. Povezanost između timusa i MG-a još nije potpuno jasna. Timektomija se preporučuje u osoba s timomom, a treba ju uzeti u obzir kod bolesnika s generaliziranim MG-om mlađih od 60 godina kod kojih nije dokazan timom. U radu smo prikazali slučaj 27-godišnje žene oboljele od okularnog tipa MG-a s radiološki potvrđenom tvorbom prednjeg medijastinuma koju smo podvrgli zahvatu torakoskopske timektomije. Zahvat smo izveli pristupom kroz desno prsište uz uporabu triju troakara. Prostor za rad osigurali smo primjenom dvolumenskog tubusa i insuflacijom CO2. Za disekciju i ligaciju rabili smo ultrazvučni rezač. Postoperacijski oporavak protekao je bez komplikacija te je bolesnica otpuštena treći poslijeoperacijski dan. Prikazali smo ovu bolesnicu kako bismo upozorili na brži oporavak i bolji kozmetički efekt kod primjene VATS-a u odnosu prema sternotomijskim postupcima.



Članak


AMIODARON I FUNKCIJA ŠTITNJAČE


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Pregledi

Autori: Tomislav Jukić, Marija Punda, Maja Franceschi, Josip Staničić, Roko Granić, Zvonko Kusić

Amiodaron je derivat benzofurana koji sadržava do 40% joda. Primjenjuje se za liječenje i prevenciju supraventrikularnih i ventrikularnih tahiaritmija opasnih po život. Učinak na štitnjaču očituje se od poremećaja funkcionalnih testova štitnjače do klinički izražene hipotireoze potaknute amiodaronom (AIH) i tirotoksikoze (AIT). Bolesnici s AIH liječe se supstitucijskom terapijom L-tiroksinom, a terapija amiodaronom može se nastaviti. Moramo razlikovati dva oblika AIT-a: hipertireoza potaknuta amiodaronom (AIT I) i tiroiditis (AIT II). AIT I liječi se tirostaticima, a metode definitivnog liječenja jesu jod-131 ili totalna tiroidektomija. Oblik II AIT-a liječi se glukokortikoidima. Bolesnici s AIT-om moraju prekinuti terapiju amiodaronom. Dronedaron je manje učinkovit antiaritmik koji je strukturno i farmakološki sličan amiodaronu, ali ne sadržavaju jod, a toksične nuspojave su rjeđe. Dronedaron se može rabiti za liječenje bolesnika s povećanim rizikom od razvoja AIT-a ili AIH.



Članak


SITNOPOLJE I ANALIZA GENSKOG IZRAŽAJA


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Pregledi

Autori: Lovro Lamot, Mandica Vidović, Marija Perica, Lana Tambić Bukovac, Miroslav Harjaček

Analiza genskog izražaja s pomoću sitnopolja visokopropusna je metoda u kojoj je mnoštvo molekula DNA različite duljine pričvršćeno za čvrstu podlogu u točno određenim točkama i s pomoću njih se otkriva prisutnost odgovarajućih označenih molekula RNA koje se izoliraju iz ispitivanih bioloških uzoraka. Temeljni princip na kojem počiva sitnopolje jest sparivanje komplementarnih nukleotida (A-T i C-G), što dovodi do stvaranja nukleinskih kiselina s dvostrukom uzvojnicom. Razlike u genskom izražaju između dvije skupine uzoraka otkrivaju se i kvantificiraju usporedbom vrijednosti intenziteta signala točaka na skupinama pločica na kojima se ispitivani uzorci hibridiziraju. Za sistematsku analizu rezultata dobivenih mjerenjem genskog izražaja na sitnopolju rabi se analiza grupa i analiza obilježja te analiza mreža i putova. Usporedbom izražaja svih gena u različitim stanicama iste jedinke ili u istim stanicama različitih jedinki može se dobiti uvid u mehanizme odgovorne za razvoj nekog stanja ili bolesti.



Članak


STRATEGIJA UPORABE I ODRŽAVANJA KLINIČKOGA BOLNIČKOG CENTRA RIJEKA SUKLADNO KLJUČNIM POKAZATELJIMA USPJEŠNOSTI STRATEŠKOG ODRŽAVANJA ZDRAVSTVENIH USTANOVA


Broj: 5-6, 2015;
Rubrika: Zdravstvena zaštita

Autori: Mariela Sjekavica, Herman Haller, Anita Cerić

Uporaba građevine vremenski je najdulja, funkcionalno i namjenski najvažnija te često sustavno zanemarena faza životnog vijeka građevine. Održavanje je skup aktivnosti koje osiguravaju predviđeno trajanje eksploatacijske faze građevine sukladno zahtjevima za kvalitetu održavanja niza bitnih svojstava za građevinu te ostalih elemenata imanentnih prirodi života građevinskog objekta. Cilj je rada prikazati analizu postojećeg stanja gospodarenja bolničkim objektima, tj. organiziranog, planskog i sveobuhvatno menadžerskog pristupa u uporabi i održavanju bolnica u Republici Hrvatskoj, dano na studiji slučaja Kliničkoga bolničkog centra u Rijeci. Upotrijebljena metodologija obuhvaća relevantan literarni presjek teorije uporabe, održavanja i gospodarenja građevinama općenito, a napose bolničkim objektima, prikaz prakse na studiji slučaja te usporedbu vrijednosti ključnih indikatora uspješnosti studije, dobivenih metodom intervjuiranja, s onima koje je u svojem radu definirao autor Igal M. Shohet, anketiranjem i statističkim analizama. Usprkos brojnim pozitivnim pokazateljima održavanja KBC-a Rijeka, potrebno je izvršiti daljnja istraživanja u svrhu dobivanja potpunije nacionalne strategije upravljanja bolničkim održavanjem.



Članak